Poremećaji govorno-jezičnog razvoja: autizam
1
Filozofski fakultet
Odsjek za fonetiku
POREMEĆAJI GOVORNO-JEZIČNOG RAZVOJA-AUTIZAM
Seminarski rad
Studentica: Anđela Nikolić
Mentorice: prof. dr. sc. Vesna Mildner, dr. sc. Diana Tomić
2
Zagreb, veljača, 2014.
Sadržaj:
1.
Uvod
............................................................................................................3
2.
Autizam-Što je to?
.....................................................................................4
2.1.
Etiologija......................................................................................................5
2.2.
Dijagnostički kriteriji i diferencijalna dijagnostika......................................6
3.
Simptomi autizma i njihova reprezentacija
.............................................8
3.1.
Komunikacija, socijalna interakcija i ponašanje..........................................8
3.1.1.
Govorno-jezična slika
............................................................................9
4.
Rehabilitacija
.............................................................................................11
4.1.
Lovaas model.............................................................................................13
4.2.
Roboti i autizam..........................................................................................14
5.
Zaključak
....................................................................................................16
6.
Literatura
....................................................................................................17

4
2. Autizam-Što je to?
Autizam u ovom stadiju znanja o njemu jest fenomen. To znači da ga ne možemo
znanstveno definirati, već samo zaključiti što jest, a što nije na temelju skupa simptoma koje
navodimo u njegovom opisu.
Riječ 'autizam' koja se koristi više manje već 100 godina dolazi od
grčke riječi 'autos' koja znači 'ja'. Izraz opisuje uvjete u kojima je osoba nema socijalne
interakcije, odnosno, izolira se-biti sam. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (engl.
International Classification of Diseases, ICD) pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji autizam
spada pod pervezivne razvojne poremećaje (engl. Pervasive developmental disorders, PDD) (u
daljnjem tekstu PRP). PRP su dijagnostička kategorija poremećaja okarakteriziranih usporenim
razvojem temeljnih multiplih funkcija poput komunikacijskih i socijalizacijskih vještina. Ova
oštećenja nisu u skladu s pojedinčevom mentalnom dobi te su povezana sa genetskim i/ili
zdravstvenim stanjem pojedinca. Ova dijagnostička kategorija nikako ne označava dijagnozu
zbog toga što u sklopu nje nalazimo pet različitih poremećaja:
1. Autizam
2. Aspergerov sindrom
3. Pervazivni razvojni poremećaj-ne drugačije određen (u daljnjem tekstu PRP-NDO)
4. Dječji disintegrativni poremećaj
5. Rettov sindrom
5
Prva tri svrstavala su se u poremećaje iz autističnog spektra, dok su zadnja dva rijetka te ih se
nekad ubrajalo, a nekada ne. Međutim u svibnju 2013. Društvo američkih psihijatara (engl.
American Psychiatric Association, APA) promijenilo je takvu podijelu i sada je svih pet
poremećaja postalo dijelom autističnog spektra.
Autizam čini bazu poremećaja iz autističnog spektra. Aspergerov sindrom je najbliži autizmu
prema simptomima i vjerojatnim uzrocima, ipak, bez značajnog usporavanja u govorno-jezičnom
razvoju. PRP-NDO se dijagnosticira kada kriteriji ne dozvoljavaju dijagnozu drugog poremećaja.
2.1.
Etiologija
Iako ''autizam predstavlja neobičnu konstelaciju teških poremećaja koji se javljaju u ranom
djetinjstvu'' (Pašiček,1992; str. 99) još se uvijek raspravlja o njegvoj etiologiji. Eugen Bleuler,
švicarski psihijatar je bio prva osoba koja je upotrijebila taj termin, oko 1911. godine kada je tako
nazvao grupu simptoma dječje shizofrenije.
Leo Kanner, američki psihijatar, udario je temelje 1943. godine suvremenom proučavanju
autizma kada je tim terminom opisao ponašanje nekolicine djece koje je proučavao. Tada su
znanstvenici u Sjedinjenim Američkim Državama počeli koristiti taj termin kako bi opisali djecu
sa emocionalnim i socijalizacijskim poteškoćama.
U otprilike isto vrijeme, Hans Asperger, njemački znanstvenik, identificira slično stanje koje
danas nazivamo Aspergerovim sindromom. Autizam i shizofrenija ostaju povezanima do
šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tada su liječnici počeli odvajati ta dva pojma te se posvećivati
pomnijem razumijevanju autizma kao zasebnog poremećaja. U ovome se razdoblju javljaju dvije
struje. Znanstveno fokusirani istraživači kojima je cilj bio naći vezu između mogućih fizioloških

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti