JU SREDNJA ELEKTROTEHNIČKA 

ŠKOLA “VASO ALIGRUDIĆ“ 

PODGORICA

Maturski rad iz Telekomunikacionih

vodova i mreža

ARHITEKTURA RAČUNARSKIH

MREŽA

Меntor:                                                      Učenik:

Violeta Rašković, dipl.ing.el.                    Marko Lakićević, S

4

d

Arhitektura računarskih mreža                                               Marko Lakićević, odjeljenje S

4

d

S A D R Ž A J

                                                                                                                                    Strana

1. Uvod............................................................................................................................................1

2. Istorijat interneta..........................................................................................................................2
3. Računarske mreže........................................................................................................................3

3.1. Pojam i podjela računarskih mreža......................................................................................3

    3.2. Svojstva računarskih mreža.................................................................................................6

3.3. Komunikacioni mediji.........................................................................................................6

4. Dva osnovna tipa mreže.............................................................................................................10

4.1. Serverske mreže ................................................................................................................10

    4.2. Mreže računara istog prioriteta...........................................................................................11

   4.3 Projektovane mreže..............................................................................................................12

5. Topologije mreža.......................................................................................................................13

5.1. Uvod u topologije mreža.......................................................................................................13

5.2. Pojam topologije....................................................................................................................13

5.3. Topologija magistrale............................................................................................................13
5.4. Klasične topologije................................................................................................................15

6

Zaključak...................................................................................................................................15

Literatura......................................................................................................................................16

background image

Arhitektura računarskih mreža                                               Marko Lakićević, odjeljenje S

4

d

2. Istorijat interneta

Korijene ideje o globalnoj mreži za razmenu informacija nije moguće locirati u određenu godinu 
ili deceniju. Za svaku komponentu ogromne infrastrukture Interneta postoje tehnički, ekonomski 
i društveni preduslovi u prošlosti i sadašnjosti. Postojale su vizije tehnologije koja  će omogućiti 
integraciju   servisa   i   globalno   povezivanje.   Nikola   Tesla   je,   još   1908.   godine,   govorio   o 
tehnologiji koja   će "omogućiti poslovnom   čoveku u Njujorku da diktira uputstva koja će se 
trenutno štampati u njegovoj kancelariji u Londonu" i pomoću koje   će se globalno pristupati 
"bilo  kojoj slici,  slovu,  crtežu  ili štampanom  dokumentu".  Trideset  godina kasnije,  engleski 
književnik Herbert Džordž Vels (H. G.   Wells) je pisao o "svjetskom mozgu kao depou koji 
prima, uređuje, klasifikuje, objašnjava i poredi znanje i ideje". Vanivar Buš (Bush) je, 1945. 
godine, napisao esej o foto-elektro-mehaničkom uređaju sa kolektivnom memorijom koga je 
nazvao "memeks". Preduslovi za nastanak Interneta stvoreni su krajem pedestih i početkom 
šezdesetih   godina   prošlog   veka.   Ministarstvo   odbrane   SAD   je   1958.   godine   osnovalo 
istraživačku   agenciju   ARPA   (kasniji   naziv   –   DARPA),   sa   jednim   od   ciljeva   da   istraži 
telekomunikacione   tehnologije   i   mogućnosti   umrežavanja   računara.   Taj   period   su   obilježili 
teorijski   radovi   nekoliko   naučnika,   među   kojima   se   posebno   ističu   Leonard   Klajnrok 
(Kleinrock),   Pol   Baran,   Donald   Dejvis   (Davies)   i   Džozef   Karl   Robnet   Liklajder   (J.C.R. 
Licklider).   Klajnrok,

 

Baran   i   Dejvis   su,   nezavisnim   radovima,   utemeljili   teoriju   komutacije 

paketa. Liklajderova "galaktička mreža" je bila vizija podrške društvenih interakcija pomoću 
globalno povezanih računara, koji omogućuju brz pristup podacima i programima, sa bilo koje 
lokacije.   Takav   koncept,   u   suštini,   odgovara   današnjem   Internetu.   Odluka   o   povezivanju 
nekoliko   velikih   i   skupih   računara   agencije   ARPA   doneta   je   1965.   godine.   Prvenstvena 
motivacija za formiranje mreže bila je da se ostvari efikasno i ekonomično dijeljenje resursa – 
hardvera, softvera i aplikacija. Naredne četiri godine posvećene su intenzivnom radu na projektu 
prve mreže sa komutacijom paketa, poznate pod nazivom ARPANET. Eksperimentalna mreža 
instalirana je 1969. godine. Ona je povezala Univerzitet Kalifornija u Los Anđelesu (UCLA) sa 
centrom   "SRI   International"   u   Menlou   Parku   (u   blizini   San   Franciska),   a   zatim   Univerzitet 
Kalifornija   u   Santa   Barbari   (UCSB)   i   Univerzitet   Juta   (Utah).

 

Početkom   novog   milenijuma 

postalo   je   izvjesno   da     će   IP   tehnologija   predstavljati   osnov   za   integraciju   heterogenih 
telekomunikacionih   servisa   (glas,   podaci,   video).   Zabilježen   je   eksponencijalni   porast   broja 
korisnika;   prema   statističkim   podacima,   Internet   je   2010.   godine   imao   blizu   dvije   milijarde 
korisnika.

2.

Arhitektura računarskih mreža                                               Marko Lakićević, odjeljenje S

4

d

3. RAČUNARSKE MREŽE

U ovom poglavlju razmatran je pojam i podjela računarskih mreža. Pored toga, razmatrani su 
različiti komunikacioni mediji za prenos podataka, objašnjeni su osnovni tipovi mreža i mrežnih 
topologija, kao i načini međusobnog komuniciranja računara. Na kraju, razmatra se Internet, kao 
najveća i najpoznatija računarska mreža i elektronska trgovina, koja sve više dobija na značaju.

3.1. Pojam i podjela računarskih mreža

Računarsku mrežu čine dva ili više računara povezana na odgovarajući način kako bi mogli da 
dijele računarske resurse. Pod računarskim resursima podrazumevaju se hardverske komponente 
(skener,   štampač,   modem     itd.)   i   softverske   komponente   (informacije,   baze,   aplikacije   itd.). 
Znači umreženi računari mogu da dele, između ostalog i:

Podatke,

Poruke,

Softver,

Računarske faks uređaje,

Modeme

Ostale hardverske komponente

Osnovni razlog zbog čega se računari povezuju   u   mreže   su povećavanje efikasnosti i 

smanjenje  troškova.  Povezivanje  računara  dovodi do  znatnih  ušteda  –  kako  u  okviru  jedne 
organizacije,  tako  i  na  globalnom svetskom   nivou   –   zato   što   se   istim   informacijama  
može  pristupati  sa različitih lokacija. Svrha mreže je:

• zajedničko  korištenje  programske  podrške  realizovane  kao  zajedničke aplikacije  za  sve 
korisnike ili aplikacije koja je razdijeljena a rezultati obrade objedinjeni, 
• objedinjavanje pristupa mrežnim resursima (štampači, skeneri...),
• pristup zajedničkim bazama podataka,
• elektronska komunikacija i elektronska pošta (slanje podataka),
• upravljanje i administriranje podacima,
• povezivanje različitih platformi (UNIX, OS/2...),
• povećanje produktivnosti i smanjenje troškova poslovanja.

Perfomanse mreže su: propusna moć, raspoloživost, sigurnost i cena koštanja.
Zajedničke  komponente,  funkcije  i  karakteristike  svih  mreža  su: serveri   (odnosno  

računari    koji    opslužuju    umrežene    korisnike),    klijenti (računari  koji  koriste    zajedničke 
mrežne  reurse),  medijum  (sredstvo  kojim se  računari  povezuju),  zajednički  podaci  (datoteke 
koje  server  obezbeđuje umreženim    korisnicima na korišćenje) i resursi koji se stavljaju na 
raspolaganje umreženim korisnicima (npr. štampači, skeneri i slično).

3.

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti