Antibiotici

Antibiotici predstavljaju grupu hemijskih jedinjenja koja 
usporavaju rast ili uništavaju mikroorganizme, u prvom 
redu bakterije, na način koji nije (u propisanim dozama) 
štetan po domaćina. 

U početku, termin antibiotik odnosio se isključivo na 
supstance koje su proizvod metabolizma drugih 
mikroorganizama koje imaju bakteriostatski ili 
baktericidan efekat, selektivnu toksičnost, relativnu 
bezopasnost po domaćina i strukturnu stabilnost da u telu 
istog mogu da se zadrže dovoljno dugo da proizvedu 
poželjne efekte.

Da bi hemijski agenat bio u potpunosti efektivan, on mora 
posedovati selektivnu toksičnost, tj. mora biti sposoban da 
potpuno uništi patogen, a da pri tom ima malo štetnog 
efekta na domaćina ili da ga nema uopšte. Nivo selektivne 
toksičnosti može biti izražen u obliku terapeutske doze, 
odnosno količine hemijskog agenta neophodnog za datu 
infekciju toksične doze, odnosno količine agenta u krvi koji 
nije štetan po domaćina. Od vremena kada je britanska 
hemičarka Doroti Hodžkin dala hemijsku strukturu 
penicilina, počela je proizvodnja hemijski modifikovanih 
antibiotika. Utoliko je i spomenuta definicija proširena i na 
polu-sintetske ali i na (retke) sintetske antibiotike. 

Mehanizam delovanja

Antibiotik može da ošteti patogen na nekoliko načina. 
Antibiotici sa veoma visokim stepenom selektivnosti (tj. oni 
koji imaju afinitet ka samo jednoj ili dve baketrije) deluju 
protiv patogena tako što zaustavljaju sintezu ćelijskog zida 
toga patogena, bez koga on ne može da funcioniše. U ovu 
grupu antibiotika spadaju penicilini, cefalosporini i 
vankomicini.

Antibiotici takođe mogu da se vežu za ribozome patogena. 
Vezivanjem antibiotika za ribozom sprečava se sinteza 
proteina tog patogena, i dolazi do pogrešnog čitanja amino 
kiselina, i na taj način antibiotik sprečava funkcionisanje 
patogena. U ovu grupu antibiotika spadaju gentamicin, 
hloramfenikol, tetraciklin, i eritromicin.

Antibiotici deluju samo i isključivo na bakterije, gram 
pozitivne i gram negativne, ali nemaju nikakvog uticaja na 
viruse. Neki deluju i na gljivice.

Striktno govoreći, lekovi koji su u potpunosti dobijeni 
sintetski putem (streptomicin) se nazivaju 
hemoterapeutici, ali se danas termin antibiotici koristi za 
sve antibakterijske lekove, bez obzira na način dobijanja.

Inhibicija sinteze ćelijskog zida

background image

Streptomyces griseus. Streptomicin deluje tako što 
blokira razvoj bekterije zaustavljanjem sinteze 
proteina bakterije. Antibiotik se veže na 23S 
ribozomalnu RNK bakterijskog ribozoma, i na taj 
način se sprečava procesiranje polipeptidnog lanca. 
Ljudi imaju ribozome koji se strukturno razlikuju od 
ribozoma bakterija, te ovaj antibiotik nema negativno 
dejstvo na sintezu proteina u ćelijama ljudi. 
Streptomicin se ne daje oralnim putem, već se daje 
putem inekcija.

- Gentamicin

 

 

Gentamicin je antibiotik iz porodice aminoglikozida i 
deluje na veliki broj bakterijskih infekcija, naročito na 
infekcije izazvane Gram negativnih bakterija. Način 
delovanja Gentamicina je tako što antibiotik može da 
mimikuje prirodne biomolekule i nadoveže se na 
bakterijske ribozome, i dovode do nepravilnog čitanja 
genetičkog koda. Kao i svi antibiotici iz porodice 
aminoglikozida, Gentamicin ne ulazi, tj ne prolazi kroz 
membrane koje bi ga dovele u tanko i debelo crevo, 
tako da se može dati pacijentu samo putem infuzije, 
odnosno intravenski, ili topično.

Sporedne štetne posledice dugoročnog konzumiranja 
Gentaimicina mogu dovesti do gubljenja sluha ili do 
poremećaja koordinacije, naročito kod osoba koje već 

imaju uređene genetske predispozicije za ispoljavanje 
problema u koordinaciji. Ove osobe imaju bezazlenu 
mutaciju DNK molekula koja se može drastično 
ispoljiti ukoliko se Gentamicin u velikoj meri unosi u 
organizam i meša sa ćelijama domaćina u čitanju 
genetskog koda. Ćelije uha su naročito osetljive na 
ovaj antibiotik. Ponekad se antibiotik namerno koristi 
u velikoj meri u drastičnim slučajevima Menierove 
bolesti ili Menierovog sindroma, kako bi se oslabila 
aktivnost vestibularnog aparata.
Gentamicin takođe može biti jako nefrotoksičan, 
naročito u serijskim tretmanima gde se Gentamicin 
uzima na redovnoj osnovi u velikoj dozi. Da bi se 
izbeglo oštećenje bubrega Gentamicin se prepisuje 
pacijentu na osnovu težine pacijenta. Postoji broj 
fomrula pomoću kojih se izračunava korektna doza 
Gentamicina.
Ešerihija Koli je pokazala određeni stepen otpornosti 
na Gentamicin iako je sama bakterija Gram negativne 
prirode.

- Hloramfenikol

 

 

- Tetraciklin

 

 

- Eritromicin

 

 

background image

- Izoniazid

Narušavanje jonskog balansa

- Monensin

                                   

                      

Najvažniji antibiotici

                                    

Penicilini

Penicilini su grupa beta-laktamskih antibiotika koji se 
koriste u lečenju infekcija izazvanih bakterijama. Na 
dejstvo penicilina osetljivi su prevashodno Gram-pozitivni 
patogeni, dok je jedan broj polusintetskih penicilina 
efikasan i protiv Gram-negativnih bakterija. Prirodni 
penicilini su proizvod metabolizma gljivica iz roda 
Penicillium. Njihovo antibakterijsko dejstvo prepoznao je 
Aleksandar Fleming 1928. godine, ali su prvi penicilini u 

Želiš da pročitaš svih 53 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti