Berze i berzanski poslovi: analiza tržišta kapitala
U V O D
Današnji trend, u svetu kao i kod nas, pokazuje da sve više finansijskih institucija
obavlja svoje aktivnosti na različitim tržištima, nudeći široku lepezu finansijskih usluga.
Pa ipak neke razlike između finansijskih institucija su se još uvek zadržale
.
Kao učesnici na tržištu kapitala u svim zemljama gde postoji i funkcioniše ovo tržište
javljaju se:
Investitori, vlasnici kapitala u ulozi prodavaca,
Preduzetnici, korisnici kapitala u ulozi kupaca,
Posrednici,
Država u ulozi regulatora i kontrolora.
POSREDNICI – kvantitativno posmatrano ova grupacija učesnika je najmalobrojnija, ali
kvalitativno posmatrano posrednici kao učesnici na tržištu kapitala, zbog velikog uticaja
na obim realizacije ponude i tražnje, zauzimaju najvažnije mesto naspram ostalih
učesnika u tržišnim odnosima.
U zemljama u kojima postoji neadekvatno razvijen posrednički sektor, uprkos
značajnom nivou formirane ponude i tražnje za finansijskim sredstvima, stepen
efikasnosti tržišta kapitala je mali i neadekvatan iskazanoj ponudi i tražnji.
Ako bismo kao kriterijum podele posrednika uzeli njihovu organizaciono-
finansijsku strukturu, onda bismo sve posrednike kao učesnike tržišta kapitala mogli da
svrstamo u sledeće 3 gupe:
1.
BERZE, kao specijalizirane institucije tržišta kapitala
2.
institucionalne investitore – osiguravajuća društva, penzioni fondovi i
investiciona društva
3.
banke i druge bankarske organizacije, kao posrednici između investitora i
korisnika kapitala.
Dabić S.: “Bankarski poslovi I pravna sigurnost”, Beograd 2004.
2
Važno je istaknuti da se pomenuti posrednici kao učesnici na tržištu kapitala mogu javiti
u ulozi investitora, korisnika kapitala, komisionara ili čistog posrednika, ali samo u nekoj
od ovih uloga, što zavisi od stanja i ukupnih odnosa na tržištu kapitala.
1.
BERZE
Berza prestavlja institucionalizovano razmensko mesto na kojem pojedini članovi
obavljaju robnu razmenu ili transakcije hartija od vrednosti, a u cilju sticanja dobiti, i
mesto gde se na osnovu njihove ponude i tražnje vrši vrednovanje hov
.
Drugim rečima, berza predstavlja prostor na kome se trguje dugoročnim finansijskim
instrumentima.
Reč koja označava lokaciju za specifičnu funkciju trgovine, u srednjevekovnoj Holandiji
bila je ime familije Van der Burse, u čijoj je zgradi obavljana trgovina vrednosnim
papirima.
Danas su berze visoko organizovane institucije, sa specifičnim oblikom inkorporacije,
odnosno one su neprofitne institucije, u vlasništvu države, ili učesnika u trgovini. One su
ustanove sa javnim ovlašćenjima, odnosno mogu donositi obavezujuća pravila trgovine
za učesnike i vršiti kontrolu njihovog ispunjavanja. U tu svrhu, berze donose posebna
pravila.
Berze mogu biti robne, produktne, efektne i mešovite. Produktne berze su one na
kojima se vrši prodaja određenih vrsta roba kao što su poljoprivredne, industrijske i dr.
robe; na efektnim berzama se obalja promet trgovačkih efekata, odnosno hartija od
vrednosti kao što su akcije, obveznice koje emituje država, menice, valute pojedini
zemalja. Mešovite berze predstavljaju kombinaciju robnih i efektnih berzi, gde se
istovremeno trguje i robom i hartijama od vrednosti.
U svetu se pojavljuju specijalizovane robne berze koje su specijalizovane za tačno
određene robe. Tako na primer Londonska berza je poznata za obojene metale, kao i za
vunu i za pamuk, a takođe postoji i njujorška berza za vunu i pamuk.
Kod nas je posebno afirmisana produktna poljoprivredna berza u Novom Sadu koja je
počela sa radom još 1958. godine.
Antonijević-Petrović-Pavićević: “Bankarsko pravo”, Beograd 2004.
3

Danas je funkcija berzanskih posrednika u većini zemalja relativno demonopolizovana i
propisana je obavezna korporativna organizacija.
Prava i obaveze berzanskih posrednika najpre su regulisana kroz trgovačko
zakonodavstvo, u odredbama koje su se odnosila na ugovor o nalogu. Zatim , regulativa
je proširena i uobličena u zakone koji su regulisali sekundarno tržište finansijske aktive,
ili posebne zakone o efektnim ili robnim berzama, što je dovelo do postepenog
diferenciranja u položaju berzanskih posrednika na berzama efekata i robnim berzama.
Nakom ovoga možemo zaključiti da su lica koja trguju na berzi članovi berze ili
berzanski posrednici. Oni moraju ispunjavati određene uslove u pogledu oblika
organizacije, imovinskog statusa, obaveza prema berzi itd. Ove uslove propisuju državni
organ, berzanska komisija ili sama berza
Različiti su nazivi za berzanske posrednike, u USA to su Brokeri i Dileri, u UK to su
Brokeri i Jobberi, Makler u Nemackoj; u zakonodavstvu kraljevine Srbije to je bio
Senzal.
Berzanski posrednici su brokeri, ukoliko posluju u ima i za račun klijenta, ili dileri, ako
mogu poslovati i u svoje ime i za svoj račun. Pojedine berze dalje raščlanjavaju ove
funkcije. Tako na primer na njujorškoj berzi,
komisioni broker
izvršava naloge klijenata
za utvrđenu proviziju.
Berzanski broker
deluje po nalogu komisionog brokera na parketu
berze, ukoliko ovaj ima veliki obim naloga za izvršavanje.
Trejderi
su dileri koji na
parketu rade u svoje ime i za svoj račun, koristeći privremene razlike u ceni hartija.
Specijalisti
su brokeri koji izvršavaju ograničene naloge komitenata ili komisionih
brokera ili dileri, koji trguju hov tačno odrećene vrste, igrajući ulogu
Marker Mejkera
,
odnosno moraju u svakom momentu biti spremni da kupe ili prodaju hov za koju su
specijalizovani, čak i u slučaju velikih kolebanja u ponudi i tražnji.
Najviše pažnje posvećujemo efektivnim berzama na kojima se trguje dugoročnim
hartijama od vrednosti. Ni na jednoj efektnoj berzi u svetu, u okviru zvanicnog
berzanskog prometa, nije dozvoljeno trgovanje sa svim hartijama od vrednosti, vec samo
sa onim za koje su prethodno dobili dozvolu od stalne i nadležne berzanske komisije.
Da bi se trgovalo određenim finansijskim instrumentom, a berze trguju uglavnom
akcijama i obveznicama, taj instrument mora najpre biti primljen na berzu. Prijem se
naziva Listing. Uslovi za prijem su strogi.
Kao primer možemo dati Njujoršku berzu (
New York Stock Exchange
), kao najpoznatiju i
dugo vremena najveću berzu na svetu. Gotovo 80% američkog posovanja hartijama od
vrednosti se vodi na NYSE. Na njoj, da bi se kotirao finansijski intrument, njegov emitent
mora imati:
prihod pre poreza u prethodnoj godini od najmanje 2,5 mil $, ili za
prethodne 3 godine ukupno,
neto fiksnu aktivu od najmanje 18 mil $,
5
najmanje 1,1 milion emitovanih akcija u posedu investitora, dok njihova
ukupna tržišna vrednost mora biti najmanje 18 mil $,
najmanje 2 hiljade akcionara, od kojih svaki mora imati najmanje po 100
akcija, ili najmanje 2.200 akcionara sa prosečnim obimom mesečne trgovine od 100.000
akcija.
Imajući u vidu navedene uslove, koji svakako održavaju i snagu američke privrede, nije
ni čudo što je Njujorška berza najveća na svetu. Prema nekim podacima, u toku 2001.
godine, prosečan dnevni promet na ovoj berzi je iznosio 1.240,0 miliona akcija, a
verdnost prosečne dnevne trgovine bila je 42,3 milijardi dolara.
NYSE okuplja 2.798 kompanija čije su hartije od vrednosti primljene na trgovinu, sa oko
51 milion individualnih investitora i 2000 institucionalnih investitora koji su kupci i
prodavci ovih hov.
NYSE deluje na aukcijskom principu, gde brokeri trguju jedan sa drugim na osnovu
otvorenog licitiranja.
Kontrolu nad poslovanjem berze vrši država, najčešće kroz komisiju za hov. Pravilima
ovakve institucije utvrđuju se uslovi u kojima berza može obustaviti rad, a to su
uglavnom neregularni tržišni uslovi. Berza, s druge strane, uređuje prestanak trgovine
određenim instrumentima ukoliko ne budu ispunjeni utvrđeni uslovi za listing.
Berza može biti organizovana, prema metodu trgovine, kao
aukciono
ili
kontinuirano
tržište.
Aukciono tržište (Call Market) je berza na kojoj se nalozi klijenata za kupovinu ili
prodaju grupišu i izvršavaju simultano uz formiranje jedinstvene cene. Aukcija može biti
usmena (izvikivanjem) ili pismena (kroz delatnost specijalista koji usaglašavaju ponudu i
tražnju u svojim knjigama). Rezultat aukcije je utvrđen kurs instrumenta. Kurs je fiksiran,
zato se aukcija često naziva i
fixing
. Na kraju radnog dana utvrđuje se prosečan dnevni
kurs za pojedini finansijski instrument ukoliko je bilo više dnevnih aukcija.
Drugi metod trgovine je kontinuirano tržište (Continuous Market) u kome se izvršavanje
naloga obavlja tokom čitavog radnog dana berze. Shodno tome, cene se stalno menjaju,
održavajući priliv naloga i njihovu realizaciju. Ovaj metod ne zahteva fizičko prisustvo
učesnika na parketu, već oni mogu da tguju i iz svojih kancelarija.
Najveće berze evoluirale su u pravcu primene ovog metoda, i time obezbedile učesnicima
komunikacionu povezanost i centralni kompjuter koji automatski upoređuje naloge i
formira kurs koji odgovara ponudi i tražnji.
Drugim rečima, danas je berza, fizički posmatrano, samo kompjuterska i komunikaciona
mreža.
Pored već pomenute njujorške berze, vredi pomenuti još i londonsku i tokijsku berzu.
6

Trgovina na berzi, u ranijem periodu, obavljala se neposrednim odnosom budućih
investitora i berzanskog posrednika, fizičkom razmenom papira za novac. Savremena
trgovina pretpostavlja da investitora koristi račun hartija od vrednosti kod berzanskog
posrednika. Investitor daje instrukciju berzanskom posredniku da kupi ili proda određeni
finansijski instrument, i ova instrukcila se naziva
nalog
(Order). Koji će nalog dati, zavisi
od investitora, odnosno od njegove investicione strategije.
Registracija hov i dobijanje dozvole za prodaju odnosno kotacija istih na berzi i u okviru
zvaničnog berzanskog tržišta je postupak koji je definisan u okviru svake berze. Drugim
rečima, formiranje cene po kojoj se finansijski instrument prodaje ili kupuje na berzi,
polazeći od naloga klijenata, zove se
kotacija
. Cilj ovog postupka je da potencijalne
investitore zaštiti od informacione asimetrije, odn. Lažnih informacija koje može plasirati
emitent činom emisije hov.
Dozvola za prodaju efekata na zvaničnom berzanskom tržištu izdaje se na pismeni zahtev
emitenta koji se uvek podnosi zajedno sa odabranom bankom kao posrednikom.
Nakon izvršene registracije i izdate dozvole za prodaju, pristupa se uvođenju efekata na
berzu, što podrazumeva:
utvrđivanje berzanskog kursa,
realizaciju kupoprodajnih naloga po zvaničnom berzanskom kursu,
objavljivanje kursa po kojem se vrši kotacija efekata.
Potrebno je razlikovati berzanski kurs kod prve prodaje efekata (emisioni berzanski kurs),
koji se utvrđuje na osnovu procene ponude i tražnje, od berzanskog kursa kod druge i
svake dalje prodaje koji se formira na osnovu efektivne ponude i tražnje na berzi.
Takođe postoji distinkcija između berzanskog kursa jednog efekta i njegove tržišne
vrednosti, koja može biti jednaka kursu, ispod ili iznad kursa.
Berzanski kurs predstavlja odnos ponude i tražnje za konkretnim efektom na
tačno utvrđenoj bazi i to tačno u određeno vreme, a njegova tržišna vrednost je ustvari
cena po kojoj se efekat kupuje i prodaje na svim drugim mestima i na sve druge načine.
Utvrđivanje berzanskog kursa se uvek odnosi na konkretan efekat, berzu,
konkretno radno vreme berze i na konkretne uslove, pravila i obicaje. Osnov za
utvrđivanje kursa su berzanske knjige u kojima se evidentiraju svi nalozi za kupovinu ili
prodaju prijavljeni od strane ovlašćenih berzanskih učesnika. Na bazi ovakve evidencije
odgovorno lice na berzanskom pultu utvrđuje kotacioni kurs.
Nakon utvrđivanja berzanskog kursa, odnosno kotacije određenog efekta,
odgovorno lice na berzi je obavezno da ovako utvrđen kurs učini javnim.
8
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti