VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA LESKOVAC

SEMINARSKI RAD

Tema: Analiza ostvarenog finansijskog rezultata preduzeća

Predmet: Analiza poslovanja

Mentor:

Student:

Mr. Jovica Cvetković

Katarina Živković
Br. Indeksa: 11582

Leskovac, 2014

VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA LESKOVAC

SADRŽAJ

UVOD
1. ANALIZA OSTVARENOG FINANSIJSKOG REZULTATA
2. ANALIZA RENTABILNOSTI
3. RACIA RENTABILNOST
4. ISTORIJA, OSNIVNANJE I DELATNOST ELEKTROPRIVREDE SRBIJE
5. ZAKLJUČAK
LITERATURA

background image

VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA LESKOVAC

1. ANALIZA OSTVARENOG FINANSIJSKOG REZULTATA

Da bi se ocenila ekonomska opravdanost izvršenja zadatka jednog preduzeća treba analizirati 
njegov finansijski rezultat koji je ono postiglo u analiziranom periodu. Ovo ispitivanje treba 
da obuhvati: 
- Analizu prihoda 
- Analizu rashoda, 
- Analizu dobiti, 
- Anlizu gubitka, 
- Analizu rentabilnosti, 
- Analizu raspodele dobiti (dobit, porez, neto dobit, raspodelu neto dobiti).

Podaci iz bilansa uspeha služe za sagledavanje uspešnosti poslovanja tj. za ispitivanje i ocenu 
zarađivačke sposobnosti preduzeća. Otuda je klasifikacija pozicija računa uspeha, u okviru 
pripreme za analizu, podređena ostavrivanju ovog značajnog cilja finansijske analize. 
U   našem   daljem   razmatranju   računa   dobitka   i   gubitka   oblikovan   je   po   metodi   ukupnih 
troškova (može još i po metodi prodatih učinaka). 
Kada   se   za   utvrđivanje   rezultata   koristi   metoda   ukupnih   troškova   bilans   uspeha   je   tako 
struktuiran da se iz njega brzo i lako sagledavaju: 
• Osnovne vrste prihoda i rashoda (poslovni, fmansijski, vanredni i revalorizacioni), 
• Glavni konstitutivni elementi gore navedenih prihoda i rashoda, 
• Različiti novo i rezultat tj. sledeći međurezultati: poslovni rezultat, rezultat finansiranja, 
vanredni rezultat, revalorizacioni rezultat, rezultat pre oporezivanja i neto rezultat. 

Naša zvanična šema bilansa uspeha oblikovana je po metodi ukupnih troškova i propisana je 
zakonom i prikazana je u poglavlju o prinosnoj snazi preduzeća. Dobre strane ovakve analize 
su što: 
a) Pruža direktan uvid u osnovne prirodne vrste prihoda i rashoda i njihove glavne elemente, 
b) Sadrži sve međurezultate relevatne za finansijsku analizu, 
c) Dobija se kao direktan rezultat finansnijskog knjigovodstva.

Ovo   je   sa   analitičkog   aspekta   vrlo   značajno   jer   omogućuje   brzu   i   jednostavnu   izradu 
kratkoročnih bilansa uspeha a samim tim i dinamičku analizu razvoja zarađivačke sposobnosti 
preduzeća tokom godine. Loše strane bilansa uspeha sastavljenog   po ovoj metodi (metodi 
ukupnh troškova) su:

a) Neobezbeđuje izračunavanje a time ni analizu prihoda, rashoda i uspeha po nosiocima 

(proizvodima, grupama proizvoda, kanalima prodaje, teritorijama itd).

b) Ne pruža podatke za analizu troškova po organizacionim jedinicama (proizvodnje, 

prodaje, nabavke i sl.)

c) Neobezbeđuje informacionu podlogu za konstruisanje i analizu grafikona rentabiliteta.

VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA LESKOVAC

2. ANALIZA RENTABILNOSTI

Rentabilnost   je   svakako   najkrupniji,   najopštiji   i   najkompleksniji   pokazatelj   finansijske 
uspešnosti   preduzeća.   On   stoji   na   čelu   navažnijih   pokazatelja   kao   što   su   ekonomičnost, 
produktivnost, koeficijent obrta obrtnih sredstava i stepen korišćenja osnovnih sredstava. I 
dok:

a) ekonomičnost iskazuje opravdanost utrošaka napravljenih za pojedine učinke; 
b) produktivnost-opravdanost uloženog rada za te iste učinke; 
c) koeficijent   obrta   i   stepen   iskorišćenja   kapaciteta-upotrebu   obrtnih   i   osnovnih 

sredstava,   dotle   je   rentabilnost   kvalitativni   pokazatelj   izvršenja   zadataka   u   celini. 
Ako se usvoji shvatanje da je realizacija izvršenje zadataka, onda rentabilnost treba da 
znači   racionalnost,   odnosno   ekonomsku   opravdanost   realizacije   i   to   vrednosno 
iskazanu jer se zbog kompleksnosti ona samo tako može utvrditi.

Rentabilnost je uslovljena mnogobrojinin učincima koji se stvaraju i utrošcina koji se prave 
sve organizacione jedinice kao što su: 

a) veličina realizacije; 
b) veličina i kvalitet faktora za proizvodnju, kao i njihova pravilna upotreba i efikasnost;
c) utrošci koji su napravljeni od strane poejdinih organizacionih jedinica za izvršenje 

njihovih pojedinačnih zadataka i učinaka, ali samo u onoj njihovoj veličini u kojoj su 
njihovi izvršeni učinci poslužili kao učinak celog preduzeća, tj. za realizaciju,

d) prodajna   vrednost   priznata   od   strane   potrošača   za   zadovoljenje   njihovih   potreba. 

Ukoliko   se   prihvati   shvatanje   da   je   rentabilnost   merilo   kvaliteta   izvršenja 
zadataka,onda treba utvrditi elemente kojima se ona može najboje prikazati. U tu 
svrhu   autori   uzimaju   različite   elemente   kao   što   su   dobit,   akumulativnost,   kapital 
promet, ukupna aktiva, uloženi rad, fondovi preduzeća i neposredni proizvođači.

Na osnovu ovih elemenata dr Danica Jovanović grupiše razna gledišta za ocenu rentabilnosti 
preduzeća.Prema njenom gledištu:

a) rentabilnost se posmatra samo kao odnos dobitka i kapitala;
b) rentabilnost   se   posmatra   kao   rentabilnost   kapitala   i   prometa;   prvi   pokazatelj 

rentabilnosti jednak je odnosu dobitka i kapitala a drugi odnosu dobitka i preometa;

c) rentabilnost se ceni kroz rentabilnost sopstvenog kapitala i ukupne aktive;
d) nivo   ostvarene   rentabilnosti   odgovara   odnosu   dobitka   i   realizacije   sopstvene 

proizvodnje po ceni koštanja;

e) rentabilnost se posmatra kroz akumulativnost čega i u čiju korist.

Otuda se razlikuje akumulativnost prometa uloženih sredstava i rada akumulativnost u korist 
društvene   zajednice,   fondova   preduzeća   i   neposrednih   proizvođača.   U   našoj   literaturi   za 
utvrđivanje   i   izražavanje   rentabilnosti,   kao   brojilac   uzimali   su   uglavnom   ovi   elementi 
kvaliteta proizvodnje: dobit, dohodak, neto produkt, višak produkta, doprinos iz dohotka, čist 
prihod, fondovi preduzeća, bruto produkt, ukupan prihod, doprinos društvenoj zajendici itd.
Kao imenilac uzimaju se uložena sredstva, realizacija, utrošena sredstva, prenesena vrednost, 
proizvodnja po prodajnoj ceni, proizvodnja po ceni koštanja, troškovi poslovanja, osnovna 
sredstva, obrtna sredstva, zarade i dr.
Ovako veliki broj pokazatelja zastupljen je zbog toga što se polazi sa stanovišta da 
postoji više aspekata rentabilnosti:
- aspekt društvene zajednice, 
- aspekt preduzeća, 
- aspekt pojedinih faktora proizvodnje i dr.

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti