UVOD

U ovom radu je izvršeno istraživanje uloge i značaja tržišta kapitala,njegovih učesnika i instrumenata koji 
se koriste na njemu , kao i osnovnih funkcija i mogućnosti koje ono pruža sa ciljem da se ukaže na 
važnost njegovog postojanja, funkcionisanja i adekvatnog i nesmetanog razvoja na tržišnim principima a 
sve u cilju sveobuhvatnog privrednog razvoja i napretka celokupnog drustva sa posebnim osvrtom i 
akcentom na dugoročne finansijske instrumente.
Tržište kapitala predstavlja pre svega mesto sučeljavanja ponude i tražnje za kapitalom dajući na taj 
način mogućnost najracionalnije alokacije finansijskih resursa, a samim tim i formiranje različitih 
investicionih portfelja.

Na tržištu kapitala se koriste brojni i različiti finansijski instrumenti i prvi deo ovog rada pruža nam 
mogućnost upoznavanja i objasnjenja pre svega sa dugoročnim finansijskim instrumentima kao sto su 
akcije – instrumenti vlasničkog tipa koji mogu da uticu pre svega na svojinsku i upravljačku strukturu 
privrednih društava, kao i obveznicama koje predstavljaju duznicke finansijske instrumente. U ovom delu 
se daju osnovne karakteristike navedenih instrumenata , njihova uloga i značaj za eminenta, način 
izracunavanja njihove vrednosti , faktori koji uticu na njihovu vrednost kao i osnovna podela istih.

Drugi deo ima za cilj objasnjenje primarnog (emisionog) tržišta kapitala kao i metoda i postupaka koji se 
odvijaju na njemu , odnosno načina samog dospeca dugoročnih hartija od vrednosti na tržište . Takodje 
on nam pruža mogućnost da sagledamo vrednost i strukturu privrednih društava koja se javljaju na 
posmatranom tržištu, kao i načine emitovanja i plasmana hartija od vrednosti, upoznavanje sa pojmom 
dividende, njenim obračunom, mogućnostima isplate i raspodele kao i njenim mogućim oblicima.

U trecem delu koji je i ponajvise prakticno predstavljen,razmatra se sekundarno tržište kapitala odnosno 
mesto gde se vrsi organizovano trgovanje vec emitovanim finansijskim instrumentima – berzansko 
tržište. Poseban osvrt je dat na funkcionisanje sekundarnog tržišta u Srbiji koje se odvija na Beogradskoj 
berzi, njegovu organizaciju, na prava i obaveze članova berze i berzanskih posrednika, uslove dolaska na 
berzu , načine trgovanja i obračuna berzanskih transakcija, njihovo verifikovanje, kao i obaveze 
podnošenja odgovarajućih izveštaja i pružanja adekvatnih informacija.

I FINANSIJSKI INSTRUMENTI – VRSTE I KARAKTERISTIKE

Tržište kapitala za osnovu konstituisanja ima dugoročnu finansijsku aktivu, odnosno, ako se analizira kao 
tržište finansijskih instrumenata - emisiju i trgovinu dugoročnim finansijskim instrumentima 
(dugoročnim hartijama od vrednosti). Reč je o finansijskoj aktivi koja proističe iz zadovoljavanja 
akumulativnih potreba proizvodnih, odnosno dugoročne potrošnje neproizvodnih sektora. Pošto 
zadovoljavanje ovih potreba doprinosi formiranju društvenog kapitala, dugoročne finansijske 
instrumente možemo smatrati i za instrumente tržišta kapitala.
Instrumenti tržišta kapitala su brojni. U širem smislu, u ovu kategoriju spadaju i kreditni instrumenti - 

kakvi su kredit (zajam) ili lizing, ali su predmet proučavanja finansijskog tržišta prvenstveno dugoročni 
finansijski instrumenti - dugoročne hartije od vrednosti (vrednosni papiri, efekti). Oni se mogu se podeliti 
u tri osnovne grupe:
- akcije (engl. Shares, Stock), koje se javljaju u obliku običnih (engl. Ordinary Shares) i preferencijalnih 
(engl. Preferred Shares), predstavljaju potvrdu o izvršenom ulaganju u kapital (shvacenu kao izraz 
vlasničkih prava ulagača sredstava), 
- obveznice (engl. Bonds, Notes) ili obligacije, koje su svedočanstvo o kreditnom odnosu ulagača 
(vlasnika) i korisnika sredstava, 
- hibridni instrumenti - varanti (engl. Warrants), koji uključuju obeležja i akcija i obveznica. 
Podela dugoročnih finansijskih instrumenata na instrumente sa fiksnim pri-nosom i instrumente sa 
promenljivim prinosom, u kojoj akcije predstavljaju ovu drugu vrstu (R. Hilferding, 1952, str. 136), danas 
nije uobičajena. Sa razvojem finansijskih instrumenata - posebno pod uticajem inflacije i procedura 
upravljanja likvidnošću, kao i analitičkih procedura za merenje prinosa, ova razlika se gubi. Stoga je 
primereniji drugi, danas skoro opšte usvojen kriterijum podele drugoročnih finansijskih instrumenata - 
akcije se smatraju za vlasničke, a obveznice za dužničke (dugovne, kreditne) hartije od vrednosti.
Finansijski instrumenti tržišta kapitala su dugoročni ako rok dospeća iznosi preko jedne godine. Ovo 
obeležje je uslovno i arbitrarno. Kao što je već napomenuto, pojedini instrumenti tržišta novca, npr. 
evro-obveznice, imaju rokove dospeća od preko jedne godine. Ali, navedena vremenska komponenta je 
opšte prihvaćena osnova razlike instrumenata tržišta novca i tržišta kapitala - prvi su kratkoročni a drugi 
dugoročni.
Pošto je uglavnom prihvaćena donja vremenska granica kao diferencia specifka dugoročnih hartija od 
vrednosti, svi finansijski instrumenti sa rokom dospeća dužim od jedne godine nesumnjivo su dugoročni 
finansijski instrumenti. Taj rok može biti i do 30 godina. Kod instrumenata hipotekarnog tržišta, koje 
takode spada u tržište kapitala, ali se zbog posebnog karaktera finansijskih instrumenata može izolovano 
posmatrati, rok dospeća može biti i duži.
Akcije i obveznice predstavljaju pravo na budući prinos emitenta, ma koliko on bio promenljiv. One se 
mogu razlikovati, polazeći od promenljivosti prinosa, prema premiji na rizik koju je investitor spreman da 
plati. To je, medutim, kvantitativna razlika. Kvalitativna razlika sadržana je u vlasničkoj kontroli emitenta 
koju investitoru u principu obezbeduje posedovanje akcije, a ne i obveznice. Iz ove razlike može se 
izvesti i poseban tretman prinosa investitora. Prinos akcije, dividenda (engl. Dividend) nije izvestan, dok 
je prihod iz obveznice, kamata (engl. Interest), izvestan. Još jedna posledica navedene razlike je i to što 
investitor, vlasnik akcije nema pravnu zaštitu ako emitent ne isplati dividendu, dok vlasnik obveznice 
može tražiti isplatu kamate i pokretanje procedure likvidacije i stečaja emitenta ako nije izvršio dospelu 
obavezu po osnovu kamate ili glavnice.

l.1 Akcije

Akcija (engl. Share, Stock) je finansijski instrument koji vlasniku (investitoru) daje pravo na deo profita 
(dobiti) preduzeća - dividendu, pravo na upravljanjem preduzećem i pro rata imovinu preduzeća u 
slučaju njegove likvidacije.
Vlasnici akcija smatraju se vlasnicima preduzeća.
Akcije se emituju u cilju formiranja ili povećanja kapitala preduzeća. Akcije poseduju nominalnu vrednost 

background image

Želiš da pročitaš svih 6 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti