Becka konvencija, pojam regulacija I znacaj
Bečka konvencija o međunarodnoj prodaji roba donesena je 1980., a na snagu stupa 1988.
godine u svim europskim zemljama i u SAD-u. Prethodile su joj dvije Haške konvencije - ULIF i
ULFIS. Bečka konvencija dovela je do unifikacije prava međunarodne trgovine, čime je ostvaren
preduvjet za efikasno odvijanje međunarodnih transakcija.
Države članice donijele su ovu konvenciju u svrhu:
ublažavanja teškoća koje se javljaju kad je ugovor sklopljen između prodavatelja i kupca
stvari sa sjedištem u različitim državama i pružanja suvremenog pravila za međunarodnu prodaju
smanjenja potrebe iznalaženja prava po kojem će se ugovor prosuđivati
izbjegavanja primjene kolizijskih pravila
Struktura konvencija sastoji se od četiri dijela:
1. Područje primjene i opće odredbe ( čl.1 – 13. )
2. Sklapanje ugovora ( čl.14 – 24 ); obuhvaća ponudu, prihvat, opoziv, te trenutak sklapanja
ugovora
3. Prodaja robe ( čl. 25 – 88 ); obuhvaća odredbe o ispunjenju ugovora
4. Zaključne odredbe ( čl. 89 – 100. ); obuhvaća stupanje na snagu ( 1.1.1998 .), federalna
klauzula, pristupanje, otkaz, rezerve.
PODRUČJE PRIMJENE KONVENCIJE
Ova se konvencija primjenjuje na ugovore o prodaji robe, sklopljene između strana koje imaju
svoja sjedišta na teritorijima različitih država:
a) kad su te države ugovornice, ili
b) kad pravila međunarodnog privatnog prava upućuju na primjenu prava jedne države
ugovornice.
Konvencija određuje kriterije kada se prodaja smatra međunarodnom; i uvjete kada se ona može
primjenjivati ( čl.1. u vezi čl. 94. i 95. Konvencije ).
Činjenica da strane imaju svoja sjedišta u raznim državama ne uzima se u obzir kad god to ne
proistječe iz ugovora ili prijašnjeg poslovanja između strana ili iz obavijesti što su ih one dale
bilo u koje vrijeme prije ili za vrijeme sklapanja ugovora. Ako jedna strana ima više sjedišta,
uzima se u obzir sjedište koje ima najčvršću vezu s ugovorom i njegovim izvršenjem.
Područje primjene ne određuje kada se ugovor smatra međunarodnom kupoprodajom, već u čl. 3.
daje negativnu definiciju što nije prodaja (ugovor o isporuci robe koje se mora izraditi ili
proizvesti i ugovor o djelu koji se poklapa sa ugovorom o prodaji).
OPĆE ODREDBE KONVENCIJE
Prilikom tumačenja konvencije, treba se voditi računa o njezinom međunarodnom karakteru i
potrebi da se unaprijedi jedinstvenost (jednakost) njezine primjene i poštovanje savjesnosti u u
međunarodnoj trgovini.(čl.7.,st.1). Onu problematiku koja nije izričito riješena Bečkom
konvencijom (popunjavanje pravnih praznina), rješavat će se prema općim načelima kojima je
konvencija inspirirana. Ako se pravne praznine ne mogu riješiti općim načelima, Konvencija
upućuje na primjenu onog nacionalnog prava koje bi se primjenjivalo na temelju odredaba
pravila međunarodnog privatnog prava (čl.7., st 2.).
Prema Konvenciji, izjave i druga ponašanja jedne strane tumačit će se u skladu s njezinom
namjerom, u slučaju kada je druga strana znala tu namjeru, ili joj ona nije mogla biti nepoznata.
U slučaju da je ovo nemoguće primjeniti, izjave i druga ponašanja jedne strane tumačit će se
onako kako bi ih razumna osoba kao druga strana shvatila u istim okolnostima (čl.8.). Razumna
osoba je kvalificirana osoba koja u međunarodnoj trgovini mora uložiti povećanu pažnju koja
nije jednaka za sve trgovinske poslove.
OBLIK (FORMA) UGOVORA
U pogledu oblika ugovora, Konvencija stoji na stanovištu neformalnosti – ugovor o prodaji ne
