Bezbedna obuka dece pešaka
Bezbjedna
obuka
djece
pješaka
Primjena učenja i
razvojnih teorija za
unapređenje ponašanja
djece na uličnim
prelazima
II
Ova publikacija je objavljena od strane ministarstva za saobraćaj, uprave za bezbjednost
saobraćaja na državnim autoputevima u cilju efikasne razmjene informacija. Mišljenja, rezultati i
zaključci izneseni u ovoj publikaciji, su prvenstveno stavovi autora, ne nužno i ministarstva za
saobraćaj, uprave za bezbjednost saobraćaja na državnim autoputevima. Vlada SAD-a ne
preuzima odgovornost za sadržaj ili korišćenje istog. Ako su pomenuta imena proizvođača ili
proizvoda, to je zato što se smatraju od suštinskog značaja za predmet ove publikacije i ne bi
trebalo analizirati kao odobrenje (indosament). Vlada SAD-a ne odobrava pominjanje
proizvođača ili njihovih produkata.

IV
Uspješan program edukacije pješaka mora takođe objediniti važne principe učenja. Na
primjer, program treba poštovati i uvažavati princip specifičnog kodiranja. Učenje koje
uspostavlja svoje mjesto u specifičnom kontekstu, ne prenosi se uvijek na različitu situaciju Iako
djeca u školi uče o bezbjednom ponašanju pri prelasku ulice, mala je vjerovatnoća, da će ta
učenja primijeniti u realnoj saobraćajnoj situaciji, čak i ako im je dozvoljeno da vježbaju na
manjim gradovima. Osim toga, ljudi imaju veće šanse da zapamte šta su učili, ako je kontekst
sličan onom kodiranom. Zbog toga, program mora objediniti nadzor i struktuirana iskustva u
realnim saobraćajnim situacijama. Naposlijetku, dok su najbolja učenja, ona suštinski vođena,
angažovanje djece na njihovom ponašanju pri bezbjednom prelasku ulice, sigurno nije suštinsko
nagrađivanje za djecu. Da bi se djeca aktivirala u ovaj program bezbjednog ponašanja pri
prelasku ulice, on treba uključiti pozitivna pojačanja za adekvatna ponašanja, kako bi se osiguralo
da je navika razvijena.
Uspješan program edukacije pješaka, treba da takođe da uključi zonu Leva Vigotskog,
zonu naprednog razvoja koja uključuje djecu. Osnovna pretpostavka u zoni naprednog razvoja,
jeste, da se učenje dešava u uslovima društvene interakcije. I vršnjaci i odrasli pomažu djeci da
shvate koncepte, koje ne mogu shvatiti samostalno ili predavanjima raznih formata. Mnoge
studije u Velikoj Britaniji koje se odnose na edukaciju djece pješaka, iskoristile su ovaj pristup i
otkrile da mala djeca pokazuju značajna povećanja bezbjednih ponašanja pri prelasku ulica.
Naučno-istraživački program u Velikoj Britaniji implementira posao uličnih prelaza,
preko specifičnih kognitivnih sposobnosti. Prelazak ulice uključuje kognitivne sposobnosti koje
koriste vještine: rješavanja problema identifikacije bezbjednog mjesta za prelazak ulice, vještine
optičkog pretraživanja, procjene brzine i udaljenosti i predviđanja vremena potrebnog vozilu da
pređe bezbjedan put na traci namijenjenoj za drugo vozilo. Istraživanje izvršeno u Velikoj
Britaniji za odjeljenje za saobraćaj je uspješno osposobilo djecu, koristeći kombinaciju obuke u
realnom saobraćaju, mreže ravnopravnih korisnika i interakcije odraslih, koristeći računarske
simulacije.
Napori SAD-a da razvije sličan model, nailaze na problem, zbog velike populacije
američkog stanovništva i samim tim se javlja problem i implementacije u svakoj školi. Međutim,
važno je da se razvija program koji je jednostavan za implementaciju, a koji se zasniva na
uključivanju roditelja, a pritom ne oduzima vrijeme standardnoj školskoj nastavi. Sa alarmantnim
porastom gojasnosti kod djece, zagovornici pozivaju djecu da provode više vremena napolju.
Pored toga, bezbjednost državnih puteva u školskom programima, može dovesti do povećanja
broja djece koja se kreću u saobraćaju. Važno je da se razviju inovativne strategije u edukaciji
pješaka, kako bi se osigurala bezbjednost naše djece.
V
SADRŽAJ
1.1. Faktori rizika..................................................................................................7
1.2. Djeca u saobraćaju.......................................................................................12
1.3. Inženjerske i edukativne kontramjere..........................................................13
2.3. Istraživanja na unapređenju bezbjednog ponašanja pješaka........................24

VII
1. Uvod
Bezbjednost djece pješaka bi trebala da bude važna roditeljska briga kada djeca razvijaju
veću mobilnost i nezavisnost. Roditelji se često okreću popularnim časopisima, kako bi dobili
neke najnovije informacije i savjete o roditeljstvu, problemima i strategijama rada sa djecom.
Roditeljski magazin dostiže dostiže skoro 11 miliona čitalaca, ali je veoma malo tekstova
objavljeno o bezbjednosti djece pješaka. Najnoviji kratki članak objavljen za noć vještica,
podsjetio je roditelje da povećaju merkantnost, hodaju sa svojom djecom trotoarima, prelaze
raskrsnice, te da se uvjere da kostimi nisu previše dugi i das u cipele odgovarajuće. D.R.Koontz
(autor magazina), savjetuje roditelje o pitanjima bezbjednosti za nekoliko različitih starosnih
grupa. Jedini pomen prelaska ulice u cijelom članku, odnosi se na djecu od 7 do 8 godina, u
kojem savjetuje roditelje, da stvore zonu u naselju, od koje djeca ne mogu skrenuti s ozbirom das
u često u njihovom komšiluku sama. U 2000 godini, Hochbaum je dao više specifičnih
bezbjednosnih strategija roditeljima, da uče svoju djecu od 8 do 9 godina, da prelaze na zeleno
svjetlo, da pogledaju lijevo, desno, lijevo prije prelaska ulice, da ne prelaze između parkiranih
automobile i izbjegavaju ulice s gustim saobraćajem ili složenim raskrsnicama.
Uz malo više pažnje usmjerene na bezbjednost djece pješaka u najčitanijim časopisima za
roditelje, nije iznenađujuće da mali broj roditelja shvata das u saobraćajne nezgode, vodeći uzrok
smrti kod djece od 4 do 15 godina (NHTSA) i da se od toga 20% saobraćajnih nezgoda s
najtežim posljedicama (smrtnim ishodom), odnosi upravo na djecu pješake, uzrasta od 5 do 9
godina. Djeca u tim godinama imaju veću vjerovatnoću da budu uključena u saobraćajne nezgode
s pješacima u oblastima stambenih zona u blizini kuće. Dječaci su češće od djevojčica uključeni u
pješačke saobraćajne nezgode, a urbana područja predstavljaju veći rizik za djecu, nego ruralna
područja i socio-ekonomski status je povezan s povećanjem rizika od nastanka povreda djece
pješaka.
1.1.
Faktori rizika
Stopa smrtnosti djece pješaka od 14 godina i mlađe, opala je od kraja osamdesetih,
međutim, to može biti odraz manje stope izloženosti pješaka saobraćaju. Tokom vremena,
povećana upotreba auto prevoza, dovela je do smanjenja potrebe za hodanjem kao vidom kretanja
u saobraćaju. Izlaganje saobraćaju, izmjereno je na nekoliko različitih načina, sa brojem puteva
koji se najčešće ukrštaju. Izlaganje se takođe mjeri u pogledu vremena provedenog u i pored
ulice, režimom i brojem pješaka koji prelaze unaprijed određene puteve.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti