Bankarska garancija

VISOKO POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA

BLACE

Seminarski rad

Predmet:

Informacioni sistemi u bankarstvu

Tema: Bankarska garancija

Profesor:

Student:

Dr. Vladimir Mladenović Nataša Zvijer 204/13-f

Blace – 2016

Sadržaj:

1. Bankarske garancije..................................................... 3
2. Pojam i pravna priroda bankarske garancije................ 3
3. Pravni odnosi i subjekti kod bankarske garancije........ 5
4. Ugovor o davanju(izdavanju) bankarske garancije...... 7
5. Ugovor o bankarskoj garanciji..................................... 8
6. Zaključivanje ugovora o bankarskoj garanciji............ 10
7. Vrste garancije............................................................. 10
8. Sadržaj bankarskih garancija....................................... 12
9. Bankarske garancije u poslovnoj praksi...................... 13
10.

Zaključak............................................................ 14

11.

Literatura............................................................ 15

povjerilac iz osnovnog pravnog posla (korisnik garancije) može koristiti garancijom i kada nije
saglasan sa njenim uslovima.

U teoriji postoje druga mišljenja prema kojima je bankarska garancija jednostrano-

obavezni ugovor između banke i korisnika garancije, jer obaveza nastaje samo za banku.

Između ugovora o jemstvu i bankarske garancije postoje određene sličnosti, a bitna

razlika   je   u   tome   što   kod   jemstva   jemac   odgovara   za   tuđu   obavezu,   dok   kod   bankarske
garancije banka odgovara za svoju obavezu i izvršava svoju obavezu, a ne dužnikovu. Pravna
zavisnost jemčeve obaveze u odnosu na obavezu glavnog dužnika iz osnovnog posla označava
se   kao   akcesornost   i   prema   shvatanju   pravne   teorije   i   prakse,   predstavlja   osnovni   glavni
kriterium   razlikovanja   jemstva   od   bankarske   garancije.   Zato   jemstvo   pruža   povjeriocu
sigurnost samo protiv rizika insolventnosti dužnika iz glavnog ugovora, ali ne i protiv rizika
pravnog postojanja obaveze tog dužnika, npr. ako osnovni posao nije punovažno nastao, ili je
kasnije prestao ili je postao nepunovažan.

Za bankarsku garanciju je karakteristično da ona može, ali i ne mora biti akcesornog

karaktera tj. može ali i ne mora zavisiti o ispunjenju dužnikove obaveze prema njegovom
povjeriocu. Bankarska garancija predstavlja bančinu obavezu koju ova preuzima na sebe kao
garant, a koja nije vezana uz osnovni odnos između povjerioca i dužnika. Prema tome, kod
bankarske garancije banka kao pravno lice preuzima na sebe obavezu koja je nezavisna od
obaveze iz dužničko povjerilačkog odnosa povodom kojeg je izdata. Ta bančina obaveza, za
razliku od jemstva može biti samo obaveza plaćanja određenog novčanog iznosa (član 1084.
ZOO). Banka se garancijom obavezuje korisniku garancije da će mu u granicama visine iznosa
navedenog u garanciji naknaditi štetu koju trpi zbog izostanka činidbe dužnika iz osnovnog
ugovora – nalogodavca za izdavanje garancije. Prema tome, banka koja izdaje garanciju
osigurava lice u čiju je korist izdala garanciju (povjerilac iz osnovnog ugovora) protiv rizika
izostanka ispunjenja ili neurednog ispunjenja obaveze glavnog dužnika obeštećujući korisnika
garancije isplatom određenog novčanog iznosa navedenog u garanciji. U ekonomskom smislu,
bankarska garancija predstavlja svojevrsnu naknadu štete koja nastane povjeriocu iz obaveznog
odnosa, ako mu dužnik ne ispuni svoju ugovorenu obavezu.

Kod bankarske garancije radi se o dvostranom pravnom poslu, ali o jednostrano

obaveznom ugovoru. Može se izvesti zaključak da je bankarska garancija dvostrani pravni
posao jer nastaje ugovorom kojeg sklapaju dvije ugovorne stranke, ali ona je i jednostrano
obavezni ugovor, jer njime nastaje samo obaveza banke u odnosu prema korisniku garancije
(obaveza isplate određenog novčanog iznosa). Nasuprot tome, prema banci korisnik garancije
nema nikakvu obavezu.

Bankarska garancija razlikuje se od naloga za plaćanje sa računa. Bankarska garancija je

sredstvo obezbjeđenja plaćanja u smislu člana 1083. ZOO i ona nije nalog za plaćanje sa
računa u okviru propisa o platnom prometu. O ovom stavu se izjasnio i Viši privredni sud u
Beogradu rješenjem Pž-7393/96 od 08.10.1996. godine.

3. Pravni odnosi i subjekti kod bankarske garancije

U pravne odnose povodom izdavanja bankarske garancije stupaju najmanje tri pravna

subjekta i to: nalogodavac (dužnik iz osnovnog pravnog posla), banka koja izdaje garanciju i
korisnik garancije (povjerilac iz osnovnog pravnog posla zaključenog sa nalogodavcem).

- Odnosi između dužnika i povjerioca iz osnovnog ugovora

Stranke saglasno načelu slobode uređenja svojih odnosa propisanog odredbom člana 10.

ZOO mogu precizirati vrstu svih osiguravajućih sredstava, njihov sadržaj i način za njihovo
izdavanje. Ugovorom stranke između ostalog ugovaraju ko, kada i kako će ishoditi bankarsku
garanciju i sa kakvim sadržajem. Na osnovu osnovnog ugovora nastaje pravni odnos između
povjerioca i dužnika koji se posebnom finansijskom klauzulom obavezuje da pribavi garanciju
određene banke, radi obezbjeđenja povjeriočevog potraživanja. Neispunjenje ove obaveze daje
povjeriocu  pravo  da  raskine  ugovor  i da  od  dužnika  traži  naknadu  štete  zbog  neizvršenja
ugovora. Osnovni ugovor može biti ugovor o kreditu, ugovor o prodaji robe ili nepokretnosti,
ugovor   o   građenju   kao   i   mnoge   druge   vrste   obligacionih   ugovora.   Poseban   značaj   imaju
ugovori   o   privatizaciji,   ugovori   o   javnim   nabavkama,   kao   i   ugovori   o   prodaji   imovine
stečajnog   dužnika   ili   samog   stečajnog   dužnika   kao   pravnog   lica.   Odredba   o   bankarskoj
garanciji sadržana u osnovnom ugovoru mora i treba da bude jasna, tako da se u potpunosti
isključuje svaka moguća potreba tumačenja ugovora. Obzirom da je odredbom člana 1083.
ZOO propisana pismena forma kod izdavanja bankarske garancije mišljenja smo da i odredba
osnovnog ugovora koja sadrži klauzulu za pribavljanje bankarske garancije takođe mora biti
sačinjena u tom obliku, nezavisno o tome što za sam ugovor osnovni zakon ne predviđa pisanu
formu.

Potrebno je napomenuti da punovažnost osnovnog ugovora nema uticaja na valjanost

same bankarske garancije, upravo iz razloga, kao što je naprijed navedeno, što garancija
predstavlja poseban ugovor odnosno poseban pravni posao.

- Odnos između nalogodavca (dužnika iz osnovnog pravnog posla) i

banke

Pravni odnos između nalogodavca i banke koja izdaje garanciju nastaje zaključenjem

ugovora o izdavanju bankarske garancije kojim se banka obavezuje da će trećem licu
(korisniku) izdati garanciju, dok se nalogodavac obavezuje da će za izvršenu uslugu platiti
banci proviziju i nadoknaditi ostale troškove. Radi realizacije obaveze koja je predviđena
garancijskom ili finansijskom klauzulom osnovnog ugovora, dužnik iz osnovnog ugovora, sada
nalogodavac, stupa u odnos sa bankom, i to najčešće sa bankom čiji je komitent. Prema svojoj