Autizam i autizmu slična stanja
Uvod
Prvo što nam padne na pamet kada spomenemo autizam, jeste pomisao o djeci koja su
se povukla u sebe, koja su izabrala da žive u nekom svom «vlastitom svijetu». No, povući
se u sebe više zvuči kao nečiji izbor, a to je upravo ona skrivena zamka koja sprečava
istinsko shvatanje stanja u kojem se nalaze autentična djeca.
Ipak, autisti se nisu povukli u sebe, kako bi se to na prvi pogled moglo zaključiti iz
njihovog specifičnog ponašanja. Naprotiv, oni su žrtve bioloških nedostataka, koji njihov
intelekt, «unutarnji svijet», i način doživljavanja vanjskog svijeta čini sasvim drugačijim
nego što je to slučaj sa zdravim ljudima. Autistično dijete se doima tako daleko, a ipak je
nadohvat ruke. Djeci koja pate od autističnog poremećaja potrebno je mnogo više
vremena da nauče interpretirati ono što drugi ljudi osjećaju ili misle.
Najveći problem autista je zapravo taj što nisu sposobni, ili bolje rečeno, što izuzetno
teško sklapaju emocionalne veze sa drugim ljudima. Neobično ponašanje, besciljno
lutanje, čudan pokret i oskudan govor su glavne karakteristike ovog poremećaja. Djecca
se teško povezuju sa okolinom. Iako autistična djeca nemaju sve iste simptome i deficite,
ono što je svima zajedničko jeste to da dijele određene socijalne, komunikacijske,
motorne i senzorne probleme koji oblikuju njihovo ponašanje.
Iako su autisti u velikoj mjeri uskraćeni mnogim «normalnim sposobnostima», neki od
njih mogu pokazati izvanredne vještine. (Petrović, B., (2000).
Danas, više nego ikad, može se pomoći autističnim osobama. Komunikacijom ranijih
intervencija, specijalne edukacije, podrške porodice, medikamentoze, različite terapije
pomaže u povećanju broja autistične djece koj a mogu svoj način života prilagoditi
«normalnijim». Specijalne intervencije, metode i edukacioni programi, mogu proširiti
kapacitet ovih osoba da uče, komuniciraju, da stvaraju veze sa ostalima, istovremeno
reducirajući česta i po prirodi ometajuća ponašanja.
Upravo navedene činjenice čine okosnicu ovoga rada, kojim ćemo nastojati
rasvijetliti i pobliže objasniti pojmove i probleme koji se vežu uz ovaj specifični
poremećaj.
1
Autizam i autizmu slična stanja
1. Derfinicija autizma
Etimološki, pojam autizam potiče od grčke riječi
autos,
što u našem jeziku znači sam.
Jedna od prvih definicija autizma koja je i danas aktuelna jeste definicija L. Bandera
(1953): «Autizam je karakteristično promijenjeno ponašanje u svim područjima CNS-a,
motornom, perceptivnom, intelektualnom, emocionalnom i socijalnom.»
1980 godine, Američko psihijatrijsko društvo štampalo je treće izdanje Dijagnostičko-
statističkog priručnka, u koji je po prvi put autizam uvršten kao jedan od razvojnih
poremećaja. ASA (Autism Society of America – nacionalno udruženje za autizam),
definira autizam kao ozbiljan razvojni hendikep u kojem su poremećene sve razvojne
funkcije.
«Autizam je sveobuhvatni razvojni poremećaj koji zahvata sve psihičke funkcije,
javlja se u prve tri godine života i traje cijeli život. Osnovni simptomi bolesti su
nedostatak emocionalnih odgovora prema ljudima i stvarima, nedostatak verbalne i
neverbalne komunikacije, osobit poremećaj u razvoju govora, bizarnost u ponašanju i
stereotipije.»(Bujas-Petković, Zagreb 2000, str. 217).
Prema Selihanoviću, autizam je ekstremno psihopatološko povlačenje u svoj
unutrašnji svijet, bez kontakta sa spoljašnjim svijetom.
Psihijatrica Martha Welch definira autizam kao emocionalni poremećaj s
poremećenom vezom majke-djeteta.
Profesorica logopedije Ines Galić-Jusić navodi da je: »Autizam naziv za mentalno
stanje osobe u kojem se ona više ili manje potpuno povlače u svoj svijet. Bolesna
zauzetost osobe vlastitom ličnošću i njenim unutrašnjim problemima, praćena
nedostatkom smisla za stvarnost, bijegom u svijet maštanja i potpunom ravnodušnošću
prema drugim ljudima».
Autizam je poremećaj doživljavanja vlastite ličnosti samo ukoliko zastupamo
shvatanje da je čovjek biće u relaciji, da čovjek ne može biti izvan odnosa sa sredinom.
Ako se čovjek povuče u sebe, ako prekine komunikaciju sa sredinom i sebe počne
doživljavati kao biće odvojeno od ostalog dijela stvarnosti – tada govorimo o autizmu.
Autističan pojedinac je u sebe zatvoren čovjek koji živi u svijetu vlastitih fantazija.
2
Autizam i autizmu slična stanja
1.2. Karakteristike i simptomi autizma
Znaci autizma mogu biti prisutni već od samog rođenja, ili se javljaju nakon
normalnog ili prividno normalnog razvoja unutar trideset mjeseci života. Ukoliko je
autizam prisutan u najranijom dojenčkoj dobi, odstupanja u razvoju i ponašanju će biti
izražena krajem drugog ili početkom trećeg stadija senzomotornog razvoja, što odgovara
dobi od oko tri-četiri i pol mjeseca života. U toj dobi dijete počinje varirati i
kombinovcati jednostavne i zasebne šeme i spajati ih u komleksnije sisteme, ono više ne
odgovara samo pasivno na podražaje već imitira i anticipira svoje radnje i radnje drugih,
prati pogledom, istražuje izvor zvuka, reaguje na strana lica, zanima se za vlastito tijelo.
Elementarna upotreba simbola u toj dobi predstavlja osnov za razvoj komunikacije i
socijalizacije. Plač, gukanje, i gestovi dobivaju značajnu ulogu u komunikaciji djeteta,
koje ono koristi dok još nije ovladalo jezičkim vještinama. Ti preverbalni oblici
komunikacije, dalje, kao povratna informacija predstavljaju vrlo važnu fazu u procesu
socijalizacije. Opšte mišljenje je da gukanje, koje je osnova za govorni i socijalni razvoj
znatno reducirano kod autistične djece. Razlika u adaptivnom ponašanju, u toj ranoj
dojenačkoj dobi, mogu se jasno uočiti. Dijete sa autizmom ne pokazuje interes za ljude i
okolinu, bilo da je potpuno pasivno i neaktivno, ili pretjerano nemirno, plačljivo i
eretično.
U četvrtom razvoju psihosocijalnog razvoja, u dobi oko osam – dvanaest mjeseci,
dijete planira svoju aktivnost, u njegovim je radnjama prisutna namjera u odnosu na cilj,
sa jasnijim predviđanjem posljedica. Dijete je motorno sve spremnije da istražuje svoju
okolinu, većina djece u tom razdoblju puzi, neka su prohodala, a oko polovine djece
počinju govoriti. Autistična djeca mogu pokazivati uredan motorni razvoj, ali izostaju
svrsishodne aktivnosti, znatiželja, igra i socijalna interakcija.
U petom stadiju ( 12 - 18 mjeseci ) a posebno u 6 stadiju psihomotornog razvoja ( 18
– 24 ), kada dolazi do internalizacije senzomotornih šema, ponašanje djeteta usmjereno je
na neprekidno rješavanje problema, sve više barata simbolima, a vokabular mu se naglo
povećava. U to doba autistično dijete pokazuje izrazite poremećaje razvoju procesa
simbola i zaostajanje, abnormalnost u govornom razdoblju. Najizraženiji problemi kod
autistične djece javljaju se u području uspostavljanja odnosa u okolini i oni predstavljaju
4
Autizam i autizmu slična stanja
najveće poteškoće u odgojnom i rehabilitacijskom pristupu. Nedostatak vlastitog
identiteta, svijesti o sebi i drugim ljudima dovodi do neaekvatnog socijalnog odgovora i
teškoća u komunikaciji
Problem u području adaptivnog ponašanja kod autistične djece izraženi su u
ritualističkim, kompulzivnim i opsesivnim ponašanjem ( njihanje, pljeskanje,
poskakivanje) i racionalnim strahovima od buke, mačke i si.), ponekad u ekstremnoj
anksioznosti, nedostatku interpersonalnih vještina i uopšte u rigidnosti mišljenja i
akcije. (Selhanović, Podgorica, 1993).
1.3. Intelektualni razvoj
Dilema jesu li autistična djeca normalne inteligenicije ill se radi o mentalno
zaostaloj djeci riješena je. Danas je potpuno jasno da je većinom riječ o zaostaloj djeci.
Kao sto smo ranije pomenuli, autizam se kod neke djece pojavljuje od najranije
dobi, bez perioda normalnog razvoja, i u te se djece radi o usporednoj mentalnoj
zaostalosti. Kod druge autistične djece postoji jasno razdoblje normalnog razvoja, s
neupadljivim razvojem kognitivnih sposobnosti, i u te se djece ne može evidentirati
globalno zaostajanje prije nastupa prvih simptoma autizama. Ta su djeca vjerovatno
primarno normalnih intelektulanih sposobnosti, a nakon pojave slijedi cjelokupno
zaostajanje svih psihičkih funkcija, među ostalim i kognitivnih.
Gotovo sve evalvacije intelektulanog funkcioniranja autistišne djece slažu se da IQ u
autistične djece funkcionira isto kao u druge djece (zdrave i mentalno zaostale).
Autistična djeca sa niskim kvocijentom inteligencije su zaostala kao i sva druga
zaostala djeca, i IQ za obje skupine ima isto značenje. Autistična djeca imaju i
osim toga i dodatnih smetnji u uspostavljanju socijalnih odnosa, komunikacije te
propratne smetnje ponašanja, kao i teskoće percepcije, pozornosti što su dakako
otežavajući činitelji. Zbog toga su ona teže edukabilna i odgojiva, a prvi korak u
edukaciji djeteta jeste uklanjanje smetnji ponašanja. Uz dijagnozu autistični poremećaj,
zbog tretmana i prognoze, veoma je važno precizno utvrditi intelektulane
sposobnosti djeteta. Kvocijent inteligencije autistične djece, kao u zdrave i mentalno
5
