UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

FAKULTET ZA EKOLOGIJU

BANJA LUKA

AUSTRALIJSKA ZOOGEOGRAFIJA

S E M I N A R S K I   R A D

dr Ivica Radović, red.prof.
acc. Zoran Kovačević, prof.

Mirjana Ćibić 
IV-307/11

Banja Luka, 2012.

   

S

tr

an

ic

a

 

3

UPS Banja Luka

Fakultet za ekologiju

EKOLOGIJA ŽIVOTINJA SA ZOOGEOGRAFIJOM

UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

FAKULTET ZA EKOLOGIJU

BANJA LUKA

NASTAVNI PREDMET: 

Ekologija životinja sa zoogeografijom

Mirjana Ćibić 

S E M I N A R S K I   R A D

AUSTRALIJSKA ZOOGEOGRAFIJA

Ćibić Mirjana

Australijska zoogeografija

SEMINARSKI RAD

background image

S A D R Ž A J

Uvod ...................................................................................................................

4

2. Zoogeografska podjela Notogeje ...................................................................

6

2.1 Porijeklo ...........................................................................................

7

2.2 Ribe ..................................................................................................

8

2.3 Beskičmenjaci ..................................................................................

10

2.4 Vodozemci i gmizavci .....................................................................

12

2.5 Ptice .................................................................................................

14

3. Alohtone – uvezene vrste ...............................................................................

15

3.1 Deve ..................................................................................................

15

3.2 Cane toad – vrsta žabe krastače........................................................

16

3.3 Zec ....................................................................................................

17

3.4 Vodeni bivol ....................................................................................... 17

4. Autohtone životinje........................................................................................... 17

4.1 Klokani (Kenguri) ............................................................................... 18

4.2 Valabi ................................................................................................. 20

4.3 Valaru (Wallaroo) ............................................................................... 21

4.4 Koala ................................................................................................. 21

4.5 Australski numbat .............................................................................. 21

4.6 Bilby ................................................................................................... 21

4.7 Tačkastorepi kvol i tačkasti kuskus ................................................... 22

4.8 Sisavci koji legu jaja - Čudnovati kljunaš (platypus) .......................... 22

4.9 Echidna ili kratkonosi kljunasti ježak ................................................. 22

4.10 Emu .................................................................................................

23

4.11.

 

Koala .............................................................................................. 24

4.12 Dingo ............................................................................................... 28

5. Ljudski uticaj i očuvanje ................................................................................. 31

Zaključak ............................................................................................................. 34

Literatura ............................................................................................................. 35

UVOD 

Zbog  dugogodišnje  prostorne  izolovanosti,  a  time  i  drugačije  evolucije,  fauna 

Australije danas se znatno razlikuje od faune ostalih kontinenata.

Kako su Evropljani počeli naseljavati Australiju tek krajem 18 vijeka, a prirodno-

geografski  uslovi  uvjetovali  su  koncentraciju  stanovništva  pretežno  na  krajnjem 

jugoistoku,  jugozapadu,  te  duž  istočne  obale  kontinenta,  autohtoni  životinjski  svijet 

prilično je očuvan, premda su neke životinjske vrste u posljednja dva vijeka izumrle.

Klima, reljef i tlo uticali su na zonalne i ekološke varijacije australijske vegetacije 

pa tako i na životinjski svijet. Životinje Australije ne mogu se usporediti ni sa jednim 

drugima na svijetu, a čak i ptičji svijet, koji je relativno mobilniji, znatno se razlikuje od 

ostalih.

U vrijeme najznačajnije evolucije sisavaca, Australija je bila dovoljno udaljena od 

ostalih   prostora   što   je   uzrokovalo   posebnu   i   različitu   evoluciju   njenih   vrsta.   Ovo   je 

područje bilo jedna vrsta “faunskog azila” u kojem su rijetke i ugrožene vrste mogle 

preživjeti zbog nepostojanja predatora.

Sisavci Australije su vrlo neobični, za razliku od ptica, reptila, vodozemaca, riba i 

beskičmenjaka    koji  se  toliko  ne razlikuju  od  onih  na  ostalim kontinentima.  Dok  na 

drugim   kontinentima   dominiraju   sisavci   koji   nose   mlade   u   posteljici   maternice,   u 

Australiji su oni ograničeni na oko 100 vrsta šišmiša, štakora i miševa, a dominiraju 

relativno primitivni tobolčari koji rađaju nedovoljno razvijene mlade (gotovo embrije) 

koji se potom dalje razvijaju u tobolcu. Stoga što nemaju posteljicu tobolčari svoje mlade 

ne mogu dugo nositi u utrobi.

Smatra   se   da   u   Australiji   živi   između   200,000   i   300,000   životinjskih   vrsta. 

Trenutno je poznato svega oko 100,000 vrsta, od čega 244 vrste sisavaca (više od 120 

vrsta tobolčara), 720 vrsta ptica (od toga ih se 570 gnijezdi u Australiji, a više od 320 su 

endemi), preko 500 vrsta reptila (od čega 450 vrsta guštera), 122 vrste žaba, 180 vrsta 

slatkovodne ribe i 2 vrste sisavaca koji legu jaja (ehidna ili kratkonosi kljunasti ježak i 

platypus ili čudnovati kljunaš).

background image

  

Sl.br. 1 Australija

2. Zoogeografska podjela Notogeje

Notogea

  (Notogeja,   „stara   zemlja")   je  zoogeografsko   carstvo  sa   veoma 

karakterističnom  faunom,   koje   obuhvata   područja   južne   hemisfere:   Australiju,   Novi 

Zeland, Novu Gvineju, dio ostrva  jugoistočne Azije  istočno od  Volasove linije, ostrva 

Okeanije (poput Nove Kaledonije, Vanuatua, Solomonovih ostrva). U skorašnjoj literaturi 

Notogea se označava i kao Australazijska ekozona. 

Najuočljivija karakteristika faune Notogeje je prisustvo  endemičnih primitivnih 

sisarakih   grupa  poput  kljunara   i   torbara.  Od   endemičnih   grupa   gmizavaca 

najkarakterističnija   je  tuatara  (

Sphenodon

).   Na   teritoriji   Notogeje   13   familija  ptica  je 

endemično (sa poznatim vrstama poput emua, kivija, kazuara)

NOTOGEA (južni svijet) australijsko područje:

1.   australijsko   podpodručje:   kopneni   dio   Australije,   izuzev   sjeveroistočnog 

tropskog dijela

2. papuansko podpodručje: Nova Gvineja, sjeveroistočni tropski dio Australije

3. novozelandsko podpodručje: Novi Zeland, izuzev južnog vrha (to je prelazno 

područje prema Antarktici)

4.   polinezijsko   podpodručje:   okeanski   otoci   u   Tihom   okeanu   (Polinezija, 

Melanezija, Mikronezija)

5. havajsko podpodručje: Havaji

2.1 Porijeklo

I geološki i klimatski događaji su pomogli da fauna Australije postane jedinstvena. 

Australija je nekada bila dio superkontinenta Gondvana, zajedno sa Južnom Amerikom

AfrikomIndijom Antarktikom. Gondvana se počela raspadati prije 140 miliona godina; 

Želiš da pročitaš svih 33 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti