KATEDRA  -  SRPSKI  JEZIK  I  LINGVISTIKA 

  

                                              SEMINARSKI  RAD 

                              ONORE DE BALZAK -  ČIČA GORIO 

                                

                MENTOR :                                                                                              AUTOR : 

     GORDANA   POKRAJAC

        STEVAN  BRADIĆ                                                                               SARA  KOLAŠINAC 

  

                                                        

 NOVI  SAD,  MART   2014

  

           

                  Čiča Gorio       

            Inspiraciju za roman "Čiča Gorio" Balzaku je poslužila Šekspirova tema iz “Kralja Lira” koji 
se lišava svega da bi njegove nezahvalne kćeri mogle ostvariti svoje ambicije.

         Roman počinje opisom kuće Voker, pansiona u Parizu, čiji je vlasnik udovica, starija gospođa 
Voker. Ona ima oko 50 godina, liči na sve žene koje je pogodila nesreća. Gosti su student prava 

Ežen 

de Rastinjak

, misteriozni 

Votren

 i penzionisani fabrikant rezanaca 

Žan Joahim Gorio

Kuća je na tri sprata. Pokućstvo je staro, istrošeno, trulo i tu vlada bed.  Iznad trećeg sprata bio je 
tavan za sušenje rublja i dve mansarde u kojima su stanovali sluga 

Kristof

 i kuvarica 

Silvija

Osim tih stalnih, imala je gospođa na ručku i studente medicine i 2-3 stanovnika iz obližnje okoline. 

        

Ežen de Rastinjak

 bio je pravi južnjački tip, imao je belu kožu, crnu kosu i plave oči i bio je iz 

plemićke porodice. 

Gospodin Votren

 (40 godina) imao je široka pleća, snažna prsa, lice puno bora, 

grub, ali nije neugodan. Bio je uslužan i šaljiv. On je o svemu znao i odmah bi pritekao u pomoć, ali 
je ulivao strah svojim pronicljivim i odrešitim pogledom. Najstariji stanovnik bio je 

čiča Gorio

, koji 

je imao 69 godina. Dok je bio dobro stojeći, bio je u stanu u kojem je sada gđa. Kutir. Imao je lepu 
odeću, koju je menjao svakoga dana, a ormani su bili puni srebrnog posuđa. Kada je domaćica Voker 
videla još i državne obveznice, ona se odmah zagledala u njegov novac: "kao jarebica u slanini topila 
se na vatri želje koja ju je obuzimala da se oslobodi mrtvačkog pokrova muževog i da uskrsne u 
Goriu". No on nije mario za nju i to je nju razjutilo, jer su propali njeni snovi.  Na svoju nesreću Gorio 
je morao preći na drugi sprat i da ubuduće plaća stan i hranu 900 franaka godišnje. Svi su bili 
iznenađeni, a gospođa ga je odmah počela zvati čiča Gorio. I počele su priče po pansionu: "on sigurno 
izdržava ženu, pa je prisiljen štedeti". Krajem treće godine čiča Gorio smanji svoje izdatke. Odseli se 
na treći sprat plaćajući 45 franaka godišnje. Odrekne se duvana, otkaže berberina i prestane se 
puderisati. Njegovo lice zbog patnje, čiji uzrok niko nije znao, bivalo je sve tužnije i očajnije. 
Nakon četvrte godine u pansionu, on nije više ličio na samoga sebe. Kćeri mu više nisu dolazile.  
Ežen de Rastinjak, kao i sva mlada francuska omladina, našao se pred mnogim preprekama, a trebalo 
je mnogo muke da ih otkloni marljivim radom. Želeo je uspeti u društvu, a kako je bio plemić, počeo 
se raspitivati o svojim rodbinskim vezama. Uskoro dobija poziv na bal od svoje daljnje rođake 
vojvotkinje 

Bozean

. Želeo je zaviriti u sve salone Pariza i naći zaštitnicu kako bi uspeo u životu. 

Na balu upoznaje groficu 

Anastaziju de Resto

, visoku i vitku s najlepšim stasom u Parizu. 

To je bila žena o kojoj je sanjao, a bila je jedna od dve kćeri čiča Goria, što Ežen nije znao.

  

background image

Želiš da pročitaš svih 9 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti