1

UNIVERZITET

,,UNION-NIKOLA TESLA“

BEOGRAD

                                                                         

FAKULTET ZA MENADŽMENT

SREMSKI KARLOVCI

(seminarski rad)

PREDMET

Strategijski menadžment

TEMA

Strategijski menadžment i upravljanje procesima

Profesor                                                                                             Student

2

SADRŽAJ

Uvod...........................................................................................................4

Razvoj  menadžment sistema...................................................................5

Definisanje i značaj strategijskog menadžmenta...................................6 

Pojam, svrha i karakteristike strategije..................................................8

Karakteristike strategijskog menadžmenta............................................9

Analiza spoljnjeg okruženja.....................................................................11

Analiza unutrašnjeg okruženja................................................................13

        S.W.O.T analiza.................................................................................13

            Misija organizacije............................................................................14

        

Ciljevi organizacije............................................................................14

Formulisanje strategije.............................................................................15

Korporacijski strategijski nivo.................................................................15

    Strategija poslovnih jedinica..................................................................16

Funkcionalna strategija..........................................................................17

Primena strategije....................................................................................17

Strategijska kontrola...............................................................................18

    Izbor organizacione strukture................................................................19

Modeli formiranja organizacione strukture..........................................20

background image

4

Uvod

Upravljane je neophodno u savremenom društvu. Sam pojam upravljanja predstavlja kontinualno dejstvo 

upravljačkih akcija kojima se utiče na parametre sistema, a sistem prevodi iz jednog stanja u drugo. Veliki 
doprinos utemeljenju menadžmenta kao naučne discipline doprineli su 

Anri Fajol i Frederik Tejlor.  

Anri Fajol

 je 

slavni   francuski   teoretičar   koji   je   svoju   teoriju   zasnovao   na   velikom   radnom   iskustvu   prvo   kao   rudarski 
inženjer,a potom kao generalni direktor. Fajol je definisao menadžment kao:

-predviđanje

-planiranje

-komandovanje

-koordiniranje

-kontrolu.

U tom smislu, on je utvrdio 6 ključnih preduzetničkih aktivnosti:

1. tehničke aktivnosti (proizvodnja)

2.komercijalne aktivnosti (kupoprodaja)

3. finansijske aktivnosti (kapital)

4.obezbeđenje (čuvanje imovine)

5.računovodstvene aktivnosti (finansijske informacije)

6.menadžerske aktivnosti (planiranje i organizovanje).

Poslovanje   preduzeća   sve   više   je   pod   dominantnim   uticajem   faktora   eksternog   okruženja.   U   takvim 

okolnostima ne postoji univerzalna formula za postizanje poslovnog uspeha niti se mogu prenaglašavati uticaji i 
zasluge pojedinih funkcija. Blagovremeno i adekvatno reagovanje na pozitivne i negativne signale iz okruženja, 
uz optimalno korišćenje svih izvora i sposobnosti preduzeća, pouzdana je osnova za njegov rast i razvoj.

5

Razvoj  menadžment sistema 

Kao odgovor na izazove eksternog i internog okruženja javljaju se različiti koncepti i tehnike upravljanja što  

je posebno izraženo poslednjih decenija. Reagovanjem na promene koje su zahvatile sve oblasti privrednog i 
društvenog života formulisani su različiti pristupi strategijskom upravljanju. Nastale su brojne definicije koje iz 
različitih uglova objašnjavaju ovaj fenomen. Različita shvatanja strategijskog upravljanja mogu se, s obzirom na 
pristupe, grupisati u nekoliko grupa.

Jednu   grupu   čine   pristupi   koji   strategijsko   upravljanje   objašnjavaju   polazeći   od   ciljeva.   Strategijsko 

upravljanje se posmatra kao ukupnost odluka (ciljeva, strategija i programa) i akcija koje ih slede. U osnovi ovog 
pristupa je razvijanje strategija kojima se realizuju definisani ciljevi preduzeća.

Strategijsko upravljanje se shvata i kao odnos preduzeća i okruženja. U pitanju je eksterna orijentisanost i  

reagovanje na promene iz okruženja. S obzirom da su one sve izraženije, a rizik i neizvestnost veći, neophodno 
je racionalno reagovanje uskladjivanjem ponašanja preduzeća sa faktorima i elementima eksterne sredine.

Posebnu grupu čine pristupi koji u definisanju strategijskog upravljanja polaze od potrebe povezivanja 

strategijskog razmišljanja i operativnog delovanja. To je akcioni proces u kome se u razvijanju strategija polazi  
od strategijske analize, strategijskog izbora, zatim sledi implemenntacija i kontrola. 

Navedeni pristupi nisu medjusobno suprotstavljeni. Naprotiv, moguće je i potrebno povezati ih, jer se 

proces strategijskog upravljanja objašnjava na pravi način kombinovanjem  elemenata svakog od njih.

Koncept strategijskog upravljanja vremenom je

Koncept strategijskog upravljanja vremenom je

 

 

evoluirao. Promene u konceptu nastale su kao rezultat

evoluirao. Promene u konceptu nastale su kao rezultat

 

 

prilagodjavanja izmenjenim uslovima u okruženju i

prilagodjavanja izmenjenim uslovima u okruženju i

 

 

predstavljale racionalan odgovor menadžmenta

predstavljale racionalan odgovor menadžmenta

 

 

preduzeća. Sedamdesetih godina strategijsko upravljanje

preduzeća. Sedamdesetih godina strategijsko upravljanje

 

 

zasnivalo se na finansijskoj analizi i finansijskom

zasnivalo se na finansijskoj analizi i finansijskom

 

 

predvidjanju. Analiza delatnosti i konkurentnosti su u

predvidjanju. Analiza delatnosti i konkurentnosti su u

 

 

fokusu strategijskog upravljanja u 1980-im godinama a

fokusu strategijskog upravljanja u 1980-im godinama a

 

 

1990-ih ono se zasniva na upravljanju promenama.

1990-ih ono se zasniva na upravljanju promenama.

 

 

Karakterišu ga alternativni scenariji, strategijsko

Karakterišu ga alternativni scenariji, strategijsko

 

 

razmišljanje i upravljanje resursima

razmišljanje i upravljanje resursima .

 .

 Za razumevanje konceptualnog razvoja funkcije planiranja u preduzecu sugeriše se fazni model. Ovaj prilaz 

je koristan za razumevanje same prirode procesa planiranja zato što ga posmatra kao proces učenja, a ne kao 
stanje stvari. Osim toga, razvoj planiranja se dovodi u vezu sa nastankom strategijskog menadžmenta. 

background image

7

Strategijski menadžment se razvijao pod uticajem različitih naučnih disciplina kao što su:

biologija

 (teorije evolucije i revolucije)

ekonomija

  (posebno   se   ističu   Schumpeter   i   Chamberlin   i   perspektive   industrijske 

organizacione teorije)

teorije   kontigencije

,   koje   su   takođe   omogućile   korisne   radove   za   analizu   strateškog 

menadžmenta

Strategijski menadžment je izazov, jer je to mnogo više od jednostavnog postavljanja ciljeva i od zahteva 

zaposlenima da ih dostignu. Misija i ciljevi se određuju u skladu s spoljnim okruženjem, tj. šansama i pretnjama, 
i sa unutrašnjim snagama i slabostima. Ciljevi predstavljaju ono što se želi postići, ali ne prikazuju način »kako«.  
Na ovo pitanje odgovor daje strategija.

Samo poreklo reči »strategija« možemo naći u grčkom jeziku, gde 

strategos

 označava 

vojskovođu

, iz čega se 

onda   izvodi   značenje   strategije.   Strategija   predstavlja   akcije   organizacije   kojima   ona   nastoji   da   dostigne 
rezultate u skladu sa misijom i ciljevima organizacije, kao i spoljnim okruženjem. Strategija ima nekoliko faza:

-

formulacija strategije

 

 

-

primena strategije

 

  ( postavljanje strategije u akciju)

-

strategijska kontrola

 

   ( modifikovanje strategije ili njene primene da bi se osigurali željeni 

rezultati)

Jednom isplanirana i primenjena strategija često zahteva modifikaciju, u skladu sa promenama u okruženju 

ili u samoj organizaciji. Ove promene je teško ili gotovo nemoguće predvideti.

Bilo kad i svuda, akcije mogu biti menjane i modifikovane. Veličina ovih promena može biti dramatična ili 
revolucionarna, postepena i evolutivna. Prema tome strategijski menadžment je proces kojim top menadžment 
utvrđuje   dugoročni   pravac   delovanja   i   performanse   organizacije   obezbedjujući   promišljeno   formulisanje, 
efektivnu   implementaciju   i   kontinuiranu   ocenu   utvrđene   strategije.   Strategijski   menadžment   predstavlja 
određene   menadzerske   odluke   i   akcije   kojima   se   opredeljuju   performanse   preduzeća   u   dugom   roku.   To 
uključuje   ispitivanje   okruženja,   formulisanje   strategije,   sprovođenje   strategije   i   njenu   ocenu   i   kontrolu. 
Strategijski menadžment se može definisati kao proces usmeravanja aktivnosti preduzeća kojim se, na bazi 
anticipacije sansi i opasnosti, na jednoj, i jakih i slabih strana preduzeća, na drugoj strani, identifikuju kritični  
faktori poslovnog uspeha, te shodno prethodno utvrđenoj strategijskoj viziji, opredeljuje misija i razvojni ciljevi, 
kao i pravci, metodi i instrument njihove optimalne realizacije u dinamičnoj poslovnoj sredini.

Sledeće posebnosti čine strategijski menadžment različitim u odnosu na druge tipove menadžmenta. 

Prvo,

 

priroda strategijskog menadžmenta je interdisciplinarna. Ne liči na druge tipove menadžmenta koji u 

fokusu imaju specifična područja kao što su, recimo, humani resursi ili operacije. 

Drugo,

 

strategijski menadzment karakterise eksterni fokus, jer naglašava interakciju preduzeća i njegovog 

eksternog okruženja. 

Treće,

 

naglašava i interni fokus, jer akcentira značaj interakcije i koordinacije različitih 

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti