Biodiverzite – ptice
Univerzitet Union Nikola Tesla – Fakultet za ekologiju i zaštitu životne sredine
-
BIODIVERZITET
-
SEMINARSKI RAD
PTICE-AVES
Beograd
Maj, 2016.
1. POREKLO I OPŠTE ODLIKE PTICA
Klasa Aves obuhvata 28 redova, 170 familija, odnosno 9.990 recentnih vrsta u svetu. Na teritoriji naše
zemlje zabeleženo je 382 vrste ptica.
Ptice su visoko razvijena grupa kičmenjaka, koju mnogi zoolozi smatraju i najviše diferenciranom.
Evolutivnim razvojem stekle su četiri osobine, kojima su se jasno odvojile od predačkih gmizavačkih
grupa. To se pre svega odnosi na posedovanje perja . Pero je nastalo od krljušti gmizavaca drastičnom
promenom forme - proširivanjem i stanjivanjem.
To je prvobitnim pticama omogućilo toplokrvnost, a potom i letenje. Najznačajniji fosilni nalazi koji
svedoče o pojavi ovih struktura potiču iz centralne Evrope, iz perioda jure, pre 140 miliona godina. Te su
se ptice nalazile na obali praokeana, koji se kasnije povukao. Na tom mestu se danas nalazi južna
Nemačka (Bavarska), tačnije kamenolomi krečnjaka, koji je dosta kopan za potrebe litografske
štamparske industrije još sredinom XIX veka. Tako je 1861. godine pronađeno nekoliko celih, dobro
očuvnanih skeleta praptice, koja je poslužila kao najznačajniji dokaz Darvinove teorije evolucije. Dobila
je ime Archaeopteryx, odnosno "drevno krilo" (slika 1). Nije bila veća od vrane, imala je telo pokriveno
perjem i razvijena krila poput današnjih ptica, ali je imala zube u vilicama i dug gmizavački rep. Bila je
bipedalna i kretala se na vrhovima prstiju (imala je samo tri nožna prsta). Ranije se sumnjalo u njenu
sposobnost letenja. Smatralo se da je uglavnom skakala i jedrila na kratkim rastojanjima, jer su joj grudni
mišići bili preslabi za manevarski let. Međutim, novije analize su pokazale da je oblik krilnih pera
asimetričan, što ukazuje na ograničene mogućnosti aktivnog leta.
Slika 1.- Fosil Archaeopteryx-a
Fosili kod ptica su zbog trošnih kostiju mnogo ređi nego kod drugih grupa kičmenjaka, ali je do danas
prikupljeno i obrađeno već dovoljno fosilnog materijala za istraživanje evolutivnog razvitka ove grupe.
Tako je u Kini 1997. godine pronađen i Protarchaeopteryx (iz perioda pre oko 125 miliona godina), koji
jako liči na prethodnu prapticu, ali ima duže perje. Međutim, oblik ovog perja je simetričan, što isključuje
mogućnost aktivnog letenja. Još stariji fosili ove grupe imaju manje perja ili samo filamente, i slabije
razvijene sve karakteristike ptica (poput strašnih Velociraptor spp). Sa druge strane, prva prava letačica
potiče iz perioda od pre 115 miliona godina i pronađena je u Španiji. Karakteriše je posedovanje alule
(krioca) na palcu, što omogućuje manevrisanje pri sporom letu, uzletanje i sletanje. Zato je nazvana
Eoalulavis.

- Krilo se odlikuje velikom površinom, zahvaljujući dvema alarnim membranama (na ramenu i pazuhu).
Konkavna unutrašnja površina grabi vazduh, a glavnu funkciju u letu preuzima prednja ivica krila.
Poseban dodatak - krioce (ala spuria ili alula) povećava površinu pri manevru ili sporom letu.
- Noga je obično bez perja na pisku i prstima, izuzev kod živine, nekih grabljivica i morskih ptica.
Umesto perja, površina je pokrivena rožnim pločicama.
PERJE
Domaći vrabac ima 3.500 pera, a labud 25.000. Pero je visoko specijalizovani proizvod epidermisa,
sačinjen od ß-keratina. Ono obično raste iz kožne navlake i dobro je prokrvljeno u periodu rasta. Čim
dostigne punu veličinu, prekida se kontakt sa krvnim sudom, pero odumire i preuzima svoju funkciju.
Pero se na telu nalazi i troši do njegove zamene - mitarenja. Mitarenje je postepen proces kojim se uvek
zamenjuje samo jedan deo perja, dok ostala vrše funkciju.
Veće perje iz krila ili repa najpogodnije je za posmatranje elemenata građe pojedinačnog pera. Stabljika
pera ili badrljica (scapus) pruža se celom njegovom dužinom i obično sastoji iz dva dela. U kožu je
usađena drška (calamus), cevasti poluprozračni deo, koji u manjoj meri sadrži srž i okruglog je preseka.
Distalni deo naziva se kopljište (rahis), vrlo je elastičan i postepeno se sužava, a pravougaonog je preseka
i sadrži središnji kanal. Kopljište sa obe strane nosi zastavicu (vexillium), prošireni i spljošteni deo pera.
Zastavica se deli na unutrašnju i spoljašnju čiju. Čija (ramus) se sastoji od mnoštva paralelno postavljenih
izraštaja, žioka. Svaka žioka (radius) se grana na još sitnije izraštaje, žiočice, kojima se žioke kače jedna
za drugu. Žiočica (radiolus) može i sama da se grana na još sitnije izraštaje i kači se sa žiočicom susedne
žioke. Ptice redovno popravljaju svoje perje, tako što pritiskom ivica kljuna olakšavaju uzajamno
uklapanje ovih izraštaja.
Perje se prema građi i funkciji deli na sledeće tipove:
a) konturno pero (pluma) - to je najveće i najsloženije perje, koje pokriva celo telo ptica i daje
aerodinamičnu konturu-takva su:
velika pera krila, vila,
velika pera repa, krmila,
pokrovna pera;
b) donja pera i paperje (plumula) - jednostavno, meko perje koje nema formirane čije, pokriva celo telo
i služi za termoregulaciju;
c) dlakasta pera, stršljike (filopluma) - mala pera rudimentirane zastavice koja služe kao
mehanoreceptori u osnovi većih pera; slična su im aurikularna ili ušna pera - dlačice na ivicama slušnih
otvora.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti