Bečka Konvencija – ugovori o međunarodnoj prodaji robe i arbitražno rešavanje sporova
UNIVERZITET “UNION - Nikola Tesla“
BEOGRAD
POSLOVNI I PRAVNI FAKULTET
Master rad
Bečka konvencija – ugovori o
Međunarodnoj prodaji robe i arbitražno
rešavanje sporova
Profesor: Student:
Prof. dr Zoran Jerotijević Jelena Jovanović
Beograd, Jun 2017. godina.
Predmetni profesor – Mentor:
Prof. dr Zoran Jerotijević
Članovi komisije:
Prof. dr
Prof. dr
Datum polaganja:
______________
Ocena:
_____
2

i harmonizacija sa aktuelnim svetskim standardima postavljenim u ovoj oblasti. Autor zaključuje da
je nužno nastaviti sa harmonizacijom domaćeg zakonodavstva, po ugledu na države sa bogatom
arbitražnom tradicijom, jer je kvalitet arbitražnih odluka u direktnoj uzročnoj vezi sa ličnošću
izabranih arbitara i njihovim položajem u arbitražnom postupku.
Ubrzani razvoj svetskog tržišta doprineo je stvaranju izuzetno dinamičkog procesa prometa
ljudi, robe i kapitala. Međunarodna trgovina je osnovni oblik međunarodnih ekonomskih odnosa,
koji podrazumeva razmenu različitih vrednosti i dobara između aktera različitih nacionalnih
ekonomija. To je doprinelo i razvoju međunarodnih ugovornih odnosa. Na teritorijama pojedinačnih
država ovi odnosi se regulišu donošenjem pravnih normativa koji važe na teritoriji svake
pojedinačne države.
Međunarodni ugovorni odnosi pak nastaju iz ugovora koji su vezani najmanje za dve države.
Zato na te odnose mogu uticati najmanje dva različita nacionalna pravna sistema. To se može
postići posredstvom pravila međunarodnog privatnog prava ili se primenjuju međunarodna
uniformna pravna pravila.
4
Sadržaj:
Predmet rada …………………………………………………………………………………….
Cilj rada …………………………………………………………………………………………
Naučni doprinos rada ……………………………………………………………………………
3
3
3
Uvod …………………………………………………………………………………………….
6
1. Značaj Bečke konvencije za ugovore o Međunarodnoj prodaji robe ………………………..
1.1. Oblasti primene i tumačenje Bečke konvencije ………………………………………...
1.2. Bečka konvencija i drugi istrumenti u globalizovanom svetu …………………………..
8
12
14
2. Zaključenje i sadržaj ugovora o prodaji ……………………………………………………...
2.1. Nedostatak saobraznosti ………………………………………………………………...
2.2. Pravna sredstva za neizvršenje ugovora i isključenje ugovorne odgovornosti ………….
17
20
22
3. Međunarodni izvori Prava ……………………………………………………………………
3.1. Međunarodne konvencije ………………………………………………………………..
3.2. Model – Zakon kao najznačajniji osnov harmonizacije prava o Međunarodnoj
trgovinskoj arbitraži ……………………………………………………………………..
3.3. Nacionalni zakoni kao izvori Prava ……………………………………………………..
3.3.1. Izvori prava u pravnom sistemu Republike Srbije ………………………………….
26
26
27
27
28
4. Arbitražno rešavanje sporova u Međunarodnim poslovnim odnosima ……………………...
4.1. Prednost rešavanja Međunarodnih trgovačkih sporova putem arbitraže ………………..
4.2. Konstituisanje nadležnosti arbitraže – arbitražnog ugovora …………………………….
4.3. Punovažnost arbitražnog sporazuma ……………………………………………………
4.3.1. Forma arbitražnog sporazuma ………………………………………………………
4.3.2. Arbitralnost …………………………………………………………………………
4.3.3. Sposobnost stranaka ………………………………………………………………...
4.4. Pojam i oblici arbitražnog sporazuma …………………………………………………..
4.5. Međunarodno pravo za arbitražni sporazum ……………………………………………
4.5.1. Rokovi u kojima se preduzimaju određene radnje ………………………………….
4.6. Položaj arbitra u arbitražnom postupku – komparativno pravni pregled ……………….
4.6.1. Arbitar kao konstitutivni element arbitraže …………………………………………
4.6.2. Karakteristike arbitara u komparativno pravnom pregledu …………………………
29
30
31
34
35
38
41
42
43
45
46
46
49
5. Međunarodno trgovačko pravo, preduzetnici i arbitraža ……………………………………. 53
Zaključak ………………………………………………………………………………………..
Literatura ………………………………………………………………………………………..
Zakon o ratifikaciji Konvencije o priznanju i izvršenju inostranih arbitražnih odluka Sl.list
SFRJ – Međunarodni ugovori br. 11/81 ………………………………………………………...
57
60
65
5

za ad hoc arbitražu (koja se formira radi rešavanja jednog konkretnog spora, nakon čega prestaje da
postoji)
.
U najpoznatije instituacionalne arbitraže u svetu ulaze: Arbitražni sud Međunarodne
trgovinske komore u Parizu (Arbitražni sud ICC), Međunarodna arbitraža pri Trgovinskoj komori
Ciriha, Londonski međunarodni arbitražni sud (LCIA), Američka arbitražna asocijacija (AAA),
Arbitražni institut Trgovinske komore Stokholma, Kineska Međunarodna ekonomska i trgovinska
Arbitražna komisija (CIETAC), Sud međunarodne trgovinske arbitraže pri Privrednoj i industrijskoj
komori Ruske Federacije (ICAC), itd.
Međunarodna trgovinska arbitraža predstavlja originalni pravni institut slobodnog
organizovanja stranaka u rešavanju njihovih privatnih sporova do kojih dolazi u obavljanju poslova
spoljne trgovine ili bilo kog drugog oblika poslovanja sa inostranstvom, u skladu sa arbitražnim
sporazumom stranaka
Mehanizam međunarodne trgovinske arbitraže nastao je kao izraz potrebe poslovnog sveta da
se izvršavanje preuzetih ugovornih obaveza iz međunarodne privredne aktivnosti stranaka ostvaruje
na efikasniji, brži i jednostavniji način od onog koji obezbeđuju zvanični državni sudovi. "U
savremenim međunarodnim ekonomskim odnosima teško je zamisliti brz i nesmetan razvoj
trgovačkih transakcija bez postojanja i delovanja trgovačke arbitraže
".
Strane u ad hoc arbitraži mogu ugovoriti primenu UNCITRAL Arbitražnih pravila od 15.12.1976. godine koja su
prilagođena ovoj vrsti arbitraže.
Trajković Miodrag., (2000)., Međunarodno arbitražno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu - Udruženje
pravnika Jugoslavije, Beograd., str. 8 – 42.
Petrović Milena., (1996)., Rešavanje spora pred međunarodnom trgovačkom arbitražom, Pravni fakultet u Kragujevcu,
Kragujevac, str. 11.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti