Www.Maturski.Org
Bankarski Rizici
Kreditni Rizik
Ili Rizik Druge Ugovorne Strane Određuje Se Kao Vjerovatnost Da Dužnik Ili Izdavatelj Finansijskog Sredstva
Neće Biti Sposoban Platiti Kamatu Ili Otplatiti Glavnicu Prema Uvjetima Utvrđenim U Sporazumu O
Kreditiranju- Sastavni Je Dio Bankovnog Poslovanja.
Među Rizicima Sa Kojima Se Banka Suočava, Ovo Je Najvažnija Vrsta. Neizvršavanje Obaveza Od Strane
Klijenata Banke, Kao Druge Strane U Kreditnom Poslu, Ima Za Rezultat Gubitak Cjelokupnog Potraživanja.
Osim Klasičnih Kreditnih Poslova, Kreditni Rizik Nastaje Kod Trgovanja Različitim Finansijskim Instrumentima
Na Tržištu. Uprkos Inovacijama U Području Finansijskih Usluga Kreditni Je Rizik Još Najznačajniji Pojedinačni
Uzrok Stečajeva Banaka. Razlog Tome Jest Što Se Više Od 80% Bilanse Stanja Banaka U Načelu Odnosi Na Ovaj
Vid Upravljanja Rizicima.
Kreditni Rizik Se Javlja Kad God Su Bankovna Sredstva Investirana, Izložena, Proširena I Posvećena. Kreditni
Rizik Se Može Pronaći U: Kreditima, Investicijskom Portfoliu, Bankovnim Prekoračenjima, Kreditnim Pismima.
Kreditni Rizik Također Postoji U Različitim Bankovnim Proizvodima, Aktivnostima I Uslugama Kao Što Su:
Derivati, Devizni Kurs, Gotovinske Usluge, Trgovinske Finansije. Ovaj Rizik Ne Postoji Kad Je Riječ O Ulaganju
U Državne Vrijednosne Papire Ili Bankovne Depozite Čiju Isplatu Jamči Država. Za Kreditni Rizik Se U
Engleskoj Terminologiji Često Koristi Izraz Default Risk Pri Čemu Default Nastaje U Tri Slučaja :
• Prvo,Ako Dužnik Ne Izvrši Plaćanja Po Kreditnom Ugovoru Ni Posle Najmanje Tri Mjeseca Od Momenta
Dospijeća
• Drugo, Ako Dužnik Prekrši Neku Od Zaštitnih Klauzula U Kreditnom Ugovoru Tada Se Automatski Pokreću
Pregovori Između Banke I Dužnika U Protivnom Banka Zahtjeva Da Dužnik Momentalno Vrati Cijeli Dug.
• Treće, Ekonomski Default Nastaje Kada Ekonomska Vrijednost Aktive Dužnika Padne Ispod
Vrijednosti Njegovog Duga. Ekonomska Vrijednost Duga Predstavlja Vrijednost Očekivanih
Budućih Novčanih Tokova Diskontovanih Na Sadašnji Momenat Putem Odgovarajuće Diskontne
Stope. Naime, Ako Tržišna Vrijednost Aktiva Dužnika Padne
Ispod Tržišne Vrij. Obaveza to Znači Da Su Sadašnja Očekivanja Budućih Novč Tokova Takva Da Se Dug Ne
Može Vratiti.
Operativni Rizik
Baselski Odbor Za Nadzor Banaka Definira Kao Rizik Gubitaka Koji Proizlaze Iz Neprimjerenih Ili Pogrešnih
Unutrašnjih Procesa , Ljudi I Sistema Ili Zbog Vanjskih Događaja. Ova Definicija Uključuje Pravni,Ali Isključuje
Strateški Rizik. Strateški Rizik Je Potencijalni Gubitak Koji Se Može Pojaviti Uslijed:
- Vođenja Neefektivne Poslovne Strategije,
- Odsustva Integrisane Poslovne Strategije,
- Nemogućnosti I Nesposobnosti Da Se Integrišu Te Strategije
- Nemogućnosti I Nesposobnosti Da Banka Prilagodi Svoje Strategije Promjenama Koje Nastaju U Posl.
Okruženju.
Banka Preuzima Strateški Rizik Kada Ulazi U Nove Poslovne Aktivnosti Ili Kada Mijenja Način Na Koji Trenutno
Izvršava Neku Od Važnih Aktivnosti.
Banka Izgrađuje Sistem Upravljanja Operativnim Rizikom U Skladu Sa Smjernicama Baselskog Sporazuma O
Adekvatnosti Kapitala ( Basell II). Sistem Se Temelji Na Prikupljanju Podataka Koji Su Posljedica Operativnog
Rizika ( Razvrstanih Prema Poslovnim Linijama I Vrstama Događaja) I Period. Provođenju Samoprocjene Rizika I
Kontrola.
Tendencije Kao Što Su Povećano Korištenje Visoko Automatizirane Tehnologije, Porast Poslovanja Sa
Stanovništvom I Rast Elektronskog Bankarstva, Sve Veće Oslanjanje Na Vanjske Izvore I Povećano Korištenje
Razrađenih Tehnika Za Smanjenje Izloženosti Kreditnom I Tržišnom Riziku Utjecali Su Na Povećanje Izloženosti
Operativnom Riziku.
1
Operativni Rizik Banke Je Usko Povezan Sa Njenim Operativnim Politikama I Procesima I Da Li Ima Adekvatne
Kontrole. Ovaj Rizik Je Teško Mjeriti Direktno Ali Je Vjerovatno Veći Što Je Veći Broj Odjeljenja I Filijala,
Zaposlenih Ili Kredita Insajderima.
Vrste Operativnog Rizika Su: Unutrašnja Prevara, Vanjska Prevara, Radno Pravo I Sigurnost Na Radu, Odnosi Sa
Klijentima I Proizvodi, Štećenja Fizičke Imovine, Prekidi U Posl. I Pad Sistema, Izvršenje Isporuka I Uprav
Procesima.
Tržišni
Je Rizik Rizik Koji Neka Banka Može Snositi Uslijed Nepovoljnih Kretanja Tržišnih Cijena.
Izloženost Takvom Riziku Može Nastati Uslijed Bančinog Poduzimanja Namjernih Špekulativnih Pozicija Ili
Može Proizaći Iz Bančine Aktivnosti Trgovanja Devizama. Svaki Sastavni Dio Rizika Uključuje Opći Tržišni
Rizik I Specifični Rizik Koji Nastaje Uslijed Specifične Strukture Portfelja Neke Banke.
Sve Veća Izloženost Banaka Tržišnom Riziku Uzrokovana Je Tendencijom Raznolikosti Bankovnog Poslovanja I
Njenim Razvojem Od Tradicionalno Posredničke Uloge Prema Aktivnostima „ Stvaranja Tržišta“ I Špekulativnog
Trgovanja Tj. Aktivnosti U Kojoj Banke Raspodjeljuju Određeni Iznos Kapitala Za Aktiv. Namjernog
Preuzimanja Rizika.
Var Je Modelirajuća Tehnika Koja Obično Mjeri Sveukupnu Izloženost Banke Tržišnom Riziku Te, Uz Određeni
Nivo Vjerovatnosti, Procjenjuje Iznos Koji Bi Banka Izgubila Da Mora Držati Neku Aktivu Tijekom Određ. Vrem.
Razdoblja.
Rizik Kamatne Stope
Predstavlja Osjetljivost Kapitala I Prihoda Banke Na Promjene Ukamatnim Stopama. Kada Se Kamatne Stope Na
Finansijskom Tržištu Promjene, To Utiče Na Prihod Banaka Kao Što Su Prihodi Od Kamata Po Kreditima I
Vrijednosnicama I Na Trošak Kamata Na Depozite I Ostala Sredstva Koja Je Banka Posudila. Također Se Mijenja
Tržišna Vrijednost Aktive I Pasive Banke Mijenjajući Tako Neto Vrijednost Banke. Kamatna Stopa Bilo Bilo
Kojeg Određenog Kredita Ili Vrijednosnice Je Određena Finansijskim Tržištem Gdje Se Banke Prilikom
Odobravanja Kredita Nalazi Na Strani Ponude a Na Strani Tražnje Se Pojavljuju Kada Nude Usluge Depozita
Javnosti Ili Kad Izdaju Nedepozitne Zadužnice Iou (Pisane Dokumente Koji Daju Dokaz O Dugovanju) Kojim
Pribavljaju Sredstva Za Plasmane I Različita Ulaganja. Većina Pojedinih Banaka Mora Biti Ona Koja Prihvaća
Cijene, A Ne Tvoritelj Cijena I Mora Prihvatiti Nivo I Trend Kamatnih Stopa Kakvim One Jesu Te Stvarati
Planove Primjereno Tomu.
Kada Se Tržišne Kamatne Stope Kreću, Bankari Su Suočeni Sa Dvjema Osnovnim Vrstama Rizika Kamatne
Stope: Rizikom Cijena I Reinvesticijskim Rizikom.
Rizik Cijena - Pojavljuje Se Kada Tržišne Kamatne Stope Rastu, Uzrokujući Pad Tržišne Vrijednosti Većine
Obveznica I Kredita S Nepromjenjivom Kamatnom Stopom Koju Banka Posjeduje. Ako Banka Želi Prodati Te
Finansijske Instrumente U Periodu Kad Kamatne Stope Rastu, Mora Biti Spremna Prihvatiti Kapitalni
Gubitak.
Reinvesticijski Rizik - Pojavljuje Se Kad Tržišne Kam St Padaju, Forsirajući Banku Na Ulaganje Sredstava
Koja U Nju Pritječu U Manje Profitabilne Kredite, Obveznice I Drugu Prihodonosnu Aktivu, Smanjujući Tako
Oček Buduć Prihode.
Devizni Rizik - Je Rizik Mogućnosti Nastanka Negativnih Efekata Na Finansijski Rezultat I Kapital Banke
Uslijed Promjene Deviznog Kursa. U Praksi Devizni Rizik Se Sastoji Od Slijedećeg:
• Transakcijskog Rizika Ili Uticaja Promjena Kursa Na Strana Potraživanja I Dugovanja Koja Se Temelje Na
Cijeni Tj. Razlika U Cijeni Po Kojoj Se Oni Naplaćuju Ili Plaćaju I Cijeni Po Kojoj Su Priznati U Lok. Valuti U
Fin. Izvj. Neke Banke
• Ekonomskog Ili Poslovnog Rizika Vezanog Za Uticaj Promjene Kursa Na Dugu Poziciju Neke Države Npr.
Deprecijacija U Lokalnoj Valuti Može Uzrokovati Pad Uvoza I Veći Izvoz
• Rizika Revalorizacije Ili Rizika Konverzije Koji Nastaje Kada Se Devizna Pozicija Neke Banke Revalorizira U
Domaćoj Valuti Ili Kad Matična Institucija Provodi Finansijsko Izvještavanje.
Rizik Vlasničkih Udjela/ Kapitala
2
Mogućih Promijena Deviznih Kurseva Koji Bi Bili Nepovoljni Za Banku. Umjesto Standardne Metodologije
Banke Mogu Da Koriste Interne Modele Za Mjerenje Tržišnih Rizika Ukoliko Imaju Zadovoljavajuće Interne
Sisteme Upravljanja Tržišnim Rizicima S Tim Da Ti Sistemi Moraju Da Budu Eksplicitno Prihvaćeni Od
Strane Supervizorske Institucije.
U Banci Nekada Postoji Nezavisna Služba Za Kontrolu Rizika. Interni Modeli Mora Da Sadrže Odgovarajuće
Limite Koji Na Operativnom Nivou Ograničavaju Izloženost Tržišnim Rizicima. Korektivni Multiplikator
Mora Da Iznosi Namjanje 3 A Može Eventualno Da Bude Povećan Na 4 Što Zavisi Od Rezultata Tzv. Back
Testinga. Banka Mora Da Ima Spreman Rigorozan Program Stress Testinga.
Što Se Tiče Kvantitativnih Standarda, Banke Koje Koriste Sopstvene Interne Modele Imaju Slijedeće
Obaveze:
- Evaluacija Var Vrši Se Na Dnevnoj Bazi Na Nivou 99%;
- Statističku Bazu Na Osnovu Koje Se Vrše Var Obračuni Mora Da Iznosi Najmanje Godinu Dana, S Tim Da
Se Revizija Te Baze Vrši Najmanje U Tromjesečnim Intervalima;
- Supervizorska Vlast Ne Propisuje Određeni Interni Model Kojeg Se Banke Moraju Pridržavati, Tako Da
Banke Mogu Da Koriste Razne Modele S Tim Da Budu Ispunjeni Zahtjevi Kvalitativnih I Kvantitativnih
Standarda. Interni Model Koji Utvrdi Banka Mora Da Dobije Eksplicitnu Saglasnost Supervizorske Vlasti.
- Banka Mora Da Sprovodi Regularni Program Back Testinga Svog Internog Modela Tržišnog Rizika.
Zapravo Se Radi O Ex Post Provjeri Efektivnosti Internog Modela Putem Upoređenja Var Procjene Rizika Sa
Stvarnim Dobicima I Gubicima Banke.
Back Testing Treba Da Pokaže Da Li Je Konkretan Interni Model, Koji Banka Koristi, Pouzdano Mjerilo
Potencijal. Gubitaka Banke.
Portfolio Upravljanje Kreditnim I Tržišnim Rizicima
U Praksi Je Već Odavno Poznato Da Koncentracija Rizika Preko Mehanizama Diverzifikacije Smanjuje
Rizike U Portfoliju. Na Primjer, Ako Se U Portfoliju Banke Nalazi 5 Zajmova Datih Raznim Kompanijama,
Rizik Portfolija Je Niži Od Zbira Individualnih Rizika. Kvantitativna Analiza Ima Za Cilj Da Precizno Pokaže
Sniženje Portfolija Rizika U Odnosu Na Zbir Individualnih Rizika.
Efekti Diverzifikacije Na Visinu Portfolio Rizika Banaka Ili Drugih Finansijskih Institucija Mogu Se
Interpretirati I Na Slijedeći Način. Polazi Se Od Činjenice Da Svi Rizici Ne Nastupaju Zajedno, Što Je
Osnova Za Stvaranje Razlike Između Visine Rizika Na Nivou Individualnih Transakcija I Na Nivou
Portfolija. Osnovni Faktori Koji Determinišu Rizike Na Individualnom I Portfolio Nivou Su Isti I Visina
Izloženosti Riziku I Vjerovatnoća Nastupanja Gubitka -Relacione Veze Između Dva Rizika, Koja Se Nalaze
U Portfoliju Banke, Mjere Se Putem Korelacije –1, Dok Uopšte Ne Postoje Kod Korelacije +1.
Upravljanje Valutnim Rizikom
Rizik Deviznog Kursa Ili Valutni Rizik Kod Banaka Nastaje Kada Dođe Do Promjene Deviznih Kurseva
Ukoliko Banke Imaju Neravnotežu Devizne Aktive I Pasive. U Savremenom Bankarstvu Je Valutni Rizik
Znatno Porastao Prije Svega Iz Razloga Što Je U Procesima Globalizacije Došlo Do Porasta Deviznih
Transakcija Ne Samo Po Robnom Nego I Po Finansijskom Osnovu. Zapravo Se Daleko Najveći Dio Ukupnih
Deviznih Transakcija Ostvaruje U Vezi Sa Tokovima Kapitala Između Zemalja. Masivne Devizne
Transakcije Sadrže I Odgovarajuće Devizne Rizike Kod Banaka Naročito Ako Banke Imaju Visoke Otvorene
Devizne Pozicije. Najveće Američke Banke Ostvaruju Iz Deviznih Transakcija Čak Do 20% Svojih Ukupnih
Profita. Kada Je U Okviru Evropske Unije Uveden Euro Kao
Zajed. Valuta to Je Bio Jak Udar Na Profit. Banaka Jer Je Znatno Smanjen Profit Iz Reduciranih Deviznih
Transakc.
Kada Dođe Do Promjene Deviznog Kursa Neke Valute Koja Se Nalazi U Bilansnoj Strukturiposmatrane
Banke Efekti Te Promjene Zavise Od Dvije Komponente. Prvo, Da Li Je I Koliko Valuta Aprecirala Ili
Deprecirala. Drugo, Da Li Je Bilans Aktive I Pasive U Toj Valuti Pozitivan Ili Negativan. Ako Dođe Do
Aprecijacije Neke Valute U Bilansu Banke Posmatrane Banke to Će Imati Pozitivan Imovinski Efekat Na
Banku Ukoliko U Toj Valuti Ima Veću Aktivu Od Pasive. Međutim, Ukoliko Se Aprecijacija Posmatrane
4
