Analiza transporta teških metala u prirodnoj sredini
Univerzitet Union – Nikola Tesla
Fakultet za ekologiju i zaštitu životne sredine
ANALIZA TRANSPORTA TEŠKIH METALA U PRIRODNOJ SREDINI
(seminarski rad)
PREDMET:
Analiza transporta zagađujućih materija u prirodnoj sredini
Mentor:
prof. dr Vladanka Presburger
Student:
Sandra Lešević 29/2016
Beograd, 2017.
ANALIZA TRANSPORTA TEŠKIH METALA U PRIRODNOJ SREDINI
2
|
SADRŽAJ:
3.TOKSIKOLOŠKE OSOBINE I KARAKTERISTIKE NEKIH TEŠKIH METALA...............11

ANALIZA TRANSPORTA TEŠKIH METALA U PRIRODNOJ SREDINI
4
|
1. TEŠKI METALI U PRIRODNOJ SREDINI
Zemljina kora se sastoji najvećim delom od O, H, Si, Al, Fe, Ca, Na, K, Mg, Ti i P. U
obliku oksida ovi elementi predstavljaju 96 % Zemljine kore. Od ostalih hemijskih elemenata,
mnogi su neophodni za život na Zemlji, uključujući ugljenik. Neki drugi elementi su u veoma
malim količinama toksični za većinu živih organizama. U ovu grupu spadaju teški metali.
Ovi elementi su prirodne supstance i život na Zemlji je evoluirao u njihovom prisustvu.
Međutim, ljudske aktivnosti su dovele do promene distribucije i forme u kojoj se teški metali
nalaze. Mnogi teški metali su iz nereaktivnih, geohemijski stabilnih čvrstih oblika, prevedeni u
forme koje su mnogo reaktivnije I lakše dostupne živim organizmima. Teški metali se
akumuliraju u zemljištu, a iz zemljišta se lako ispiraju i dospevaju u vodotokove, podzemne vode,
pa i u pijaću vodu.
Teški metali predstavljaju veoma rasprostranjene zagađujuće materije u životnoj sredini.
To su elementi čija je gustina veća od 5 g/cm
3
. Od deset najrasprostranjenijih zagađujućih
materija u svetu, šest spadaju u grupu teških metala. To su:
Pb, As, Cr, Cd, Ni i Zn
, poređani po
redu rasprostranjenosti. Teški metali se najčešće nalaze u većim količinama u zemljištu, koje se
ponaša kao rezervoar ovih zagađujućih materija. Pomoću atmosferskih i podzemnih voda teški
metali se ispiraju iz zemljišta i dospevaju u vodotokove. U površinskim horizontima zemljišta
često se mogu naći i teški metali koji nisu geohemijskog već antropogenog porekla, odnosno
dospeli u zemljište kao posledica različitih ljudskih aktovnosti (industrija, sagorevanje fosilnih
goriva, primena agrohemikalija, atmosferska depozicija). U životnoj sredini teški metali se mogu
naći u elementnom obliku, u obliku jona, jedinjenja ili kompleksa.
Propisi koji određuju maksimalne dozvoljene koncentracije zagađujućih materija govore
o njihovim ukupnim koncentracijama u pijaćoj vodi, zemljištu ili podzemnim vodama. Na
primer, američka Agencija za zaštitu životne sredine (Environmental Protection Agency, EPA)
propisuje da je maksimalna dozvoljena koncentracija olova u pijaćoj vodi 15 μg l
-1
. U Evropi je
na preporuku Svetske zdravstvene organizacije usvojena direktiva po kojoj je potrebno smanjiti
maksimalno dozvoljenu koncentraciju olova sa sadašnjih 25 μg l
-1
, na 10 μg l
-1
do.
Izučavanje mehanizama sorpcije teških metala apatitom: mogućnost primene u
remedijaciji zagađenog zemljišta i podzemnih voda,
Doktorska disertacija, Tehnološko – metaluriški fakultet,
Univerzitet u Beogradu, str.7.
ANALIZA TRANSPORTA TEŠKIH METALA U PRIRODNOJ SREDINI
5
|
1.1. Teški metali u zemljištu
Teški metali se svrstavaju u dve kategorije prema svojoj nutritivnoj ulozi: esencijalni
(bakar, cink, gvožđe, mangan) i neesencijalni (olovo, živa, kadmijum, Ba, Sr i hrom). Prisustvo
neesencijalnih metala je nepoželjno a odsutnost esencijalnih metala u ljudskoj ishrani tokom
dužeg perioda može proizvesti neke strane metaboličke procese i biti uzročnik mnogih bolesti.
Kada je unos metala mali njihovo odstranjivanje iz organizma je moguć fiziološkim putem bez
uticaja na biohemijske procese.
Neki od njih kao što su željezo (Fe), mangan (Mn), bakar (Cu), cink (Zn) i dr. pripadaju
skupini biogenih elemenata ali su u visokim koncentracijama toksični za biljni svijet. Pri većim
koncentracijama ispoljavaju toksične efekte i ukoliko se uključe u lanac ishrane predstavljaju
veliku opasnost i za zdravlje životinja i čoveka. Neki teški metali u odgovarajućem rasponu
sadržaja u zemljištu imaju stimulativno dejstvo, neki su bez fiziološkog značaja za žive
organizme, a neki su toksični u slučaju njihovog viška u životnoj sredini i zbog toga imaju veliki
ekološki značaj kao što su olovo (Pb), kadmijum (Cd) i živa (Hg).
Slika 1. Putevi zagađivanja životne sredine teškim metalima
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti