BANKARSKI RIZICI

Kreditni rizik

ili

rizik druge ugovorne strane

određuje se kao vjerovatnost da dužnik ili

izdavatelj finansijskog sredstva neće biti sposoban platiti kamatu ili otplatiti glavnicu prema
uvjetima utvrđenim u sporazumu o kreditiranju

sastavni je dio bankovnog poslovanja.

Među rizicima sa kojima se banka suočava, ovo je najvažnija vrsta. Neizvršavanje obaveza od
strane klijenata banke, kao druge strane u kreditnom poslu, ima za rezultat gubitak cjelokupnog
potraživanja.
Osim klasičnih kreditnih poslova, kreditni rizik nastaje kod trgovanja različitim finansijskim
instrumentima

tržištu.

Uprkos inovacijama u području finansijskih usluga kreditni je rizik još najznačajniji pojedinačni
uzrok stečajeva banaka. Razlog tome jest što se više od 80% bilanse stanja banaka u načelu
odnosi

ovaj

vid

upravljanja

rizicima.

Kreditni rizik se javlja kad god su bankovna sredstva investirana, izložena, proširena i
posvećena. Kreditni rizik se može pronaći u: kreditima, investicijskom portfoliu, bankovnim
prekoračenjima,

kreditnim

pismima.

Kreditni rizik također postoji u različitim bankovnim proizvodima, aktivnostima i uslugama kao
što su: derivati, devizni kurs, gotovinske usluge, trgovinske finansije. Ovaj rizik ne postoji kad je
riječ o ulaganju u državne vrijednosne papire ili bankovne depozite čiju isplatu jamči država. Za
kreditni rizik se u engleskoj terminologiji često koristi izraz default risk pri čemu default nastaje
u

tri

slučaja

• Prvo,ako dužnik ne izvrši plaćanja po kreditnom ugovoru ni posle najmanje tri mjeseca od
momenta

dospijeća

• Drugo, ako dužnik prekrši neku od zaštitnih klauzula u kreditnom ugovoru tada se automatski
pokreću pregovori između banke i dužnika u protivnom banka zahtjeva da dužnik momentalno
vrati

cijeli

dug.

• Treće, ekonomski default nastaje kada ekonomska vrijednost aktive dužnika padne ispod
vrijednosti njegovog duga. Ekonomska vrijednost duga predstavlja vrijednost očekivanih
budućih novčanih tokova diskontovanih na sadašnji momenat putem odgovarajuće diskontne
stope.

Naime,

ako

tržišna

vrijednost

aktiva

dužnika

padne

ispod tržišne vrij. obaveza to znači da su sadašnja očekivanja budućih novč tokova takva da se
dug ne može vratiti.

Operativni rizik

Baselski odbor za nadzor banaka definira kao rizik gubitaka koji proizlaze iz neprimjerenih ili
pogrešnih unutrašnjih procesa , ljudi i sistema ili zbog vanjskih događaja. Ova definicija
uključuje pravni,ali isključuje strateški rizik. Strateški rizik je potencijalni gubitak koji se može
pojaviti

uslijed:

vođenja

neefektivne

poslovne

strategije,

odsustva

integrisane

poslovne

strategije,

- nemogućnosti i nesposobnosti da se integrišu te strategije

- nemogućnosti i nesposobnosti da banka prilagodi svoje strategije promjenama koje nastaju u
posl.

okruženju.

Banka preuzima strateški rizik kada ulazi u nove poslovne aktivnosti ili kada mijenja način na
koji

trenutno

izvršava

neku

važnih

aktivnosti.

Banka izgrađuje sistem upravljanja operativnim rizikom u skladu sa smjernicama baselskog
sporazuma o adekvatnosti kapitala ( Basell II). Sistem se temelji na prikupljanju podataka koji su
posljedica operativnog rizika ( razvrstanih prema poslovnim linijama i vrstama događaja) i
period.

provođenju

samoprocjene

rizika

kontrola.

Tendencije kao što su povećano korištenje visoko automatizirane tehnologije, porast poslovanja
sa stanovništvom i rast elektronskog bankarstva, sve veće oslanjanje na vanjske izvore i
povećano korištenje razrađenih tehnika za smanjenje izloženosti kreditnom i tržišnom riziku
utjecali

povećanje

izloženosti

operativnom

riziku.

Operativni rizik banke je usko povezan sa njenim operativnim politikama i procesima i da li ima
adekvatne kontrole. Ovaj rizik je teško mjeriti direktno ali je vjerovatno veći što je veći broj
odjeljenja

filijala,

zaposlenih

ili

kredita

insajderima.

Vrste operativnog rizika su: unutrašnja prevara, vanjska prevara, radno pravo i sigurnost na radu,
odnosi sa klijentima i proizvodi, štećenja fizičke imovine, prekidi u posl. i pad sistema, izvršenje
isporuka i uprav procesima.

Tržišni rizik

je rizik rizik koji neka banka može snositi uslijed nepovoljnih kretanja tržišnih cijena.
Izloženost takvom riziku može nastati uslijed bančinog poduzimanja namjernih špekulativnih
pozicija ili može proizaći iz bančine aktivnosti trgovanja devizama. Svaki sastavni dio rizika
uključuje opći tržišni rizik i specifični rizik koji nastaje uslijed specifične strukture portfelja neke
banke.
Sve veća izloženost banaka tržišnom riziku uzrokovana je tendencijom raznolikosti bankovnog
poslovanja i njenim razvojem od tradicionalno posredničke uloge prema aktivnostima „ stvaranja
tržišta“ i špekulativnog trgovanja tj. aktivnosti u kojoj banke raspodjeljuju određeni iznos
kapitala

aktiv.

namjernog

preuzimanja

rizika.

VAR je modelirajuća tehnika koja obično mjeri sveukupnu izloženost banke tržišnom riziku te,
uz određeni nivo vjerovatnosti, procjenjuje iznos koji bi banka izgubila da mora držati neku
aktivu tijekom određ. vrem. razdoblja.

Rizik kamatne stope

predstavlja osjetljivost kapitala i prihoda banke na promjene ukamatnim stopama. Kada se
kamatne stope na finansijskom tržištu promjene, to utiče na prihod banaka kao što su prihodi od
kamata po kreditima i vrijednosnicama i na trošak kamata na depozite i ostala sredstva koja je
banka posudila. Također se mijenja tržišna vrijednost aktive i pasive banke mijenjajući tako neto
vrijednost banke. Kamatna stopa bilo bilo kojeg određenog kredita ili vrijednosnice je određena
finansijskim tržištem gdje se banke prilikom odobravanja kredita nalazi na strani ponude a na

posto risk managera američkih banaka smatra da likv. uopće nije problem u njihovim bankama te
ju

stoga

niti

naročito

istražuju.

Ovaj rizik može biti rezultat ili problema finansiranja ili tržišni likvidnosti rizik. Rizik
finansiranja likvidnosti predstavlja nemogućnost likvidiranja potraživanja ili dobijanja
adekvatnog

finansiranja

novim

zaduživanjem.

Tržišni likvidnosti rizik predstavlja nemogućnost banke da lako kompenzira specifična ulaganja
bez značajnih gubitaka zbog neadekvatne dubine tržišta ili tržišnih poremećaja.
Rizik likv. je najveći kad banka ne može da anticip. nove zajmovne zahtj. i nema pristup novim
izvorima

gotovine.

U suvremenim uslovima ovaj rizik ima sekundarni značaj zato što se obično pokriva drugim
instrumentima. Kod ovog rizika banka se suočava sa dva problema: manjkom likvidnih sredstava
ili   mogućnošću   da   na   tržištu   mobiliše   likvidonosna   sredstva.
U   funkciji   planiranja   potrebnog   nivoa   likvidnih   sredstava,   banke   trebaju   planirati   izvore   i
strukturu adekvatnog likvidnog potencijala, i uvezi s tim planirati i kreditnu politiku. Ročnost
plasmana, odnosno kreditnog portfolia je determinisana upravo ročnošću izvora. S obzirom da je
ročna   transformacija   srestava   kod   banaka   inherentno   povezana   sa   funkcionalnim
karakteristikama   bankarskog   poslovanja,   banke   kontinuirano   kontrolišu   i   drže   ročnoe
debalanse između izvora i plasmana u okviru propisanih minimalnih limita.

UPRAVLJANJE RIZICIMA

UPRAVLJANJE TRŽIŠNIM RIZICIMA

Tržišni   rizik   odnosi   se   na   rizik   gubitka   banke   usljed   nepovoljnog   kretanja   kamatnih   stopa,
deviznih kurseva, cijena dionica i pozicija po derivatnim instrumentima dakle tržišnih varijabli
kod kojih banka ima izloženost. Glavno mjerilo za determinaciju neočekivanog tržišnog gubitka
je metodologija VAR (value-at-risk). To je ustvari procjena potencijalnog gubitka usljed kretanja
tržišnih cijena koja su za banku nepovoljna. VAR izražava maksimalan gubitak banke ali samo
do određenog nivoa povjerenja. Specifičnost regulisanja tržišnih rizika sastoji se u tome što
banke   drže   obveznice,   dionice   i  devize   u   znatnoj   mjeri   kratkoročno   pa   je   stoga   neophodna
permanentna   revizija   njihove   vrijednosti   na   bazi   tržišnih   cijena.
Kod   upravljanja   tržišnim   rizicima   banke   mogu   da   koriste   standardnu   metodologiju   ili   svoje
interne modele za evaluaciju tržišnih rizika i za determinaciju formiranja obaveznog kapitala za
pokrivanje   tržišnih   rizika.   Standardna   metodologija   predviđa   obavezni   kapital   i   na   devizne
pozicije banaka zbog mogućih promijena deviznih kurseva koji bi bili nepovoljni za banku.
Umjesto standardne metodologije banke mogu da koriste interne modele za mjerenje tržišnih
rizika ukoliko imaju zadovoljavajuće interne sisteme upravljanja tržišnim rizicima s tim da ti
sistemi   moraju   da   budu   eksplicitno   prihvaćeni   od   strane   supervizorske   institucije.
U   banci   nekada   postoji   nezavisna   služba   za   kontrolu   rizika.   Interni   modeli   mora   da   sadrže
odgovarajuće   limite   koji   na   operativnom   nivou   ograničavaju   izloženost   tržišnim   rizicima.
Korektivni multiplikator mora da iznosi namjanje 3 a može eventualno da bude povećan na 4 što
zavisi od rezultata tzv. Back testinga. Banka mora da ima spreman rigorozan program stress

testinga.
Što se tiče kvantitativnih standarda, banke koje koriste sopstvene interne modele imaju slijedeće
obaveze:

- evaluacija VAR vrši se na dnevnoj bazi na nivou 99%;
- statističku bazu na osnovu koje se vrše VAR obračuni mora da iznosi najmanje godinu dana, s
tim da se revizija te baze vrši najmanje u tromjesečnim intervalima;
- supervizorska vlast ne propisuje određeni interni model kojeg se banke moraju pridržavati,
tako da banke mogu da koriste razne modele s tim da budu ispunjeni zahtjevi kvalitativnih i
kvantitativnih standarda. Interni model koji utvrdi banka mora da dobije eksplicitnu saglasnost
supervizorske

vlasti.

- Banka mora da sprovodi regularni program back testinga svog internog modela tržišnog rizika.
Zapravo se radi o ex post provjeri efektivnosti internog modela putem upoređenja VAR procjene
rizika

stvarnim

dobicima

gubicima

banke.

Back testing treba da pokaže da li je konkretan interni model, koji banka koristi, pouzdano
mjerilo potencijal. gubitaka banke.

PORTFOLIO UPRAVLJANJE KREDITNIM I TRŽIŠNIM RIZICIMA

U praksi je već odavno poznato da koncentracija rizika preko mehanizama diverzifikacije
smanjuje rizike u portfoliju. Na primjer, ako se u portfoliju banke nalazi 5 zajmova datih raznim
kompanijama, rizik portfolija je niži od zbira individualnih rizika. Kvantitativna analiza ima za
cilj da precizno pokaže sniženje portfolija rizika u odnosu na zbir individualnih rizika.
Efekti diverzifikacije na visinu portfolio rizika banaka ili drugih finansijskih institucija mogu se
interpretirati i na slijedeći način. Polazi se od činjenice da svi rizici ne nastupaju zajedno, što je
osnova za stvaranje razlike između visine rizika na nivou individualnih transakcija i na nivou
portfolija. Osnovni faktori koji determinišu rizike na individualnom i portfolio nivou su isti i
visina izloženosti riziku i vjerovatnoća nastupanja gubitka -relacione veze između dva rizika,
koja se nalaze u portfoliju banke, mjere se putem korelacije –1, dok uopšte ne postoje kod
korelacije +1.

UPRAVLJANJE VALUTNIM RIZIKOM

Rizik deviznog kursa ili valutni rizik kod banaka nastaje kada dođe do promjene deviznih
kurseva ukoliko banke imaju neravnotežu devizne aktive i pasive. U savremenom bankarstvu je
valutni rizik znatno porastao prije svega iz razloga što je u procesima globalizacije došlo do
porasta deviznih transakcija ne samo po robnom nego i po finansijskom osnovu. Zapravo se
daleko najveći dio ukupnih deviznih transakcija ostvaruje u vezi sa tokovima kapitala između
zemalja. Masivne devizne transakcije sadrže i odgovarajuće devizne rizike kod banaka naročito
ako banke imaju visoke otvorene devizne pozicije. Najveće američke banke ostvaruju iz deviznih
transakcija čak do 20% svojih ukupnih profita. Kada je u okviru Evropske unije uveden euro kao
Zajed. valuta to je bio jak udar na profit. banaka jer je znatno smanjen profit iz reduciranih
deviznih

transakc.

Kada dođe do promjene deviznog kursa neke valute koja se nalazi u bilansnoj
strukturiposmatrane banke efekti te promjene zavise od dvije komponente. Prvo, da li je i koliko
valuta aprecirala ili deprecirala. Drugo, da li je bilans aktive i pasive u toj valuti pozitivan ili