Uloga i značaj tržišta kapitala
UVOD
U ovom radu je izvršeno istraživanje uloge i značaja tržišta kapitala,njegovih učesnika i instrumenata koji
se koriste na njemu , kao i osnovnih funkcija i mogućnosti koje ono pruža sa ciljem da se ukaže na
važnost njegovog postojanja, funkcionisanja i adekvatnog i nesmetanog razvoja na tržišnim principima a
sve u cilju sveobuhvatnog privrednog razvoja i napretka celokupnog drustva sa posebnim osvrtom i
akcentom na dugoročne finansijske instrumente.
Tržište kapitala predstavlja pre svega mesto sučeljavanja ponude i tražnje za kapitalom dajući na taj
način mogućnost najracionalnije alokacije finansijskih resursa, a samim tim i formiranje različitih
investicionih portfelja.
Na tržištu kapitala se koriste brojni i različiti finansijski instrumenti i prvi deo ovog rada pruža nam
mogućnost upoznavanja i objasnjenja pre svega sa dugoročnim finansijskim instrumentima kao sto su
akcije – instrumenti vlasničkog tipa koji mogu da uticu pre svega na svojinsku i upravljačku strukturu
privrednih društava, kao i obveznicama koje predstavljaju duznicke finansijske instrumente. U ovom delu
se daju osnovne karakteristike navedenih instrumenata , njihova uloga i značaj za eminenta, način
izracunavanja njihove vrednosti , faktori koji uticu na njihovu vrednost kao i osnovna podela istih.
Drugi deo ima za cilj objasnjenje primarnog (emisionog) tržišta kapitala kao i metoda i postupaka koji se
odvijaju na njemu , odnosno načina samog dospeca dugoročnih hartija od vrednosti na tržište . Takodje
on nam pruža mogućnost da sagledamo vrednost i strukturu privrednih društava koja se javljaju na
posmatranom tržištu, kao i načine emitovanja i plasmana hartija od vrednosti, upoznavanje sa pojmom
dividende, njenim obračunom, mogućnostima isplate i raspodele kao i njenim mogućim oblicima.
U trecem delu koji je i ponajvise prakticno predstavljen,razmatra se sekundarno tržište kapitala odnosno
mesto gde se vrsi organizovano trgovanje vec emitovanim finansijskim instrumentima – berzansko
tržište. Poseban osvrt je dat na funkcionisanje sekundarnog tržišta u Srbiji koje se odvija na Beogradskoj
berzi, njegovu organizaciju, na prava i obaveze članova berze i berzanskih posrednika, uslove dolaska na
berzu , načine trgovanja i obračuna berzanskih transakcija, njihovo verifikovanje, kao i obaveze
podnošenja odgovarajućih izveštaja i pružanja adekvatnih informacija.
I FINANSIJSKI INSTRUMENTI – VRSTE I KARAKTERISTIKE
Tržište kapitala za osnovu konstituisanja ima dugoročnu finansijsku aktivu, odnosno, ako se analizira kao
tržište finansijskih instrumenata - emisiju i trgovinu dugoročnim finansijskim instrumentima
(dugoročnim hartijama od vrednosti). Reč je o finansijskoj aktivi koja proističe iz zadovoljavanja
akumulativnih potreba proizvodnih, odnosno dugoročne potrošnje neproizvodnih sektora. Pošto
zadovoljavanje ovih potreba doprinosi formiranju društvenog kapitala, dugoročne finansijske
instrumente možemo smatrati i za instrumente tržišta kapitala.
Instrumenti tržišta kapitala su brojni. U širem smislu, u ovu kategoriju spadaju i kreditni instrumenti -
kakvi su kredit (zajam) ili lizing, ali su predmet proučavanja finansijskog tržišta prvenstveno dugoročni
finansijski instrumenti - dugoročne hartije od vrednosti (vrednosni papiri, efekti). Oni se mogu se podeliti
u tri osnovne grupe:
- akcije (engl. Shares, Stock), koje se javljaju u obliku običnih (engl. Ordinary Shares) i preferencijalnih
(engl. Preferred Shares), predstavljaju potvrdu o izvršenom ulaganju u kapital (shvacenu kao izraz
vlasničkih prava ulagača sredstava),
- obveznice (engl. Bonds, Notes) ili obligacije, koje su svedočanstvo o kreditnom odnosu ulagača
(vlasnika) i korisnika sredstava,
- hibridni instrumenti - varanti (engl. Warrants), koji uključuju obeležja i akcija i obveznica.
Podela dugoročnih finansijskih instrumenata na instrumente sa fiksnim pri-nosom i instrumente sa
promenljivim prinosom, u kojoj akcije predstavljaju ovu drugu vrstu (R. Hilferding, 1952, str. 136), danas
nije uobičajena. Sa razvojem finansijskih instrumenata - posebno pod uticajem inflacije i procedura
upravljanja likvidnošću, kao i analitičkih procedura za merenje prinosa, ova razlika se gubi. Stoga je
primereniji drugi, danas skoro opšte usvojen kriterijum podele drugoročnih finansijskih instrumenata -
akcije se smatraju za vlasničke, a obveznice za dužničke (dugovne, kreditne) hartije od vrednosti.
Finansijski instrumenti tržišta kapitala su dugoročni ako rok dospeća iznosi preko jedne godine. Ovo
obeležje je uslovno i arbitrarno. Kao što je već napomenuto, pojedini instrumenti tržišta novca, npr.
evro-obveznice, imaju rokove dospeća od preko jedne godine. Ali, navedena vremenska komponenta je
opšte prihvaćena osnova razlike instrumenata tržišta novca i tržišta kapitala - prvi su kratkoročni a drugi
dugoročni.
Pošto je uglavnom prihvaćena donja vremenska granica kao diferencia specifka dugoročnih hartija od
vrednosti, svi finansijski instrumenti sa rokom dospeća dužim od jedne godine nesumnjivo su dugoročni
finansijski instrumenti. Taj rok može biti i do 30 godina. Kod instrumenata hipotekarnog tržišta, koje
takode spada u tržište kapitala, ali se zbog posebnog karaktera finansijskih instrumenata može izolovano
posmatrati, rok dospeća može biti i duži.
Akcije i obveznice predstavljaju pravo na budući prinos emitenta, ma koliko on bio promenljiv. One se
mogu razlikovati, polazeći od promenljivosti prinosa, prema premiji na rizik koju je investitor spreman da
plati. To je, medutim, kvantitativna razlika. Kvalitativna razlika sadržana je u vlasničkoj kontroli emitenta
koju investitoru u principu obezbeduje posedovanje akcije, a ne i obveznice. Iz ove razlike može se
izvesti i poseban tretman prinosa investitora. Prinos akcije, dividenda (engl. Dividend) nije izvestan, dok
je prihod iz obveznice, kamata (engl. Interest), izvestan. Još jedna posledica navedene razlike je i to što
investitor, vlasnik akcije nema pravnu zaštitu ako emitent ne isplati dividendu, dok vlasnik obveznice
može tražiti isplatu kamate i pokretanje procedure likvidacije i stečaja emitenta ako nije izvršio dospelu
obavezu po osnovu kamate ili glavnice.
l.1 Akcije
Akcija (engl. Share, Stock) je finansijski instrument koji vlasniku (investitoru) daje pravo na deo profita
(dobiti) preduzeća - dividendu, pravo na upravljanjem preduzećem i pro rata imovinu preduzeća u
slučaju njegove likvidacije.
Vlasnici akcija smatraju se vlasnicima preduzeća.
Akcije se emituju u cilju formiranja ili povećanja kapitala preduzeća. Akcije poseduju nominalnu vrednost

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti