Baculovirusi i virus granuloze jabukovog smotavca

Seminarski rad

Sadržaj:

Uvod...........................................................................................................................................1

1. Građa i hemijski sastav virusa................................................................................................2

1.1 Podela virusa.................................................................................................................... 4

1.2 Razmnožavanje virusa..................................................................................................... 5

2. Baculovirusi...........................................................................................................................6

2.1 Ćelijski ciklus Baculovirusa.............................................................................................7

2.2 Aplikacija i biološka sigurnost.......................................................................................10

2.3 Taksonomija...................................................................................................................10

3. Jabukin smotavac.................................................................................................................11

3.1 Virus granuloze jabukovog smotavca............................................................................11

3.2 Ekologija i patogeneza CpGV........................................................................................12

Literatura:................................................................................................................................. 15

background image

1. Građa i hemijski sastav virusa

Iako se nedovoljno zna o suzbijanju bolesti izazvanih virusima, oni spadaju u grupu 

parazita   čija   je   hemijska   građa   najdetaljnije   proučena.   Proučenost   hemijske   građe   je 

uslovljena uspešnim izdvajanjem i prečišćavanjem virusnih čestica u vidu kristala, kao i 

primenom   razvijenih   biohemijskih   i   fizičko-hemijskih   metoda   u   virologiji.

Virusi su najčešće građeni od samo dve komponente: nukleinske kiseline i proteina (kapsida), 

a oni zajedno čine nukleokapsid (Slika 1).

Slika 1. Virion bez ovojnice (1-kapsid; 2- nukleinska kiselina; 3- kapsomera; 4- 

nukleokapsid;)

Nukleinske   kiseline   su   ili   DNA   (dezoksiribonukleinska   kiselina)   ili   RNA 

(ribonukleinska   kiselina),   pri   čemu   oba   tipa   mogu   biti   i   jednolančane   i   dvolančane. 

Nukleinske kiseline predstavljaju genetski materijal virusa. Virusi sadrže samo DNA ili samo 

RNA i  po  tome  se  virusi razlikuju  od  svih  ostalih  organizama.  Naime,  svi  jednoćelijski 

organizmi,   kao   i   ćelije   viših   organizama,   sadrže   obe   nukleinske   kiseline.   Istovremeno, 

jedinstvena u živom svetu je i osobina RNA virusa da ribonukleinska kiselina može biti 

nosilac genetskih osobina. Nukleinske kiseline su potrebne za reprodukciju virusa i njihova 

aktivnost se može ostvariti samo u organizovanim ćelijama, bilo eukariota ili prokariota. U 

građi nukleinske kiseline učestvuju šećeri pentozani, riboza ili dezoksiriboza, ostatak fosforne 

kiseline (fosfatna grupa), dve purinske i dve pirimidinske baze. Riboza učestvuje u građi 

RNA, a dezoksiriboza u građi DNA. Nukleinske kiseline sastavljene su od nukleotida, a broj i 

redosled nukleotida je karakterističan za svaku vrstu virusa.

Virusna DNA ili RNA je obavijena proteinskom ovojnicom koja se naziva kapsid. 

Osnovne strukturne jedinice kapsida su kapsomere. Kapsomera može da se sastoji od jednog 

ili više polipeptidnih lanaca, koji mogu biti istog ili različitog hemijskog sastava. Kapsid 

virusa ne predstavlja jedan kompletan protein, jer bi u tom slučaju, za njegovu sintezu bio 

potreban tako velik broj genetskih informacija, da bi nukleinska kiselina koja bi ih sadržala, 

znatno premašila veličinu virusne čestice. Zbog ograničenog broja genetskih informacija koje 

može da poseduje relativno mala nukleinska kiselina virusa, u inficiranoj ćeliji sintetiše se 

samo izvestan broj strukturnih polipeptida, pa se oni zatim, udružuju i formiraju strukturne 

jedinice virusnog kapsida.

Kapsid ima višestruku ulogu u virusnoj čestici:

obezbeđuje strukturu i simetriju virusne čestice

štiti nukleinsku kiselinu od razarajućeg dejstva enzima ćelije domaćina

omogućava prenošenje nuleinske kiseine od jedne do druge ćelije domaćina

reaktivne grupe u kapsidu omogućavaju da se virus veže za receptore (osetljiva mesta) 

na ćeliji domaćina

proteini kapsida imaju svojstva antigena.

Veći i složeniji virusi pored proteinskog mogu imati još jedan omotač, koji može biti 

jednoslojan ili dvosojan. Ovi spoljni virusni omotači mogu se sastojati od lipida, polisaharida 

i glikoproteina. Na njegovoj površini obično se nalaze kraći ili duži izdanci. Polipeptidni deo 

glikoproteina,   spoljnog   omotača,   je   specifičan   za   virus   i   sintetisan   je   prema   genetskim 

informacijama   virusne   nukleinske   kiseline,   a   ugljeni   hidrati   su   ćelijskog   porekla. 

Glikoproteini imaju bitnu ulogu u procesima infekcije ćelija domaćina.

Slika 2. Virion sa ovojnicom (1-kapsid 2-nukleinska kiselina 3-kapsomera 4- nukleokapsid 5-

virion 6-lipidna ovojnica 7-glikoproteinski izdanci)

Analizama prečišćenih virusa ustanovljeno je da se oni sastoje od sledećih elemenata: 

ugljenika oko 50 %, azota oko 15-17 % i vodonika oko 7 %. Sadržaj sumpora varira od 0-1,6  

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti