1
Uvod
Vozila sa benzinskim, takozvanim OTO motorima, postoje sa
dva sistema paljenja: baterijski i magnetni.
Baterijski sistem paljenja koristi se gotovo kod svih putničkih
automobile serijske proizvodnje, a magnetni samo u specijalnim slučajevima,
kada se zahtjeva veća sigurnost paljenja najčešće kod sportskih vozila i
motocikala.
Baterijski sistem paljenja koristi električnu energiju iz
akumulatorske baterije, po kojoj je i nazvan. S a s t o j i s e i z
i n d u k c i o n o g k a l e m a ( b o m b i n e ) , p r e k i d a č a p a l j e n j a
( s a kontaktima ili bez kontakata), kondenzatora razvodnika i
svjećica. Ovaj sistem ustanovljen je još krajem prošlog vijeka i u
principu se nije mjenjao do današnjih dana.
Na početku razvoja motora sa unutrašnjim sagorjevanjem paljenje radne
smješe u cilindru motora, u tačno određenom trenutku, bilo je jedan od
najvećih problema, na tom nivou razvoja prosto nerešiv. Karl Benc pronalazač
motora,nazvao ga je problemom nad problemima.
U početku je paljenje rješavano pomoću plamena, usijane cijevi ili
takozvanog niskonaponskog oksidujućeg paljenja.
Rješenja su se stalno smjenjivala, ali ni jedno nije u potpunosti
zadovoljavalo. Ovaj problem je kvalitetno i trajno riješen tek uvođenjem
visokonaponskog paljenja.
2
1. Pojam uređaja za baterijsko paljenje
Uređaj za baterijsko paljenje služi da u tačno određeno vreme, po redoslijedu
paljenja, proizvede električnu varnicu na svjećici - sposobnu da upali sabijenu
smješu goriva i vazduha u cilindrima motora, pri svim režimima i uslovima rada
motora. Redosled paljenja smješe po cilindrima je utvrđen konstrukcijom motora,
a najčešće je kod četvorocilindričnog motora - 1342, a kod šestocilindričnog -
153624. Za utvrđivanje redosleda paljenja i određivanje momenta paljenja treba
upamtiti da je uvjek prvi cilindar onaj do prenosnika razvodnog mehanizma.
Snaga za pogon oto-motora dobija se sagorjevanjem smjese benzina i
vazduha. Uređaj za paljenje pri tome daje potrebnu električnu iskru smjesi da bi
se zapalila. Obično svaki cilindar ima jednu svjećicu za paljenje, čije kovinske
elektrode ulaze u prostor za izgaranje. Ako je napon doveden na svjećicu za
paljenje dovoljno velik za paljenje, električna struja preskoči razmak između
elektroda, pri čemu ima oblik iskre.
Uređaj za paljenje se sastoji od: akumulatora (generatora), prekidača,
indukcionog kalema razvodnika paljenja sa prekidačem i regulatorom ugla
pretpaljenja, kondenzatora, svećice i provodnika niskog i visokog napona.
4
se više ne može puniti. Na pločama sa nahvata kora sulfata koji deluje kao
izolator. Akumulator je najopterećeniji pri puštanju motora u rad. U toku vožnje
generator električne struje sve vreme pomalo puni akumulator.
Prekidač
Prekidač paljenja služi za uspostavljanje i prekidanje kola primarne struje
sinhronizovano sa radom motora.
Sastoji se od nakovnja i čekića.
Nakovanj je vijkom pričvršćen za postolje u tijelu razvodnika i na taj način je
spojen sa masom. Čekić je postavljen na osovinicu koja je učvršćena na postolju
preko čaure od izolatora. Čekić ne smije da bude u dodiru sa masom, te je njegova
lisnata opruga oslonjena na povijeni graničnik nakovnja preko izolatora koji se umeće
u otvor na graničniku, a dodir sa brijegovima vratila razvodnika ostvaruje sa fibernim
segmentom. Na dodirnim površinama čekića i nakovnja postavljeni su kontakti. Za
lisnatu oprugu, čiji je zadatak da kontakt čekića drži priljubljen uz kontakt nakovnja,
vezan je provodnik koji spaja čekić sa nosačem vijka za dovod primarne struje. Čekić
prekidača je potpuno izolovan i kada je kontakt, koji se nalazi na njemu, priljubljen uz
kontakt na nakovnju, primarno kolo struje uspostavljeno je i kroz njega protiče
primarna struja.
Indukcioni kalem
Akumulator daje napon od 12 volti, što nije ni izdaleka dovoljno da na svjećici
stvori iskru potrebnu za paljenje smese benzina i vazduha. Zato niski napon treba
transformisati u visoki, a to se događa u indukcijskom kalemu. Kalem deluje kao
transformator. Struja koja teče kroz kalem, stvara sile magnetnog polja; kad se
magnetno polje prekine, u svakom električnom vodiču koji se nalazi u tom
magnetnom polju nastaje takozvani indukovani napon.
Napon se može povećati pomoću dva namotaja od koji jedan ima znatno
više navoja nego drugi. Indukcijski kalem se izrađuje od štapićastog gvozdeng
jezgra sastavljena od limenih listova (lamela). Oko jezgra ima 15.000 do 30.000
5
navoja sekundarnog (visokonaponskog) namotaja od tanke bakrene žice. Iznad
sekundarnog je primarni (niskonaponski) namotaj, nekoliko stotina navoja od
znatno deblje bakarne žice. Po jedan kraj oba namotaja su spojeni i vode na
priključak 1 indukcijskog kalema. Drugi kraj primarnog namotaja vodi na priključak
broj 15, dok drugi kraj sekundarnog namotaja predočuje visokonaponski
priključak indukcijskog kalema.
Kad se ključem uključi glavni prekidač, primarni namotaj se priključi na
pozitivan pol akumulatora. Kad su zatvoreni kontakti mehaničkog prekidača u
razvodniku paljenja, struja teče iz akumulatora na priključak 15 indukcijskog
kalema, kroz primarni namot na priključak 1 i odatle na kontakte prekidača. Zbog
struje u primarnom namotu, gvozdena jezgra postaje elektromagnet u kojem se
stvara magnetno polje. Kad se kontakti prekidača razmaknu, prekida se struja u
primarnom namotaju i magnetno polje nestaje. Zato u sekundarnom namotaju
indukcijom nastaje vrlo visoki napon. Struja visokog napona iz sekundarnog
namotaja dolazi preko razvodnika paljenja do svjećica u motoru.
Slika 2. Prikaz konstrukcije indukcionog kalema
7
Kovinski brtvilni prsten iznad navoja sprečava izlaženje gasova između glave
motora i svjećice, dok su izolator i kovinsko kućište zaptiveni prstenovima
ugrađenim u svjećicu. S obzirom na to da su motori različitih osobina, treba
upotrebljavati samo one svjećice koji za određeni motor propisuje proizvođač
automobila.
Svjećice su po svom obliku i sposobnosti odvođenja toplote prilagođene
opterećenjima, broju okreta, obliku prostora za sagorjevanje, omjeru kompresije,
sastavu smjese i radnim temperaturama određenog motora.
Slika 5. Svjećica
Toplotna vrijednost svjećica
Svjećice se dijele po svojoj toplotnoj vrednosti, što znači po sposobnosti
odvođenja toplote s glavne elektrode na glavu motora i odatle na sistem za
hlađenje. Visoku toplotnu vrijednost ima svjećica s kratkom nogom izolatora. U
tom slučaju je površina kojom prima toplotu mala i svjećica brzo odvodi primljenu
toplotu. Takva svjećica je primjerena za motore dobrih radnih karakteristika.
Svjećica s dugom nogom izolatora ima nisku toplotnu vrednost; površina
izolatora koja prima toplotu je velika, a predavanje toplote sporo. Takva svjećica
je prikladna za motore s manjim toplotnim opterećenjima, jer bi se u motorima s
velikim toplotnim opterećenjima pregrijala i uzrokovala samozapaljenje smjese.
