Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi – Primer Aik Banka
UNIVERZITET SINGIDUNUM
Departman za postdiplomske – Master studije
POSLOVNA EKONOMIJA
Finansije i bankarstvo
MASTER RAD
ANALIZA USPEŠNOSTI POSLOVANJA BANAKA NA
BEOGRADSKOJ BERZI
Primer „Aik Banka“
Mentor:
Student:
Prof. dr
Zoran Jeremić
Željka Milisavljević,
401918/2009
Beograd,
2011. god.
Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
2
SADRŽAJ
I UVOD ......................................................................................................................................4
1.1.
Predmet i polazišta istraživanja ........................................................................................6
1.2. Značaj i aktuelnost istraživanja
.........................................................................................6
1.3. Ciljevi istraživanja ............................................................................................................7
1.4. Hipoteze istraživanja ........................................................................................................7
1.5. Metode istraživanja ..........................................................................................................8
1.6. Struktura rada ................................................................................................................. 12
II STRATEŠKO PLANIRANJE I KONKURENCIJA KAO FAKTORI USPEŠNOSTI
POSLOVANJA BANAKA ...................................................................................................... 13
2.1. Strateško planiranje i upravljanje bankama ..................................................................... 13
2.2. Konkurencija .................................................................................................................. 15
III
PRINCIPI
POSLOVANJA
I
RIZICI
KAO
FAKTORI
USPEŠNOSTI
POSLOVANJA BANAKA ...................................................................................................... 18
3.1. Principi poslovanja kao faktori uspešnosti poslovanja ..................................................... 18
3.1.1.
Likvidnost banaka ................................................................................................... 18
3.1.2.
Poslovnost i efikasnost ............................................................................................ 20
3.1.3.
Sigurnost................................................................................................................. 21
3.1.4. Profitabilnost (rentabilnost) banaka ........................................................................ 21
3.1.5.
Solventnost ............................................................................................................. 22
3.1.6. Ažurnost ................................................................................................................ 23
3.2.
Rizici kao faktori uspešnosti poslovanja......................................................................... 23
3.2.1.
Kreditni rizik .......................................................................................................... 24
3.2.2.
Kamatni rizik .......................................................................................................... 24
3.2.3.
Valutni (devizni) rizik ............................................................................................. 25
3.2.4.
Ostali tržišni rizici ................................................................................................... 25
3.2.5.
Inflacioni rizik ........................................................................................................ 26
3.2.6.
Rizik likvidnosti...................................................................................................... 26
3.2.7.
Operativni rizik ....................................................................................................... 27
3.2.8.
Zakonski rizik ......................................................................................................... 27
3.2.9.
Državni rizik ........................................................................................................... 27
3.2.10.
Reputacioni rizik .............................................................................................. 28
3.2.11.
Moralni hazard ................................................................................................. 28
IV MERENJE I PROCENA USPEHA BANAKA ................................................................ 29
4.1. Finansijski izveštaji banaka ............................................................................................ 30
4.1.1. Bilans stanja ............................................................................................................ 30
4.1.2. Bilans uspeha ........................................................................................................... 31

Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
4
I UVOD
Poslednjih decenija razvijene zemlje karakterišu brojne promene u bankarstvu.
Tačnije, došlo je do pojačane konkurencije između banaka i nebankarskih finansijskih
institucija, zbog čega su banke izgubile, i još uvek gube, značajan udeo na finansijskom
tržištu. Usled novonastale situacije, banke sve više u svoju lepezu bankarskih proizvoda
uključuju novije proizvode, odnosno usluge, kako bi parirale konkurenciji nebankarskih
institucija. Time se banke upuštaju u zonu povećanog rizika, koji ako se ne usmeri na pravi
način može ugroziti samo poslovanje banke.
Usled pojačane
deregulacije
bankarskog sektora došlo je do koncentracije banaka i
globalizacije svetske privrede, što je bilo preduslov za brojne fuzije (međubankarska
pripajanja, spajanja) banaka, odnosno za smanjenje broja banaka na bankarskom tržištu.
Globalizacija bankarskog
tržišta, odnosno razuđenija bankarska mreža dovodi do
približavanja banaka svojim klijentima, što će reći da jedan od osnovnih ciljeva banke postaje
zadovoljenje finansijskih potreba klijenata.
Dalje, pojačana konkurencija, kako između samih banaka, tako
i između banaka i
drugih finansijskih institucija, dovela je do porasta zančaja marketinga u bankama tj. do
implementacije i ubrzanog razvoja marketing strategije u poslovnoj politici banaka.
Sa druge strane, zemlje u tranziciji se suočavaju sa potrebom
transformacije
bankarskog sistema zbog godinama nagomilavanih gubitaka i dubioza bankarstva. Takav vid
transformacije bankarskog sistema dogodio se u našoj zemlji 2001. god. Naime, finansijski
sistem naše zemlje se tradicionalno zasniva na dominantnom bankarskom sektoru. Od 2001.
godine na finansijsko tržište Srbije dolaze strane banke prvo formirajući nove banke
(afilijacije), a zatim kupujući postojeće domaće banke u društvenom (državnom), ali i
privatnom vlasništvu. Kao rezultat toga, od 37 banaka koliko ih je bilo u Srbiji krajem 2006.
godine, 22 banke bile su u stranom vlasništvu, sa učešćem u ukupnoj bilansnoj sumi
bankarskog sektora Srbije od 78,7%. Uslov za dolazak stranih banaka u Srbiju, bilo je
donošenje nove regulative u skladu sa međunarodnom pr
aksom i standardima, što je u velikoj
meri vratilo poverenje u bankarski sistem, profesionalizovalo delatnost, poboljšalo ponudu
bankarskih proizvoda i olakšalo pristup kapitalu privrednim subjektima koji zadovoljavaju
postavljene standarde kreditne sposobnosti.
Međutim, ovakav razvoj bankarskog sektora nisu pratile odgovarajuće promene u
ostalim segmentima finansijskog sistema, a još manje u realnom sektoru privrede. Velika
kreditna ekspanzija u Srbiji u poslednje tri godine zasnovana u dobroj meri na zaduživanju
banaka u stranom vlasništvu u Srbiji kod svojih matičnih banaka u inostranstvu, ali i
direktnom zaduživanju privrednih subjekata iz Srbije u inostranstvu, pored rasta ukupnog
spoljnog duga zemlje, generiše značajan inflatorni pritisak i doprinosi
deficitu
spoljnotrgovinskog bilansa i bilansa tekućih plaćanja. Pri tome, vezivanje obaveza domaćih
krajnjih korisnika kredita za stranu valutu i međunarodne tržišne kamatne stope, unosi
dodatne rizike u domaći finansijski sistem. Povremene restriktivne k
reditno-monetarne mere
Narodne banke Srbije daju određene efekte, ali postavlja se pitanje koliko i dokle Narodna
banka Srbije može sama da uspešno kontroliše čitav finansijski sistem u kome ključnu ulogu
ima bankarski sektor Srbije sa dominantnom stranom komponentom.
U nastavku, ovog
rada biće generalizovano naveden predmet naučno
–
istraživačkog
rada, kako se došlo do ove teme i biće navedeni faktori uspešnosti poslovanja banaka koji će
omogućiti da se podrobnije shvati i razume suština analize uspešnos
ti poslovanja banaka
kako u Srbiji kao šire obuhvatnom segmentu tako i na Beogradskoj berzi
. Kraća potpoglavlja
u okviru ovog uvoda detaljnije će se baviti predmetom i polazištima ovog naučnog
Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
5
istraživanja, zatim značajem i aktuelnošću istraživanja, cilje
vima i metodama istraživanja,
zatim biće postavljena hipoteza i opisane metode izrade ovog naučno
–
istraživačkog rada i
na kraju struktura rada.
Predmet ovog naučno
–
istraživačkog rada je analiza uspešnosti poslovanja banaka
na
Beogradskoj berzi. Zašt
o baš analiza uspešnosti poslovanja banaka? Posmatrajući današnje
okruženje kako u Srbiji tako i šire, čitajući razne knjige vezane za ovu temu, publikacije,
nametnulo se pitanje, koja je to tajna upeha, odnosno uspešnosti poslovanja, tačnije koji su to
faktori koji doprinose uspešnosti poslovanja? Razmislimo malo bolje. Prema logici stvari,
zapravo faktori kao činioci ne mogu sami uticati na uspešnost poslovanja banke ili neke
druge finansijske organizacije, već na uspešnost utiče
način
rešavanja nastalog problema
usled mikroekonomskog ili makroekonomskog okruženja. Tako recimo, problemi koji se
javljaju a obuhvaćeni su datim faktorima odnose se na rešavanje privremene nelikvidnosti,
nerentabilnost, nesolventnosti, zatim problemi određivanja strateškog plan
a, itd.
Kako se uopšte došlo do ove teme? Početna ideja su bili ’rizici u bankarstvu’.
Međutim, kasnije se došlo do zaključka da je to možda suviše uska tema, koja kasnije može
otežati ovu ’diskusiju sa samim sobom’. Naime, bilo je potrebno nešto sveoubuhvatnije,
nešto što zapravo predstavlja kompletan lanac u bankarstvu, nešto što povezuje čitav sistem
poslovanja. Tako su rizici (kao i druge kategorije, likvidnost, profitabilnost..) postali jedna
važna karika u tom lancu. Razlog zašto se nije mogla uzeti u obzir samo jedna kategorija,
jeste u tome da je kako u ekonomiji tako i u čitavom društvu, sve međusobno povezano i da
se ne može izdvojiti samo jedna kategorija i posmatrati, jer se one međusobno prepliću i
zavise jedna od druge, posebno ako se ima u v
idu i potreba za praktičnim istraživanjem.
Na početku prethodnog odeljka pomenuli smo naučno
-
istraživački rad, što može biti
zanimljiva asocijacija na jedan deo uvoda prvog poglavlja „Metodologija naučnog rada“
profesora Miljevića, gde on kaže da oni koji se bave naukom često „ne mare za pretpostavke
svoga rada; oni određuju
pojmove
, ali se ne pitaju šta je pojam i istog ne promišljaju...; oni
postavljaju i proveravaju
hipoteze
, ali se ne pitaju šta je to hipoteza i koje je njeno mesto u
strukturi naučno
g saznanja; oni otkrivaju
zakone
, ali se ne pitaju za njihove opšte osobine i
klasifikaciju; oni stvaraju
teorije
, ali izbegavaju da kažu šta je teorija i kakva je njena uloga u
procesu naučnog, odnosno istraživanja;... oni koriste različite
tehnike
, ali o
prirodi naučne
metode izuzetno retko govore; oni dolaze do
istinitih
saznanja, ali pitanje šta je istina i koja
su merila istine, za njih nije naučno pitanje; oni valjano rade svoj posao, ali šta je zadatak
nauke uopšte, to ne smatraju svojim problemom; b
ave se naučnim radom, ali krajnji
smisao
svoga rada oni ne vide, jer je smisao rada izvan rada.“
1
Istinitost, napred navedenog je
apsolutno doslovna. Naime, jako je mali broj knjiga uopšte koje na početku sadrže precizno
definisane kako same smernice tako i njihove precizne pojmove, što nekad može biti
prepreka za razumevanje suštine samog naučno
–
istraživačkog dela. Da bi smisao, odnosno
poenta ovog rada bila u radu a ne izvan njega, u nastavku biće jasno definisani pojmovi svake
od napred navedenih kategorija a koje su sadržane u radu.
1
Miljević dr Milan,
„
Metodologija naučnog rada
“, Filozofski fakultet –
Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Pale,
2007. god., str. 10.

Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
7
1.3. Ciljevi istraživanja
Naučni cilj
sastoji se u objed
injenoj deskripciji pojedinih naučno
– teorijskih
kategorija, njihovoj povezanosti i međuzavisnosti svih elemenata sadržanih u radu, pri čemu
su poštovane metode izrade naučno
–
istraživačkog rada.
Društveni cilj
predstavlja prikaz trenutne situacije bankarskog sektora u zemlji i
uspešnosti poslovanja banaka u globalno posmatrano, teškim uslovima. Takođe, društveni cilj
se ogleda u pružanju određenih informacija i pojašnjenja o aktuelnim pitanjima iz oblasti
banakrstva, potencijalnim čitaocima.
1.4. Hipoteze istraživanja
„Hipoteze su samo misaono objašnjenje objektivne stvarnosti koje još nije provereno
činjenicama te iste stvarnosti.“
5
Hipoteza podrazumeva pretpostavku koja treba da dopuni
oskudno empirijsko saznanje.
U skladu sa tim, generalna hipote
za ovog naučno
–
istraživačkog rada glasi: uticaj
ekonomsko –
političkih faktora, strateškog planiranja, marketinga, stepena poštovanja
bankarskih principa, adekvatnog upravljanja rizicima a posebno uticaj berzanskog poslovanja
i berzanskih kretanja, determiniše uspešnost poslovanja banaka koje se kotiraju na
Beogradskoj berzi.
Generelna hipoteza se dalje operacionalizuje na sledeće posebne hipoteze:
Povećanje profitabilnosti, konkurentnosti, odnosno ostvarenje uspešnosti poslovanja
uslovljeno je primenom strategije i strateškog plana i detaljnijom analizom
konkurentskog okruženja.
Uslov opstanka u svetu bankarstva podrazumeva to da poštovanje principa bankarskog
poslovanja mora da bude doslovno, jer opstanak direktno zavisi od poštovanja principa
likvidnosti, poslovnosti, efikasnosti, poverenja klijenata (sigurnosti), itd. Dok adekvatno
upravljanje rizicima može smanjiti nepredviđene troškove, povećati profitabilnost i time
poboljšati uspešnost celokupnog poslovanja.
Analizu određene kompanije tj. njene akcije nije moguće izvršiti bez izračunavanja i
predviđenja cena akcija na tržištu, bez pravilne diversifikacije portfolija i bez dobrog
poznavanja indikatora fundamentalne i tehničke analize. Dakle, za uspešno upravljanje
portfoliom investitora i konkretan uvid u uspešnost poslovanja banaka neophodno je
izračunavanje i predviđenje cena akcija na tržištu, pravilna diversifikacija portfolija i
izračunavanje indikatora u vidu matematičkih relacija.
Stabilnost, rast i razvoj ekonomije i društva u celini ni
je moguć bez dobro
organizovanog i razvijenog tržišta kapitala, koje podrazumeva postojanje dobre
regulative, odgovarajućih instrumenata i institucija a na prvom mestu postojanje berzi.
A uslov opstanka berze na tržištu kapitala direktno zavisi od poštovanja berzanskih
principa i kontinuiranog uspostavljanja berzanskih funkcija, listing, trgovanje, kliring i
saldiranje i informisanje, bez kojih je ova institucija besmislena i brzo se urušava.
Svetska ekonomska kriza ima negativan uticaj, ne samo na profitabilnost bankarskog
sektora u zemlji, već i u svetu.
5
Isto, op. cit., str. 23.
Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
8
1.5. Metode istraživanja
Šta je, zapravo metod istraživanja, odnosno metodologija naučnog rada?
„Metodologija je nauka o metodama, deo logike koji se bavi proučavanjem saznajnih
metoda.“
6
Ona „..ima za
cilj, ne samo da opisuje naučnu praksu, nego i da propisuje logička,
tehnička, organizacijska i strategijska heuristička pravila ili norme o tome kako treba da se
radi u nauci da bi njeni rezultati bili valjani.“
7
Dakle, metodologija obuhvata skup naučnih
metoda korišćenih prilikom naučnog istraživanja. Pored opšte metodologije koja proučava
saznajne metode korišćene u svim sferama, postoje i posebne metodologije koje se odnose na
metode u okviru određene grupe nauka (metodologija prirodnih, društvenih nau
ka, itd.).
Ovime se želi naglasiti postojanje bitne razlike između
metodologije nauka
i
metoda
, koja
ako se ne uzme u obzir moze dovesti do različitih nesporazuma. Metod označava način
istraživanja koji se primenjuje u nekoj nauci da bi se došlo do saznanja, da bi se otkrila ili
izložila naučna istina. Postoje različite klasifikacije, pored opštih, specijalnih, filozofskih,
naučnih metoda (sociološke, ekonomske, biološke, itd.), imamo i metode naučnog
istraživanja – analiza, sinteza, indukcija, dedukcija, posmatranje, eksperiment, brojanje,
merenje, analogija, hipoteza, itd.
Naučni metod obuhvata jedinstvo:
Logičkih načela i pravila,
Teorijskih saznanja o stvarnosti,
Praktičnih radnji i tehničkih sredstava koja se primanjuju u istraživačkoj delatnosti.
8
Prvi deo „obuhvata logička pravila i na njima zasnovane misaone radnje koje se
koriste u postupku naučnog saznanja“. Metode koje se koriste u uvodnom delu su
univerzalne, odnosno postoje tačno utvrđene metodološke faze pri izradi prvog dela naučno
–
istra
živačkog rada. Pri tome se polazi od osnovnih metoda kao što su: analiza i sinteza;
apstrakcija i konkretizacija, specijalizacija i generalizacija; dedukcija i indukcija. U okviru
prvog dela imamo
analitičke i sintetičke metode.
U analitičke metode spadaju
analiza,
apstrakcija, specijalizacija i dedukcija.
Analiza
je rastavljanje predmeta istraživanja na njegove sastavne delove, odnosno na
činioce strukture, funkcija, veza i odnosa na oderđenom prostoru u određenom vremenu.
9
Predmet analize je složena celina koja mora imati najmanje dva svoja sastavna dela koja su
međusobno povezana. Tako celinu ovog rada predstavlja
uspešnost poslovanja banaka
a
njeni sastavni delovi su strateško planiranje i konkurencija, poštovanje bankarskih principa,
uspešno upravljanje rizicima, makroekonomsko okruženje, berza i berzanska kretanja i niz
drugih delova ove celine koji svojim međusobnim dejstvom vode do uspešnosti bankarskog
poslovanja kao celine ovog naučno
-
istraživačkog rada.
Apstrakcija
je jedna od osnovnih metoda nau
čnog saznanja u sistemu tih metoda.
Njen opšti predmet bi bio: „Opšte u posebnom dovoljne određenosti da se može izdvojiti i
istražiti kao izdvojena celina i posebno u opštem, opet kao moguća izdvojena celina.“
10
Ova
metoda ima svoj metodski postupak koji se zove apstrahovanje i predstavlja misaoni
postupak izdvajnja opšteg iz posebnog i posebnog iz opšteg.
Metoda specijalizacije
–
čine je „..postupci analize odnosno saznavanja posebnog i
pojedinačnog u opštem pri šemu je opšte shvaćeno kao celina sastavlje
na od delova koji su
6
Isto, op. cit., str. 12.
7
Isto, op. cit., str. 13.
8
Isto, op. cit., str. 116.
9
Isto, op. cit., str. 120.
10
Isto, op. cit., str. 123.

Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
10
mikrogrupa i sredine u kojoj se mikrogrupa nalazi. Sistemska teorijsko – metodološka
koncepcija u osnovi predstavlja holističku orijentaciju. Humanistička verzija istemskog
pristupa odnosi se na zabranu zlouotrebe sistema i organizacije.
Opštenaučne metode koje se mogu koristiti pri izradi naučno
–
istraživačkog r
ada su:
Hipotetičko
– deduktivna metoda,
Statistička metoda,
Metoda modelovanja,
Aksiomatska metoda,
Analitičko
– deduktivna metoda i
Komparativna metoda.
15
Bitno je napomenuti da se ne mogu sve opštenaučne metode podjednako primeniti u
svakoj naučnoj disciplini, već smo neke od njih. Od navedenih metoda u ovom naučno
–
istraživačkom radu su prisutne hipotetičko
–
deduktivna, statistička metoda i komparativna
metoda, stoga će one biti predmet dalje razrade.
Hipotetičko
– deduktivna metoda
je
iskustvena me
toda čija je saznajna osnova bazirana na već postojećem društvenom,
organizacionom i naučnom iskustvu. Ova metoda nema svoje posebne tehnike i instrumente
već se služi postojećim metodama prikupljanja podataka.
Statistička opštenaučna metoda
zapravo predstavlja granu matematike a odnosi se na istraživanje masovnih pojava koje se
satoje iz mnoštva jedinica. Međutim, ova metoda se može koristiti i u različitim teorijskim
istraživanjima, gde su recimo podaci sadržani u različitim dokumentima. Zatim, tabelarno
prikazivanje podataka predstavlja jedan od postupaka prikazivanja i analize podataka koji se
takođe može koristiti u teorijskim istraživanjima.
Komparativna metoda
odnosno, uporedno
istraživanje predstavlja sastavni deo svakog mišljenja. Dakle, nije moguće
oformiti pojam,
stav, sud bez ove metode, tako da nije moguć ni jedan oblik zaključivanja, dokazivanja ili
opovrgavanja mišljenja. Ova metoda je prisutna u svim istraživanjima, a u ovom radu se
manifestuje kroz komparaciju finansijskih pokazatelja dve banke koje se kotiraju na
Beogradskoj berzi.
Treći deo, odnosi se na primenu metoda koje se koriste u praksi. One mogu biti
različite, od opštih koje se koriste u gotovo svim naukama do specifičnih koje se mogu
primeniti samo u datoj nauci. Tehnička sredstva koja se primenjuju pri praktičnom
istraživanju odnose se na:
Klasifikaciju izvora podataka gde se naučni izvori podataka dele na teorijske koji
predstavljaju skup verifikovanih znanja i na hipotetičko
– empirijske, koji još nisu postali
sastavni deo t
eorije. Ovaj naučno
–
istraživački rad obiluje teorijski verifikovanim izvorima
podataka.
Dokumenti kao izvori podataka u ovom radu pojavljuju se u obliku različitih
izveštaja, kao što su izveštaji Narodne banke Srbije, izveštaji Zavoda za statistiku, itd.
Tehnike prikupljanja podataka delimo na dva osnovna načina prikupljanja podataka:
neposrednim čulnim opažanjem (čulo vida, sluha, itd) gde spadaju posmatranje i eksperiment,
i posredstvom drugih, gde spadaju ispitivanje, studija slučaja, posmatranje do
kumenata,
biografska metoda. U okviru ovog naučno
-
istraživačkog rada, od napred navedenih tehnika
prikupljanja podataka korišćene su tehnika posmatranja, studija slučaja, metod analize
sadržaja dokumenata.
15
Isto, op. cit., str. 147.
Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
11
Tehnika posmatranja obično se deli na: sintetičko
(kompleksno) posmatranje,
neposredno posmatranje, masovno posmatranje, posmatranje pojedinačnih slučajeva.
Pri tome treba izdvojiti sintetičko (kompleksno) posmatranje koje predstavlja jednu
od tehnika primenjenih u ovom radu, kojom se definiše jedna globalnija, složenija i
elastičnija pojava koja dozvoljava znatnije promene u postupcima i instrumentima
istraživanja i u donošenju zaključaka.
Studija slučaja koja je u radu posmatrana sa aspekta makro
i mikro
studije slučaja
predstavlja drugu metodu koja je
korišćena. Ona obuhvata jednu širu studiju u smislu
analiziranja uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi, odnosno analiziranja
i poređenja
faktora i indikatora kao pokazatelja te uspešnosti
između dve
banke u
jednom užem smislu.
Analiza sadržaja dokumenata je samostalna metoda odnosno, to je „..nezamenljiv,
prodoran i pouzdan operativni metod skupljanja i tretmana podataka o prošlim,
sadašnjim i budućim pojavama, o teritorijalno i vremenski bliskim, ali i veoma
udaljenim pojavama. Dokumenta koja mogu biti predmet i koja jesu predmet analize
u ovom radu su različiti izveštaji kao npr. izveštaji Narodne banke Srbije, Zavoda za
statistiku, itd.
Analiza podataka predstavlja fazu naučnog saznanja koja prethodi naučnom zaključivanju.
„Analizom se dolaz
i do konstatacije o činjenicama koje služe za verifikaciju pojedinačnih
hipoteza“
16
16
Isto, op. cit., str. 250.

Strateško planiranje i konkurencija kao faktori uspešnosti poslovanja
II STRATEŠKO PLANIRANJE I KONKURENCIJA KAO FAKTORI
USPEŠNOSTI POSLOVANJA BANAKA
2.1. Strateško planiranje i upravljanje bankama
Sve veće banke primenjuju strateško planiranje kao sredstvo za svoje pozicioniranje
na visoko konkurentnom tržištu kao i za traženje najpovoljnijih
metoda za jačanje te pozicije
u narednim godinama.
Koncept strategije banaka prošao je kroz niz faza tokom svoje istorije. Ako se uzme
period tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka može se zaključiti da je
prvenstveno dominirala bankarska strategija koja se odnosila na brz rast bankarskih aktiva
(asset –
led growth). Odnosno, ključno merilo uspeha svake banke zasnivalo se na brzom
rastu bilansa banaka. Međutim, ukoliko dođe do stanja recesije i povećanja kamatnih stopa to
može dovesti do sloma kreditnih obaveza dužnika, tako da ova strategija nosi sa sobom
suviše veliki rizik. Osamdesetih godina usled svetske dužničke krize dolazi do promena u
strategiji banaka, pri čemu banke počinju da vode više računa o visini kreditnih rizika koje
prihvataju.
Strategija razvoja
–
cilj ove strategije je da se što preciznije sagledaju optimalni
pravci budućeg razvoja kako bi se stekla takva pozicija na finansijskom tržištu koja bi
obezbedila maksimizaciju profita a time i povećanje tržišne vrednosti banke. R
anije, osnovni
pokazatelj poslovnog uspeha bio je visina aktive, dok danas ključnu ulogu zauzima strategija.
Suština strateškog planiranja je u sagledavanju osnovnih pravaca u restrukturiranju bilansnih
i vanbilansnih pozicija banke u cilju povećanja profi
tabilnosti banke a smanjenja izloženosti
rizicima. Vođenje strateškog planiranja takođe ne sme da ugrožava fleksibilnost u donošenju
operativnih odluka u bankama, odnosno treba da doprinese poboljšanju celokupnog njenog
poslovanja.
Strateško planiranje u bankarskim (finansijskim) institucijama sadrži nekoliko faza:
Kreiranje vizije i misije;
Izbor i formulacija strategije;
Implementacija strategije.
Vizija u strateškom planiranju
– predstavlja prvu fazu strateškog planiranja koja se
odnosi na kreiranje
vizije budućeg poslovanja i razvoja. Polazna tačka u kreiranju vizije je
analiza sadašnje pozicije banke na finansijskom tržištu. „Vizija treba da ima inspirativnost,
jasnoću, izazovnost i praktičnost realizacije kolektiva, kako bi je oni prihvatili i rad
ili na
njenoj realizaciji.“
17
Pri tome se u odnos stavljaju svi pozitivni i negativni faktori poslovanja
banke u odnosu na konkurenciju (
Prikaz broj 2.1.
).
17
Mašić dr Branislav,
„Menadžment“, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2007. god., str. 149.
Strateško planiranje i konkurencija kao faktori uspešnosti poslovanja
Prikaz br. 2. 1. – Prikaz pozitivnih i negativnih faktora poslovanja banke
u odnosu na konkurenciju
Značaj
stavljanja u odnos pozitivnih i negativnih faktora poslovanja banke u odnosu
na konkurenciju, ogleda se u stvaranju osnova za izradu vizije razvoja banke, koja jasnije
može biti sažeta u vidu tzv. misije koja bi trebalo da nosi glavnu poruku u pogledu daljeg
razvoja banke.
Kreiranje misije
– „Misija definiše i dalje specifikuje viziju organizacije s’ aspekta
poslovnih područja u kojima organizacija zeli da konkuriše, ciljnih tržišta, geografskih
područja poslovanja, filozofskih i proizvodnih
uslova (kao što su kvalitet, društvena
odgovornost i sl.)“.
18
Dakle, misija pokazuje čime organizacija želi da se bavi, a organizacija
postoji da bi nešto ostvarila. „Njena misija ili svrha obično su jasni kada posao započne.
Tokom vremena misija se može pr
omeniti radi korišćenja novih šansi ili reakcije na nove
uslove tržišta“
19
Dobre misije imaju tri glavne osobine: Prvo, fokusiraju se na ograničen broj ciljeva.
Ako se kaže „Želimo da napravimo proizvode najvišeg kvaliteta, pružimo najviše usluga,
postignemo najširu distribuciju i prodajemo po najnižim cenama“, to je preterano. Drugo,
misija naglašava glavne politike i vrednosti kompanije. Time se sužava prostor za slobodu
odlučivanja pojedinaca, tako da zaposleni konzistentno deluju u rešavanju važnih prob
lema.
Treće, misija definiše glavne oblasti konkurencije u okviru kojih će kompanija delovati:
privredna grana, proizvodi i primene, kompetencija, tržišni segment, vertikala, geografska
oblast.
20
Izbor strategije
– Strateški plan banke predstavlja razradu i operacionalizaciju
razvojne vizije banke. Strateški planovi se obično sastavljaju na period 3 do 5 godina.
Sadržina strateškog plana odnosi se na izbor konkretnih metoda putem kojih će vizija biti
realizovana.
Formulisanje strategije –
„...menadžeri tr
eba da sačine i ocene strateške alternative i
da selektiraju strategije koje se oslanjaju na snagu organizacije, kao i da koriste mogućnosti
okruženja, koriguju slabosti organizacije ili se suprotstave pretnjama.“
21
Ovaj stepen je
završen kada menadžeri utvrde skup strategija koje organizaciji pružaju relativnu prednost u
odnosu na njene konkurente.
Implementacija strategije
– „Kada se formulišu strategije, one se moraju primenjivati.
Strategija je samo onoliko dobra koliko se primenjuje.“
22
Dakle, bez obzira koliko je
organizacija dobro isplanirala svoju strategiju ona ne može da bude uspešna ako strategija
nije primenjivana na pravi način.
18
Mašić dr Branislav,
„Menadžment“, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2007. god., str. 150.
19
Kotler Philip, Keller Lane Kevin, „Marketing menadžment“, Data Status, Beograd, 2006. god., str. 44.
20
Isto, op. cit. str. 44 – 45.
21
Robbins P. Stephen, Coulter Mary, „Menadžment“, Data Status, Beograd, 2005. god., str. 185.
22
Ibid.
POZITIVNI FAKTORI
•Široka baza klijenata
•Razvijena organizaciona
mreža
•Dobra kadrovska
struktura
NEGATIVNI FAKTORI
•Slabo upravljanje
bankom
•Niska profitabilnost
•Neperformansni zajmovi

Strateško planiranje i konkurencija kao faktori uspešnosti poslovanja
16
kratkoročni u odnosu na dugoročne profite.“
24
Takođe, kompanija treba da prikupi
informacije o snagama i slabostima svakog konkurenta u različitim oblastima kao što su
kretanje svesti kupca, kvaliteta proizvoda, odnosno usluga, dostupnosti proizvoda/usluga,
tehničke pomoći prodajnog osoblja, itd.
Značaj analize tržišnog učešća ogleda se u stalnoj potrebi menadžmenta da prati
tržišno učešće jer na osnovu samo analize prodaje ne može se videti koliko dobro kompanija
posluje u osnosu na svoje konkurente.
Tržišno učešće može se meriti na tri načina: ukupno tržišno učešće je prodaja koju
kompanija ostvaruje, izražena kao procenat od ukupne prodaje na tržištu. Kompanija može da
ostvari 100% na tržištu koje pokriva, a da je ipak njeno učešće relativno mlalo
na celom
tržištu. Relativno tržišno učešće može se izraziti kao tržišno učešće u odnosu na najvećeg
konkurenta. Relativno tržišno učešće od preko 100% ukazuje na lidera na tržišu. Porast
relativnog tržišnog učešća znači da kompanija preuzima tržišno učešće
od svog glavnog
konkurenta.
25
Tržišno učešće može da fluktuira iz mnogih manjih razloga, kao na primer, da li do
velike prodaje dolazi poslednjeg dana u mesecu ili na početku sledećeg meseca. Takođe,
ponekad se pad tržišnog učešća može namerno izazvati da
bi se poboljšala profitabilnost, tako
što menadžment odustane od neprofitabilnih proizvoda ili kupaca, odnosno korisnika
usluga/klijenata.
Lideri tržišnog učešća odbranu svog terena vide u stalnoj inovaciji, stalnom
razvoju novih proizvoda i usluga za kupce, u efektivnosti distribucije i smanjenju troškova.
26
Celokupna procena snaga kompanije, njenih slabosti, šansi i opasnosti naziva se
SWOT analiza, koja uključuje podanalizu kako eksternog tako i internog okruženja.
Analiza eksternog okruženja obuhvata šanse i opasnosti koje poslovna jedinica mora
da sagleda kroz ključne faktore u makrookruženju i značajne učesnike u mikrookruženju koji
imaju uticaja na sposobnost ostvarenja profita. Cilj praćenja okruženja jeste otkrivanje novih
šansi. Postoje tri glavna izvora tržišnih šansi: da se ponudi proizvod ili usluga koje nema
dovoljno na tržištu, da se ponude postojeći proizvodi ili usluge na nov ili bolji način ili da se
stvori potpuno nov proizvod, odnosno usluga. Sve mogućnosti šansi i opasnosti date su u
Gr
afičkom prikazu br.
2.3. – Matrice šansi i opasnosti.
Matrica šansi
Matrica opasnosti
Prikaz br. 2.3. – Matrice šansi i opasnosti
27
Najbolje šanse proizvođača proizvoda/usluga prikazane su u
Matrici šansi
u gornjem
levom uglu (1). Šanse prikazane u gornjem desnom uglu (2) i donjem levom uglu (3) treba
pratiti u slučaju povećanja verovatnoće uspeha, dok šanse u donjem desnom uglu (4) su
suviše male da bi se razmatrale.
24
Kotler Philip, Keller Lane Kevin, „Marketing menadžment“, Data Status, Beograd, 2006. god., str. 347.
25
Isto, op. cit. str. 120.
26
Isto, op. cit. str. 352.
27
Isto, op. cit. str. 52. Teks
t prilagođen potrebama i sadržini.
Verovatnoća uspeha
Velika
Mala
A
tr
a
k
ti
v
n
o
st
Velika
1
2
Mala
3
4
Verovatnoća da se dogodi
Velika
Mala
O
z
b
il
jn
o
st
Velika
1
2
Mala
3
4
Strateško planiranje i konkurencija kao faktori uspešnosti poslovanja
17
Opasnost u okruženju je izazov koji nastaje usled nepovoljnog trenda ili razvoja koji,
u odsustvu odbrambene marketing aktivnosti, mogu dovesti do pada prodaje ili profita.
28
Najveće opasnosti u okviru
Matrice opasnosti
prikazane su u gornjem levom uglu i mogu
ozbiljno ugroziti kompaniju, a velika je verovatnoća da će se dogoditi. Da bi kompanija i
zašla
na kraj sa ovakvim opasnostima mora unapred utvrditi planove, na osnovu njih izvršiti
promene pre ili za vreme opasnosti. Opasnosti prikazane u donjem desnom uglu veoma su
male i mogu se zanemariti. Opasnosti iz gornjeg desnog i donjeg levog ugla moraju se
pažljivo pratiti u slučaju da postanu ozbiljnije.
Postoje različiti vidovi opasnosti za
kompaniju, kao na primer, opasnost od jake konkurencije u samoj grani, pretnja od novih
učesnika, zatim pretnja proizvoda supstituta, pretnje usled n
ove tehnike i tehnologije, itd.
Analiza internog okruženja obuhvata analizu snaga i slabosti kompanije. Nije
neophodno ispraviti sve slabosti u poslovanju, već odlučiti se za one šanse gde kompanija
poseduje potrebnu s
nagu ili za one šanse u kojima će možda
morati da kupi ili razvije neku
snagu.
Isto tako, važno je napomenuti da se kao osnovni indikator konkurentske pozicije
uzima poslovni ugled banke. Poslovni ugled banke stiče se dugogodišnjim poslovanjem u
skladu sa načelima poslovnog morala a faktori koji utiču na sticanje ugleda jesu veličina i
struktura aktive i pasive, veličina kapitala banke, ponašanje banke u skladu sa propisima,
odnos banke prema klijentima, veličina dobiti, sposobnost prilagođavanja ba
nke uslovima
konkurencije, itd.
28
Isto, op. cit. str. 53.

Principi poslovanja i rizici kao faktori uspešnosti poslovanja banaka
19
4)
Opšte smernice ekonomske i razvojne politike i stabilnost privrednih i ekonomskih
kretanja,
5)
Mere monetarno-kreditne politike, koje mogu biti stimulativne i restriktivne.
Uzrok nelikvidnosti banaka leži u neusklađenim rokovima izvora i plasmana
sredstava. Takođe, nelikvidnost može da nastane i ukoliko ona postane nesolventna, što znači
da je vrednost njene aktive manja od vrednosti njenih obaveza. Nelikvidnost i nesolventnost
međusobno povlače jedno drugo. Naime, kada se banka približi zoni nesolventnosti, dolazi
do povlačenja depozita i uskraćivanja dodatnih kredita prema toj banci. Međutim, u teoriji,
nesolventna banka privremeno može da bude likvi
dna ukoliko ostvaruje veći priliv od odliva
novca. To se može dogoditi samo ako deponenti nemaju adekvatne informacije o bilansnoj
poziciji banke. S’ druge strane, danas u savremenim uslovima svi veći deponenti a i kreditori
raspolažu informacijama o poziciji svake finansijske institucije.
Značaj likvidnosti za banku ogleda se u tome da u slučaju nelikvidnosti banka može
prestati sa radom, a ukoliko posluje sa gubitkom onda to i ne mora biti slučaj, jer se gubitak
mora pokriti primarnim ili sekundarnim rezervama likvidnosti, tek ukoliko to ne bude
dovoljno ona će prestati sa radom.
Koncept likvidnosti banke se menjao kroz istoriju u zavisnosti od stepena razvijenosti
finansijskih tržišta. U početku banka je posedovala najjednostavniji menadžment likvidnost
i
čiji je osnovni zadatak bio da vodi računa o likvidnosnoj strukturi aktive. Danas, pri znatno
razvijenijim finansijskim tržištima postoji rizik
30
da likvidnost bude ugrožena, što
aktiviranjem vanbilansnih obaveza može vrlo lako da se desi, jer se automatski prekida dalje
zaduživanje banke na finansijskom
tržištu. Međutim, uspešna banka je ona
koja ima visok
kreditni rejting i može u svakom trenutku da odbrani svoju likvidnost povlačenjem sredstava
sa finansijskog tržišta u vidu kratkoročnih ili dugoročnih
kredita.
Faktori likvidnosti banaka
Na likvidnost banaka utiču brojni faktori koji mogu izazvati različite varijacije bilo na
strani depozitnih izvora bilo na strani kreditnih plasmana.
Svi faktori mogu se svrstati u sledeće četiri grupe:
1)
Oscilacije u ekonomiji;
2)
Novčane transakcije klijenata;
3)
Monetarna politika centralne banke i
4)
Politika likvidnosti poslovne banke.
31
Da bi se obezbedila potrebna likvidnost, menadžment banke mora biti dobro upoznat
sa svim
(stohastičkim) sezonskim i cikličnim kretanjima u ekonomiji. Stohastička kretanja se
teško mogu predvideti i u takva kretanja ubrajaju se radnički štrajkovi, prirodne katastrofe
(zemljotres, poplava), rat. Sezonska kretanja su kretanja koja se sezonski ponavljaju svake
godine. Npr. ukoliko je banka
locirana u poljoprivrednom podrčju, može očekivati visok nivo
depozita u jesen, posle žetve i visoku tražnju za kreditima u proleće. Ciklična kretanja su
karakterističnija za veće banke na koje i imaju najveći uticaj. Ovakav vid kretanja dosta je
teže pred
videti nego ciklična kretanja.
Promene u likvidnosti banke najviše zavise od promena u kretanjima depozita kod
banke, koji opet zavise od poslovnih transakcija i kretanja likvidnosti klijenata. Naime, kada
30
O riziku kao faktoru uticaja na uspešnost poslovanja banke nešto opširnije biće u
narednom potpoglavlju.
31
Komazec dr Slobodan, „Bankarski menadžment“
, Čigoja štampa, Beograd, 1998. god., str. 862.
Principi poslovanja i rizici kao faktori uspešnosti poslovanja banaka
20
kod klijenta dolazi do odliva sredstava, pogorša
va se njegova likvidnost, to će uzrokovati
veće povlačenje sopstvenih depozita čime se narušava i likvidnost same banke. Zbog toga je
banka zainteresovana i za poziciju i politiku likvidnosti svojih klijenata.
Centralna banka svojom monetarnom politikom,
smanjenjem i povećanjem novca u
opticaju može uticati na povećanje odnosno smanjenje likvidnosti banaka. Ukoliko bi
centralna banka vršila povećanje novca u opticaju onda bi to olakšalo bankama održanje
likvidnosti i solventnosti. Znači, ukoliko banke imaj
u problema sa održavanjem likvidnosti i
solventnosti, one mogu iskoristiti prilive sredstava centralne banke kako bi povratile
optimalni nivo likvidnosti. Sa druge strane, ukoliko banke nemaju problema sa održanjem
likvidnosti i solventnosti ova srdstva mo
gu da iskoriste u cilju povećanja kreditnih plasmana
klijentima.
Na kraju, plitika likvidnosti poslovne banke podrazumeva to da banka može
samostalno uticati na sopstvenu likvidnost putem politike likvidnosti koju ona sama kreira.
Dakle, u pitanju je stra
tegija likvidnosti same banke, o čemu će nešto više biti u narednom
potpoglavlju.
3.1.2.
Poslovnost i efikasnost
Principi poslovnosti i efikasnosti polaze od osnovnog načela svakog privrednog
subjekta, a to je, postići maksimalne rezultate uz minimalna ulaganj
a. Ovaj vid principa
sastoji se iz tri podkategorije:
Samostalnost i objektivnost u donošenju odluka („razboritost“),
Elemenat stalne cirkulacije novca i
Poslovno predviđanje.
32
Samostalnost i objektivnost u donošenju odluka podrazumeva to da banka ne sme
pristupati brzopletom donošenju odluka, olakom trošenju sredstava, finansiranju rizičnih
poslova, itd. Takođe, banka mora da osigura stalnu cirkulaciju novca, novac se ne sme
bespotrebno zadržavati, već postojeća sredstva treba pustiti da sama stvaraju d
odatne
vrednosti. Poslovno predviđanje predstavlja srž stabilnosti i efikasnosti poslovanja, posebno
ako se uzmu u obzir sve dinamičniji i nepredvidiviji tokovi u privredi.
Osnovni problem koji se javlja kod efikasnosti banaka je kako utvrditi potreban nivo
efikasnosti, kada se zna da veća ili manja efikasnost utiče na veću ili manju poslovnu
sposobnost banaka. Na efikasnost banaka utiču kako unutrašnji tako i spoljni faktori koji
stvaraju odgovarajući poslovni ambijent koji omogućava veću efikasnost banak
a. Spoljni
faktori deluju u cilju motivisanja banaka da se doslovno pridržavaju osnovnih bankarskih
principa, jer oni doprinose većoj efikasnosti banaka.
Princip poslovnosti funkcioniše u sklopu principa likvidnosti, zajedno čine jednu
celinu. Takođe, i poslovna sposobnost (princip poslovnosti) i efikasnost su međusobno
uslovljeni i neophodni pri svakoj savremeno organizovanoj banci. Naime, ukoliko bi se
insistiralo samo na poslovnoj sposobnosti preduzeća, onda bi se izgubila prava mera za ocenu
relane poslovne sposobnosti i ona bi postala sama sebi cilj. To bi dovelo do stalnog ulaska
banke u rizične poslove pri čemu ona nebi marila za negativne posledice koje mogu uslediti
po osnovu takvih poslova. Na suprot tome, ukoliko bi se insistiralo samo na efikasnosti
poslovanja banke, to bi dovelo do bezobzirnog rasipanja sredstava, izgubio bi se pojam tržišta
i tržišne konkurencije, jer bi sve banke postale „efikasne“, dolazi do postavljanja novih
nerealnih ekonomskih kategorija i na kraju do prevlasti politike nad ekonomijom.
32
Isto, op. cit. str. 305.

Principi poslovanja i rizici kao faktori uspešnosti poslovanja banaka
22
Mikroekonomski faktori
Kvalitet menadžmenta kao veoma bitan faktor efikasnosti i profitabilnosti svake
banke ogleda se u uspešn
om vođenju poslovne politike banke u savremenim tržišnim
uslovima, od strane profesionalnih menadžera. Bankarski menadžer treba da obezbedi
takav razvoj banke koji stvara najveću profitabilnost i sigurnost na duži rok.
Kvalitet aktive –
u značajnoj meri utiče na profitabilnost i sigurnost banke. Kreditni
plasmani banaka pretežno se sastoje iz zajmova odobrenih fizičkim i pravnim licima
pri čemu banka obavezno vrši procenu boniteta korisnika zajmova. Ukoliko procena
boniteta bude pogrešna nastali gubici se pokrivaju iz rezevi ili iz kapitala banke, što
ide na teret profitabilnosti.
Ekonomija obima –
utiče na profitabilnost banke
tako što
jača konkurencija na
bankarskom tržištu dovodi do smanjenja kamatne marže i stope provizija, čime se
povećava obim poslovan
ja i ujedno smanjuju fiksni troškovi po jedinici bankarskog
proizvoda,
što povoljno utiče na visinu profita banke.
Ekonomija okvira (opsega tj. raznovrsnosti) sastoji se u diversifikaciji bankarskih
usluga koje banka stavlja na raspolaganje svojim klijenti
ma. Time banka postiže veći
nivo ukupne prodaje i prihoda, čime se smanjuju troškovi poslovanja banke.
Neto kamatna marža predstavlja razliku između prosečne kamatne stope koju banke
naplaćuju na plasirane kredite i prosečne kamatne stope koju banke plaćaj
u na
depozite i primljene kredite. U skladu sa tim, logično je da banke teže da ostvare što
višu kamatnu maržu.
Troškovi poslovanja banke takođe bitno utiču na profitabilnost banke. Troškovi
poslovanja (operativni rashodi) sastoje se iz plata i benefita zaposlenih kao i
materijalnih troškova uključujući amortizaciju. Operativni menadžment u bankama
teži da minimizira troškove poslovanja.
Profitni centri banaka omogućuju sagledavanje prihoda i rashoda putem kompjuterske
tehnologije u bankama, kako za banku kao celinu tako i za banku po njenim
pojedinim organizacionim delovima.
3.1.5.
Solventnost
Solventnost podrazumeva sposobnost banke da u svakom trenutku odgovori svim
svojim obavezama, odnosno solventnost podrazumeva uspešno postignutu likvidnost banke
na dugi
rok. Takođe, solventnost zahteva ispitivanje opravdanosti kreditnog zahteva, odnosno
ocena kreditne sposobnosti dužnika da u celini izmiri svoje dospele obaveze. Solventna
banka može svojom aktivom da pokrije ukupne izvore svojih resursa (ukupne obaveze
u
većane za sopstveni kapital), zbog čega se solventnost izražava odnosom između imovine i
obaveza koji se u uslovima solventnosti izražava kao
>
. Dok
nesolventnost se može izraziti kao
<
.
Utvrđena neso
lventnost govori o
nesposobnosti dužnika da izmiri dospele finansijske obaveze. Faktori koji mogu da dovedu
do nesolventnosti su npr. poslovanje sa gubicima, proizvodnja mimo zahteva tržišta, i dr.
Razlika između likvidnosti i solventnosti je zapravo razilka u dugoročnoj i
kratkoročnoj solventnosti, jer likvidnost zapravo predstavlja kratkoročnu solventnost.
Kratkoročna solventnost postoji onda kada je banka sposobna da redovno izmiruje dospele
obaveze, dok je dugoročna solventnost uglavnom vezana za rent
abilnost i sigurnost plasmana
banke. Najteža situacija za banku je kada je istovremeno zadesi nelikvidnost i nesolventnost,
jer onda nije u stanju da odgovori ni pojedinačnim ni svojim ukupnim obavezama. Nešto
blaži oblik poslovne neravnoteže je kada je banka likvidna, ali nesolventna, što se prevazilazi
Principi poslovanja i rizici kao faktori uspešnosti poslovanja banaka
23
sanacijom, preuzimanjem ili likvidacijom te banke. Najlakši oblik poslovne neravnoteže, je
kada je banka solventna ali nelikvidna, jer se to može efikasno rešiti pravovremenim
kratkoročnim transakcijama.
3.1.6. Ažurnost
Ažurnost znači da je banka u obavezi da sve svoje poslove obavlja u unapred
određenom roku, i tačno i ažurno da evidentira svoje poslovne promene.
Ranije je napomenuta međusobna zavisnost i uslovljenost između ovih principa.
Međutim isto tako je moguće da dođe do kolizije, odnosno sukoba između njih a to zavisi od
toga koje načelo se nalazi u prvom planu jedne banke, tj. u zavisnosti od toga šta banka
smatra svojim primarnim ciljem. Naime, duži niz godina ostvarenje što većeg profita se
smatralo glavnim principom poslovanja banaka, što je kasnije ublaženo jačanjem uticaja
drugih principa, pri čemu se mora voditi računa o tome da se izbegne suprotstavljanje
principa profitabilnosti sa drugim načelima, posebno načelu likvidnosti i sigurnos
ti plasmana.
Razlog za to je što načelo likvidnosti zahteva raspolaganje većim sredstvima likvidnosti koja
ne donose ili donose vrlo mali iznos prinosa, dok načelo rentabilnosti zahteva veći stepen
angažovanosti sredstava pri čemu se banka može suočiti sa
teškoćama po pitanju likvidnosti
ukoliko bi načelo profitabilnosti imalo apsolutnu prednost.
3.2.
Rizici kao faktori uspešnosti poslovanja
Najvažnija dimenzija poslovnog uspeha banke je pored profitabilnosti i rizik
poslovanja. Bankarsko poslovanje prožeto
je različitim oblicima rizika. Banka kroz čitavu
istoriju svog postojanja teži da trajno savlada rizik, odnosno da ga svede na najmanju moguću
meru. Smanjenjem rizika smanjuju se i mogućnosti gubitaka banaka, gubitaka akcionara,
deponenata i drugih kreditora banaka, odnosno šire posmatrano podiže se nivo celokupnog
poverenja u čitav finansijski sistem. Osnovu bankarskog poslovanja čini preuzimanje rizika.
Banka prikuplja viškove sredstava od svojih klijenata, čime stvara obavezu prema njima i
tako prikuplj
ena sredstva plasira drugoj grupi svojih klijenata, ostvarujući dobit. Da bi
sačuvala poverenje svojih klijenata, banka mora tako prikupljena sredstva da plasira u što
sigurnije projekte, čime se povećava profitabilnost sredstava banke i ispunjavaju se oba
veze
prema poveriocima na vreme, a dužnici se upućuju na sigurne i profitabilne projekte (čime
banke sprečavaju „moralni hazard„). Sve se to događa na finansijskom tržištu, tako da je sve
podložno riziku, počev od rizika povraćaja sredstava uloženih u bank
u, preko rizika
ostvarenja profitne stope, pa do rizika naplate kredita, itd.
„Rizik se definiše kao neizvesnost u pogledu ostvarivanja nekog budućeg događaja.
Neizvesnost predstavlja odsustvo ubeđenosti, sigurnosti, odnosno odsustvo stanja izvesnosti.
U
situaciji neizvesnosti prisutna je sumnja u naše mogućnosti da tačno predvidimo buduće
ishode naših akcija. Neizvesnost postoji kada pojedinci ne poseduju dovoljno informacija o
okruženju, te nisu u stanju da kvantifikuju rizik, odnosno ne znaju verovatnoć
u ostvarenja
nepoželjnog ishoda. Neizvesnost i izvesnost su subjektivne kategorije dok je rizik objektivna
kategorija, budući da najveći deo onoga čime se čovečanstvo uopšte bavi nosi sa sobom rizik.
Nime, rizik postoji uvek kada postoji mogućnost variranj
a ishoda neke akcije. Rizik je
objektivna sumnja u ishod date situacije. Rizik je stanje u kome postoji mogućnost
negativnog odstupanja od poželjnog ishoda koji očekujemo ili kome se nadamo.“
33
33
Kočović dr Jelena,
„Osiguranje“, Ekonomski fakultet, Beograd, 2002. god., str. 58.

Principi poslovanja i rizici kao faktori uspešnosti poslovanja banaka
25
rastu cena hartija od vrednosti kamatne stope padaju i obrnuto, pri smanjenju cena hartija od
vrednosti, kamatne stope rastu. Kamatni rizik postoji i pri odobravanju kreditnih zajmova,
gde postoje fiksne i promenljive kamatne stope. Naime, u savremenim uslovima
privređivanja kao i u uslovima finansijske stabilnosti pri odobravanju kratkoročnih kredita
propisuje se fiksna kamatna stopa i obrnuto, u uslovima finansijske nestabilnosti pri
odobravanju dugoročnih kredita propisuju se promenljive kamatne stope, čime se banke štite
od kamatnog rizika.
3.2.3.
Valutni (devizni) rizik
Valutni (devizni) rizik predstavlja vid tržišnog rizika, a odnosi se na promene
deviznih kurseva. U bilansima stanja banaka postoje razne valute koje sadrže potencijalni,
latentni rizik, jer promene deviznih ku
rseva mogu nepovoljno da utiču na sposobnost dužnika
da vrate svoje dugove. U periodima nestabilnosti deviznih kurseva valutni rizik kod banaka
se dodatno povećava.
Otvorena neto devizna pozicija predstavlja razliku između potraživanja i obaveza
banke u j
ednoj valuti i plemenitom metalu. Ukoliko je vrednost potraživanja u određenoj
stranoj valuti veća od obaveza u istoj valuti onda je otvorena neto devizna pozicija banke
duga,
a ukoliko je vrednost potraživanja banke u određenoj stranoj valuti manja od oba
veza u
istoj valuti tada je neto devizna pozicija banke
kratka
.
35
U uslovima promenljivih deviznih kurseva duga odnosno kratka, otvorena neto
devizna pozicija u bilo kojoj valuti izlaže banku povećanom deviznom riziku kao posebnoj
vrsti tržišnog rizika.
3.2.4.
Ostali tržišni rizici
Ostali tržišni rizici koji nastaju usled promene drugih, tržišnih cena i promena koje
zahvataju celu privredu, od promena u poreskom sistemu do promena u svetskoj energetskoj
situaciji ili politici.
36
Sistematski ili tržišni rizik je rizik koji deluje na sve vrste aktive. To je rizik povezan
sa opštim ekonomskim uslovima, kao što su poslovni ciklus, stopa inflacije, kamatne stope,
poreske stope, devizni kursevi, kupovna moć, politička nestabilnost, ratovi, prirodne
katastrofe, zatim,
upravljački rizik, rizik neizmirenja obaveze (default risk), rizik utrživosti,
rizik opoziva, rizik konvertibilnosti, itd. Nijedan od ovih makroekonomskih faktora ne može
se sa izvesnošću predvideti, a svi utiču na stopu prinosa konkretne hartije od vredn
osti.
Najpoznatija mera ovog rizika je
beta koeficijent
(
β
), koji predstavlja meru volatilnosti
37
akcije ili celog portfolija, kao i sistematskog rizika, u poređenju sa tržištem u celini.
Sistematski rizik je važno izmeriti, jer je on jedan od deskriptora h
artije, a na osnovu njega će
racionalni investitori odrediti granicu prinosa, koju žele da prihvate.
Nesistematski (specifični) rizik je deo ukupnog rizika koji je u vezi sa konkretnim
preduzećem, tj. svakim pojedinačnim emitentom hartija od vrednosti, i
ne utiče na druge
kompanije, odnosno reč je o uticajima mikroekonomskog karaktera, ili, pak, slučajnim
okolnostima. Primeri nesistematskog rizika su štrajk radnika, neuspeh kompanije u
istraživanju i razvoju, neuspeh marketinškog programa, neuspeh u realizaciji važnih
35
Jović
dr Zoran, „Menadžment finansijskih institucija“, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2008. god., str. 51.
36
Isto, op. cit. str. 52.
37
Volatilnost predstavlja nepredvidivu promenu određene
varijable u nekom vremenskom periodu i jedan je od
indikatora rizika. Što je volatilnost neke varijable veća, to je veća i rizičnost pri donošenju odluke vezanu za tu
varijablu.
Principi poslovanja i rizici kao faktori uspešnosti poslovanja banaka
26
investicionih projekata, sudske parnice, i sl. Može da se minimizira, čak i svede na nulti nivo,
korišćenjem strategije diversifikacije portfolia, pa se naziva i diversifikabilan rizik.
Da bi se banka zaštitila od ovakvog tipa rizika, neophodno je da prilikom odobravanja
kredita svojim klijentima poseduje informacije o vrsti proizvoda ili usluga koje klijent
proizvodi, odnosno prodaje, o profitabilnosti klijenta, o njegovoj poziciji na tržištu, njegovoj
konkurenciji, itd.
3.2.5.
Inflacioni rizik
Pod inflacijom se podrazumeva proces prekomerne monetarne ekspanzije koja dovodi
do povećanja vrednosti novca a po tom osnovu i do porasta ukupne nacionalne tražnje u
odnosu na ukupnu ponudu (
∑
>
∑
)
. Posledice inflacije su: porast cena –
obezvređ
enje
novca, formiranje „crnog tržišta“, povećanje troškova života, neracionalna potrošnja,
prelazak štednje u realnu aktivu (imovinu), što dovodi do novog porasta cena, smanjenje
reproduktivne sposobnosti privrede, smanjenja izvoza, itd. Inflacija se meri indeksom cena na
malo ili troškova života. Postoje različiti tipovi inflacije. Tako razlikujemo, inflaciju prema
intenzitetu, koja može biti latentna (puzajuća) i galopirajuća inflacija, tj. hiperinflacija. Prema
uzrocima nastajanja razlikuju se: inflacija tražnje, inflacija troškova i strukturna inflacija.
Inflacija se, prema opštoj definiciji, može suzbiti na više načina:
1)
Smanjnjem celokupne platežno sposobne tražnje za robom i uslugama pri istoj
ponudi,
2)
Povećanjem ponude pri istoj celukupno platežno
sposobnoj tražnji za robom i
uslugama, i
3)
Istovremeno smanjenjem celokupne platežno sposobne tražnje za robom i uslugama i
povećanjem ponude do određenog nivoa.
38
Inflacioni rizik zapravo predstavlja neizvesnost u pogledu budućih nivoa cena i
troškova života – vrednosti novca. Zaštita od inflacionog rizika zavisi od toga da li se radi o
monetarnoj ili nemonetarnoj imovini (aktivi). Naime, u monetarnu imovinu spada sva
nefizička imovina koju poseduje jedno pravno ili fizičko lice u određenom trenutku. U skl
adu
sa tim treba voditi računa o međusobnom usklađivanju
inflacionog gubitka i dobitka.
U uslovima normalne inflacije računovodstvo je vrlo moćno, međutim u uslovima
hiperinflacije kakva je zabeležena kod nas 1993 –
1994. god., računovodstvo je praktično
u
„hendikepu“, jer na osnovu njega se u tom slučaju ne može oceniti bonitet posmatranog
privrenog subjekta, a sve prikazane vrenosti, ne da su nerealne, nego su nezamislive.
3.2.6.
Rizik likvidnosti
Na početku ovog rada dat je koncept likvidnosti, strategija
i projektovanje likvidnosti.
U ovom delu o rizicima likvidnost će biti obrađena u smislu postojanja verovatnoće da banka
ne bude u mogućnosti da izvrši obaveze o roku dospeća. Duži period nelikvidnosti može da
dovede do nesolventnosti, što za banku predst
avlja daleko veću opasnost.
Pad prihoda, pogoršanje strukture aktive, povećanje nestabilnosti depozita, otežane
naplate potraživanja, poremećaji novćanih tokova i mnoge druge neplanirane pojave mogu
dovesti do povećanja rizika likvidnosti.
38
Lukić dr Radojko, „Bankarsko računovodstvo“, Centar za izdavačku delatnost
Ekonomskog fakulteta u
Beogradu, Beograd, 2009. god., str. 264 – 265.

Principi poslovanja i rizici kao faktori uspešnosti poslovanja banaka
28
3.2.10.
Reputacioni rizik
Reputacija jedne banke proizlazi iz ukupne poslovne uspešnosti te banke. Dobra
reputacija predstavlja osnov pozitivnog imidža banke kao i osnov za poverenje. U suštini
bankarski
posao podrazumeva opsluživanje jevnosti, a gubitak dobre reputacije zanači i
gubitak privilegije opsluživanja javnosti. Dobru reputaciju ugrožavaju ostvareni gubici,
malverzacije, zloupotrebe, česte krađe, pronevere, afere, itd.
3.2.11.
Moralni hazard
Moralni hazard kao posebna vrsta bankarskog rizika predstavlja situaciju koju stvara
banka kreditor svojom visoko rizičnom kreditnom politikom pružajući podsticaj korisnicima
kredita da se angažuju u aktivnostima koje su za banku kreditora nemoralne i nepoželjne, jer
čine manje verovatnom mogućnost da kredit bude vraćen.
40
Moralni hazard smanjuje
verovatnoću da će kredit biti vraćen, pa je zato za banke bolje da kredite plasiraju po nižoj
kamatnoj stopi od najveće moguće stope kako bi se očekivani prinos maksimizira
o, a rizik
minimizirao.
Dakle, osnovni zadatak banaka nije da izbegavaju rizik po svaku cenu, što je i
nemoguće, već da profesionalno upravljaju svim bankarskim rizicima. To opet ne znači da
banke biraju isključivo poslove koji sadrže enormno niske riz
ike. Jedan bankar je rekao: „We
make money by taking risks! (Mi pravimo novac pruzimajući rizike!). Dakle, bitno je da
bankarski menadžment profesionalno upravlja rizicima banke, kako preterani i nepokriveni
rizici ne bi doveli do nesolventnosti banke.
40
Isto, op. cit. str. 61.
Merenje i procena uspeha banaka
IV MERENJE I PROCENA USPEHA BANAKA
Bankari i njihovi konkurenti su pod velikim pritiskom da u kontinuitetu postižu dobar
poslovni uspeh. Poslovni uspeh se odnosi na to da li banka ili druga finansijska institucija
može adekvatno da ispuni ciljeve svojih akcionara, zaposlenih, depozitara i drugih kreditora,
kao i da prepozna tržišne potrebe. Istovremeno, ove finansijske institucije moraju da nađu
način kako da zadovolje državne kontrolore svojom pozitivnom politikom poslovanja,
pozajmicama i zdravim inve
sticijama obezbeđujući, na taj način, zaštitu interesa građana.
Cilj maksimalne profitabilnosti sa prihvatljivim nivoom rizika kojem teže vlasnici
institucija, nije lako postići, što se može videti i iz nedavnog neuspeha banaka i drugih
finansijskih institucija širom sveta. Ovako agresivno postavljeni ciljevi zahtevaju od
finansijske kompanije da neprekidno traži nove finansijske prilike i mogućnosti za novo
povećanje prihoda, za veću efikasnost u poslovanju i efikasnije planiranje i kontrolu.
Naime, merenje i procena uspeha banaka vrši se na osnovu
finansijskih izveštaja
,
bilansa stanja i bilansa uspeha, s’ tim da treba imati u vidu da je procena uspešnosti
poslovanja kod banaka nešto složenija nego kod drugih privrednih subjekata. Finansijski
izveštaji
kao instrumenti za procenu uspešnosti poslovanja biće obrađeni u posebnom
potpoglavlju.
Uopšteno govoreći, najbolji pokazatelj uspešnosti poslovanja banke bila bi njena
tržišna
cena tj. berzanski formirana
cena
njenih
akcija
, odnosno ukupna cena akcionarskog
kapitala banke.
Dakle, kao ključni cilj finansijskog menadžmenta koji mora da ima prioritet u
odnosu na sve ostale odnosi se na postizanje maksimalne vrednosti akcija finansijskih
korporacija.
Međutim, treba imati u vidu da je kod razvijenih finansijskih tržišta najčešći
slučaj da se berzanski kotiraju male i srednje banke, ali se njihovim akcijama ne trguje ili
veoma retko trguje isključivo kod preuzimanja. Kod finansijskih tržišta u razvoju (
emerging
markets
) tržište nije razvijeno u toj meri da se na njemu trguje akcijama banaka i akcije
banaka se veoma retko kotiraju. Otuda je u oba slučaja berzanska cena nepogodna
– ili ne
postoji (kod razvijenih) ili je neperfektna zbog manjkavaosti tržišta (tržišta u razvoju), te je
korišćenje koeficijenta profitabilnosti praktično jedini način da se dobije slika o uspešnosti
poslovanja neke banke.
41
O akcijama, njihovim cenama i faktorima cena akcija biće reči u
narednom potpoglavlju.
I na samom kraju ovog uvoda, za potrebe merenja uspešnosti poslovanja koristi se
racio analiza
kao jedna od najrazvijenijih metoda. Rezultati dobijeni ovom analizom se
upoređuju sa rezultatima ostvarenim u prošlosti, sa očekivanjima u budućnosti, sa srodnim
bankama odnosno konkurentima, sa standardima u toj oblasti.
41
Hadžić dr Miroljub,
„Bankarstvo“, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2007. god., str. 382.

Merenje i procena uspeha banaka
31
u vidu kamate. Zajmovi su manje likvidni iz razloga što se oni ne mogu konvertovati u
gotovinu sve do roka dospeća. S druge strane zajmovi nose visok nivo rizika da neće biti
naplaćeni zajedno sa pripadajućom kamatom o roku dospeća. Imajući sve to u vidu banke na
zajmove o
stvaruju visoke prinose. Zajmovi mogu biti prema ročnosti: kratkoročni (do 1
godine), srednjoročni (obično od 5 do 7 godina) i dugoročni (obično preko 10 godina). Oni
prema nameni mogu biti komercijalni i industrijski, hipotekarni, potrošački i ostali zajm
ovi.
Međubankarski zajmovi (uključeni u ostale zajmove) su dnevni („noćni“) zajmovi,
pozajmljeni na nacionalnom tržištu novca.
45
U
ostalu aktivu
spada i fizički kapital, kao što su npr.: zgrade, kompjuteri i ostala
oprema. Aktiva banke može biti realna i finansijska. Finansijska aktiva je izražena u obliku
novca i pojavljuje se u bilansu stanja zajmodavca i bilansu stanja zajmoprimca. Realna aktiva
je izražena u fizičkom obliku, samo u jednom bilansu stanja kao što su npr. zgrade. Takođe,
aktiva banke može
biti kamatonosna i nekamatonosna; rizična i nerizična. Kamatonosna
aktiva je ona aktiva na koju se naplaćuje kamata i u koju spadaju investicije u efekte i
zajmovi. Kamatonosna aktiva se svrstava u rizičnu aktivu. Nekamatonosna aktiva je ona
aktiva na koju
banka ne naplaćuje kamatu i obuhvata sve osim investicija u efekte i zajmove.
Rizična aktiva je ona aktiva gde postoji verovatnoća rizika da se data vrednost neće naplatiti
zajedno sa pripadajućom kamatom o roku dospeća. Nerizična aktiva je aktiva kod ko
je takav
vid rizika ne postoji. Primeri nerizične aktive su rezerve, novčani elementi u procesu naplate,
depoziti kod drugih banaka i ostala aktiva.
Pasivu
banke čine: transakcioni depoziti, netransakcioni depoziti, zaduženja i kapital.
Transakcioni depoziti
obuhvataju sve račune na čiji teret se može izdati ček. Plativi su po
viđenju. Transakcioni depoziti su za vlasnika imovine deo njegovog bogatstva, a s’ druge
strane, za banku obaveza.
Netransakcioni depoziti
su primarni izvor sredstava banke. Nose sa
sobom određenu kamatu i ne mogu se povući u bilo kom trenutku na zahtev vlasnika. U
poređenju sa transakcionim depozitima na netransakcione depozite je mnogo veća kamata.
Što se tiče
zaduženja
, banka se može zadužiti kod Narodne banke, kroz međubankarske
(
„noćne“) zajmove, zajmovi od matične kompanije, od stranih banaka, itd.
Kapital banke
je
jednak razlici između ukupne aktive i ukupnih obaveza. Kapital banke se povećava prodajom
novih akcija ili zadržavanjem zarade odnosno, refinansiranjem proizvodnje tj. usluga. Kapital
banke predstavlja donju granicu i ukoliko vrednost njene imovine padne ispod te granice
banka postaje nesolventna.
Pasiva bilansa stanja isto kao i aktiva može biti kamatonosna i nekamatonosna,
odnosno rizična i nerizična. Kamatonosna pasiva je pasiva na koju se plaća kamata (depoziti i
zajmovi). Nekamatonosna pasiva je pasiva na koju se ne plaća kamata. Rizična pasiva
podrazumeva da se na vreme izmire dospele obaveze, a nerizična pasiva obuhvata sopstveni
kapital.
4.1.2. Bilans uspeha
Bilans uspeha
se sastavlja za određeni vremenski period. On pokazuje prihode i
rashode čija razlika predstavlja profit ili gubitak. Naime, ako su prihodi veći od rashoda
ostvaren je pozitivan poslovni rezultat –
profit i obrnuto, ukoliko su rashodi veći od
prihoda
ostvaren je negativan poslovni rezultat – gubitak.
U
prihode
banke spadaju: kamata, provizija i ostali prihodi. Prihodi od kamata
predstavljaju značajan izvor prihoda za banke koje u strukturi aktive bilansa stanja imaju
veliki procentualni udeo
u zajmovima što je karakteristika većih banaka. Prihodi od kamate
još se zovu i aktivna kamata u koju spadaju: kamata i provizija od zajma, kamata od depozita,
45
Ibid.
Merenje i procena uspeha banaka
32
kamata od „prodaje“ novca Centralnoj banci i kamata od efekata. Provizija od depozita
predstavl
ja izvor prihoda manjih banaka, jer im je veće učešće depozita u pasivi bilansa
stanja u odnosu na velike banke. Ostali prihodi odnose se na prihode velikih banaka a potiču
od nedepozitnih aktivnosti (kliring, brokerske usluge, itd.).
U
rashode
banke spad
aju: kamata, troškovi naplaćenog zajma, plate i beneficije
zaposlenih i ostali troškovi. U okviru rashoda, kamata zauzima posebno mesto, pa je tako kod
manjih banaka učešće kamate u rashodima manje u odnosu na strukturu rashoda kod većih
banaka. Razlog za
to je što veće banke teže da imaju veći broj klijenata pa samim tim se i
više zadužuju kod Centralne banke i drugih banaka. Troškovi nenaplaćenog zajma
povećavaju se u periodu recesije i više su zastupljeni kod manjih banaka. Plate i beneficije
zaposlenih pokazuju blažu tendenciju pada sa razvojem i primenom nove tehnologije u
poslovanju. Ostali nekamatonosni troškovi poslovanja obuhvataju troškove amortizacije,
propagande i dr.
Između bilansa stanja i bilansa uspeha postoji uzajamna povezanost iz razloga
što se
konačan rezultat iz bilansa uspeha unosi u bilans stanja i to u vidu neraspoređene dobiti na
strani aktive i u vidu nepokrivenog gubitka na strani pasive.
4.1.3. Izveštaj o tokovima sredstava
Izveštaj o tokovima sredstava pokazuje izvore i upotrebu sredstava banke za dati
vremenski period, odnosno pokazuje tokove gotovine određenog pravnog lica po osnovu
poslovnih aktivnosti, investicione aktivnosti i aktivnosti finansiranja. Tokovi gotovine
predstavljaju naplate i isplate gotovine i gotovinskih ekvivalenata i to putem blagajne,
tekućih računa i deviznih računa kao i kompenzacije, asignacije i cesije koje su sprovedene
preko tih računa. U tokove gotovine ne spadaju: prenosi gotovine i gotovinskih ekvivalenata
između navedenih računa, revalorizacio
ni prihodi i rashodi i nerealizovane pozitivne i
negativne kursne razlike.
Takođe važno je pomenuti i uticaj inflacije na finansijsko izveštavanje, koja je sve
više prisutna u savremenim uslovima privređivanja.
Dakle, što se tiče uticaja inflacije važno
je prvenstveno istaći to da se računovodstvo zasniva na stabilnosti jedinice mere (novca,
dinara). Naime, kada inflacija u kontinuitetu obezvređuje novčano merilo dolazi do toga da se
sada za jedan dinar ne mogu da kupe ista dobra kao prethodnih godina. Isto tako ako
pretpostavimo permanentan rast cena onda se danas za jedan dinar može kupiti manje nego
pre godinu dana a više nego godinu dana kasnije.
Odnosno, zaključak bi bio da finansijski izveštaji ne mogu biti verodostojni u
inflatornim uslovima jer se ne mogu sabirati aktiva, pasiva, prihodi i rashodi mereni u
novčanim jedinicama (dinarima) koje su nastale u različitim monetarnim periodima i imaju
nejednaku kupovnu moć, pa su stoga međusobno neuporedive. Dakle, u uslovima inflacije
može doći do prezentovanja nezadovoljavjućih i nepotpunih podataka o realnoj vrednosti
imovine privrednog subjekta. Ukoliko bi se otklonili nedostaci takvog vida prezentovanja
stvorili bi se uslovi za:
Dobijanje realne slike o imovinskoj strukturi privrednog subjekta;
Mogu
ćnost utvrđivanja periodičnog rezultata u cilju poređenja kapitala na početku i
kraju obračunskog perioda.
Naime, kao što smo već istakli, bilans stanja kao i drugi računovodstveni izveštaji u
uslovima monetarnih poremećaja postaju nezadovoljavajući izvo
r informacija o uspešnosti
poslovanja privrednog subjekta i nepouzdana osnova za donošenje poslovnih odluka. I to,

Merenje i procena uspeha banaka
34
Osnovni način osiguranja ulagača od gubitka jeste diversifikacija portfolija. Dakle,
osnovni smisao diversifikacije portfolija jeste zaštita od rizika, što i kaže stara poslovica „Ne
stavljaj sva jaja u jednu korpu“.
Diversifikacija portfelja pruža zaštitu od:
1)
Cikličnih kretanja poslovanja
2)
Dugoročnih promena u industriji
3)
Gubitaka položaja pojedinih kompanija.
48
Postoje različiti oblici diversifikacij
e:
1.
Kupovina emisija u različitim industrijskim granama
2.
Kupovina emisija u različitim kompanijama
3.
Širenje ulaganja u većoj geografskoj oblasti
4.
Kupovina akcija investicionih kompanija sa dobro diversifikovanim portfeljima
5.
Kupovina emisija sa diversifikovanim linijama proizvoda
6.
Vremenski raspoređena nabavka tokom različitih perioda ciklusa akcije
7.
Uravnoteženje portfelja između defanzivnih i ofanzivnih hartija od vrednosti, to jest,
uspostavljanje ravnoteže između akcija sa visokim prihodom i onih čiji se prih
od
menja s’ vremena na vreme.
49
Međutim diversifikacija ima i svoje negativne strane:
1)
Rastu upravljački problemi
2)
Povećavaju se poslovne aktivnosti ispitivanja i analize
3)
Povećavaju se troškovi kupovine i prodaje
4)
Smanjuje se mogućnost za dobijanje natprosečnog profita.
50
Što će reći, da pri diversifikaciji treba naći neku sredinu kako bi se na efikasan način
eliminisao rizik koji se javlja pri ulaganju u hartije od vrednosti.
4.2.1.
Cene akcija i njihovo izračunavanje
Cena akcija je osnovni i najvažniji pokazatelj poslovanja nekog akcionarskog društva.
To je takođe najbitniji pokazatelj za potencijalne investitore kada se odlučuju za ulaganje na
berzi.
Akcijski kapital se sastoji iz tri osnovna elementa i to:
51
Nominalna vrednost emitovanih akcija
Kapitalnog viška (emisiona premija ili ažio)
Zadržanog profita (neraspoređena dobit ili akumulacija)
Nominalna vrednost
je vrednost po kojoj se akcije emituju i registruju u
knjigovodstvu akcionarskog društva. Zapravo, nominalna vrednost je vrednost ispisana na
samoj akciji. Takođe, kada su u pitanju akcije, nominalna vrednost nije jednaka
knjigovodstvenoj kao što je to slučaj kod obveznica. Knjigovodstvena vrednost je gotovo
48
Isto, op. cit. str. 192.
49
Isto, op. cit. str. 192 – 193.
50
Isto, op. cit. str. 193.
51
Erić
dr Dejan, „Finansijska tržišta i instrumenti“,
Čigoja,
Beograd, 2003. god., str. 326.
Merenje i procena uspeha banaka
35
uvek veća od nominalne. Stavljanjem u odnos ukupnog kapitala i broja akcija dobija se
nominalna vrednost. U praksi se emituje veći broj akcija sa nižom nominalnom cenom a
razlog za to je lakša distribucija u primarnoj emisiji, gde veći broj investitora uz skromnija
ulaganja može steći status suvlasnika u preduzeću.
Razlika između prodajne
i nominalne cene predstavlja
kapitalni višak
(dobit).
Preduzeće teži da kapitalni višak bude što je moguće veći, odnosno da razlika između
prodajne cene i nominalne vrednosti bude što je moguće veća.
Treći elemenat akcijskog kapitala predstavlja
zadržani profit
(neraspoređena dobit
–
akumulacija) koji nastaje kao rezultat uspešnog poslovanja akcionarskog društva, odnosno
predstavlja deo dobiti koju preduzeće ne želi da isplati vlasnicima u vidu dividende.
Zaključak je, da knjigovodstvenu vrednost čini zbi
r tri elementa akcijskog kapitala –
nominalne vrednosti emitovanih akcija, kapitalnog viška i zadržanog profita.
Naime, cene akcija su vrlo promenljive i zavise od kretanja ponude i tražnje. Na cene
akcija utiču brojni kako unutrašnji (situacija u samom a
kcionarskom društvu) tako i spoljašnji
faktori, dakle faktori iz samog okruženja, ekonomskog i političkog. Cene imaju velikog
značaja kako za vlasnike, odnosno investitore tako i za preduzeća i sve druge učesnike
javnog, društvenog života.
Kod običnih ak
cija razlikujemo tri osnovna tipa vrednosti. To su:
52
1)
Nominalna vrednost koju određuje upravni odbor i ona je kao deo akcijskog kapitala
obrađena nešto ranije.
2)
Knjigovodstvena vrednost predstavlja drugu vrednost akcija i kao računska kategorija
dobija se prostim deljenjem ukupne knjigovodstvene vrednosti akcijskog kapitala i
broja emitovanih akcija.
3)
Tržišna vrednost ili cena se formira na sekundarnom tržištu u zavisnosti od kretanja
ponude i tražnje, što će reći da je vrlo promenljiva i teško predvidiva. T
ržišna cena je
cena po kojoj se obavljaju kupoprodajne transakcije između kupaca i prodavaca
akcija. Tržišna vrednost efekata ili njihova cena, predstavlja njihovu faktičnu vrednost
na tržištu kapitala, odnosno na drugim berzama u zemlji i inostranstvu, pa i na
vanberzanskom poslovanju.
53
Faktori koji mogu uticati na kretanje cena akcija: poslovni rezultati preduzeća,
kretanje tražnje, promene u grani delatnosti i ukupnoj privredi, opšti ekonomski faktori
(promene kamatnih stopa, inflatorne stope, devizni kursevi, poreske stope, mere ekonomske
politike, stanje platnog bilansa, itd.), politički događaji, najave i realizacije transakcija
menadžera i akvizicija, takozvana „velika očekivanja“ (kod preduzeća gde se očekuje veliki
poslovni uspeh) i čitav niz drug
ih.
54
Pri početku svakog ulaganja, odnosno kupovine akcija postavlja se pitanje utvrđivanja
njihove
fundamentalne
odnosno prvobitne, osnovne vrednosti. Odgovor na ovo pitanje ima
izuzetnog značaja kako za investitore, tako i za finansijske analitičare, po
rtfolio i finansijske
menadžere kao i sve druge koji na bilo koji način imaju dodirnih tačaka sa takvom vrstom
trgovine. Značaj ovog pitanja ogleda se u jednom primeru koji proističe iz čiste logike svesti.
Naime, investitor koji zna, da je prvobitna cena neke akcije manja od njene trenutne, tržišne
52
Isto, op. cit. str. 357.
53
Živković
dr Aleksandar, Komazec dr Slobodan, „Berzanski i bankarski menadžment“, Viša Poslovna škola,
Beograd 2002. god., str. 141.
54
Erić
dr Dejan., „Finansijska tržišta i instrumenti“,
Čigoja,
Beograd, 2003. god., str. 359.

Merenje i procena uspeha banaka
37
=
(
)
(4)
Pri čemu nam je P
1
cena iz prvog perioda a P
0
, cena iz početnog perioda
.
Na primer, vlasnik je kupio akciju po 100, dividenda je 5, a cena akcije za godinu dana je
110. Koliki je prinos u posmatranom periodu? Primenom formule
(4)
dobijamo:
=
(
)
= 0,15 = 15%
Sada iz formule
(4)
mož
emo izraziti sadašnju početnu cenu akcije (
P
0
) ukoliko znamo
stopu prinosa investitora.
=
=
+
(5)
56
Imajući u vidu da nam je c
ena
=
, menjajući je u formulu
(6)
dobijamo.
=
+
(
)
+
⋯
+
(
)
+
(
)
(6)
57
Dakle, kako se sve više p
omeramo ka budućnosti, cena P
n
nam se sve više smanjuje i
→
∞
a
→
0
, pa tako možemo izvesti sledeću jednačinu:
=
+
(
)
+
⋯
+
(
)
(7)
što bi bilo skraćeno,
=
∑
(
)
(8)
što zapravo, predstavlja jednačinu br (6).
Takođe, je i primena ove metode praktično nemoguća upravo iz razloga procene
kretanja dividendi u budućnosti, jer dividende nisu ni fiksne, ni jednake ni vremenski
og
raničene.
Analiza dobiti (EPS) i razvojnih mogućnosti (P/E)
– metod rasta dividendi
Usled nedostataka prethodnih metoda razvijena je upravo ova, metoda rasta dividendi.
Ova metoda polazi od pretpostavke da je dividenda u periodu
t
jednaka dividendi u
prethodnom periodu
t-1
uvećana za stopu rasta dividende
g
. Što se može iskazati na sledeći
način:
=
× ( + )
(9)
Odavde se može izraziti stopa rasta dividende
g
.
=
(10)
58
56
Izvođenje formule bi izgledalo ovako:
=
;
+
−
= ×
;
+
= ×
+
;
+
=
( × 1) + 1
;
+
=
( + 1)
;
=
; iz toga sledi da nam je:
=
+
.
57
Ovu formulu izvodimo na osnovu slede
ćeg:
=
+
(
)
=
+
(
)
+
(
)
58
Izvođenje ove formule na osnovu formule (12) bi bi
lo ovako:
=
× (1 + )
;
(1 + ) =
;
=
−
1
;
=
(
)
;
=
.
Merenje i procena uspeha banaka
38
Postoje tri modela rasta dividendi.
1)
Nulti rast dividendi – podrazumeva fiksni iznos dividende u b
udućnosti, odnosno:
=
=
⋯
=
,
što će reći da nam je
=
, odnosno cena akcija bi bila:
=
∑
(
)
(11)
odnosno, ukoliko nam je
> 0
onda je
=
(12)
Ovaj model se može isključivo primeniti pri izračunavanju vrednosti preferencijalnih
akcija sa fiksnom dividendom.
2)
Drugi metod, je metod konstantnog rasta dividendi podrazumeva neprekidan, stalni
rast dividendi koji se izražava:
=
× ( + )
odnosno,
=
× ( + )
(13)
prema tome, cena akcija bi bila:
=
(
)
+
(
)
(
)
+
⋯
+
(
)
(
)
(14)
odnosno,
=
∑
(
)
(
)
=
∑
(
)
(
)
ili još kraće,
=
odakle je:
=
(15)
59
Iz jednačine broj (14) možemo izvući (
r
), diskontnu stopu:
=
+
(16)
60
Da bi ova anliza ko
nstantnog rasta dividendi imala praktičnog značaja neophodno je
da važi telacija
>
.
3)
Treći model višestrukog rasta čija je suština predviđanje stope rasta dividendi. Dakle,
u ovom slučaju se ne podrazumeva rast dividendi po
g
stopi, nego po različitim
stopama
g
1
,
g
2
,
g
3
, itd. Složenost formule za izračunavanje višestrukog rasta dividendi
zavisi od broja stopa (g) koje uzmemo u obzir. Ukoliko uzmemo stope g
1
i g
2
i vreme
gde recimo, od perioda 0 do perioda T važi stopa g
1
a nakon perioda T važi stopa g
2
,
rast dividendi će izgledati ovako:
=
(1 +
)
=
(1 +
)
=
(1 +
)
59
Izvođenje ove formule na osnovu formule
=
bi bilo:
=
;
=
+
+
→
=
i
=
;
=
+
;
=
;
+
=
×
;
=
× (
−
)
;
=
.
60
=
;
=
+
→
=
i
=
;
=
+
;
=
;
=
+
.

Merenje i procena uspeha banaka
40
Ukoliko ova tri faktora zamenimo u obrazac, dobijamo sledeće:
=
⁄
(21)
Pa stoga važi da manja diskontna stopa prouzrokuje veće stope dividende i dobiti, kao
i duži vremenski period a sve to dovodi do povećanja vrednosti P/E racija.
Nešto više o ovom raciju biće d
ato u narednom poglavlju.
Opet sa druge strane matematička rešenja pri vršenju analize cena akcija ne mogu biti
potuno pouzdana, jer ne samo na cene akcija, nego na bilo koju pojavu koja se želi analizirati
utiče ogroman broj faktora koji se ne mogu svi
odjednom uzeti u obzir u okviru jedne
matematičke relacije. Čak i kada bi se uzeli samo faktori koji imaju presudan uticaj na datu
pojavu, nije moguće precizno predvideti njihovo kretanje u budućnosti, samim tim je i cena
akcije pogrešna.
Imajući to u vidu, berzanski učesnici i analitičari se okreću drugim načinima i
oblicima predviđanja cena. Te oblike u budućnosti predstavljaju
fundamentalna
i
tehnička
analiza cena akcija.
4.2.2. Faktori cena akcija
Posmatrano u kraćem vremenskom periodu na kretanje cena akcija u najvećoj meri
utiču fundamentalni uslovi. Ukoliko, većina transaktora smatra da su ekonomski pokazatelji
nepovoljni, akcije će se kupovati, a cene rasti i obrnuto, akcije će se ubrzano prodavati a cene
će padati. Međutim, ukoliko be se posmatr
alo na duži vremenski period, postalo bi jasno da
najveći uticaj ima kretanje privrede pa tako ukoliko bi uslovi u privredi bili stabilni, cene bi
rasle i obrnuto ukoliko bi ekonomija bila slaba cene bi bile u padu.
Zato je prilikom predviđanja cena akcij
a neophodno pored stanja i poslovanja
kompanije, koja je predmet interesovanja uzeti u obzir i globalne pokazatelje. Broj faktora
koji mogu uticati na cenu akcija je veliki. Naime, neki faktori utiču na kraći, neki na duži rok,
jedni su lako uočljivi a ima
i onih koji su dostupni samo užem krugu prvoklasnih investitora.
Faktori koji imaju najvećeg uticaja na cene su: zarade, odnos cena
– zarada, dividende,
prihodi od akcija, deobe akcija, dividende, kamatne stope, prihodi od obveznica, cena robe,
društveni bruto proizvod, itd.
61
Zarade.
Zarada ili profit korporacije se smatra najvažnijim faktorom koji utiče na
cene akcija, jer berzanski učesnici kupuju ili prodaju akcije na osnovu očekivanih zarada.
Međutim, postoji i povratna sprega da zarade utiču na vis
inu cena akcija.
Ovo opravdava stav da se akcije kupuju zbog:
1)
Očekivanog povećanja cene i
2)
Radi ostvarivanja prihoda.
62
Povećanje zarade dovodi do povećanja cena akcija.
Odnos cena – zarada.
Odnos cena -
zarada je najčešće korišćen pokazatelj za
sagledavanje odnosa cena –
akcija i zarada. Predstavlja odnos između tekuće tržišne cene
akcije i godišnjih zarada. Odnosno, pokazuje nivo fluktuacije između najviših i najnižih cena
61
Štimac dr Milko,
Dugalić dr Veroljub
, „Osnove berzanskog poslovanja“, Stubovi kulture, Beograd, 2005.
god., str. 210.
62
Isto, op. cit. str. 210 - 218.
Merenje i procena uspeha banaka
41
u životnom ciklusu akcija. Na primer, ako se neka akcija prodaje za €84 a zarada po akciji
iznosi €6, onda se akcija prodaje prema odnosu cena zarada 14:1, a ako zarada zadrži isti nivo
a cena skoči recimo na €90 onda će odnos biti 15:1. Odnos cena
– zarada nekada se veoma
intenzivno koristio a odnos 10:1 se uzimao kao polazni, i sve transakcije prema ovom ili
nižem odnosu su smatrane dobrom investicijom. Danas su se standardi umnogome promenili,
razvijene su savremenije metode pa se danas praksa sve manje oslanja na odnos cena –
zarada.
Dividende
. Dividende su sigurna dobit za deon
ičara, dakle zarada nije reinvestirana i
uzaludno potrošena, već je odmah deoničaru isplaćena u vidu gotovine. Dividenda se kao i
zarada tokom vremena menjala u odnosu na profit, nekada rasla brže a nekad sporije u
odnosu na profit, tako da ni ona ne može biti siguran pokazatelj.
Prihodi od akcija
. Uticaj dividende na izbor portfelja hartija od vrednosti može se
istražiti i preko prihoda od akcija. Prihodi se dobijaju kada se podeli godišnja dividenda sa
trenutnom cenom akcija na tržištu. Najveće fluktuac
ije prihoda od akcija zabeležene su kod
industrijskuh akcija.
Najveći uticaj na ovakav vid kretanja prihoda imaju sledći faktori: razvoj, status
kompanije, dividendna politika, izvori novog kapitala, starost kompanije, popularnost kod
investitora, rizik.
Deobe akcija i dividende
. Deoba akcija i dividendi dovodi do smanjenja cena akcija
što povećava tražnju a to opet utiče na podizanje cena akcija. Suprotno mišljenje ovome
odnosi se na to da niže cene akcija zapravo samo povećavaju troškove transakcija t
ako da
zapravo prave dobiti i nema.
Dale, zaključak je sledeći, povećanje cena je posledica, ili bi trebalo da bude,
povećanja zarada a ne deobe akcija. Odnosno, deoba akcija ukoliko rezultira većim cenama
na tržištu znači da te akcije prati dobra zarada
a samim tim i visok nivo dividende.
Kamatne stope
. Usled visokih kamatnih stopa privredni subjekti su zainteresovani za
ulaganje slobodnih novčanih sredstava u banke zbog sigurnosti plasmana i visokih prinosa.
Samim tim sredstva se povlače sa berze i tra
žnja za akcijama opada.
Prihodi od obveznica
.
Kada postoji visok raspon između prihoda od akcija u odnosu
na prihod od obveznica investitor neće oklevati da uloži kapital u akcije. Međutim, kada
postoji mala razlika između ta dva prihoda, investitor će s
e okrenuti obveznicama jer mu se
ne isplati da za tako malu razliku rizikuje.
Cena robe
.
Profit u velikoj meri zavisi od količine zaliha. Rast cena znači da se zalihe
mogu prodati po većoj ceni nego što su nabavljene odnosno proizvedene, naročito ukolik
o
postoji duži vremenski raspon.
Duži niz godina se smatralo da se od inflacije može zaštititi kupovinom akcija.
Društveni bruto proizvod
. Tokom istorije postojali su pokušaji da se utvrdi odnos
između društvenog bruto proizvoda i cena akcija, kako bi se na neki način predvideli budući
događaji međutim ti pokušaji su propali, jer iako je rast društvenog bruto proizvoda bio
praćen rastom cena akcija dešavali su se i ne tako retko obrnuti slučajevi.

Merenje i procena uspeha banaka
43
1)
klasična teorija o cenama akcija
2)
teorija poverenja.
Klasična teorija o cenama akcija
, koja se još naziva i fundamentalna teorija, može se
iskazati na sledeći način:
najvažniji razlog za prome
ne cena akcija je predviđanje
akcionarskih zarada
. Takođe, smatra se da zarade čine najvažniji, ključni faktor u
određivanju berzanskih cena.
Pristalice ove teorije priznaju da je cena akcija trenutna vrednost svih očekivanih
dividendi. Oni su, međutim, s
vesni da se dividende samo mogu dobiti od zarada. Promene u
zaradama će promeniti perspektivu dividendi i tako će opravdano uticati na cene akcija.
Dakle, cene akcija su izuzetno osetljiva kategorija, čije promene se uvek dešavaju pre
nego sam događaj koji
je zapravo imao uticaja na njih, što je izuzetno povoljno za one
investitore koji trguju metodom „osluškivanja tržišta i sopstvene intuicije“
Teorija poverenja
. Ova teorija kretanja je manje formalna od prethodne, jer zapravo
se ne smatra glavnom i ne nalazi se u sadržaju standardne berzanske literature.
Teorija poverenja (
The Confidence Theory of Stock Prices
) se može definisati na
sledeći način:
osnovni faktor u kretanju cena akcija predstavlja porast ili pad poverenja
između trgovaca i investitora u budućem kretanju cena akcija, zarada i dividendi.
Na prvi pogled, ova teorija može izgledati samo kao varijacija klasične teorije
– da
cene zavise od zarada. Zapravo, suštinska razlika između ova dva pristupa je u tome što
teorija poverenja objašnjava cene akcija na osnovu marketinške psihologije više nego na
osnovu statističkih podataka.
63
Na osnovu teorije poverenja, ukoliko veliki broj trgovaca i investitora ima pozitivan,
optimističan stav u vezi sa fundamentalnim uslovima odlučiće se za kupovinu akcij
a. Taj
optimizam može ići do tog nivoa, da odnos cena, zarada i dividendi ne bude povoljan. Opet,
sa druge strane može među investitorima zavladati pesimizam i u tom slučaju će svi prodavati
akcije bez obzira na povoljne fundamentalne uslove. Ukoliko taj n
ivo pesimizma pređe
određenu granicu, oni će prodavati akcije čak i po ceni ispod realnog nivoa.
Dakle, prema teoriji
poverenja, kupci i prodavci akcija su ekstremisti čije se
raspoloženje kreće iz jedne krajnosti u drugu, što naravno često može dovesti d
o niza grešaka
u trgovanju kojih ni sami investitori ponekad nisu svesni. Najbolje to ilustruje slika br. 4.1. -
Ciklus emocija pri investiranju na berzi.
Postoje brojni primeri koji dokazuju uticaj i značaj teorije poverenja. Tako, 1946.
godine na berzama u SAD, iako su svi ekonomski parametri bili povoljni (rast DBP,
stabilnost cena, zarade visoke, dividende u usponu) javio se talas pesimizma i sumnje. Posle
svakog rata uobičajena je pojava krize, pa tako ni u ovom slučaju nije bilo izuzetaka. Akcije
su se prodavale po sve nižim cenama i tržište je bankrotiralo iste godine.
Nasuprot ovom slučaju, 1985
– 1986 i 1991. godine ekonomski uslovi su bili izuzetno
nepovoljni, kamatne stope visoke (što je stimulacija za ulaganje u banke), strana konkurencija
vrlo oštra, dolar isuviše jak (što dovodi do rekordno visokog trgovinskog deficita), budžetski
deficit veliki, nezaposlenost na visokom nivou, velike kompanije beležile su ogromne
gubitke, ali i pored svega toga cene akcija su nastavile da vrtoglavo rastu.
Ov
i primeri samo potvrđuju da je izuzetno teško, a ponekad i nemoguće predvideti
berzanska kretanja, a pogotovo kretanja cena akcija.
63
Isto, op. cit. str. 207.
Merenje i procena uspeha banaka
44
Slika br. 4.1. - Ciklus emocija pri investiranju na berzi Izvor: Autorizovana predavanja, Prof.
dr Z. Jeremić
Fundamentalnu analizu sa druge strane čini niz pokazatelja u vidu matematičkih
relacija čija je suština u analizi prihoda kompanije i proceni potencijala njihovog rasta u
budućnosti
. Informacije koje su neophodne za fundamentalnu analizu crpe se iz finansijskih
izveštaja –
bilans stanja, bilans uspeha, kapitalnog bilansa i bilansa novčanih tokova. Što će
reći, da se pored prihoda analiziraju i rashodi, kamate, porezi, itd.
U skladu sa napred
navednim, najznačajniji bankarski pokazatelj jes
te prinos na akcijski kapital – ROE (
Return
on equity
). Naravno, treba imati u vidu i to da su se racio pokazatelji vremenom menjali u
zavisnosti od potreba banaka, od okruženja, trenutne situacije, pa stoga literatura obiluje vrlo
različitim podelama finansijskih indikatora, koji su vremenom usavršavani i prilagođavani
savremenom bankarskom poslovnom svetu. Naime, svi racio pokazatelji se mogu
klasifikovati u nekoliko sledećih grupa:
Pokazatelji finansijske strukture, finansijskog položaja, odnosno pokazatelji
zaduženosti;
Indikatori likvidnosti;
Indikatori ekonomičnosti;
Indikatori profitabilnosti;
Investicioni indikatori.
Pokazatelji finansijske strukture
, finansijskog položaja još se zovu i pokazatelji
zaduženosti, služe za identifikovanje načina fin
ansiranja imovine banke i sposobnosti banke
da svojim prihodima pokrije rashode, tj. troškove poslovanja. Drugim rečima, pokazuju
stepen zaduženosti, odnosno koliko se banka finansira iz tuđih izvora sredstava, a koliko iz
sopstvenog kapitala.
=
/
= (
/
) × 100
Odnos kapitala i ukupne imovine
pokazuje u kojoj meri se banka finansira sopstvenim
kapitalom. Ovaj indikator se još zove i koeficijent sopstvenog finansiranja, najčešće se

Merenje i procena uspeha banaka
46
plate i benefite zaposlenih i materijalni rashodi sa amortizacijom. Od bruto profita banke
izdvajaju se rezerve za pokriće gubitaka kao i sredstva za izmirenje poreskih obaveza i dobija
se
neto dohodak
(profit) koji dalje služi za uvećanje akcijskog kapitala ili za raspodelu
akcionarima u vidu dividendi.
Pokazatelji profitabilnosti (rentabilnosti)
mere povraćaj uloženog kapital, što se često
uzima za osnovni princip uspešnog upravljanja. Pokazatelji profitabilnosti su:
(
) =
ℎ
⁄
=
ℎ
⁄
ž
= (
ℎ
−
ℎ
)
⁄
=
/
Rentabilnost (profitabilnost) kapitala, (Return on equity – ROE)
ili prinos na
akcionarski kapital pokazuje odnos neto kapitala i dobiti, pa je u skladu sa tim i indikator
povećanja bogatstva akcionara. Ovim indikatorom se meri stopa povraćaja uloženog kapitala
koji je banka stvorila za svoje vlasnike. Ukazuje na to koliko je jedinica dobiti ostvareno po
jedinici kapitala. Pošto banka ima mali udeo sopstvenog kapitala u ukupnoj pasivi, onda je i
rentabilnost kapitala veća od
rentabilnosti imovine. Ako je na primer banka X ostvarila €1
milion neto profita u prošloj godini i ima akcionarski kapital €10 miliona, ROE je 10%.
Dakle, cilj je da se sa što manje kapitala ostvari što veći profit.
Profit banke zavisi od kvaliteta niz
a menadžerskih odluka vezanih za vođenje
poslovne politike banke u jednoj godini i niza datih makroekonomskih okolnosti koje
menadžment banke nema ili ima veoma slab uticaj. Pri analizi ovog racija se koristi
ekspertska ocena tj. procena koji su faktori najviše doprineli poslovnom uspehu ili neuspehu
određene banke. Ovom analizom se razlučuje delovanje makroekonomskog okruženja
odnosno finansijskog tržišta i samog bankarskog tržišta koje svojim pogodnostima,
teškoćama i prisutnim trendovima utiče na poslovanje određene banke, od mikroekonomskog
ponašanja određene banke, čije su poslovne odluke, potezi i aktivnosti imali rezultantu u
ostvarenom pokazatelju profitabilnosti. Za postojeće i potencijalne akcionare banke ovaj
pokazatelj je indikativan jer im pokazuje kakva je, u odnosu na druge banke, profitabilnost
njihovog uloženog kapitala, odnosno kolika će biti atraktivnost novih emisija akcija banke za
potencijalne nove investitore.
64
Rentabilnost (profitabilnost) imovine,
(
Return on Assets – ROA)
, ili prinos na aktivu a
zove se još i Return on Investment – ROI. Ovaj pokazatelj meri prinos koji reinvestira
kompanija odnosno pokazuje koliki prihod je ostvaren investiranjem same kompanije u svoj
razvoj ili još preciznije pokazuje prinos dolara (dinara) po dolaru (dinaru) angažovane aktive
i kompleksan je pokazatelj profitabilnosti banke. Predstavlja odnos neto profita i ukupne
aktive. Za ovaj pokazatelj su posebno zainteresovana regulatorna tela poput centralnih banaka
i rejting organizacija. „Kod njegovog izračunavanja preporučuje se korišćenje prosečnog
iznosa aktive tokom godine, jer se na taj način izbegava upoređivanje aktive koja tokom
godine raste, sa uobičajenim sezonskim oscilacijama i profita koji se stvara tokom cele
godine.“
65
64
Jović
dr Zoran, „Menadžment finansijskih institucija“, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2008. god., str. 267.
65
Hadžić dr Miroljub,
„Bankarstvo“, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2007. god., str. 383.
Merenje i procena uspeha banaka
47
Bankarski analitičari pridaju najveći značaj praćenju
ROA
i
ROE
pokazatelja, zatim
analizi njihovog trenda kao i poređenju sa ostalim bankama u okruženju. Indikativne vrensoti
pokazatelja prinosa na aktivu –
ROA su sledeće:
66
manje od 0.5% – nisko,
0.5% - 1% –
prosečno,
1% - 2% – dobro,
Preko 2% – visoko.
Ukoliko je pokazatelj ROA preko 2 ili 2.5% to ukazuje da je na tržištu prisutan
bankarski monopol, visoko rizični portfolio ili je neki vanredni događaj uzrokovao ovako
visok prinos. Takođe, posebno je važno da menadžment banke
reaguje na vreme kako bi
svojim merama i aktivnostima sprečio ulazak banke u zonu gubitka.
Kod praćenja pokazatelja ROE najvažnije je pratiti to u kojoj meri je postignuta
adekvatnost kapitala u odnosu na pravila propisana Bazelskim komitetom, gde je minimalna
adekvatnost 8%, a u Srbiji usled nestabilnosti tržišta je taj koeficijent nešto strožiji i iznosi
12%. U slučaju da je vrednost ROE iznad 20
-25%, onda je to upozorenje za menadžment i
pokazuje to da je banka pribegla veoma velikom zaduženju na finansijskom tržištu.
Kamatna marža p
osmatrana sa aspekta ukupne aktive predstavlja razliku
između
prihoda i rashoda po osnovu kamata, pri čemu je osnovni cilj banke da napravi što veću
razliku između kamatnih prihoda i kamatnih rashoda.
Na samom kraju neophodno je napomenuti i
multiplikator akcionarskog kapitala
ili
Leverage
koji se izražava kao odnos aktive i ukupnog kapitala. Pokazuje koja je vrednost
aktive podržana u jednoj novčanoj jedinici akcionarskog kapitala, odnosno meri
profitabilnost banke po jedinici akcijskog kapitala.
Investicioni indikatori
posmatraju se sa stanovišta investitora i gotovo su identični sa
indikatorima privrednih subjekata. Ovim pokazateljima biće nešto kasnije posvećeno čitavo
poglavlje, kada budemo govorili o berzanskom poslovanju i cenovnom uticaju akcija na
uspešnost poslovanja banaka, pri čemu će biti obrađeni:
Cena akcije (
Price
),
Tržišna kapitalizacija banke (
Market Capitalization
),
Zarada po akciji (
Earnings Per Share
),
Knjigovodstvena vrednost banke (
Book Value
),
P/B
(
Price to Book Ratio
),
P/E
–
Price to Earnings Ratio
,
Beta koeficijent
– (
β
) i mnogi drugi značajni indikatori.
P – cena akcije (Price)
-
Zaključenu cenu akcije prethodnog dana trgovanja,
predstavlja novonastalu cenu akcije. Zavisno od berze to mo
že biti poslednja ili prosečna
cena.
Mcap – tržišna kapitalizacija kompanije (Market Capitalization)
–
Računa se tako što
se ukupan broj emitovanih običnih akcija pomnoži sa tržišnom cenom akcije, a predstavlja
ukupnu tržišnu vrednost svih izdatih akcija kompanije, odnosno pokazuje koliko tržište
vrednuje kompaniju. Ovaj pokazatelj menja se svakog dana kao i cena akcija. Ako je na
primer kompanija emitovala 25.000 akcija, a trenutna tržišna vrednost jedne akcije je
66
Isto, op. cit. str. 386.

Merenje i procena uspeha banaka
49
Na kraju, postoje dve interpretacije ovog pokazatelja, a koja će
prevagnuti zavisi od
samog investitora:
1)
Bolje su akcije koje imaju viši P/E –
zato što jedna novčania jedinica dobiti više vredi
(„dobit je skuplja“)
2)
Bolje su akcije koje imaju niži P/E –
zato što jedna novčana jedinica
dobiti može da
se kupi za nižu cenu. Racionalan investitor može rezonovati – takvu akciju treba
kupovati, pošto je „jeftinija“.
68
Beta koeficijent
– (
β
) o kom smo govorili u III poglavlju gde smo rekli da Beta
predstavlja meru volatilnosti akcije ili celog portfolija, kao i sistematskog ri
zika, u poređenju
sa tržištem u celini. Beta koeficijent – (
β
) izraćunava se sledećim izrazom:
=
( ,
)
=
∑
×(
̅
)×(
̅
)
∑
×(
̅
)
,
(22)
gde je: – sistematski rizik
i
-te hartije od vrednosti,
– stopa prinosa
i
-te hartije od vrednosti,
– stopa prinosa tržišnog portfolija.
Najčešće se računa u odnosu na berzanski indeks
, a najreprezentativniji je S&P500 indeks.
Ako se stopa prinosa tržišnog portfolia (odnosno tržišnog indeksa) poveća za jedan
procentni poen, stopa prinosa hartije od vrednosti će se povećati za više od jedan procentni
poen. Međutim, ako dođe do sniženja
stope prinosa tržišnog portfolia za jedan procentni
poen, stopa prinosa ovih hartija od vrednosti će se sniziti za više od jedan procentni poen.
Ukoliko je Beta
=
1 onda to znači da se cena akcije kreće tačno kao i tržište. Ako je
beta manja od 1 znači da će akcija biti manje volatilna nego tržište. Beta veća od 1 znači da
će cena akcije biti više volatilna nego tržište.
Rezultati analize
koja će uslediti na osnovu
gore navedenih pokazatelja mogu se
porediti u okviru grupe odabranih banaka ili poređenje različitih vremenskih intervala u
okviru jedne banke.
Imajući u vidu veoma veliki broj pokazatelja koje obuhvata
fundamentalna analiza to će reći da zapravo fundamentalnu analizu treba sprovoditi u smislu
odabira najbolje kombinacije pokazatelja, jer samo uz najbolju kombinaciju mogu se shvatiti
i predvideti kretanja i dešavanja na tržištu. Isto tako fundamentalna analiza je pogodnija za
dugoročne investitore koji kupuju potencijalne akcije i čekaju da one dostignu realnu tržišnu
vrednost, nego za kratkoročne
investitore.
Međutim, danas, kako svet odlikuju sve modernija dešavanja, shvatanja, ubrzan
razvoj savremene tehnologije, računarske tehnike, veliki broj različitih software
-a za
najrazličitije računske operacije, to se sve više savremeni investitori okreću od fundamntalne,
koja je u biti dosta složenija, zahteva ogromna znanja i veštine, kako iz sveta ekonomije tako
i iz matematike, ka tehničkoj analizi koja posredstvom računara ne izisk
uje mnogo ni
vremena ni znanja.
4.3.2.
Tehnička analiza
Tehnička analiza počiva na tome da:
zaključci o budućem ponašanju učesnika na
tržištu mogu se izvući iz njihovog ponašanja u prošlosti. Samim tim, na osnovu valjane
tehničke analize koja će obuhvatiti prethodni period, mogu se izvući pouzdani zaključci o
68
Isto, op. cit. str. 368.
Merenje i procena uspeha banaka
50
kretanju ce
na na finansijskim tržištima u budućnosti.
69
Dakle, tehnička analiza polazi od
pretpostavke da se kretanje cena u budućnosti može predvideti na osnovu njihovog kretanja u
prošlosti. Tehnička analiza se zasniva na analizi grafika, za šta su neophodni istorij
ski podaci.
Osnovna slabost tehničke analize je u tome što ima nedovoljnu teorijsku podlogu. Pa
se stoga svodi samo na crtanje šablona i grafikona u cilju predviđanja događaja u budućnosti.
Upotreba tehničke analize u trgovanju
akcijama podrazumeva – trgovanje prema
planu, a planiranje i određivanje investicione strategije i osnovnih pravila investiranja važno je
isto koliko i pridržavanje istih, unapred donetih poslovnih odluka. Jer, pridržavanje definisanih
pravila omogućuje držanje pod kontrolom svih potencijalnih gubitaka, ali i mogućnost
maksimizacije potencijalne dobiti, takođe bez obzira na to radi li se o kratkoročnom ili
dugoročnom ulaganju.
Prilikom određivanja značaja tehničke analize postavljaju se dva pitanja, prvo, da li je
moguće razvijati
se brže od tržišta i drugo, da li je moguće svesti gubitke ne minimum,
odnosno, gubiti manje od tržišta? Da, moguće je, korišćenjem alata koje uključuje tehnička
analiza akcija kao i pridržavanjem unapred definisanih sopstvenih investicionih strategija
mo
guće je rzvijati se brže od tržišta, a ujedno i držati pod kontrolom potencijalne gubitke i
samim tim -
u slučaju opadajućeg trenda
-
izgubiti vrednost manju od one koju će
izgubiti samo tržište.
Tabela br. 4.1.
Tehnička analiza namenjena je kako kratkoročnim tako i dugoročnim investitorima.
Naime, kod otvaranja bilo dugoročnih, bilo kratkoročnih pozicija bitno je odrediti povoljan
trenutak za ulazak, ali isto tako i proceniti pravi trenutak za reorganizaciju portfolia ili
zatvaranje pozicije u cilju ponovnog ulaska kako bi se napravile značajnije korekcije.
Dugoročna ulaganja poznata su
kao dobar način akumuliranja kapitala, ali
isto tako je bitan i
trenutak kupovine akcija, tj. otvaranja određenih pozicija, jer se vrlo lako može dogoditi da
situacija akumuliranja kapitala i povećanja njegove vrednosti ispadne
suprotna od očekivanja.
Planiranje trenutka ulaska (otvaranja pozicija) kao i trenutka izlaska (zatvaranja pozicija) sa
tržišta značajno je kako za ostvarivanje dobiti, tako i za kontrolu gubitaka. Postavljanje
granice prihvatljivog rizika od velikog je značaja. Naime, postavlja se logično pitanje
– da li je
bolje otvoriti poziciju, čekati kraj padanja vrednosti i nadati se njenom ponovnom oporavku ili
pak zatvoriti poziciju u padu i otvoriti drugu, koja je u trenutnom rastu. Takođe, treba imati na
umu da pad od 50% vrednosti zahteva ponovni rast od 100% (
Tabela br. 4.1.
).
Iz svega napred navedenog može se zaključiti da je značaj tehničke analize ogroman i
da u kombinaciji sa određenim fundamentalnim pokazateljima može u značajnoj meri uticati
na ispravnost donošenja pozitivne poslovne odluke.
69
Štimac dr Milko,
Dugalić dr Veroljub
, „Osnove berzanskog poslovanja“, Stubovi kulture, Beograd, 2005.
god., str. 219.
% gubitka
vrednosti
Potreban % rasta za
nadoknadu gubitka
10%
11,1%
20%
25,0%
30%
42,9%
40%
66,7%
50%
100%
60%
150%
75%
300%

Berza i berzanska kretanja kao faktori uspešnosti poslovanja
52
5.1.1.
Način rada berze
Način rada berze vrši se po principu „koncentričnih krugova“
73
u čijem centru se
nalazi sama berza sa svim pratećim organizacijama i instit
ucijama koje su neophodne kako bi
se ostvario sam cilj berze –
kontinuirano trgovanje. Učesnici koji su najbliži berzanskom
centralnom krugu su najmalobrojniji ali imaju i najveća prava u berzanskom trgovanju. U
svakom narednom krugu koji se sve više udalj
ava od centra stepen ovlašćenja opada. Tek
nakon stvaranja prvog kruga nastaje centar berze. U centru berze se obavljala „obračunska i
garancijska funkcija“ kao i „kontrola predmeta trgovanja i učesnika u trgovanju“.
74
Vremenom su ove funkcije ugrađene u si
stem kliringa koji danas vode posebne klirinške
kuće.
Imajući u vidu činjenicu da je berza jedna vrlo osetljiva institucija čiju osnovu
predstavlja sigurnost trgovanja koja ujedno predstavlja i poverenje među učesnicima, moglo
bi se reći da ukoliko bi se narušila sigurnost a samim tim i poverenje među učesnicima to bi u
značajnoj meri ugrozilo berzu.
Sigurnost trgovanja na berzi podrazumeva ulaganje u sigurne hartije od vrednosti a to
su obično hartije od vrednosti koje izdaju države ili neke prvoklasne banke i preduzeća
– na
američkim berzama takve harije se zovu
blue chips
ili plavi žetoni.
5.1.2.
Principi nastanka i rada berze
Berza kao institucija nastajala je i razvijala se uporedo sa razvojem ekonomije,
privrede i društva. Primer takvog nastanka je Njujorška berza (
New York Stock Exchange
)
koja je danas ujedno i najveća svetska berza. Njen početak razvoja otpočinje nakon
američkog rata za nezavisnost u cilju prikupljanja sredstava po osnovu izdatih hartija od
vrednosti, koja su bila neophodna za vođenje r
ata.
Osnova postojanja ove berze je efikasnost, jednostavnost,
sigurnost
i
poverenje
, bez
čega je ova institucija besmislena i brzo se urušava.
75
Onog momenta kada uticaji
neberzanskih i neekonomskih faktora počnu da menjaju suštinu procesa koji se odvija
ju na
berzi, ona se guši. Zato se ova institucija može smatrati i savršenim proizvodom, jer može da
funkcioniše samo ovakva kakva je – teško je i zamisliti proces, ili trgovinu, ili pojavu uopšte,
koja bi bila samo delimično berzanska, odnosno berzanska sa
mo do izvesne granice. To bi
bilo protivrečno samoj njenoj prirodi: berza ili postoji sa svim pripadajućim osobinama, ili se
o njoj ne može ni govoriti.
76
Ovi principi na kojima je bila u početku zasnovana Njujorška berza i dan danas
predstavljaju principe
na kojima počiva svaka savremena berza u svetu. Međutim, značaj
berze za razvoj samog okruženja je ogroman. One unapređuju ekonomiju u kojoj se razvijaju,
podižu njenu proizvodnju i standard na viši nivo. Ali isto tako u velikoj meri berza se
prilagođava svom okruženju. Proces prilagođavanja počinje vrlo rano, jer pored
standardizacije žita kao predmeta trgovine može se trgovati lalama, cvetom ruže, mesnatom
slaninom, brojlerima, kao i mnogim drugim proizvodima što opet zavisi od okruženja u kom
se berza nalazi.
Poverenje
među učesnicima čini suštinu ne samo berzanskog poslovanja već suštinu
bilo kakvog procesa i delatnosti. Kroz čitavu ljudsku istoriju pokušavao se uništiti svaki oblik
poverenja i sigurnosti u društvu, kako na nivou države, kao najviše institucije tako i na nivou
pojedinca kao jedinke.
73
Isto, op. cit. str. 25.
74
Isto, op. cit. str. 28.
75
Isto, op. cit. str. 33, 35.
76
Isto, op. cit. str. 34.
Berza i berzanska kretanja kao faktori uspešnosti poslovanja
53
Berza kao institucija ne poznaje ovakav vid urušavanja, jer ona predstavlja odraz
perfekcije, savršenstva i ukoliko bi do takvog urušavanja došlo berza ne bi postojala. Samo
ne postojanje berze pokazuje da to tržište nosi visok nivo nestabilnosti. „ ..., dolazi se do
zaključka da je institucionalizacija poverenja proces koji se odigrava između samih učesnika
u trgovanju, manje –
više spontano u početku. Taj proces kasnije postaje sve složeniji i biva
preuzet
od strane posebnih organa berzi, već prema onome što nameće razvoj samog tržišta.“
77
Sigurnost
poslovanja. Berza kao institucija obezbeđuje kako sebi tako i okruženju ne
samo uslove za fer poslovanje već i sigurnost koja predstavlja ključ uspeha.
U procesu institucionalizacije sigurnosti mogu se razlikovati dva podprocesa:
78
1.
Prvi podrazumeva napor onih koji su se udružili u berzu – posrednika, da osiguraju svoju
delatnost i netržišne rizike svedu na minimum. U tom pravcu povezuju se ili samostalno
izgrađuju preteče delatnosti
– na primer: proveru izdavaoca hartija od vrednosti, kontrolu
kvaliteta i kvantiteta robe, osiguranje -
i ugrađuju ih u pravila berze.
2.
Drugi podproces vezan je za aktivnost države prema berzi. Velike krize, pronevere,
slomovi, koji su
ugrožavali berze u samoj njihovoj osnovi udarajući na poverenje onih
koji na berzi igraju, kao i na samu sigurnost poslovanja, podstakle su državu da se umeša
u neke oblasti koje su se do tada smatrale domenom autonomnog berzanskog prava.
U početku to m
ešanje države bilo je indirektno a kasnije, posle Velike ekonomske
krize država je počela direktno da se meša donoseći posebnu zakonsku regulativu u cilju
berzanske kontrole.
5.1.3.
Vrste berzi
U literaturi se najčešće navode sledeći kriterijumi ka
o osnov za klasifikaciju berzi:
predmet trgovine
način nastanka
cilj poslovanja
priroda položaja
broj članova
raznovrsnost predmeta trgovine.
Predmet trgovine
. Ovo je osnovna podela berzi. Prema predmetu trgovine postoje
robne (produktivne) i finansijske (efektne). Na robnim berzama se trguje standardizovanim
proizvodima kao što su metali, žitarice, nafta, kafa i finansijskim derivatima. Istorijski
posmatrano ovakve berze su prvo nastale. Finansijske berze su berze na kojima se trguje
akcijama, obveznicama, derivatima, itd. Ovakve berze tek krajem XX veka dostižu svoj
potpuni značaj kao osnovni berzanski materijal. Tkođe, u praksi se javljaju i mešovite berze
na kojima se trguje i proizvodima i hartijama od vrednosti, ali su one znatno ređe i
karakteristične su za slabije razvijena tržišna područja.
Način nastanka
. Prema načinu nastanka berze se mogu podeliti na spontane i
zasnovane na zakonu. Spontanost u nastajanju je jedna od ključnih karakteristika vodećih
berzi savremenog sveta. Dakle, nije postojao bilo kakav plan niti smišljena ljudska aktivnost
77
Isto, op. cit. str. 38.
78
Isto, op. cit. str. 39.

Berza i berzanska kretanja kao faktori uspešnosti poslovanja
55
5.1.4.
Funkcije berze
Berzu čine četiri osnovne službe koje omogućavaju funkcionisanje same
berze. Tu su,
naravno i prateće institucije koje omogućuju rad tih osnovnih službi, posebno rad službe
–
trgovanje koje se odvija kroz posredničke kuće. Dakle, četiri osnovne funkcije berze su
prikazane na sledećoj slici.
Prikaz br. 5.1. – Funkcije berze
Ove četiri funkcije stapaju se u jednu celinu, stvarajući koncentrične krugove koji
čine berzu, kao što slika br. 5
.1. i pokazuje. Slabljenjem bilo koje od ovih funkcija, berza
počinje da stagni
ra i da gubi smisao.
Listing
predstavlja suštinu berzanskog poslovanja. Na zvaničnom (prvom) tržištu
kompanije se listiraju po strogo utvrđenim kriterijumima koje objavljuje berza i dužne su da
poštuju sve propisane procedure izloženosti svog poslovanja i izveštavaju javnost o svim
promenama koje mogu uticati na kretanje cene njihovih akcija.
80
Osnovna ideja postojanja
listinga je da se obezbedi to da se na berzi nađu što kvalitetniji predmeti trgovanja. Što će
reći, da su se pri robnim berzama nalazile i
službe za proveru kvaliteta i kvantiteta robe, a
danas u XXI veku se ti poslovi prepuštaju agencijama za proveru kvaliteta i kvantiteta robe.
Svrha ovakvog postupka je obezbeđivanje sigurnosti trgovanja i vođenja odgovornosti
za ono što se na berzi dešava.
Trgovanje.
Centralna delatnost berze jeste trgovanje. Prilikom obavljanja berzanskog
trgovanja moraju postojati nalozi ponude i tražnje, zatim se vrši njihovo uparivanje i po toj
osnovi zaključenje posla.
Takođe, odgovornost berze prema učesnicima n
a tržištu kapitala treba da bude
opisana, naročito u sporazumima koji modifikuju distribuciju odgovornosti među
ušesnicima.
81
Kliring i saldiranje.
Posao koji se zaključi po osnovu obavljene trgovine mora da
bude saldiran što čini treću funkciju berze. U procesu kliringa i saldiranja se vode računi svih
učesnika u trgovanju i pojedinih predmeta trgovanja što se postiže dvojnim računovodstvom.
Kliring i saldiranje koje obavlja berza, mora da obezbedi efikasno, sigurno i brzo
saldiranje transakcija u okviru
međunarodno priznatih standarda grupe trideset (G
– 30) i
međunarodnih računovodstvenih standarda za hartije od vrednosti (
International Securities
Accountancy Standards – ISSA
).
82
80
Jeremić dr Zoran,
„Finansijska tržišta“, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2005. god., str. 42.
81
Ibid.
82
Isto, op. cit. str. 43.
Berza i berzanska kretanja kao faktori uspešnosti poslovanja
56
Informisanje.
Informisanje se sastoji od obaveštavanja javnosti od strane berze o svim
aktivnostima koje se događaju, a pre svega o ostvarenom trgovanju.
Takođe i država može biti emitent važnih finansijskih informacija, na taj način što
izdaje različite mesečne preglede trenutnog poslovnog kretanja, zatim nedeljne statističke
dopune u vidu skraćenih podataka, i tako
dalje.
5.2.
Beogradska berza, početak rada, usponi i padovi
83
5.2.1.
Razvoj i delatnost Beogradske berze
Prve ideje o osnivanju ustanove koja bi kontrolisala kretanje vrednosti novca pojavile
su se u Srbiji tridesetih godi
na devetnaestog veka. Srpsko trgovačko udruženje, koje je bilo
značajno za razvitak celokupne srpske trgovine, dalo je inicijativu za donošenje Zakona o
javnim berzama.
Zatim je usojen Zakon, održana prva Osnivačka skupština Beogradske
berze, izabrana stalna uprava i berzanski posrednici.
Cilj osnivanja Berze bilo je unapređenje,
olakšanje i regulisanje trgovinskog prometa. U tom periodu, Beogradska berza je važila za
najbolje organizovanu privrednu ustanovu, bila je jedna od najstarijih berzi u Evropi, a cene
koje su utvrđivane bile su reperne cene proizvoda na drugim evropskim berzama.
Početkom XX veka, na Berzi su se kotirale različite hartije od vrednosti. Najtraženije
i najstabilnije bile su državne hartije, što je i razumljivo – poverenje u državu bil
o je veće
nego u akcionarska društva. Tada je važilo pravilo da „ako hoćeš da dobro jedeš, treba ulagati
u akcije. Opet, ako hoćeš mirno da spavaš, treba ulagati u državne papire“. Na Berzi su se
kotirale akcije preko 140 novčanih zavoda.
Tako, 1934. godine
promet Berze se povećavao, berzansko poslovanje beležilo je
uspon, svakoga dana Berzu je posećivalo 100
-150 lica, a kursni list se štampao u hiljadu
primeraka i na tri jezika. Ovaj period je po razvojnim karakteristikama bio najobimniji i
najintenzivniji, sve do velike svetske krize, koja se odrazila i na poslovanje naše privrede.
Nakon Drugog svetskog rata dolazi do promene
opšte klime u društvu i početk
a
privrednih reformi a nakon usvajanja Zakona o tržištu novca i tržištu kapitala, 1989. godine
održ
ana je Osnivačka skupština Jugoslovenskog tržišta kapitala, osnovanog od strane 32
najveće banke sa teritorije nekadašnje Jugoslavije.
Tokom 1992. godine Jugoslovensko
tržište kapitala menja ime u Beogradsku berzu. Na Beogradskoj berzi se tokom 90-ih godina
uglavnom trgovalo kratkoročnim dužničkim hartijama od vrednosti preduzeća, državnim
obveznicama i sl. Ipak, značajniji pomak u trgovanju na Berzi ostvaren je tek 2000. godine,
kada su u sekundarno trgovanje uključene akcije iz prethodnih postupaka priva
tizacije, a
trgovanje se još intenzivnije nastavlja od 2001. godine.
Tokom 2003. i 2004. godine urađena su značajna unapređenja na polju razvoja
BELEX sistema za trgovanje, uvedeno je kontinuirano i daljinsko trgovanje i intenzivirana je
međunarodna sara
dnja sa drugim razvijenim berzama i berzama u okruženju. Prvi indeks
Beogradske berze BELEXfm objavljen je krajem 2004. godine, a do danas se nastavlja sa
razvojem drugih berzanskih pokazatelja. U toku 2005. godine akcenat je stavljen na
unapređenje proces
a informisanja i izveštavanja sa Berze, a u rad su pušteni i prvi
informacioni servisi za distribuciju podataka iz trgovanja u realnom vremenu. U toku 2006.
godine otpočeo je i proces edukacije najšire javnosti, kao i unapređenje saradnje sa
izdavaocima hartija od vrednosti, što je u aprilu 2007. godine dovelo i do prvog listiranja
akcija.
83
Podaci u ovom potpoglavlju uzeti i prilagođeni kontekstu sa sajta Beogradske berze,
www.belex.rs
.

Berza i berzanska kretanja kao faktori uspešnosti poslovanja
58
Indeksi Beogradske berze formirani su u cilju unapređenja procesa informisanja
investicione javnosti, kao i želje da se poboljša transparentnost i uporedivost podataka na
tržištu.
U nastavku teksta dat je
Grafički prikaz br. 5
.2.
uporednog kretanja berzanskih
indeksa na Beogradskoj berzi za vremenski period od godinu dana.
Grafički prikaz br.
5.2. – Uporedno kretanje berzanskih indeksa
Izvor:
http://www.belex.rs/trgovanje/indeksi/svi/indeksi
Oba indeksa na Beogradskoj berzi ostvarila su 01. oktobra rast vrednosti - BELEX 15
za 0,11 odsto i zaključen je na 619,65 indeksnih poe
na, a BELEXline za 0,17 odsto i na kraju
trgovačkog dana je vredeo 1.224,85 poena.
U trgovanju akcijama ostvaren je pet i po puta veći promet nego u prethodnom
trgovanju, od ukupno 94.191.394 dinara.
Više od dve trećine dnevnog prometa ostvareno je akcij
ama dva izdavaoca - niške
"AIK banke", 34.976.806 dinara i novosadskog NIS-
a , 31.740.346 dinara. Značajniji promet,
od 15.745.000 dinara je postignut blok trgovanjem akcijama beogradskog "Medifarma".
Po dnevnom rastu cene prednjače akcije beogradskog "E
nergoprojekt holdinga", sa
3,73 odsto i prometom od blizu 4,7 miliona dinara i "Beogradske industrije piva" u
restruktuiranju, čija je cena povećana 2,94 odsto, ali je promet bio svega 70 dinara.
Najveći pad cene na dan 01. oktobra su imale akcije "Meser
Tehnogasa" iz Beograda,
2,80 i "AIK banke", 1,52 odsto. Strani investitori su realizovali 37,16 procenata trgovanja
akcijama, uz podjednako učešće u kupovini i prodaji.
Grafički prikaz br.
5.3. – Kretanje indexa Belex15, 01.11. – 30.11.2010. god.
85
Prikaz br. 5.3.
pokazuje individualno kretanje Indeksa Belex 15, 01.11. – 30.11.2010.
god. gde se mogu uočti intenzivne oscilacije u toku
meseca novembra, kao i nagli porast u
85
Podaci korišćeni sa sajta Beogradske berze,
www.belex.rs
.
624
629
634
639
644
649
654
Belex15
01.11.2010. - 30.11.2010.
Berza i berzanska kretanja kao faktori uspešnosti poslovanja
59
prvoj polovini novembra bi se kraj meseca
završio oscilirajućim vrednostima koje naginju ka
padu.
Ovi i mnogi drugi pokazatelji govore u prilog činjenici da se recesija bliži kraju.
Najava daljeg privrednog oporavka reflektuje se kroz vrednosti berzanskih indeksa koji su
iscrtali dugoročni nelinearni rastući trend. Slično krizi iz 2000. godine, biće potrebno
nekoliko godina da indeksi povrate svoje pređašnje nivoe.
Treba napomenuti i to da korpa Indeksa Belex15 obuhvata petnaest najlikvidnijih
akcija. Sledi
Tabela br. 5.1.
– Sastav indeksne korpe na dan 30.11.2010. god.
Tabela br. 5.1.
– Sastav indeksne korpe na datum poslednje revizije 30.09.2010. god.
Izvor:
http://www.belex.rs/trgovanje/indeksi/belex15/korpa
Na ekonomskom prostoru Balkana, 2009.
godinu je obeležilo kolebanje berzanskih
indeksa i njihov rast na godišnjem nivou.
Indeksni pokazatelji regiona Jugoistočne
Evrope su, i pored visokih stopa rasta u
odnosu na nivoe iz 2008. godine, ostali ispod
nivoa ostvarenih ranijih godina. Uprkos rastu
cena dobrim performansama indeksa, berze u
regionu su zabeležile snažan pad prometa
akcijama,
Grafički prikaz br.
5.4
.
Grafički prikaz br.
5.4. – Regionalni položaj
Beogradske berze
Izvor:
http://www.belex.rs/files/proizvodi_i_usluge/gi_2009.pdf

Berza i berzanska kretanja kao faktori uspešnosti poslovanja
61
20%
30%
40%
50%
FIT
Mart,2010 - Februar,2011
Učešće stranih investitora u ukupnom prometu
25%
35%
45%
55%
65%
FIS
Mart,2010 - Februar,2011
Učešće stranih investitora u trgovanju akcijama
347,46 indeksnih poena. Indeks Belexline dostigao je istorijski minimum prvog dana aprila,
na nivou od 841,99 indeksnih poena. Drugi kvartal je doneo snažan rast, te je zabeležen
prinos od gotovo 48%, a posmatrano u odnosu na minimum čak 60%, mereno indeksom
Belex15. Trend rasta se nastavio do kraja trećeg kvartala, odnos
no, do 24.9.2009, kada je
indeks Belex15 dostigao godišnji maksimum na nivou od 870,20 indeksnih poena, da bi se
tokom poslednjeg kvartala trend okrenuo i prešao u zonu stalnih negativnih prinosa. Tokom
trećeg kvartala oba
indeksa su zabeležila značajne
stope rasta i to Belex15 od 45% i
Belexline 32%. Belex15 je tokom poslednjeg kvartala izgubio nešto više od 19%, a Belexline
15%. Posmatrano na nivou cele godine, oba indeksa su završila na višim nivoima u odnosu
na kraj 2008. godine i to Belex15 sa 17,44% a Belexline sa 9,47% dobitka.
Dešavanja na svetskim berzama karakteriše visoka volatilnost. Septembarski rast
indeksa je ne samo nadoknadio pad iz avgusta, već i promovisao treći kvartal kao
najuspešniji u ovoj godini. Ipak, i pored rasta, postavljaju se r
azna pitanja, između ostalog i u
kojoj meri je oporavak svetske privrede održiv i ireverzibilan.
Kraj septembra, oba reperna
indeksa Beogradske berze praktično su
dočekala
na
avgustovskom
nivou
(neznatan
pad
Belex15,
odnosno
neznatan rast Belexline). Nakon što su se
krajem avgusta pojavile akcije NIS-a,
kao, bez sumnje, događaj godine, na
Beogradskoj berzi, očekivalo se da će
prvi mesec trgovanja
ovom listiranom
hartijom doneti željeno osveženje na
Grafički prikaz br. 5.6.
–
Učešće
stranih
investitora u
Nelikvidno
tržište. Ako se usled prilično
ukupnom prometu; Izvor:
visoke
početne cene, relativno loših
http://www.belex.rs/files/proizvodi_i_usluge/gi_2009.pdf
poslovnih
rezultata kompanije, kao i velike ponude akcija NIS i nije očekivao rast cene ove
akcije, izostanak značajnije aktivnosti svakako ne deluje ohrabrujuće, kako na investitore,
tako i na samu Berzu. Naime, iako se više od jedne petine septembarskog prometa na
Beogradskoj berzi odnosilo na akcije NIS, ukupan promet od oko 13 miliona evra veoma je
skroman, i u apsolutnom i u relativnom smislu. Već sada se čini da celokupni berzanski
promet u 2010. godini ne samo da neće dostići prošlogodišnji nivo, već će biti daleko najniži
u poslednjih desetak godina.
Naime, kriza na Beogradskoj berzi se manifestovala kroz krizu poverenja i
likvidnosti, a r
azlog svemu tome je, što je Beogradska berza bila snažno pogođena svetskom
finan
sijskom krizom više nego druge berze u regionu, jer je bila zasnovana na učešću stranih
investitora.
Na Beogradskoj berzi u 2009. godini došlo je do pada učešća stranih investitora u
odnosu na 2008. godinu kako u
trgovanju akcijama tako i u trgovanju
obvez
nicama. Učešće stranih inv
estitora
u ukupnom trgovanju (
Grafički prikaz
br. 5.6.
– FIT) smanjeno je u odnosu na
prethodnu godinu za 10,5% i iznosilo je
42,3%
ukupnog
trgovanja
na
Beogradskoj
berzi. Učešć
e stranih
investitora u trgovanju akcijama
(
G
rafički prikaz br. 5
.7. –
FIS)
prosečno
Grafički prikaz br.
5.7. –
Učešće stranih
dnevno je iznosilo 46,9%, što je za 6,4%
investitora u trgovanju akcijama; Izvor:
manja vrednost od prošlogodišnje.
http://www.belex.rs/files/proizvodi_i_usluge/gi_2009.pdf
Berza i berzanska kretanja kao faktori uspešnosti poslovanja
62
Od početka 2009. god.
u Srbiju je pristiglo oko 900 miliona evra direktnih stranih
investicija. Vrednost ino-
ulaganja je u skladu sa očekivanj
ima u okolnostima ekonomske
krize.
Tako da u narednom periodu, razvoj Srbije zavisiće od vrednosti stranih investicija,
tako da država mora da učini sve kako bi obezbedila da ino
-
ulagači što brže prođu put od
ideje da investiraju u Srbiju, do realizacije
te namere. Takođe treba imati u vidu da je za
investitora vrlo važno stabilno p
olitičko i ekonomsko okruženje, izvesnost u
poslovanju, ali i jednostavne procedure za otpočinjanje proizvodnje i rad. Ipak, privredni
ambijent u Srbiji i dalje nije
dovoljno konkurentan, tako da su veća strana ulaganja od nas
privukli Bugari, Rumuni i Hrvati, ali smo i ispred Bosne i Hercegovine i Makedonije. Kao što
se može i primetiti u prethodnim godinama u Srbiju najviše je investirano u oblastima
bankarstva, telekomunikacija i nekretnina, odnosno u uslužne delatnosti, dok se sada u
poslednjem periodu pokušavaju privući oni koji žele da proizvode, jer Srbija mora da bude
izvozno orijentisana zemlja, a uslužne delatnosti, ma koliko profitabilne, ne prave robu za
iz
voz. Isto tako, Srbija bi trebala da teži da privuče investitore iz Severne Amerike, Japana,
Kine, Indije, ali glavni problem je informisanje, odnosno takvi investitori nemaju nikakve
informacije o mogućnostima investiranja u zemlji.
Period pred nama don
osi neizvesnost na koju, sudeći po novom pozitivnom
Belexsentimentu, domaći investitori gledaju sa optimizmom. Stare boljke, poput male dubine
tržišta, kao i visoke oscilacije dnevnih cena, i dalje će biti sastavni deo svakodnevnice
Beogradske Berze. Za su
štinski oporavak i rast uz veće promete biće potreban jak
komplement "NIS-ovom berzanskom gorivu", bilo kroz pojavu novih kvalitetnih hartija
(poput akcija Telekoma), bilo kroz pojavu novih investitora. A do tada značajnije oscilacije
na Beogradskoj berzi
su očekivane.

Kretanje i poslovanje banaka u Srbiji
64
da oko 40 odsto Amerikanaca koji rade traži novi posao, što je isto latentna nezaposlenost.
Tako da
se dobija potpuna slika nacionalne ekonomije gde se stiče utisak o nivou investicija
u tu ekonomiju, a investicije treba da budu jedini trajni izvor stabilnosti.
Kako je kriza pogodila najrazvijenije zemlje to je prouzrokovalo pad DBP-a i to u
više od dva uzastopna kvartala što je teorijski gledano definicija
recesije
.
Promene na globalnom nivou dogodile su se i u bakarskom sektoru u periodu 2009. i
2010. godine. Naime, t
okom 2009. sve, osim nekolicine banaka na vrhu liste najvećih
svetskih banaka morale
su da se suoče sa padom svoje vrednosti. Deset najvećih banaka na
svetu iskazalo je gubitke od 3.2 biliona američkih dolara. Dojče banka je u 2010. Ispala iz
grupe pet najvećih, tako da na vrhu ostaju banke Velike Britanije i Francuske.
Tabela br. 6.1.
–
Najbolje svetske banke u 2010.god.
Izvor:
http://www.gfmag.com/tools/best-banks/10617-
worlds-best-global-banks-2010.html#axzz1GJ1rHS21
Kin
eske banke, u međuvremenu
nastavljaju svoj „dugi marš“ na listi vodećih.
Ova zemlja sada ima šest bankaka među
najvećih 50 u svetu, i njihova bilansna suma
iznosi 6,9 biliona dolara, što je više od 10
odsto bilansne sume svih banaka sa liste
Top-
50. Najveć
a Industrijska i komercijalna
Tabela br. 6.2. –
Najveće svetske banke u 2010.
god.
87
banka Kine (ICBC), zabeležila je veliki uspon
Izvor:
http://www.gfmag.com/tools/best-banks/10619-
na listi, sa 18. na 11. mesto.
88
worlds-50-biggest-banks.html#axzz1GJ1rHS21
Već je danas jasno da će Kina pre 2040.
godine postati ekonomija broj jedan u svetu,
slična situacija je sa Indijom, Brazilom i Rusijom. To su uglavnom zemlje bogate prirodnim
resursima, koje privredne modele baziraju na industrijalizaciji, a ne na brokerskim
delatnostima.
87
Izvor: Global Finance Magazine, Standard & Poor’s.
88
„Bankar“, godina V, Broj: 49-50, Ekonomist Media Group, Beograd, 2011. god., str. 60.
Tekst prilagođen
potrebama i sadržini.
Kretanje i poslovanje banaka u Srbiji
65
6.2. Analiza bankarskog sektora Srbije – makroekonomski faktori
Razvoj bankarskog sektora u Srbiji ogledao se kroz restrukturiranje poslovnih banaka,
a time i realnog sektora. Restrukturiranje poslovnih banaka obuhvata nekoliko faza, i to:
Restrukturiranje postoje
ćih banaka;
Otvaranje prostora za inostrane banke i
Razvoj finansijskog tržišta.
Prvi i osnovni uslov za uspešnu transformaciju bankarskog sistema jeste stvaranje
nezavisne Centralne banke, koja će voditi samostalnu monetarnu politiku i kontrolu
bankarskog sektora. Zatim drugi korak odnosi se na ulazak inostranih banaka, rehabilitaciju i
privatizaciju postojećih banaka. Rehabilitacija pojedinih banaka vrši se samo ako postupak
oporavka nije suviše skup i neisplativ, a poslovanje banaka nepopravljivo loše, ukoliko je to
slučaj onda se vrši likvidacija banaka. Takođe, rehabilitacija postojećih banaka dovodi do
lakšeg povratka poverenja u čitav bankarski sektor. Jedan vid rehabilitacije banaka je i
privatizacija postojećih banaka koja omogućuje izgradnju efik
asnog bankarskog sistema. U
onim bankama gde kompletna privatizacija nije neophodna može se ostvariti strateško
partnerstvo sa inostranim bankama, kao dodatna opcija u procesu privatizacije. Na kraju,
razvoj kao poseban korak u procesu tranzicije zahteva potpuno angažovanje države u
donošenju odgovarajućeg zakonodavstva, prilagođavanju međunarodnim standardima,
unapređenju novčanih i robnih berzi, brokerskih kuća, institucionalnih investitora.
Situacija bankarskog sektora u Srbiji pre početka procesa tran
zicije bila je veoma
specifična u odnosu na ostale zemlje u razvoju. Naime, u Srbiji postojao je dvostruki
bankarski sistem. Prvi, su činile većina banaka u državnoj
-društvenoj svojini koje su imale
veliko učešće na tržištu, veliki bilansni kapital, velike
spoljne dugove kao i dugove prema
stanovništvu po osnovu tzv. stare devizne štednje. Drugi bankarski sistem su činile
novonastale, male banke, koje nisu imale velike spoljne dugove, ali su bile nedovoljno
razvijene da bi parirale državnim bankama, odnosno
bile su na neki način potisnute od strane
državnih banaka. Zatim, centralna banka Srbije bila je u velikoj meri podložna državnom
uticaju, tako da je njena kontrolna funkcija bila izuzetno slaba, a sprovođenje zakonske
regulative na jako niskom nivou. Pro
ces tranzicije u Srbiji počinje 2000. godine, kada
zatečena situacija nalaže hitno delovanje u pravcu tri napred navedena koraka. 2001. god.
urađena je kompletna analiza bankarskog sektora, kako bi se razvila strategija restrukturiranja
banaka. Banke su mo
rale da ispune određeni kapitalni cenzus, 5 mil USD, nekim bankama je
dat određeni rok da izvrše dokapitalizaciju, nad nekim bankama su pojačane mere kontrole od
strane Narodne banke Srbije, a opet nad nekim bankama koje su nesolventne otvoren je
postupak sanacije od strane Agencije za osiguranje depozita, sanaciju i likvidaciju. U 2002.
godini usledilo je ostvarenje ciljeva u pogledu likvidacije i sanacije banaka. Zatim dolazak
inostranih banaka na tržište i investiranje u domaće banke, čime srpsko tržište
dobija na
atraktivnosti i počinje da predstavlja pravi izazov za mnoge druge inostrane banke. Ovim
koracima stvorena je stabilna osnova za dalji razvoj bankarskog sektora u Srbiji.
Dakle, bankarski sektor Srbije predstavljao je pravi hit za strane i dom
aće investitore
a razlozi su brojni. Nakon gašenja najvećih banaka nestalo je gotovo dve trćine bankarstva,
pa je tržište gladno kredita i finansijskih usluga ostalo prazno. U drugoj polovini 2008.
godine Srbiju zahvata ekonomska kriza. Naime, Srbija je do tada imala rast DBP-a, stopu
inflacije u okvirima predviđene i prva zemlja u Evropi čija je vlada usvojila celovit i
operativan paket mera kojima će se ublažiti posledice svetske krize tako da je u jednom
trenutku bila zemlja sa najstabilnijim tržištem u Evropi i zemlja najpogodnija za sigurne
investicije. Naime, operativni paket mera se sastojao od 122 milrd dinara, koje će biti

Kretanje i poslovanje banaka u Srbiji
67
Osnovni indikatori makroekonomskih kretanja
Tabela br. 6.1. Izvor: RZS, NBS, NSZ i RFPIO zaposlenih
http://www.mfin.gov.rs/UserFiles/File/tabele/maj/Tabela%201%20Osnovni%20indikatori%20makroekonomski
h%20kretanja.pdf
1
Procena MFIN, Revidirani Memorandum o budžetu i ekonomskoj i fiskalnoj politici za 2010. godinu sa
projekcijama za 2011. i 2012. godinu. 2 Procena RZS. 3 U spoljnoekonomsku razmenu u 2006. godini uključena
je Crna Gora. 4 Nova klasifikacija se primenjuje od 2004. godine. 5 Za preračunavanje iz dolara u evre
k
orišćen je prosečan odnos dolara prema evru do 2006. godine. Za naredne godine podaci NBS. 6 Od 2007.
godine nova metodologija platnog bilansa. 7 Republički zavod za statistiku je korigovao podatke o broju
zaposlenih od marta 2009. godine, između ostalog usled sređivanja evidencija Republičkog zavoda za
zdravstveno osiguranje. 8 Prema Anketi o radnoj snazi iz oktobra 2009. godine. 9 Od januara 2009. Godine
Republički zavod za statistiku je proširio obuhvat jedinica posmatranja. Pored zarada isplaćenih zapos
lenima
Kretanje i poslovanje banaka u Srbiji
68
kod pravnih lica, pri izračunavanju prosečnih zarada, uzimaju se u obzir i zarade isplaćene zaposlenima kod
preduzetnika (fizičkih lica).
Na osnovu napred date tabele može se videti konstantan rast BDP, zatim smanjenje
troškova života u odnosu na 2008. godinu, zatim trenutni suficit u platnom bilansu u 2009.
godini, kao i deficit u 2010. godini, s’ tim da treba imati u vidu da 2010. godina još nije
završena, odnosno nije isključeno da može doći do naglih promena. Negativna dešavanja koja
se mogu vi
deti iz tabele su povećana stopa nezaposlenosti i neznatan porast prosečnih zarada
ali treba imati u vidu da od
2009. godine se koristi nova metodologija obračuna prosečnih
zarada.
Blagi porast ekonomske aktivnosti zabeležen je u prvom tromesečju 2010. g
odine. U
prvom tromesečju 2010. godine je po prvi put nakon početka krize zabeležen rast BDP
-a od
1,0% m.g. ili 0,9% u poređenju sa prethodnim tromesečjem. Rast BDP
-
a se najvećim delom
duguje niskoj bazi iz prošle godine. Na nedovoljni oporavak privredne aktivnosti ukazuje i
produbljivanje proizvodnog jaza.
89
Što se tiče inflatornih kretanja imamo najnoviji izveštaj o inflaciji za maj 2010. godine,
Grafički prikaz br.
6.1
.
Grafički prikaz br. 6
.1. – Projektovana inflacija Izvor: Izveštaj o inflaciji NBS –
http://www.nbs.rs/export/internet/latinica/90/90_5/inflation_maj_2010.pdf
Ovaj tip grafikona (
Grafički prikaz br
. 6.1.
) prikazuje različite verovatnoće
ostvarenja projekcije inflacije u narednih
osam tromesečja. Centralna projekcija je u
najtamnijem delu grafikona i verovatnoća da će pasti u ovaj raspon iznosi 10%. Svaka
sledeća nijansa uključuje takođe 10% verovatnoće, tako da ceo raspon obuhvata 90%
verovatnoće ostvarenja projekcije. Drugim rečima, verovatnoća da će inflacija u
narednih
osam tromesečja biti izvan raspona na grafikonu iznosi 10%.
Inflacija je u martu 2010. godine iznosila 4,7% a u aprilu 4,3% među
godišnje. U
drugoj polovini 2010. godine inflacija se postepeno vraća u granice cilja, pa tako u avgustu I
septembru ove godine iznosi 6,6% (6 ± 2% kraj 2010. godine) i tokom 2011. godine će se
kretati oko cilja. Cilj na kraju 2011. godine bi bio 4,5% ± 1,5%.
Inflacija se u prvom tromesečju 2010. godine kretala ispod donje granice cilja. Niska
agregatna tražnja bila je i ostaće osnovni dezinflatorni faktor. Inflacija je nastavla da se kreće
89
„
Mesečni statistički bilten“, Republika Srbija
– R
epublič
ki zavod za statistiku, godina LVIII ISSN 2217-2092,
9/2010, Beograd 2010. god. Tekst prilagođen potrebama i sadržini.

Kretanje i poslovanje banaka u Srbiji
70
I II III IV II III IV II III IV
I I I
2009 2010 2011
Grafičk
i prikaz br. 6.2. -
Ciljani raspon ukupne inflacije merene indeksom potrošačkih cena, za period od 2009.
do 2011. godine; Izvor:
Memorandum Narodne banke Srbije o utvrđivanju ciljane stope inflacije za period od
2009. do 2011. godine, usvojen na sednici Monetarnog odbora NBS 22. decembra 2008. godine.
Nezaposlenost u Srbiji, prema nezvaničnim podacima, od oktobra 2008. do aprila
2009. godine se povećala sa 14 na 15,6 %. Krajem maja 2009. godine bilo je 767.547
nezaposlenih, što je za 5.000 više nego u aprilu, ali taj broj nije u potpunosti posledica
ekonomske krize, već brojni faktori koji su mogući u procesu tranzicije. Prilikom poređenja
sa majom 2008. godine broj nezaposlenih je smanjen za 6.000. Poslodavci su čak u tom
periodu pokušavali da zadrže broj zaposlenih, uprkos opadanju narudžbina i proizvodnje, a sa
druge strane zabranjeno je i zapošljavanje u državnoj administraciji, što takođe utiče na
smanjenje zaposlenosti u Srbiji. Kraj 2009. godine dočekan je sa stopom od 16% što je porast
za 3% u odnosu na kraj 2008. godine i 2010. god. sa stopom od 17,4%.
Napred navedeni podaci o makroekonomskim kretanjima, nezaposlenosti, inflaciji
mogu biti od velikog zanačaja za svaku finansijsku organizaciju, pri proceni trenutnog
okruženja koje je osnova donošenja važnih odluka, kao što je npr. odluka o promeni strategije
poslovanja, odluka o promenama vezanim za potrfolio ulagača.
6.2.1. Uspešnost banaka u Srbiji nakon ekonomske krize
Kao što se i
očekivalo, poslovne banke u Srbiji su podnele svoj deo tereta
svetske
finansijske krize, prvenstveno kroz povećanje broja neredovnih otplata kredita i smanjenje
ukupnog profita.
Tokom 2008. godine, ukupan profit banaka je bio oko 35 milijardi dinara, a po dobiti
su prednjačile Raiffeisen banka, Banca Intesa, Aik
Banka, Eurobank EFG, Unicredit banka,
Societe Generale, Hypo Alpe Adria banka i Komercijalna banka. Sve ove banke su u 2008.
godini ostvarile profite veće od 2 milijarde dinara. Najveće gubitke u 2008. godini su
ostvarile Metals banka, Credit Agricole Group i Marfin bank. Tri navedene banke su imale
gubitke veće od milijardu dinara.
U 2008. godini 8 banaka je postiglo negativne rezultate, 2 banke su poslovale na ivici
profitabilnosti, dok su 24 banke zabeležile pozitivne poslovne rezultate.
Nakon krize p
overenja i povlačenja devizne štednje u 2008. godini, poslovne banke
danas rešavaju novonastale probleme, koji se odnose na povećanje kašnjenja u ispunjavanju
obaveza kreditnih dužnika prema bankama. Od početka 2009. godine docnja u isplati
Kretanje i poslovanje banaka u Srbiji
71
0
200
400
600
800
1000
1200
Prihodi
Rashodi
Dobitak/Gubitak
Finansijski rezultat banaka (u mlrd RSD)
2008
2009
30.09.2010
mesečnih anuiteta se povećala za 30%. Ovakvo stanje još uvek nije alarmantno imajući u
vidu raniju nadprosečnu urednost u otplati kredita u Srbiji, ali ostaje neizvesno da li će se i u
narednom periodu i u kojoj meri povećavati broj kredita u docnji.
Između NBS i stran
ih banaka, koje imaju svoje filijale u Srbiji je postignut dogovor
da poslovne banke osnovane stranim kapitalom ne smanjuju svoju izloženost u Srbiji više od
20%, što bi trebalo da garantuje relativnu stabilnost u pogledu kreditnih plasmana građanima
i pri
vredi. Međutim, činjenica je da će banke biti znatno restriktivnije u odobravanju kredita u
Srbiji, posebno ukoliko se nastavi trend povećanja neredovnih otplata. Sa druge strane, to će
uticati i na njihove poslovne rezultate u 2010. godini.
Iako postignuti rezultati poslovnih banaka u 2009. godini nisu za pohvalu, banke u
Srbiji su postigle zavidne rezultate na sprovedenim stres testovima, što donekle smanjuje loš
utisak o njihovom poslovanju u 2009. godini.
U 2009. godini, ukupan dobitak banaka je bio blizu 22 milijarde dinara, što je 38%
niži profit nego u 2008. godini. U ovoj godini je čak 14 banaka ostvarilo gubitak u
poslovanju, 2 banke su poslovale na ivici profitabilnosti, a 18 je ostvarilo pozitivne rezultate.
Najveće profite u 2009. godini su os
tvarile Banca Intesa, Aik Banka, Unicredit bank,
Raiffeisen bank, Eurobank EFG i Komercijalna banka, sa dobiti većom od 2 milijarde dinara.
U grupi sa ostvarenim profitom preko 2 milijarde dinara su 2 poslovne banke manje nego u
2008. godini. Gubitke veće
od milijardu dinara su imale OTP banka, Alpha banka, Credit
Agricole Group i Privredna banka Pančevo. U ovoj grupi je jedna banka više u odnosu na
2008. godinu.
Ukupan dobitak banaka koje su pozitivno poslovale je smanjen sa 44,1 milijardu
dinara u 2008.
godini, na 34,4 milijardi dinara u 2009. godini. U istom periodu je povećan
ukupan gubitak poslovnih banaka koje su ostvarivale negativno poslovanje sa 9,2 milijarde
dinara, na 12,5 milijardi dinara.
Najveće pogoršanje rezultata u odnosu na 2008. godinu
ostvarile su OTP banka i
Raiffeisen banka, koje su u 2009. godini imale rezultate lošije za 4,2, odnosno, 3,6 milijardi
dinara. Ubedljivo najveće poboljšanje rezultata ostvarila je Metals banka, koja je za više od 4
milijardi dinara poboljšala svoje rezultate.
92
Ukupni prihodi banaka za period januar-septembar 2010. godine iznosili su 263,7
milijardi dinara, a ukupni rashodi 243 milijarde dinara. Profit bankarskog sektora Srbije za
devet meseci 2010. bio je gotovo jednak profitu ostvarenom na kraju 2009. godine, što se
najbolje može videti na grafikonu broj 6.3. Visok rast profita na nivou ukupnog bankarskog
sektora za 34 odsto ostvaren je pre svega usled smanjenja gubitaka za oko četiri milijarde
dinara, dok je dobit banaka uvećana za desetak procenata, d
akle približno rastu cena i kursa
dinara.
93
Grafički prikaz br. 6.3.
– Finansijski rezultat banaka
94
92
Deo teksta pirlagođen potrebama i sadržini uzet sa sajta,
www.kamatica.com/istrazivanja
.
93
„Bankar“, godina V, Broj: 49-50, Ekonomist Media Group, Beograd, 2011. god., str. 15.

Kretanje i poslovanje banaka u Srbiji
73
pozitivno je poslovala dok će njena buduća orijentacija biti uglavnom niskokamatni razvojni
krediti što će teško doprineti ostvarenju veće profitabilnosti ove banke.
95
Naredna tabela pokazuje rezultate poslovanja banaka u Srbiji postignute u 2009.
godini.
Tabela br.6.2. – Rezultati poslovanja banaka u 2009. godini
Izvor:
http://www.bifonline.rs/tekstovi.item.524/poslovanje-akcionarskih-drustava-u-2009.html
Finansijska kriza izaziva negativne posledice po bankarski sektor koje će, nažalost,
biti prisutne u veoma dugom vremenskom periodu. Negativno poslovanje bankarskog sektora
u poslovima sa hartijama od vrednosti smanjiće ne
to-
kapital banaka, što će se automatski
negativno odraziti na ponudu kredita. Smanjena likvidnost imovine banaka povećaće tražnju
za gotovinom. Smanjenje ponude kredita i povećana tražnja za gotovinom doprineće rastu
kamatne stope. Povećanje cene novca dovešće do pada investicione aktivnosti u realnom delu
privrede, što će otvoriti vrata recesiji i povećati nezaposlenost. Da je ovakav scenario veoma
realan dokazuju nam obustave proizvodnje u najvećim svetskim kompanijama i masovna
otpuštanja radnika širom s
veta. Ovakvo stanje nateraće ljude da menjaju svoje navike i da
manje troše a više štede, što će se automatski odraziti na pad prodaje proizvoda i usluga, a
ovo će dodatno usporiti proizvodnju i investicije u realnom sektoru.
Banke
č
ijim akcijama se trgu
je na Beogradskoj berzi upravo su u većinskom
vlasništvu domaćih fizičkih i pravnih lica i države
.
96
U nastavku data je tabela (Tabela br. 6.3.) tržišnih pokazatelja banaka na Beogradskoj berzi
na dan 30.11.2010. god.
SIMBOL
Cena
Br. akcija
Trž. kap. (Mcap)
EPS
P/E
P/B
ROE
AGBN
7.300
718.748
5.246.860.400
1.741,12
4,19
0,32
7,63
AIKB
3.305
8.345.904
27.583.212.720
581,42
5,68
0,81
14,27
CCNB
12.599
133.456
1.681.412.144
540,18
23,32
0,43
1,82
CYBN
2.295
317.701
729.123.795
/
/
0,38
-49,52
JMBN
14.777
233.133
3.445.006.341
1.240,58
11,91
0,78
6,52
KMBN
25.707
870.931
22.389.023.217
2.055,01
12,51
0,89
6,84
PSBN
13.887
450.602
6.257.509.974
2.307,22
6,02
0,65
15,45
PRBN
675
2.492.828
1.682.658.900
/
/
0,68
-13,18
MTBN
3.316
1.027.849
3.408.347.284
24,55
135,05
0,52
0,38
UNBN
4.350
567.481
2.468.542.350
352,32
12,35
0,41
3,29
Tabela br. 6.3.
– Tržišni pokazatelji banaka na berzi na dan 30.11.2010. god.
97
95
Deo teksta pirlagođen potrebama i sadržini uzet sa sajta,
http://www.bifonline.rs/tekstovi.item.524/poslovanje-
akcionarskih-drustava-u-2009.html
96
Jeremić dr Zoran,
„Tržište akcija u Srbiji – analiza sektora i 100 kompanija na Beogradskoj berzi“, Ekonomist
Media Group, Beograd 2008. god.
97
Podaci uzeti sa sajta
http://www.belex.rs
i prilagođeni sadržini rada.
Kretanje i poslovanje banaka u Srbiji
74
Na osnovu tabele možemo videti da najvišu cenu akcija postiže Komercijalna banka
dok najveći broj
emitovanih berzanskih akcija ima Aik banka, što se manifestuje kroz visok
nivo tržišne kapitalizacije od 27.583.212.720.
Najveći P/B pokazatelj imaju Komercijalna i
Aik Banka, 0.89 i 0.81 zbog visine tržišne i knjigovodstvene cene akcija.
Drugi po veličin
i
ROA pokazatelj ima Aik Banka
, čak 14,27 gde su neto dohodak i akcijski kapital
skoro duplo
veći nego kod K
omercijalne banke koji iznosi 6,84.
„Bankarski sektor prošao je svoj zenit na Beogradskoj berzi, pa tako visok rast celog
sektora više ne treba očekivati. Čak ni kada dođe do promene trendova na finansijskom
tržištu, ovaj sektor više ne može dostizati cene iz prošlosti jer su fundamentalni pokazatelji u
fazi kreiranja „balona“ bili ekstremno visoki...
Pojedine banke biće, međutim i dalje
atraktivne za
investitore jer imaju potencijal rasta, prevashodno zbog činjenice da
konsolidacija nije u celini završena i da je konkurentska borba za zauzimanje tržišne pozicije
i dalje potencijalni pokretač budućeg rasta cena akcija nekih banaka.“
98
Nestabilnost kur
sa, česte promene referentne kamatne stope i nepredvidiva inflacija,
za koju nadležni procenjuju da bi u prvom kvartalu 2011. god. mogla da dostigne 14.5 odsto,
stvaraju velike probleme i bankama koje svoj kapital iskazuju u dinarima, dok je najveći deo
njihovog kreditnog portfolija sa deviznim predznakom. Prema projekcijama bankarskog
sektora, evro će krajem 2011.
god. vredeti 115 dinara, a godinu dana kasnije 119,5 dinara. Za
period posle 2012. god.
se razlikuju projekcije domaćih banaka i s
tranih finansijskih
institucija, koje
predviđaju, da će u 2013.
d
oći do drastičnijeg jačanja dinara
. Banke zato što
su visoko kapitalizovane i imaju velike rezervacije, mogu bez većih problema da podnesu rast
kursa evra. Devalvacija više stvara probleme realnom sektoru
i građanima koji imaju kredite
u evrima a primanja u dinarima. Bankarski sektor pre krize bio je vrlo stabilan. Takav je
ostao i tokom krize. To je sumirana situacija u bankarskom sektoru. U krizu je sektor ušao
dobro kapitalizovan, i to pre svega zahvalju
jući Narodnoj banci Srbije, koja je, braneći se od
inflatornih pritisaka, bila konzervativna i restriktivna.
Ukupna likvidnost bankarskog sektora je na zavidnom nivou, ali na duži rok ne
postoje uspešne banke, a neuspešan realni sektor.
99
Međutim,
profitabilnost u Srbiji je mnogo niža nego u okruženju. Kod nas taj
pokazatelj ne prelazi tri odsto, dok je u Htvatskoj preko šest procenata, a u Mađarskoj i
Bugarskoj je taj procenat još viši.
Trenutno najveći rizik u bankarskom sektoru teorijski posmatrano je
kreditni rizik.
Naravno, to je povezano i sa pretvaranjem deviznog u kreditni rizik, u zavisnosti od toga u
kojoj će meri pomeranje kursa delovati na sposobnost dužnika da uredno otplaćuju kredite.
Međutim, najveći rizik je nepredvidivost poslovnog okruže
nja i brze promene propisa i
načina delovanja regulatornih organa koji kreiraju poslovni ambijent.
Kontrola troškova
takođe predstavlja bitan faktor u poslovanju, jer bez jake kontrole troškova nema ni održivog
rasta.
„Deblji kraj“ će u narednoj godini izvući deo banaka, koje već dugo trpe posledice i
opšte krize, ali i zbog svojih loših poteza od ranije, pošto već predugo nose taj teret. Teže će,
ipak, biti realnom sektoru iz razloga teže predvidivosti poslovnog okruženja u narednom
periodu. U svakom sluč
aju, 2011. god.
će biti teža godina od 2010.
god. a
ko ni zbog čega
drugog, onda zbog činjenice
da iza sebe imamo još jednu jako tešku godinu.
100
98
Jeremić dr Zoran,
„Tržište akcija u Srbiji – analiza sektora i 100 kompanija na Beogradskoj berzi“, Ekonomist
Media Group, Beograd 2008. god.
99
Časopis
„Bankar“, godina V, Broj: 49-50, Ekonomist Media Group, Beograd, 2011. god., str. 32,
100
Deo teksta preuzet iz časopisa
„Bankar“, godina V, Broj: 49-50, Ekonomist Media Group, Beograd, 2011.
god., str. 11–33.,
prerađen i prilagođen sadržini
.

Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
Primer „Aik Banka“
76
PREDNOSTI
•
Mogućnost davanja velikih
kredita
•Dobri poslovni reziltati
•Efikasnost
SLABOSTI
•Slabo razvijena mreža filijala,
ekspozitura, itd.
POTENCIJALI
•
Tržišno jačanje
reinvestiranjem
PRETNJE
•
Nedovoljna razuđenost rizika
•
Veliki politički i inflatorni rizik
„Aik Banka“ spada u red kompanija čijim akcijama se
najviše trguje na Beogradskoj berzi.
U nastavku biće dat grafički uporedni prikaz bilansne aktive
i depozitne aktivnosti
bankarskog sektora.
Grafički prikaz br.
7.2.
Izvor: Podac
i korišćeni sa sajta N
arodne banke Srbije,
www.nbs.rs
.
Na osnovu grafikona
možemo zaključiti da se bilansna i depozitna aktivnost banaka iz
godine u godinu povećava
i da u 2009. i 2010. god. znatno premašuje vrednosti iz 2008.
godine. Naime, u 2009. i 2010. god. depozitna aktivnost banaka iznosi
čak
105.500.000.000 u
2009. i 1.386.000.000.000 u 2010. godini, što je za skoro 1400 puta više nego u 2008. godini.
7.3. SWOT analiza i konkurenti
SWOT analiza na primeru „Aik Banke“ bi izgledala ovako (
Grafički prikaz br. 7.
3.
)
Grafički prikaz br. 7.
3. – SWOT analiza „Aik Banke“
Na osnovu SWOT analize „Aik Banka
“ mogu se uočiti
njene prednosti koje se
ogledaju u mogućnosti davanja velikih kredtita i efikasno
sti ukupnog poslovanja što se
manifestuje kroz ostvarenje dobrih poslovnih rezultata. Nasuprot tome nalaze se njene
0
500,000
1,000,000
1,500,000
2,000,000
2,500,000
2008
2009
2010
(000)
Bilansna aktiva i depozitna aktivnost bankarskog sektora
Ukupna bilansna aktiva
Depozitna aktivnost banaka
Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
Primer „Aik Banka“
77
slabosti koje se ogledaju prvenstveno u slabo razvijenoj mreži usled malog obima poslovanja
sa stanovništvom. Osnovni potencijal „Aik Banka
“ ogleda se u daljem jačanju tržišnog
reinvestiranja, dok je osnovna
pretnja nedovoljna razuđenost rizika usled
nedostatka poslova
sa stanovništvom
, kao i veliki politički i inflacioni rizik
u zemlji posmatrajući
makroekonomski nivo.
Sve tri banke imaju r
azličit razvojni put.
U odnosu na svoje konkurente
„Komercijalnu“ i „Intesa“ banku koje se više baziraju na poslove sa stanovništvom, „Aik
Banka“ u poređenju sa njima moglo bi se reći u smislu veličine da je dosta slabija. Njen
razvojni put se odnosio na solidno poslovanje i u prošlosti pa banka nema danas nekih
posebnih teškoća u tom smislu, a njeno današnje poslovanje više je usmereno ka berzanskom
poslovanju i trgovanju sa državom, odnosno sa državnim hartijama od vrednosti, tako
ostvarujući veliki obim trgovanja akcijama na berzi u čemu banka vidi svoj pozitivan
poslovni rezultat i u budućnosti. Međutim, „Komercijalna“ banka iako je najstarija u ovoj
grupi i ima najveću mrežnu rasprostranjenost svojih filijala, ekspozitura, isturenih šaltera i
pored svih
predispozicija za ostvarenje najvećeg profita ipak ne ostvaruje zavidan rezultat
ako posmatramo njene izveštaje. Razlog tome su problemi koje vuči iz prošlosti i koji joj
zadaju poteškoće i u sadašnjosti. Razvojni put „Intesa“ banke je počeo 1991. godine
pa do
danas kada banka ostvaruje prvu poziciju po ukupnom kapitalu, depozitima, ukupnoj aktivi i
prihodima, odnosno prednjači u broju pridobijenih klijenata i broju plasiranih kredita. Bez
obzira na sve to treba znati i to da za uspešnost poslovanja veličina nije presudna, već dobro
postavljeni ciljevi i dobra organizacija poslovanja.
7.4. Berzanska kretanja
Da bismo uporedili kretanje akcija „Aik Banka“
uzeli smo približno dva slična
perioda, poslednje kvartale, za dve različite godine, 2009. i 2010.
Kretanje na dan 25.09. 2009. god. iako je obeleženo brojnim oscilacijama zabeležen
je porast od 0,87%. Dnevni podaci za 25. septembar dati su u narednoj tebeli (
Tabela br.
7.1.
) iz koje se može videti da je cena tog dana bila 3.148 dinara, dok je na otvaranju bila
3.120 dinara a najviša postignuta cena tog dana je 3.199 dinara.
Sa druge strane dnevni podaci na dan 30.11. 2010. godine pokazuju da je vrednost
akcija tog dana bila 3.305 dinara, da je cena na otvaranju bila nešto niža od najviše dnevne
ceni i iznosila je 3.349 dinara.
Takođe važno je napomenuti i najvišu i najnižu cenu akcija ove
banke u rasponu od
52 nedelje kao i istorijske podatke o maksimalnom i minimalnom kretanju cena akcija od
početka listiranja ove banke koji su ostali nepromenjeni.

Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
Primer „Aik Banka“
79
2008. i 2009. godinu, pošto za 2010. god. nisu objavljeni finansijski izveštaji
104
, i
prikazaćemo preuređene i prilagođene Bilanse stanja i Bilanse uspeha za date pokazatelje.
Bilans stanja (u 000 dinara)
AKTIVA:
31.12.2007. 31.12.2008. 31.12.2009.
UKUPNA AKTIVA
78.288.536
83.428.495
109.421.479
Gotovina i gotovinski ekvivalenti
1.790.480
8.413.988
12.092.785
Opozivi depoziti i krediti
12.684.464
8.995.640
11.404.919
Potraživanja po osnovu kamata, naknada, prodaje, promene fer
vrednosti derivata i dr. potraživanja
439.716
485.543
1.340.340
Dati krediti i depoziti
52.001.258
55.316.619
64.454.470
Hartije od vrednosti (bez sopstvenih akcija)
4.967.968
4.167.235
3.910.858
Udeli (učešća)
206.436
101.950
693.801
Ostali plasmani
4.317.082
4.023.084
7.727.867
Nematerijalna ulaganja
22.197
51.151
46.833
Osnovna sredstva i investicione nekretnine
1.298.020
1.312.336
1.416.869
Ostala sredstva
560.915
560.949
6.332.737
PASIVA
31.12.2007. 31.12.2008. 31.12.2009.
UKUPNA PASIVA
78.288.536
83.428.495
109.421.479
Transakcioni depoziti
7.985.351
5.639.217
5.363.609
Ostali depoziti
34.725.903
39.946.551
58.533.967
Primljeni krediti
4.414.836
1.686.010
3.697.776
Obaveze po osnovu kamata, naknada i promene vrednosti
derivata
183.733
121.741
141.171
Rezervisanja
975.614
1.204.862
841.614
Obaveze za poreze
15.598
14.962
12.977
Obaveze iz dobiti
119.876
153.029
526.566
Odložene pores ke obaveze
25.930
16.363
13.303
Ostale obaveze
607.485
660.041
1.196.454
UKUPNE OBAVEZE
49.054.326
49.442.776
70.327.437
Kapital
20.901.271
23.128.427
25.390.565
Rezerve iz dobiti
3.604.459
5.340.695
8.091.898
Revalorizacione rezerve
142.121
48.314
32.339
Nerealizovani gubici po osnovu hartija od vrednosti raspoloživih
za prodaju
0
265
223
Dobitak
4.586.359
5.468.548
5.579.463
UKUPNO KAPITAL
29.234.210
33.985.719
39.094.042
VANBILANSNE POZICIJE
52.324.010
78.801.779
89.550.914
Poslovi u ime i za račun trećih lica
504.271
559.791
587.695
Preuzete buduće obaveze
7.067.377
12.541.347
11.260.557
Primljena jemstva za obaveze
1.850.546
3.165.841
2.517.822
Druge vanbilansne pozicije
42.901.816
62.534.800
75.184.840
Tabela br. 7.2. – Bilans stanja
Bilans uspeha (u 000 dinara)
PRIHODI I RASHODI:
31.12.2007. 31.12.2008.
31.12.2009.
Prihodi od kamata
7.936.259
11.135.356
12.162.955
Rashodi od kamata
2.484.108
4.685.885
4.545.377
Dobitak po osnovu kamata
5.452.151
6.449.471
7.617.578
Prihodi od naknada i provizija
1.451.990
1.591.435
792.903
Rashodi od naknada i provizija
59.388
63.040
180.433
Dobitak po osnovu naknada i provizija
1.392.602
1.528.395
612.470
Neto dobitak po osnovu prodaje hartija od vrednosti po fer
vrednosti kroz bilans uspeha
107
0
0
Neto dobitak po osnovu prodaje hartija od vrednosti koje se
drže do dospeća
1.869
2.089
2.261
Neto prihodi od kursnih razlika
93.470
0
0
Neto rashodi od kursnih razlika
0
191.508
399.712
Prihod od dividendi i učešća
1.714
11
1
Ostali poslovni prihodi
41.823
79.494
103.158
Neto rashodi po osnovu indirektnih otpisa plasmana i
rezervisanja
1.483.859
2.795.447
2.528.161
104
Nisu bili objavljeni u periodu izrade ovog rada.
Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
Primer „Aik Banka“
80
Troškovi zarada, naknada zarada i ostali lični rashodi
414.341
531.354
695.082
Troškovi amortizacije
102.830
123.142
142.844
Operativni i ostali poslovni rashodi
789.029
1.024.420
1.180.369
Prihodi od promene vrednosti imovine i obaveza
1.465.580
4.808.169
4.359.084
Rashodi od promene vrednosti imovine i obaveza
595.179
2.163.656
1.584.612
DOBITAK IZ REDOVNOG POSLOVANJA
5.064.078
6.038.102
6.163.772
GUBITAK IZ REDOVNOG POSLOVANJA
0
0
0
REZULTAT PERIODA – DOBITAK PRE OPOREZIVANJA
5.064.078
6.038.102
6.163.772
REZULTAT PERIODA – GUBITAK PRE OPOREZIVANJA
0
0
0
Porez na dobit
477.414
568.669
585.599
Dobitak od kreiranih odloženih poreskih sredstava i smanjenja
odloženih poreskih obaveza
0
0
1.290
Gubitak od smanjenja odloženih poreskih sredstava i kreiranja
odloženih poreskih obaveza
726
885
0
DOBITAK
4.585.938
5.468.548
5.579.463
GUBITAK
0
0
0
Zarada po akciji (u dinarima bez para)
705
743
708
Osnovna zarada po akciji (u dinarima bez para)
705
743
708
Tabela br. 7.3. – Bilans uspeha
105
7.5. Indikatori
Za potrebe izračunavanja indikatora biće neophodni podaci kao što su uku
pni prihodi,
ukupni rashodi, itd. koji kao zbirni nisu dati u bilansu uspeha pa će stoga kao zbir biti dati u
narednoj tabeli.
„Aik Banka“
(u 000 din)
2008. god.
2009. god.
Ukupan kapital
33.985.719
39.094.042
Ukupna aktiva
83.428.495
109.421.479
Ukupne obaveze
49.442.776
70.327.437
Kratkoročna aktiva (imovina)
64.216.150
77.887.595
Kratkoročna pasiva
6.314.220
6.573.040
Dati krediti (i depoziti)
55.316.619
64.454.470
Primljeni depoziti
5.639.217
5.363.609
Ukupni prihodi
17.616.554
106
17.420.362
107
Ukupni rashodi
11.578.452
108
11.256.590
109
Kamatni prihodi
11.135.356
12.162.955
Kamatni rashodi
4.685.885
4.545.377
Operativni troškovi
1.024.420
1.180.369
Troškovi zaposlenih
531.354
695.082
Neto dohodak (dobit)
5.468.548
5.579.463
Tržišna cena akcija
3.148
Broj običnih akcija
/
8.345.904
Prosečan broj akcija
/
959.394
Tabela br. 7.4.
Pokazatelji finansijske strukture, finansijskog položaja, odnosno zaduženosti
pokazuju
stepen zaduženosti, odnosno koliko se banka finansira iz tuđih izvora sredstava, a koliko iz
sopstvenog kapitala.
105
Tabele bilansa stanja i bilansa uspeha preuzete i preuređene na osnovu podataka datih u berzanskom
prospektu.
106
= 11.135.356 + 1.591.435 + 2.089 + 11 + 79.494 + 4.808.169 = 17.616.554
107
= 12.162.955 + 792.903 + 2.261 + 1 + 103.158 + 4.359.084 = 17.420.362
108
= 4.685.885 + 63.040 + 191.508 + 2.795.447 + 531.354 + 123.142 + 1.024.420 +
2.163.656 = 11.578.452
109
= 4.545.377 + 180.433 + 399.712 + 2.528.161 + 695.082 + 142.844 + 1.180.369 +
1.584.612 = 11.256.590

Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
Primer „Aik Banka“
82
2009. god.
(17.420.362
/
11.256.590) × 100
=
1,55 × 100
=
155
2.
ℎ
ℎ
ℎ
=
ℎ
/
ℎ
Za banku je od izuzetnog zančaja da ostvari što veću kamatnu maržu kao razliku između
kamatnog prihoda i kamatnog rashoda.
2008. god.
11.135.356
/
4.685.885
=
2,37
2009. god.
12.162.955
/
4.545.377
=
2,68
3.
ℎ
ℎ
.
š
=
ℎ
/
.
š .
2008. god.
17.616.554
/
1.024.420
=
17,20
2009. god.
17.420.362
/
1.180.369
=
14,76
4.
ℎ
ℎ
š
ℎ
=
ℎ
/
š.
.
2008. god.
17.616.554
/
531.354
=
33,15
2009. god.
17.420.362
/
695.082
=
25,07
Pokazatelji profitabilnost (rentabilnosti)
Najznačajniji pokazatelji investiranja jesu pokazatelji profitabilnosti, koji se obično
porede u različitim vremenskim razdobljima.
Neki od pokazatelja profitabilnosti su: Return
on Equity (ROE), Return on Assets – ROA (ili ROI), Leverage (multiplikator akcionarskog
kapitala), Kamatna marža, kao i dodatni investicioni indikatori kao što su, P (Price) – cena
akcije, Mcap (Market Capitalization), EPS (Earnings per Share), BV (Book Value), P/B
(Price to Book Ratio), P/E (Price to Earnings Ratio) i mnogi drugi.
Za izračunavanje investicionih indikatora i indikatora profitabilnosti neophodni
podaci sažeti su u
Tabeli br. 7.4
.
Pokazatelji profitabilnosti (rentabilnosti)
mere povraćaj uloženog kapitala, što se
često uzima za osnovni princip uspešnog upravljanja. Pokazatelji profitabilnosti su:
1.
–
=
ℎ
⁄
Ukazuje na to koliko je jedinica dobiti ostvareno po jedinici kapitala. U ovom našem
primeru „Aik Banke“ ROE bi bilo za 2008. i 2009. godinu,
2008. god.
(5.468.548
/
33.985.719) × 100
=
16.09%
2009. god.
(5.579.463
/
39.094.042) × 100
=
14,27%
U ovom primeru iznosi oko 15-16% što pokazuje koliko je kompanija ostvarila profita
u poslednja četiri kvartala u odnosu
na uloženi kapital akcionara. S’ obzirom da vrednost
ROE ne sme biti iznad 20-
25%, jer ako je to slučaj onda je to upozorenje za menadžment i
pokazuje to da je banka pribegla veoma velikom zaduženju na finansijskom tržištu. U ovom
našem primeru vidimo da su vrednosti i u 2009. i u 2010. godini ispod 20%.
Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
Primer „Aik Banka“
83
2.
–
=
ℎ
⁄
Ovaj pokazatelj meri prinos koji reinvestira kompanija odnosno pokazuje koliki prihod je
ostvaren investiranjem same kompanije u svoj razvoj. Ukoliko je pokazatelj ROA preko 2 ili
2.5% to ukazuje da je na tržištu prisutan bankarski monopol, visoko rizični portfolio ili je
neki v
anredni događaj uzrokovao ovako visok prinos.
Za 2008. i 2009. godinu ROA bi
iznosio,
2008. god.
(5.468.548
/
80.858.515,5) × 100
=
6,76%
2009. god.
(5.579.463
/
96.424.987) × 100
=
5,79%
Na primeru „Aik
Banke“ vidi se da je ROA u oba slučaja bio oko 6%,
što je tri puta
više od gornje granice, a uzrok tome je ekonomska i društvena situacija u zemlji koja sa
sobom uvek nosi veoma veliki rizik.
3.
ž = (
ℎ
−
ℎ
)
⁄
2008. god.
(11.135.356
–
4.685.885)
/
83.428.495
=
0,077305 × 100
=
7,73
2009. god.
(12.162.955
–
4.545.377)
/
109.421.479
=
0,069617 × 100
=
6,96
4.
=
⁄
Leverage poka
zuje koja je vrednost aktive podržana u jednoj novčanoj jedinici
akcionarskog kapitala.
2008. god.
83.428.495
/
33.985.719
=
2,45
2009. god.
109.421.479
/
39.094.042
=
2,80
Rezultati analize gore navedenih pokazatelja mogu se porediti u okviru grupe
odabranih banaka ili poređenje različitih vremenskih intervala u okviru jedne banke.
Investicioni indikatori
Podaci
vezani za izračunavanje investicionih indikatora će biti korišćeni iz perioda
2009. i 2010. godine jer je moguće uzeti trenutnu tržišnu c
enu akcija, iz razloga šro ona nije
striktno vezana za finansijske izveštaje, bilans stanja i uspeha i završetak tekuće godine.
1.
ž š
–
=
ℎ
(
ℎ
)
č ℎ
×
ž š
Dakle, predstavlja ukupnu tržišnu vrednost svih izdatih akcija kompanije, odnosno
pokazuje koliko tržište vrednuje kompaniju. Ovaj pokazatelj menja se svakog dana kao i cena
akcija. Konkretno za ovu akciju „Aik Banka“ iznosi u 2009. godini na dan 25. septembar
26.272.905.792, dok 2010. godine na dan 30. novembra iznosi 27.583.212.720.
2009. god.
8.345.904 × 3.148 = 26.272.905.792
2010. god.
8.345.904 × 3.305 = 27.583.212.720
2.
ℎ
–
=
/
č

Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
Primer „Aik Banka“
85
Grafički prikaz br.
7.4. – Uporedno kretanje akcija Aik Banke i indeksa Beleks15.
111
Za izračunavanje tržišnih koeficijenata koriste se podaci i
z Bilansa stanja i Bilansa
uspeha kao i podaci koji su dati u Berzanskom prospektu koji je dostupan širokoj javnosti na
sajtu Beogradske berze.
Pokazatelji ROA i ROE obrađeni su u okviru indikatora profitabilnosti.
Zatim sledi, šestomes
ečni prikaz kret
anja akcija „Aik Banke“ (
Grafički prikaz br.
7.5.
) pored konstantnog rasta od kraja marta, kada je i bio najveći pad kao i u avgustu kada je
postojao blaži pad, sve je nadoknađeno krajem septembra, kada je zabeležen porast nešto više
od 3.000 din.
Grafi
čki prikaz br. 7
.5. – Kretanje akcija u periodu, oktobar 2005. – decembar 2009. god.
112
U mesecu martu 2009. god. zabeležen je pad koji je bio i najveći posmatrajući
narednih šest meseci. Nakon toga kreće porast, da bi u avgustu opet došlo do blažeg pada,
ali
sve to je nadoknađeno krajem septembra, kada je zabeležen porast na nešto više od 3.000 din.
111
Podaci korišćeni sa sajta
www.belex.rs
.
112
Podaci korišćeni sa sajta
www.belex.rs
.
Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
Primer „Aik Banka“
86
U istom tom periodu 2010. god. može se primetiti skroz obrnuta situacija u odnosu na
godinu dana ranije. Naime, u mesecu aprilu zabelež
ena je drastično već
a vrednost akcija, i do
3.500 din. u odnosu na recimo mesec septembar kada je vrednost dostizala jedva 2.800 din.
po akciji. Već negde početkom maja mogao se osetiti drastičan pad vrednosti koji se u
narednom periodu kretao u intervalu od 2.800 do 3.000 din. za akciju. Mesec septembar je
završen nešto ispod 2.800 din. po akciji.
Poređenjem indikatora „Aik Banke“ sa „Kome
rcijalnom Bankom“ dolazimo do
sledeće tabele
.
„Aik Banka“
„Komercijalna Banka“
2008
2009
2008
2009
I Pokazatelji finansijske strukture
1.
Odnos kapitala i ukupne aktive=akcijski kapital/ukupna aktiva
40,74
35,73
14,88
13,29
2.
Odnos ukupne aktive=(ukupne obav./ukup.aktiva)*100
59,26
64,27
85,11
86,71
II Indikatori likvidnosti
1.
Pokazatelji tekuće likvid.=kratkor.aktiva/kratkor.pasiva
10,17
11,85
3,88
3,21
2.
Odnos kapitala i depozita=dati krediti/primljeni depoziti
9,81
12,01
73,14
792,09
3.
Odnos kratkoročne aktive i ukupno datih kredita
1,16
1,21
2,47
2,08
III Indikatori ekonomičnosti
1.
Ekonomičnost poslovanja=ukupni prihodi/ukupni
rashodi
152
155
109,59
107,55
2.
Odnos kamatnih prihoda i rashoda
2,37
2,68
2,36
1,75
3.
Odnos ukupnih prihoda i operativnih troškova
17,20
14,76
8,97
7,37
4.
Odnos ukupnih prihoda i troškovi zaposlenih
33,15
25,07
9,45
8,49
IV Pokazatelji profitabilnosti
1.
ROE=(neto dohodak/akcijski kapital)*100
16,09%
14,27%
10,95%
6,84%
2.
ROA=(neto dohodak/ukupna aktiva)*100
6,76%
5,79%
1,63%
0,91%
3.
Kamatna marža=(prihodi-rashodi od kamata)/ukup.aktiva
7,73
6,96
0,04
0,03
4.
Leverage=aktiva banke/ukupan akcion.kapital
2,45
2,80
4,24
7,52
V Investiconi indikatori
2009
2010
2009
2010
1.
Tržišna kapitalizacija=ukup.br.emitov.akcija*tržišna cena
26.272.905.792
27.583.212.720
33.467.265.537
22.389.023.217
2.
Zarada po akciji(EPS)=neto dobit/pros.br.akcija
569,86
581,42
3065,82
2055,01
3.
P/B=tržišna cena/knjigovodstv.vr.akcije
0,84
0,81
1,37
0,89
4.
P/E=tržišna cena/EPS
5,52
5,68
12,53
12,51
5.
Beta koef.
/
1,11
/
0,91
Tabela br. 7.5. – Uporedni indikatori
Posmatrajući pokazatelje u okviru finasijske strukture i zaduženosti tačnije odnos
između kapitala i ukupne aktive, gde važi pravilo da, što je ovaj indikator veći manja je
zaduženost, uočavamo da
„Aik Banka“ ima manje zaduženje nego „Komercijalna“. Dok kod
drugog indikatora važi obrnuto pravilo, da što je pokazatelj veći veća je zadužen
ost, tako da
opet dolazimo do istog zaključka, da „Aik Banka“ ima manju zaduženost od „Komercijalne“.
Pokazatelji likvidnosti govore da „Aik Banka“ ima veću tekuću likvidnost, dok odnos
kapitala i depozita daje veće rezultate za „Komecijalnu“ banku što o
pet govori da je
„Komercijalna“ manje likvidna, jer ima daleko više datih kredita nego primljenih depozita,
dok je kod „Aik“ banke taj odnos daleko manji, što uzrokuje veću likvidnost. „Komercijalna“
banka ima veće učešće kratkoročne aktive u datim krediti
ma od „Aik“ banke što dovodi do
niže profitabilnosti ali i manjeg rizika tehničke nesolventnosti.
Indikatori ekonomičnosti pokazuju da „Aik Banka“ ostvaruje viši nivo prihoda po
jedinici rashoda nego što je to slučaj kod „Komercijalne“ banke. U 2008. god.
„Aik“ i
„Komercijalna“ banka su imale približno jednaku razliku između kamatnih prihoda i
kamatnih rashoda, tačnije „Aik Banka“ je imala tu razliku veću za 0,01. Međutim, u 2009.
god. „Aik Banka“ je tu razliku povećala sa 2,37 na 2,68, dok je „Komercijaln
a“ taj odnos
drastično smanjila na 1,75. Razlog za to je što povećanje kamatnih prihoda nije moglo da
prati toliki rast kamatnih rashoda koji je porastao za duplo u 2009. godini. Naredna dva
pokazatelja ukazuju na to da „Komercijalna“ banka ima mnogo veće
operativne troškove i

Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
VIII
ZAKLJUČAK
Uticaj ekonomske svetske krize je umnogome omeo razvoj bankarskog sektora,
umanjio nivo profitabilnosti, uticao na promenu strategije i primorao banke na
konzervativniji pristup pri pruža
nju usluga klijentima. Takav pristup zadržaće se još dugo,
bez obzira na to što se poboljšanje makroekonomskih kretanja uveliko zapaža na tržištu. Ipak
takav vid poboljšanja, oporavka privrede, je spor, neznatan i nestabilan tako da mnogi
očekuju drugi „talas“ ekonomske krize, što je samo razlog više da ne samo banke već i druge
kompanije i preduzeća vode oprezniju poslovnu i stratešku politiku.
U Srbiji može se reći da su banke poslovale solidno, posmatrajući na celokupnom
nivou i to zahvaljujući vođenju
restriktivne monetarne politike Narodne banke Srbije, pa su
banke pretežno poslovale s Narodnom bankom, dok su poslovanje sa stanovništvom zadržale
na postojećem nivou, dakle bez proširivanja mreže novih klijenata. Da je bankama bilo
dopušteno da u potpunosti samovoljno vode sopstveno poslovanje, rezultati bi bili mnogo
lošiji a posledice bi možda bile katastrofalne.
Opšta uspešnost poslovanja banaka u Srbiji pored profitabilnosti kao osnovnog
indikatora uspešnosti poslovanja, odnosi se pre svega na definisanje strateškog plana,
odnosno na dugoročno definisanje misije i vizije čime se utvrđuje smer kretanja i razvoja
poslovanja banke.
Analizom konkurencije i konkurentskog okruženja utvrđuju se snage i slabosti
konkurenata i na osnovu donetih zaključaka utvrđuje se koje konkurente i u kojoj oblasti
„napasti“, odnosno utvrđuje se strategija poslovanja. Strategija poslovanja razvija se
postojanjem strateškog plana i njegovim daljim razrađivanjem.
Poštovanje bankarskih principa predstavlja uslov uopšteg postojanja banaka kao
finansijskih institucija. Kada se spomenu bankarski principi, obično se prvo pomisli na
likvidnost banaka. Tako, likvidnost i predstavlja osnovni bankarski princip koji se sastoji u
uspešnom usklađivanju priliva i odliv
a u redovnom poslovanju banke. Uspešno upravljanje
rizicima zapravo predstavlja procenu nivoa rizičnosti nekog poslovnog poduhvata. Ukoliko
takav vid procene nije adekvatan, onda banka srlja u sopstvenu propast.
Nosioci stabilnog i razvijenog tržišta kapitala predstavlja
ju berze, čiji rad je uslovljen
poštovanjem određenih standarda, principa, normi bez kojih ova institucija ne može postojati.
Jedan od osnovnih instrumenata kojima se na berzi trguje jesu akcije, na čije cenovno
kretanje utiču brojni faktori, kao što su:
zarade, odnos cena – zarada, dividende, prihodi od
akcija, deobe akcija, dividende, kamatne stope, prihodi od obveznica, cena robe, društveni
bruto proizvod, itd. Skup akcija čini portfolio investitora kojim treba dobro znati upravljati a
to između ostalog
podrazumeva i shvatiti značaj diversifikacije portfolia, u suprotnom može
doći do gašenja portfolia.
Pri izboru u koje akcije investirati veliku ulogu igra primena fundamentalne i tehničke
analize, čija primena je pojavom savremenih računara i softvera
umnogome olakšana.
Takođe, pri donošenju takve odluke teba uzeti u obzir i šira makro
– ekonomska
kretanja od koji umnogome može zavisiti buduća poslovna odluka. Sve to utiče da ovi i niz
drugih međusobno zavisnih i na razne načine isprepletanih faktora m
ogu dovesti do
zadovoljavajućih indikatora poslovanja. Naravno pri tome treba imati u vidu i
makroekonomska kretanja i to pre svega, kretanje društvenog bruto proizvoda, inflatorna
kretanja sa projekcijama za budućnost, kretanje zaposlenosti, što zapravo g
ovori o
investicijama države i privatnog sektora u sopstveni razvoj. S obzirom da je stopa
nezaposlenosti u svetu izuzetno visoka (u Španiji čak 20%) to će reći da su investicije
trenutno u svetu na jako niskom nivou. Dakle, svi ovi indikatori zajedno doprinose uspešnoj
Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
Primer „Aik Banka“
89
borbi na konkurentskom tržištu, očuvanju stabilnosti i profitabilnosti celokupne nacionalne
ekonomije i privrede jedne zemlje.
U prilog napred navedenom izlaganju idu i sledeći zaključci:
Da uspešnost poslovanja zavisi od kvaliteta unapred definisanog strateškog plana i
stepena konkurentskog okruženja banke.
Da bez poštov
anja osnovnih bankarskih načela (likvidnost, poslovnost, efikasnost,
poverenje klijenata (sigurnost), itd.) i bez efikasnog upravljanja bankarskim rizicima,
nije moguće
ostvariti profitabilnost i uspešnost poslovanja, kao ni minimum koji je
potreban za opstanak na bankarskom tržištu.
Da bez dobro organizovanog i razvijenog tržišta kapitala, koje podrazumeva
postojanje dobre regulative, odgovarajućih instrumenata i instit
ucija, a na prvom
mestu berzi,
nije moguć
a stabilnost, rast i razvoj ekonomije i društva u celini.
Da berza kao institucija ne može opstati na tržištu kapitala bez poštovanja berzanskih
principa.
Da analizu određene kompanije tj. njene akcije
i uspešno i kvalitetno upravljanje
portfoliom investitora
nije moguće izvršiti bez dobrog poznavanja indikatora
f
undamentalne i tehničke analize i
pravilne diversifikacije portfolija. Odnosno, da
osnovu konkretnog uvida u uspešnost poslovanja banaka predstavljaju indikatori dati
u vidu matematičkih relacija
Da je svetska ekonomska kriza u značajnoj meri omela dalji razvoj bankarskog
sistema u Srbiji, smanjila profitabilnost i time negativno uticala na uspešnost
bankarskog poslovanja u zemlji.
Na osnovu, svega napre
d izloženog, osnovni zaključak pokazuje da se generalna
hipoteza u potpunosti potvrdila, odnosno, da je uticaj strateškog planiranja, poštovanja
bankarskih principa, adekvatnog upravljanja rizicima kao i uticaj svetske ekonomske
krize, na uspešnost poslovanja banaka neminovan, odnosno ovakva kretanja ostavljaju
dubok trag kako na samoj berzi tako i u samim bankama koje se kotiraju na berzi.
Na osnovu, svega napred izloženog, osnovni zaključak pokazuje da se generalna
hipoteza u potpunosti potvrdila, odnosno, da je uticaj berzanskih kretanja direktan na
uspešnost poslovanja banaka koje se kotiraju na berzi a indirektan na uspešnost poslovanja
onih banaka koje se ne kotiraju ali imaju udela u onim kompanijama, bankama čije akcije se
nalaze na berzi.

Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
Primer „Aik Banka“
91
28.
Ristić dr Života, „Trži
šte novca – teorija i praksa“, Beograd, 1990. god.
29.
Robbins P. Stephen, Coulter Mary, „Menadžment“, (Urednik izdanja na srpskom
jeziku, Mašić dr Branislav), Data Status, Beograd, 2005. god.
30.
Rose S. Peter, Hudgins C. Sylvia, „Bankarski menadžment i finansijske usluge“
(Urednik izdanja na srpskom jeziku, Vasković dr Vojkan), Data Status, Beograd,
2005. god.
31.
Šoškić dr Dejan, „Hartije od vrednosti
– upravljanje portfoliom i investicioni
fondovi“, Ekonomski fakultet Beograd, Beograd 2009. god.
32.
Štimac dr Milko, Du
galić dr Veroljub, „Osnove berzanskog poslovanja“, Stubovi
kulture, Beograd, 2005.
33.
Urošević dr Branko, „Finansijska ekonomija“, Ekonomski fakultet Beograd, Beograd,
2008. god.
34.
Vasiljev dr Stevan, Miljković dr Milorad, „Marketing“, Univerzitet Singidunum,
Beograd, 2006. god.
35.
Veljković dr Saša, „Marketing usluga“, Ekonomski fakultet Beograd, Beograd, 2006.
god.
36.
Vračar dr Dragutin, „Strategije tržišnog komuniciranja“, Ekonomski fakultet Beograd,
Beograd, 2008. god.
37.
Žager, dr Lajoš, Žager dr Katarina, „Analiza financijskih izvještaja“, Masmedia,
Zagreb, 2008. god.
38.
Živković dr Aleksandar, Komazec dr Slobodan, „Berzanski i bankarski menadžment“,
Viša poslovna škola Beograd, Beograd, 2002. god.
39.
Živković dr Aleksandar, Stankić dr Rade, „Bankarsk
o poslovanje i platni promet“,
Ekonomski fakultet Beograd, Beograd, 2005. god.
ČASOPISI I PUBLIKACIJE
1.
„Bankar“, godina V, Broj: 49-50, Ekonomist Media Group, Beograd, 2011. god.
2.
„Finansije –
časopis za teoriju i praksu finansija“, godina LXIV Broj: 1−6,
Ministarstvo finansija Republike Srbije, Beograd, 2009. god.
3.
„Finansije –
časopis za teoriju i praksu finansija“, godina LXIV Broj: 1−6,
Ministarstvo finansija Republike Srbije, Beograd, 2009. god.
4.
„
Mesečni statistički bilten“, Republika Srbija
– R
epublički zavod za statistik
u, godina
LVIII ISSN 2217-2092, 9/2010, Beograd 2010. god.
5.
Izveštaj o poslovanju Beogradske berze za 2009. godinu.
6.
Jer
emić dr Zoran, Stock Market in Serbia
– 50 Chosen, Ekonomist Media Group and
INMACO d.o.o., Beograd, 2007. godina.
7.
Memorandum Narodne bank
e Srbije o utvrđivanju ciljane stope inflacije za period od
2009. do 2011. godine, usvojen na sednici Monetarnog odbora NBS 22. decembra
2008. godine.
Analiza uspešnosti poslovanja banaka na Beogradskoj berzi
Primer „Aik Banka“
92
INTERNET IZVORI
17. oktobar 2010. god.
Vreme
1.
http://www.nbs.rs/export/internet/cirilica/50/50_2.html
11:21h
2.
http://www.nbs.rs/export/internet/cirilica/50/50_2/index.html
11:28h
3.
http://www.nbs.rs/export/internet/cirilica/50/50_5.html
11:26h
18. oktobar 2010. god.
4.
http://www.mfin.gov.rs/UserFiles/File/tabele/maj/Tabela%201%20Osnovni%20indikato
ri%20makroekonomskih%20kretanja.pdf
15.37h
5.
http://www.mfin.gov.rs/UserFiles/File/tabele/jun/Saopstenje.pdf
15.29h
6.
http://webrzs.stat.gov.rs/axd/drugastrana.php?Sifra=0018&izbor=odel&tab=152
15.52h
22. oktobar 2010. god.
7.
http://webrzs.stat.gov.rs/axd/dokumenti/MesecniPregled/MSB-02-2010.pdf
19.56h
8.
http://www.economy.rs/finansije/7049/Pregled-desavanja-na-svetskom-finansijskom-
trzistu-u-periodu-od-31--maja-do-11--juna-2010--godine.html
19.17h
9.
http://www.bifonline.rs/tekstovi.item.288/uticaj-ekonomske-krize-na-poslovanje-
kompanija-u-srbiji-pad-traznje-za-robom-i-ugrozena-likvidnost.html
19.28h
10.
http://www.bifonline.rs/tekstovi.item.524/poslovanje-akcionarskih-drustava-u-2009.html
19.40h
15. novembar 2010. god.
11.
http://www.mfin.gov.rs/UserFiles/File/tabele/maj/Tabela%201%20Osnovni%20indikato
ri%20makroekonomskih%20kretanja.pdf
11:21h
12.
http://www.nbs.rs/export/internet/latinica/90/90_5/inflation_maj_2010.pdf
11:28h
13.
http://www.belex.rs/files/proizvodi_i_usluge/gi_2009.pdf
12:04h
14.
http://www.sfera-station.com/clanak/tehnicka-analiza
13:10h
15.
http://www.sfera-station.com/clanak/fundamentalna-analiza
13:19h
16.
www.kamatica.com/istrazivanja
13:38h
22. novembar 2010. god.
17.
http://www.belex.rs/trgovanje/indeksi/svi/indeksi
17:18h
18.
http://www.belex.rs/trgovanje/indeksi/belex15/dnevni
17:46h
19.
http://www.belex.rs/trgovanje/indeksi/belex15/korpa
18:09h
21.
http://www.crhov.rs/
18:24h
22.
www.aikbanka.co.rs
18:36h
23.
http://www.belex.rs/trgovanje/hartija/dnevni/AIKB
18:49h
24.
http://www.crhov.rs/?Opcija=1&odabraniemitentjmb=36B544E84DDAC4C5&isin=54D
03D9630ABB7C282D7D159
19:07h
11. mart 2011. god.
25.
http://www.gfmag.com/tools/best-banks/10617-worlds-best-global-banks-
2010.html#axzz1GJ1rHS21
17:49h
26.
http://www.gfmag.com/tools/best-banks/10619-worlds-50-
biggestbanks.html#axzz1GJ1rHS21
17:48h
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti