položene letvice na tačno određenoj visini bez ikakvih pomagala. Ova disciplina nalazi se
u Olimpijskim igrama Stare Grčke. S vremenom su natjecatelji razvili različite učinkovite
tehnike skoka. Najviši je u vis skočio Javier Sotomayor, kubanski atletičar preskočivši letvicu
na visini od 2,45 m. Moderni skok u vis pojavio se u Njemačkoj u 18.-om stoljeću u okviru
fizičke edukacije djece, a u 19.-om stoljeću u Engleskoj razvio se u natjecateljski sport.
Evolucijski razvoj tehnike skoka u vis doživio je niz modifikacija, od zgrčke ili legs-up
tehnike, prekoračne ili škare tehnike, dvostruke škare ili Sweeney (Eastern cut-off) tehnike,
zgrčne ili Horine (Western roll) tehnike, opkoračne ili Straddle tehnike do leđne ili Fosbury-
Flop tehnike.

Zgrčka ili legs-up tehnika izvodi se iz okomitog zaleta na letvicu, a skakač
nakon odraza flektira zglob kuka i koljena da bi postigao čučeći položaj u
trenutku prelaska preko letvice.

Prekoračna ili škare tehnika je najjednostavnija tehnika skoka u vis kod koje
nakon zaleta pod kutom od 45°slijedi odraz vanjskom nogom, a zamašna noga
se podiže iznad razine letvice. Nakon toga slijedi podizanje noge, prelazak
letvice te doskok na zamašnu nogu. Zbog svoje strukturalne jednostavnosti ta
se tehnika primjenjuje u radu s djecom mlađih dobnih skupina.

Dvostruke škare ili Sweeney (Eastern cut-off) tehnika razvila se iz prekoračne
tehnike. Nakon zaleta slijedi odraz, te podizanje opružene zamašne noga uz
rotaciju trupa do horizontalnog položaja. Rotacija trupa omogućava podizanje
kukova na veću visinu, a za efikasno izvođenje tehnike potrebna je dobra
koordinacija i fleksibilnost.

Zgrčna ili Horine (Western roll) tehnika izvodi se zaletom od 7 do 11 trkaćih
koraka (≈14 m) i pod kutom od 45° na ravninu letvice. Zamašna noga pogrčena
u koljenom zglobu podiže se prema letvici, a zamah završava u vodoravnom
položaju. Odrazna noga se privlači na grudi, dok se desna ruka spušta dolje iza
letvice. Letvica se prelazi uz "poniranje" pomoću kružne akcije koljena i
stopala oko letvice i u smjeru doskočišta. Doskok se vrši na ruke i odraznu
nogu.

Opkoračna ili Straddle tehnika izvodi se iz brzog zaleta duţine 5 do 9 trkaćih
koraka. Nakon odraza slijedi zamah pruţenom nogom i desnom rukom prema
gor, ĉime se postiţe rotacija tijela oko uzduţne osi. Stopalo odrazne noge
poĉinje se povlaĉiti uz tijelo. Skakaĉ se prsima okreće oko letvice. Doskok se
vrši na ruke, desno rame i bok.

Leđna tehnika ili Fosbury-Flop pojavljuje se 1968. godine na OI u Meksiku
kada kada je Dick Fosbury osvojio zlatnu medalju sa rezultatom 224 cm. Ona
se razlikuje od drugih tehnika skoka u vis jer se izvodi iz polukruţnog zaleta i
prelaska letvice leĊima. U današnje vrijeme svi skakaĉi u vis koriste leĊnu
tehniku, a i svi vaţeći svjetski rekordi postignuti su upravo tom tehnikom
(Javier Sotomayor-245 cm i Stefka Kostadinova-209 cm).

Atletika-Skokovi Maturski rad

2.1. Pravila

Pred početak svakog takmičenja komisija određuje na kojoj će visini biti postavljena

letvica. To je obično relativno mala visina, a svakom atletičaru je dozvoljeno da počne na bilo
kojoj visini dokle god je ta visina jednaka ili veća od početne visine. Obično se letvica diže za
3 do 5 cm iako nije neobično da se pri pokušajima obaranja rekorda letvica diže i za 1 cm.

Svaki takmičar ima 3 pokušaja da preskoči visinu koju je sebi zadao. Takmičar koji

triput zaredom sruši letvicu ispada iz takmičenja, a za njegov rezultat uzima se najviša visina
koju je preskočio. Ako takmičar jednom ili dvaput ruši letvicu na visini koju je odabrao, može
prenijeti pokušaj(e) na narednu visinu. Na toj visini takmičar može skakati onoliko puta
koliko je pokušaja prenio s prethodne visine.

Ako 2 ili više takmičara imaju identične rezultate, uključujući visinu i broj pokušaja,

pobjednika odlučuje nadskakivanje. Letvica se postavlja na visinu za 1 cm višu od najviše
preskočene tokom takmičenja. Ako takmičari preskoče ovu visinu, letvica se opet diže za 1
cm. Ako svi takmičari sruše letvicu, ona se spušta za 1 cm sve dok jedan od takmičara ne
preskoči, a drugi sruši letvicu.

Slika 1. Slika 2.

Atletika-Skokovi Maturski rad

2.3.2. PREKORAČNA TEHNIKA

Prekoračna tehnika (škare) je tehnika skoka u vis koja vrlo brzo omogućava povećanje

rezultata i natjecanje. Skokovi se izvode zaletom duljine 6-8 koraka i odrazom u prvoj trećini
skakališta. Prelazak letvice vrši se zamašnom i nakon toga odraznom nogom. Doskok na
zamašnu ili na obje noge, a zbog ispravnosti odraza i tehnike prelaska preko letvice ne
dozvoljavati drugačije načine doskoka (na bok, na leđa, na prsa...). Slijed zadataka:



naskok na strunjače prekoračno



skok u vis prekoračnom tehnikom kosim zaletom



skok u vis prekoračnom tehnikom iz polukružnog zaleta.

2.3.3. LEĐNA TEHNIKA

Razumijevanjem zadataka svake faze u ležnoj tehnici skoka u vis moguće je ispravno

koristiti metodske vježbe u njenom učenju i usavršavanju.

a) Faza zaleta

Duljine je 6 - 8 koraka, istrčan ubrzavanjem. Prvi dio zaleta trči se naglašenim ritmom

i dizanjem koljena okomito u odnosu na letvicu, a drugi dio zaleta (3-4 koraka) istrčan je po
isječku kružnice. U trčanju po zavoju neophodno je povećati frekvenciju koraka, naglasiti
otklon prema centru kružnice i zasuk gornjeg dijela tijela kod kojeg se vanjsko rame postavlja
u položaj prema naprijed i gore. Na taj se način omogućava lakša priprema za odraz. Prilikom
trčanja u zavoju producira za velika centrifugalna sila koja će za vrijeme odraza imati
pozitivan transfer na usmjeravanje TT. Pretposljednji korak ne mora biti dulji, dok bi
posljednji korak trebao biti kraći, a letvici se prilazi pod uglom od ~30˚

METODSKE VJEŽBE ZA UČENJE ZALETA:



trčanje slaloma oko čunjeva



izvođenje skipova, skokova s noge na nogu, indijanskih skokova po kružnici
(polumjera 4-8m)



trčanje osmica



trčanje po kružnici različitih polumjera (10m, 8m, 6m, 5m...)



povezivanje ravnog dijela zaleta s trčanjem pola kružnice

