Antropomotoricka merenja u sportskoj gimnastici
1
DRŽAVNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARU
DEPARTMAN ZA BIOMEDICINSKE NAUKE
STUDIJSKI PROGRAM SPORT I FIZIČKO VASPITANJE
Antropomotoricka merenja u sportskoj gimnastici
(SEMINARSKI RAD)
Student; Mentor;
Raid Mekić
Doc. dr Zoran Bogdanovic
Emir Jablanicanin
Fahreta Muratovic
Novi Pazar, maj 2012.
2
SADRŽAJ
1. UVOD………………………………………………………………………………..3
2. ISTORIJSKI RAZVOJ SPORTSKE GIMNASTIKE……………………………4
3. MOTORICKE SPOSOBNOSTI……………………………………………………5
4. PREDMET,PROBLEM,CILJ I ZADATAK MERENJA ……………………….5
5. METOD RADA……………………………………………………………………..6
5.1 UZORAK ISPITNIKA……………………………………………………………6
5.2 TESTOVI MOTORICKIH SPOSOBNOSTI……………………………………7
6. TABELARNI PRIKAZ……………………………………………………………12
7. ZAKLJUČAK………………………………………………………………………13
8. LITERATURA…………………………………………………………………….14

4
2. ISTORIJSKI RAZVOJ SPORTSKE GIMNASTIKE
Sportska gimnastika je jedan od najstarijih olimpijskih sportova i prvi put se pominje još na
drevnim Olimpijskim igrama kada su se učesnici takmičili u različitim disciplinama, kao što su
rvanje, preskakanje bikova i sl. Zapravo, termin «gimnastika» nastao je od stare grčke reči
«gumnos» što u bukvalnom prevodu znači «go». Iz tih razloga, ženama je bilo zabranjeno da
učestvuju na drevnim Olimpijskim igrama, ne samo kao takmičarke već i kao gledateljke. Ne
samo što je jedan od najpopularnijih sportova iz olimpijskog programa, gimnastika je takođe i
jedan od najzahtevnijih sportova. Izvođenje gimnastičkih elemenata, odnosno vežbi iziskuje
odličnu fizičku pripremljenost i visok stepen motoričkih sposobnosti, a posebno eksplozivne
snage, koordinacije i gipkosti. Lepota pokreta, amplituda izvođenja, dinamičnost i ritmičnost
posebno se vrednuju u muškoj i ženskoj sportskoj gimnastici. U drugom milenijumu p.n.e.,
muškarci i zene Kriti za vrijeme minjonske kulture su razvili umetnost skakanja na bikovima.U
staroj Grčkoj, razvila su se tri posebna programa gimnastičkih vežbi:
Za održavanje dobre telesne kondicije;
Vojnu obuku ;
Kao deo uvežbavanja za sportiste.
Gimnastika kao sport počinje da se razvija tokom XIX veka, kada su se izdvojila dva stila:
švedski sistem gimnastike koji se zasnivao na grupnim slobodnim vežbama, i
nemački sistem koji se zasnivao na vežbanju sa spravama.
Na prvom gimnastičkom takmičenju na Olimpijskim igrama u Atini 1896. godine učestvovalo je
18 gimnastičara iz 5 zemalja. Proizvoljne vežbe izvođene su na 6 sprava: vratilu, paralelnom
razboju, konju sa hvataljkama, karikama, preskoku i penjanju uz konopac.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti