Banke imaju obavezu da upravljaju rizicima I da naprave sisteme za upravljanje rizicima
kojima bi bolje kontrolisali rizike koji su neizbježni na tržištu i u samom poslovanju banke.

2.1. Uspostavljanje sistema za upravljanje rizika

Banka je dužna da u skladu sa zakonom uz pomoću propisa Centralne banke i dobrim
praksama za upravljanje rizicima u bankama, kontinuirano upravlja svim rizicima kojima je
izložena u svom poslovanju. Centralna banka može donijeti smjernice za primjenu dobrih
praksi za upravljanje rizicima u bankama. Banka je dužna da uspostavi sistem za upravljanje
rizicima, kojim se obezbjeđuje:



identifikacija rizika koji proizilaze iz postojećih, kao i rizika koji mogu proizaći iz novih
poslovnih proizvoda ili aktivnosti,



praćenje i analiza mogućih rizika,



mjerenje rizika kroz uspostavljanje mehanizama i procedura za tačnu i blagovremenu
procjenu rizika,



kontrolisanje rizika koje se vrši limitiranjem i minimiziranjem rizika.

Sistem za upravljanje rizicima mora odgovarati veličini banke, složenosti proizvoda i usluga u
njenom poslovanju i nivou preuzetog rizika. Elementi od kojih se sastoji sistem rizika su:

1. usvojene politike i razvijeni procesi za upravljanje rizicima,
2. jasno definisana ovlašćenja i odgovornosti za upravljanje rizicima,
3. efikasan i pouzdan sistem informacione tehnologije,
4. planove za nepredviđene situacije,
5. stresno testiranje.

2.2.Vrste rizika

Banka je dužna da testira osjetljivost banke na pojedine vrste rizika pa je po tome potrebno
razlikovati rizike po odgovarajućim karakteristikama:

1. rizik likvidnosti – predstavlja vjerovatnoću da banka neće moći obezbijediti dovoljno

novčanih sredstavaza izmirenje obaveza u trenutku njihove dospjelosti, ili vjerovatnoću da
će banka za izmirivanje dospjelih obaveza morati pribavljati novčana sredstva uz značajne
troškove. Banka je dužna da posluje tako da može izmirivati sve svoje novčane obaveze u
trenutku njihove dospjelosti.

2. kreditni rizik – predstavlja nemogućnost klijenta da izmiri svoja dugovanja prema banci

što bi za banku predstavljalo trošak.

3. operativni rizici – predstavlja vjerovatnoću ostvarivanja gubitaka u poslovanju banke,

usljed neadekvatnih internih sistema, procesa i kontrola, uključujući i neadekvatnu
informacionu tehnologiju, zbog angažovanja lica izvan banke za obavljanje određenih
poslova za banku, slabosti i propusta u izvršavanju poslova, protiv pravnih radnji i spoljnih
događaja koji mogu izložiti banku gubitku, uključujući i pravni rizik.

4. tržišni rizici – predstavlja vjerovatnoću predstavlja vjerovatnoća ostvarivanja gubitaka po

finansijskim instrumentima,

5. rizik kamatne stope koji ne proizilazi iz trgovačkih aktivnosti banke – predstavlja rizik

nastanka gubitka u poslovanju banke usljed promjena kamatnih stopa za stavke bilansa i
vanbilansa koje nijesu namijenjene za trgovinu. Banka je dužna da identifikuje aktivu koja
nije namijenjena za trgovinu i evidentira je u svojim poslovnim knjigama odvojeno od
aktive namijenjene za trgovinu,

6. rizik zemlje – predstavlja vjerovatnoću ostvarivanja gubitka za banku zbog nemogućnosti

naplate potraživanja od lica izvan Crne Gore i ostali rizici.

Banka je dužna da u svojim aktima jasno definiše ovlašćenja i odgovornosti za upravljanje
rizicima u banci za sve nivoe radnog procesa i odlučivanja,da obezbijedi da poslovi
preuzimanja rizika budu odvojeni od poslova identifikacije, mjerenja, praćenja i kontrolisanja
rizika ,da, zavisno od veličine i složenosti poslovanja, u svojoj organizacionoj strukturi, odredi
organizacioni dio ili lica koja će biti neposredno odgovorna za upravljanje pojedinim rizicima
na dnevnoj osnovi. Organizacioni djelovi najmanje jednom mjesečno dostavljaju odboru
direktora izvještaje o aktivnostima vezanim za upravljanje rizicima.