Bankarsko poslovanje i platni promet
Visoka ekonomska skola strukovnih studija
Pec-Leposavic
SEMINARSKI RAD
iz
Bankarsko poslovanje i platni promet
Tema: Savremeni bankarski poslovi
Profesor:
Student:
Mrvaljevic
Mirjana
Mitrovic
Miona
~2~
SADRZAJ
1. ISTORIJAT RAZVOJA BANKARSTVA I NJEGOVE
KARAKTERISTIKE..............................................................................................6
Kratkoročni aktivni bankarski poslovi............................................................17
Dugoročni aktivni bankarski poslovi...............................................................20
2. SAVREMENE TENDENCIJE U BANKARSKOM MENADZMENTU.....24
3. SAVREMENI BANKARSKI POSLOVI......................................................27
3.2.3 Prednosti i nedostaci faktoringa...........................................................34
3.3.3 Pogodnosti primene forfetiranja..........................................................39

~4~
Zbog svih navedenih faktora, tradicionalno bankarsko poslovanje doživljava promene u vidu
poslovne filizofije i shvatanja klijentovih želja i potreba. Novi bankarski poslovi i proizvodi i
dalje nastaju u svetu i predstavljaju neprestano odgovaranje banaka na promene u okruženju i
jedinu alternativu za očuvanje njihove konkurentske pozicije na tržištu finansijskih usluga.
~5~
1. ISTORIJAT RAZVOJA BANKARSTVA I NJEGOVE
KARAKTERISTIKE
1.1 Istorijat razvoja bankarstva
Reč banka (banco – italijanski, banque – francuski, die bank – nemački, bank – engleski) je
korišćena tokom više od 2000 godina u značenju ''klupa'' ili ''pult za razmenu novca''. Ovo
predstavlja potvrdu da su menjački poslovi bili među prvim poslovima kojima su se banke
bavile.
Istorijski gledano, trgovina se kao delatnost razvila pre pojave banaka i bankarskih poslova
(3200 - 3000. g.p.n.e), ali je razvoj trgovine doveo i do pojave bankarskih poslova koji su imali
za cilj da omoguće i olakšaju trgovinske odnose na širim prostorima. Prema nekim izvorima, u
Vavilonu su se u periodu od VII do V veka p.n.e. pojavili tragovi koji ukazuju da su se pojedina
lica, kao stalnim zanimanjem, bavila prikupljanjem i čuvanjem hrane i drugih proizvoda, koje su
davali u zajam. Pozajmice su se davale u naturalnom obliku i sa dodatnom kamatom, koja je
imala uglavnom zelenaški karakter, a vraćale su se u periodu naredne žetve.
Pored hramova, bankarskim poslovima se počinju baviti i privatne bankarske kuće koje se
javljaju za vreme dinastije Hamurabija (1830-1530. g.p.n.e.), o čemu svedoči mnoštvo pisanih
dokumenata. Najpoznatija od ovih kuća je bila „Sinovi Egibija” u Vavilonu (1120-480. g.p.n.e)
koja se nije bavila samo privatnim depozitnim i kreditnim poslovima, nego i onima koji su imali
javni karakter.
Kreditni, menjački i založni poslovi postojali su još u starom veku kod starih Sumera, Asiraca, u
Vavilonu, na Kipru, kod Egipćana i starih Grka. U Vavilonu su se pojavile prve privatne kuće
Igibi i Murašu koje su se bavile poslovima skladištenja i čuvanja robe (žita, hrane, zlata i
dragocenosti) kao i davanja na zajam robe drugim licima. Potvrde o deponovanim proizvodima
služile su kao sredstvo obračuna i plaćanja, a pozajmice su davane uz visoku kamatu. Ove kuće
su nazvane tezauri pa od ove reči je i nastao naziv tezaurisanje za povlačenje, skladištenje i
čuvanje robe i novca.

~7~
organizovanja svog četvrtog putovanja za Ameriku (1502.), kako bi mu se ukinuo porez na
eksploziv. Inače, poslovni odnosi tadašnjih preduzeća i trgovačkih firmi sa bankama, kao i samih
banaka, od kraja XV veka, počinju da se uređuju na principima dvojnog knjigovodstva (koje se
vezuje za 1494. i Luku Pačioli-a, mada mu je u određenoj meri prethodila „Knjiga trgovačke
računice” Leonarda Fibenoci-a iz 1202.), koje sistematizuje osnovne pokazatelje imovine,
kapitala i troškova (čime su i postavljeni temelji računa kapitala i uspeha).
U poznom srednjem veku dolazi do pojave prvih emisionih banaka:
- Sverigen Riksbank – emisiona banka Švedske – osnovana 1668. godine
- Bank of England, emisiona banka osnovana 1694. godine i
- Bank de France – osnovana 1800. Godine
Razvojem trgovine u XVI i XVII veku i snažnim industrijskim razvojem, otkrivanjem i razvojem
novih država i razvojem međunarodne trgovine stvaraju se osnove za institucionalno
organizovanje komercijalnog bankarstva u svetu. Osnove savremenog bankarstva su velike
banke akcionarskog tipa koje posluju na osnovu sopstvenih i pozajmljenih sredstava. Nakon
nacionalnog oslobođenja u Srbiji, u drugoj polovini XIX veka razvija se bankarstvo. U Srbiji se
Uprava fondova smatra prvom bankom, koja je preteča prve Hipotekarne banke, koja je
osnovana kao državna institucija koja je bila zadužena za izdavanje dugoročnih hipotekarnih
kredita.
Banke se, pored tradicionalnih poslova primanja depozita, davanja kredita i platnog prometa, sve
više bave i drugim finansijskim uslužnim poslovima, a sa razvojem finansijskih tržišta u XX
veku postaju njihov najznačajniji učesnik. U XX veku dolazi od razvoja investicionog
bankarstva, a globalizacijom i liberalizacijom svetske privrede i do razvoja međunarodnog
bankarstva.
Svetsko bankarstvo u finansijski razvijenim zemljama je prošlo kroz tri etape svog razvoja:
1) Period konzervativno-uslužnog bankarstva (60-tih godina XIX – 60-tih godina XX );
2) Period industrijsko-proizvodnog (savremenog) bankarstva (60-tih godina XX – 90-tih
XX);
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti