Anticka tragedija
Orestija
Atrej – Agamemnon – Orest (tri generacije)
Kad se počini neka krivica ona se spoznaje kroz patnju. Eshil je majstor u pravljenju atmosfere,
nemira, štimunga: potresa gledaoce. Neraustavljiva dinamika – ređanje situacija. Horska pesma
ima veliki udeo, a od Eshila ka Euripidu se umanjuje značaj muzike. Stil mu je uzvišen, bajan,
raskošan; jezik bogat. Katarza kod Eshila. On je majstor proročansta; naslućje zlo koje će se
dogoditi. Duboko psihološki prodire u svoje likove. Junak i njegova sudbina su jedno,
nerazdvojni su. Priroda tragičnih junaka je plemenita, oni su predodređeni za velika dela. Junak
mora da bude neko sličan nama da bismo se saosećali sa tim. (Euripid odstupa od toga stvarajući
lik Medeje.)
1.Agamemnon
2.Žrtva na grobu
3.Eumenide
Sve što se zbiva spolja, u delu, se manifestuje u protagonisti i širi na druge likove. Kod junaka se
javlja blagodetni dah iskustvenog saznanja.
Motiv krvne osvete
. Oresta tišti prokletstvo svog
dede Atreja, a to podstiče Alastor (demon koji podstrekava zločine). Orest koji će ubiti majku
dobija blagoslov od Apolona – oprost – Delfijska varijanta mita. Eshil tu varijantu prihvata, ali je
nastavlja dalje, ne zadržava se na njoj. Egist je Ajantov brat koji će ubiti Agamemnona i biti
Klitemnestrin ljubavnik. Elektra je Orestova sestra; pandan Antigoni; ubija majku s Orestom.
Organizacija suda – vreme Perikla; Eshil je bio protiv bezvlašća, despotizma, ali nije bio baš za
novine.
Orestija počinje prikazom trga tokom dolaska Agamemnona. Klitemnestra stoji zlokobno i
posmatra, tako se ne očekuje da se ponaša jedna kraljica. Hor koji peva o činjenicama i
situacijama koje ne idu u prilog Agamemnonu. Glasnik najavljuje dolazak vladara, ali napominje
tragičan put i smrti – mračno. Grimizno – purpurna boja. Hor posmatra, prenosi, na strani je
pravde. Klitemnestra kipi od besa, želi da ubije Agamemnona da bi se dokopala trona i vladala sa
Egistom. Doći će osvetnik, kazna – Hor je upozorava. Agamemnon ništa ne sluti, ali Kasandra
(proročica i kćer Prijamova) naslućuje, ima vizije. Klitemnestra je istom sekirom kojom je Atrej
iskasapio Tijastove sinove ubila Agamemnona, i dvoseklim mačem kojim je Egist ubio Ajanta.
Kasantra vidi i svoju smrt – nju će Klitemnestra ubiti.
Dolazak Oresta – moralni sukob. Elektra ga prepoznaje po uvojku, pramenu kose. Hor trojanskih
robinja, u crnim odorama ko i Elektra. Apolon – Loksija.
Tragičari koriste mitsku građu, ali unose izmene: U mitu je Atreja ubila žena, ali u Orestiji Egist
(kukavički s leđa).
Erinije – nemilosrdne boginje osvete.
Aeropag – sud u Grčkoj, organizacija – Eshil to poštuje, potpuno je protiv bezvlašća ili tiranije.
Orest i Elektra imaju i pomoć Daimona, pored Apolona. Erinije ne prezaju i napadaju Oresta
ludilom. Orest beži u Aplonov hram u Delfima; one se na to nisu obazirale – i tamo su ga jurile.
To ukazuje na sukob starih i mladih bogova. Erinijama je najgore kad se ubije majka, zato su
toliko besne. Atena je bila zaštitnica novijeg državnog uređenja, organizuje sud, ustanovu koja
predstavlja moderno doba – unosi porotu (pitanje motiva ubistva iziskuje sudski pretres). Zašto
meni sudite ako je majka izvršila dvostruko ubistvo? (Ubila je i svog muža i njegovog oca) Atina
daje glas za Oresta i prevagnjuje, jer je porota glasala pola-pola, i Orest je otpušten. Erinije je tad
(Atina) pretvorila u Eumenide – blagonaklone boginje.
Okovani Prometej
Čovek nosi prstenje, kao da se još nije oslobodio okova. Čovek u sebi nosi prometejsku nadu.
Prometejski duh nose i Hrist i Satana. Prometej je titan, Zevsu je pomogao da dođe na tron, pa ga
je onda Zevs izdao, optužio i okovao za stenu. Prometej je pandan Luciferu. U ljudima Zevs vidi
rivale – sad kad imaju vatru, znanje, duh, nadu ugrožavaju boga i ne plaše se toliko jer s
razumevanjem se iracionalna verovanja potiru. Prometejevo ime – Pramantha (svastika - sunce)
-znači Prometej je svetlost.
Slobodna volja. Prometej predstavlja prikaz i položaj mudrog čoveka. Pod božjom jrisdikcijom
nije samo jedan mali deo čoveka, kako bi on mogao da odgovara za sebe i svoje postupke.
Antigona je nosila prometejsku nadu. Ona je njegov pandan, kao što je i Zevsu pandan Kreont.
Vlas/Snaga i Sila su dželati, pomoćnici, kao što i Kreont koristi svoju snagu i silu za tiraniju. Ija
pati prometejski, i sudbinu nosi otac koji mora da protera svoju kćer. Ona je u
Eneidi
na
Turnovom štitu (Io rogata). Inah – Iin otac, rečni bog, ima prometejsku sudbinu jer je raširen na
sve strane rečnih tokova i reka i pritoka - ,,Nama su vrata smrti zauvek zatvorena, a patnja nam
se proteže u večnost.’’ Najveća mudrost je mudra umerenost. Eshil želi da pokaže Zevsov
preobražaj iz apsolutne okrutnosti u harmonijsku vladavinu – učenje na vlastitim greškama – šta
znači svest? Nad drugima može vladati samo onaj koji savlada svoje strasti. Uslovljeno
proročanstvo – kad neko zna nečije proročanstvo ali odbija da kaže jer se nada u svoje
osloboženje. Zevsov gnev raste. Nesuđeni brak Zevsov je da mu žena bude Tetida, Ahilejeva
majka. Prometej je paradoksalno gospodar situacije, iako je zevs nadmoćniji (jer je ovaj besan i
gnevan i iritira ga što neće da mu kaže proročanstvo). Pandani: Hrist i Prometej; Jahve i Zevs. I
Hrist i Prometej se žrtvuju radi ljudi. Hera je kaznila Iju i pretvorila je u kravu da je prate obadi i
ona mora da beži. Na obali Nila je rodila prvog Zevsovog bogočoveka Epafa. 13 generacija treba
da prođe da bi došao Prometejev spasilac. Okovali su a da bi mu podstakli duh, ali paradoksalno

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti