1
SEMINARSKI RAD
ANALIZA OSNOVNIH KRETANJA U ALPSKOM
SKIJANJU
KANDIDAT: MENTOR:
Sarajevo, 2018. godine
2
UVOD ............................................................................................... 3
1. CILJ I ZADACI RADA..................................................................... 3
2. METOD RADA .................................................................................. 4
2.1. STRUKTURALNA ANALIZA SKIJANJA...................................... 4
2.2.SILE KOJE DJELUJU NA SKIJAŠA............................................... 6
2.2.1.
Uloga i značaj vanjskih sila koje djeluju u skijanju................6
2.3.OSNOVNE KARAKTERISTIKE SKIJA........................................... 7
2.4.DINAMIČKA RAVNOTEŽA........................................................ 10
2.5.ANALIZA OSNOVIH SKIJAŠKIH KRETANJA............................. 10
2.5.1.Kretanja duž sagitalne ose skija ili kretanja naprijed-nazad... 11
2.5.2.Kretanja duž vertikalne ose skija ili kretanja normalna na
skije i padinu ................................................................................ 12
2.5.3.Lateralna kretanja..................................................................... 14
4.8.4.Rotaciona (kružna) kretanja...................................................... 16
4.9. POSEBNA SKIJAŠKA KRETANJA...….…………………………....17
5.FAZE ZAOKRETA............................................................................. 20
6.ZAKLJUČAK...................................................................................23
7.LITERATURA.................................................................................24
4
2. METOD RADA
2.1. STRUKTRALNA ANALIZA SKIJANJA
Skijanje je motorička aktivnost, koja prema strukturnoj složenosti spada u monostrukturalne
sportske aktivnosti. U njenoj osnovi su jednostavne strukture gibanja otvorenog i
poluotvorenog tipa, što se sukcesivno ponavljaju. Pomnijom analizom struktura gibanja
dolazimo do spoznaje, kako u skijanju postoji više oblika i smjerova gibanja tijela, koja
možemo podijeliti u tri skupine a to su: vertikalna, horizontalna i sagitalna.
→
Vertikalna gibanja
: su gibanja skijaša po vertikali, odnosno kretanje tijela iz visoke
pozicije u nisku poziciju i obratno. Takvim gibanjem skijaš mijenja veličinu sile pritiska skije
na podlogu. U skijaškoj terminologiji gibanja po vertikali još se nazivaju
rasterećenje
i
opterećenje
.
-
Rasterećenje
je faza smanjenog pritiska na podlogu
- Opterećenje
je faza povećanog pritiska na podlogu
→
Horizontalna gibanja:
su gibanja skijaša po vodoravnoj ravnini. U ova gibanja spadaju
postranična gibanja kuka i rotacijska gibanja koljena, koja su prisutna prilikom izvođenja
zavoja.
→
Sagitalna gibanja:
ovakva gibanja podrazumjevaju kretanje tijela uzduž skije naprijed-
nazad, odnosno prijenos težine na prednji ili stražnji dio skije.
Skijanje se kao sportska aktivnost sastoji od više faza i podfaza, te strukturalnih elemenata
tehnike na koje direktno utiću vanjski faktori kao što su: konfiguracija terena, postavka staze,
sastav snijega, te primjena tehnike (slalom, veleslalom, superveleslalom ili spust).
Analizirajući natjecateljski veleslalomski zavoj zapažamo dvije osnovne faze gibanja
prilikom prolaska kroz zavoj, odnosno
fazu opterećenja
i
fazu rasterećenja
.
- faza dostizanja najviše skijaške pozicije ili faza rasterećenja
Započinje kada se dostigne najniža pozicija skijaškog položaja
(Slika 2).
Trup je u pretklonu,
kutevi između potkoljenice i natkoljenice su najmanji a istodobno i između trupa i unutarnjeg
kuka, te donjih ekstremiteta, ruke su ispred tijela. Skijaš se nalazi u optimalnoj poziciji u kojoj
postiže maksimalno opterećenje skije na podlogu, što mu omogućava kvalitetan izlazak iz
zavoja ako se daljnje radnje obave pravodobno.
5
Slike 2,3, 4 i 5 prikazuju fazu rasterećenja
U tome trenutku skijaš impulzivno rasterećuje skiju kretanjem tijela prema gore i rotira
koljena i unutarnji kuk u smjeru zavoja
(Slika 3).
Pri daljnjoj rotaciji koljenog zgloba donjim
ekstremitetima je omogućeno horizontalno prestizanje gornjeg dijela, tijela koji je u
pripravnoj poziciji za ulazak u slijedeći zavoj
(Slika 4).
Ruke se primiču prema tijelu i
lagano šire, kako bi olakšale održavanje ravnoteže. Takav položaj ruku omogućuje trupu da se
malo podigne iz pretklona te ostane miran i usmjeren prema padnoj liniji. Podizanjem trupa iz
pretklona pomiče se težište malo prema stražnjem dijelu stopala kako bi se ostvario efikasan
završetak zavoja
(Slika 5).
- faza dostizanja najniže skijaške pozicije ili opterećenje
Ova faza započinje kada se dostigne najviša točka rasterećenja
(Slika 6).
Vrši se primicanje
kuka i koljena prema smjeru zavoja čime mijenjamo stranu rubnika
(Slika 7).
Istodobno,
započinje gibanje tijela prema dolje. Ruke se kreću prema naprijed, te povlače trup u pretklon.
Kutevi između natkoljenice i potkoljenice se smanjuju, a ujedno između trupa i natkoljenice
(Slika 8).
Gibanje skijaša prema dolje mora biti postepeno, kako bi se tek u najnižoj točki
mogla ostvariti najveća sila pritiska na skiju. Takvo gibanje tijela omogućuje skijašu efikasan
prolazak kroz zavoj bez imalo proklizavanja, osigurava kvalitetan ritam i optimalnu
trajektoriju između postavljenih vratiju. Ova faza završava, kada se dostigne najniža pozicija
(Slika 9)
nakon koje slijedi brzo i eksplozivno rasterećenje odnosno faza dostizanja najviše
skijaške pozicije (rasterećenje).
Slike 6,7,8 i 9 prikazuju fazu opterećenja
7
Sila trenja
Prilikom klizanja jednog tijela na drugom tijelu između dodirnih površina se javljaja sila
trijenja.
Trenje se u skijanju pojavljuje kao negativna sila, ali njegov efekat može biti i pozitivan,
naime, kad se prilikom odraza kod hodanja i uspinjanja smanjuje klizanje natrag.
Pošto brzina kretanja skijaša određuje u najvećoj mjeri takmičarski rezultat, velika pažnja se
posvećuje smanjenu sila trijenja između skija i snijega. Materijali kojima se oblažu donji
dijelovi skija svojim fizičkim i hemijskim karakteristikama treba da obezbijede minimalne
sile trijenja. U pogledu fizičkih karakteristika zahtijeva se da materijal svojom tvrdoćom i
glatkošću omogući optimalne uslove za klizanje na sniježnoj površini.
Pored izbora posebnih materijala kojima se oblažu klizne površine skija, ove površine
premazuju specijalnim voskom koji treba da im obezbijedi optimalne klizne karakteritike u
zavisnosti od temperature vazduha, temperature snijega, strukture snijega i vlažnosti
vazduha.
2.3. OSNOVNE KARAKTERISTIKE SKIJA
• Najvažnije karakteristike skija su:
–
geometrija
ili
luk
i
–
elastičnost skija
;
• Te karakteristike se jednim imenom nazivaju tehničke karakteristike skija;
• Skije koje se koriste u alpskom skijanju imaju i mnoge druge karakteristike, kao što su:
–
dužina skija
,
–
širina skija ispod stopala
,
–
oštrina rubnika
,
–
osobine klizne površine
, kao i
–
platforma ispod skijaškog veza
;
• Geometrija i elastičnost skije su od posebnog značaja jer omogućavaju skijašu veoma
ekonomičan i funkcionalan način skijanja ukoliko pravilno koristi navedene karakteristike.
