SEMINARSKI RAD

“OPŠTA I NEORGANSKA HEMIJA“

TEMA:

BIOGENI ELEMENTI

Profesor:                                                                    Student:

  

  

  

  

SADRŽAJ:

  

  

background image

          Hemijski elementi koji izgrađuju ćeliju nazivaju se biogeni elementi. Prema količini u 
kojoj se nalaze u ćeliji najvažniji su makroelementi (grč. macro-mnogo), kojima pripadaju C 
(ugljenik), H (vodonik), O (kiseonik), N (azot), S (sumpor) i fosfor (P). Makroelementi su 
kovalentno vezani u organskim biomolekulima kao npr. aminokiselinama, ugljenim 
hidratima, lipidima, nukleinskim kiselinama i dr. jedinjenjima i čine 99% biomase biljnog 
organizma. Oni imaju relativno malu atomsku masu, sposobni su da grade višestruke veze i 
da učestvuju u građenju strukturnih i “energetskih” jedinjenja. Čine osnovu života na Zemlji.

Vodonik 

Vodonik (H, lat. Hydrogenium, naziv izveden iz latinskog “stvaralac vode”) je najlakši 
hemijski element. Nalazi se u IA grupi Periodnog sistema elemenata. Javlja se u obliku dva 
stabilna izotopa 1 H (protijum) i 2 H (deuterijum, koji se takođe označava simbolom D) kao i 
jednog nestabilnog 3 H (tricijum, koji se označava T). Pošto je jedan od stabilnih izotopa dva 
puta teži od drugog, oni se međusobno dosta razlikuju po hemijskim svojstvima.      
Deuterijum poznat i kao teški vodonik, je stabilni izotop vodonika čije atomsko jezgro sadrži 
po jedan proton i neutron, dok jezgro običnog vodonika ima samo jedan proton. Hemijski 
simbol tricijuma je 3 H, a pojednostavljeno se može obeležiti sa T. U poređenju sa 
deuterijumom, pored što ima proton u atomskom jezgru, ne posjeduje jedan, već dva 
neutrona. Vodonik se javlja se u vidu dvoatomnih molekula H2.                                               
Koncentracija vodonikovih jona izražava se pomoću pH vrednosti. 
Pod normalnim uslovima vodonik je u gasovitom agregatnom stanju. Nije otrovan. Zapaljiv 
je a granica eksplozivnosti u vazduhu od 4-94%. Zvanično vodonik je otkrio 1766. godine 
Henri Kevendiš. 

Jedinjenja                                                                                                                                    
Vodonik-peroksid (H2O2) je plavičasto, u razblaženoj formi bezbojno, tečno jedinjenje 
vodonika i kiseonika. Sadrži dve polarne O-H veze pa reaguje kao slaba baza. Veoma je jako 
oksidaciono sredstvo. Vodonik-peroksid je nestabilno jedinjenje i raspada se na povišenoj 
temperaturi ili u prisustvu katalizatora.                                                                                    
Voda je hemijsko jedinjenje kiseonika i vodonika.Hemijska formula vode je H2O. Voda je 
supstanca bez mirisa, ukusa i boje. Temperatura mržnjenja vode je 0 °C, a temperatura 
ključanja je 100 °C. Čvrsto agregatno stanje se zove led, a gasovito para. Voda je tečnost bez 
mirisa i ukusa koja je prisutna skoro svuda: u okeanima, morima, rekama, jezerima, gasovita 
u oblacima, zamrznuta u glečerima ili u velikim podzemnim bazenima ispod krečnjačkih 
stena. Ovu podzemnu vodu koristi živi svijet koji bez nje ne može da opstane.             
Ljudsko telo čini 72 % vode, pri čemu se ona stalno unosi i izbacuje. Voda je sastavljena od 
dva atoma vodonika (Н) i jednog atoma kiseonika (O). Spajanjem vodonika direktno sa 
elementima nastaju hidridi, koji mogu biti hidridi nemetala (halogenvodonici, H2O, H2S, 
NH3, PH3, AsH3) ili hidridi metala u kojima je njegov oksidacioni broj -1. 

Biološki značaj                                                                                                                        
Vodonik ulazi u sastav svih živih organizama kao jedan od osnovnih elemenata od koga su 
sastavljena sva organska jedinjenja e takođe i u sastav vode bez koje nema života na Zemlji. 

Upotreba                                                                                                                                   
Vodonik se upotrebljavao za punjenje balona, kao lakši od vazduha, ali je zamenjen 

helijumom zbog opasnosti od požara. Danas se koristi za autogeno zavarivanje.                
Upotrebljava se za hidrogenizaciju biljnih ulja, dobijanje amonijaka i metanolaVodonik se 
koristi u procesima sagorevanja (industrije stakla, obrada dragog kamenja, sečenja i 
zavarivanja metala), u hemijskoj industriji za redukcju, hidrogenizaciju i desulfurizaciju, u 
proizvodnji električne energije, instrumentalnoj analitici, meteorologiji itd.

Ugljenik 

Ugljenik (C, latinski carboneum) јe nemetal, IVA grupe.Da јe hemiјski element prvi јe 
utvrdio Antoine Lavoisier.                                                                                                       
Dijamant (grč. adams- nepobediv) je bezbojna, kristalna supstanca sa velikim indeksom 
prelamanja svetlosti. Struktura dijamanta odgovara sp3 hibridizaciji ugljenika. Dijamant je 
alotropska modifikacija ugljenika. Na Mosovoj skali tvrdoće zauzima najviše mesto sa 
tvrdoćom 10.Mera za težinu diajamanata je karat. Jedan karat = 0,2 grama. 
Grafit je najčešća i najstabilnija alotropska modifikacija ugljenika. To je jedna od naјmekših 
supstanci. Sive je boje.                                                                                                       
Aktivni ugalj je posebno pripremljena vrsta ugljenika porozne kristalne strukture. Prostori 
pora u aktivnom uglju ne prelaze veličinu od 10 Angstrema.                                           
Fuleren je alotropska modifikacija ugljenika, otkrivena 1985. godine, kada je pukom igrom 
slučaja laserski sintetizovan molekul C60. Za ovo otkriće naučnici Harold Kroto (Univerzitet 
u Saseksu, Velika Britanija), Robert Kerl i Ričard Smoli (Rajs Univerzitet iz Hjustona) 1996. 
godine dobili su Nobelovu nagradu. 

Jedinjenja                                                                                                                                
Broј poznatih јedinjenja ugljenika јe preko 10 puta veća od poznatih јedinjenja svih ostalih 
elemenata. Sem organskih јedinjenja veliki značaј imaјu ugljenik(II)oksid, ugljenik(IV)oksid, 
ugljena kiselina, karbidi i karbonati.                                                                                     
Ugljenik(II)-oksid, CO, gas bez boje, ukusa i mirisa, veoma je otrovan, nastaje nepotpunim 
sagorevanjem benzina i ostalih organskih jedinjenja 
2C + O2 → 2CO 

Biološki značaj                                                                                                                          
Posle vode ugljenik je najzastupljenija komponenta živih sistema. 49% suve materije 
organizma čini ugljenik. Ugljenik kruži u atmosferi u obliku CO2 ka autotrofnim biljkama a 
od njih, do konzumenata heterotrofa pri čemu se aerobnim disanjem veliki deo ugljenika 
vraća u atmosferu takođe u obliku CO2.Ugljenik ulazi u sastav svih biološki značajnih 
molekula kao što su šećeri, proteini, nukleinske kiseline, lipidi itd.

Upotreba  
Grafit se upotrebljava za izradu olovaka i elektroda. To je jedini nemetal koji dobro provodi 
električnu struju i toplotu.Aktivni ugalj se koristi za prečišćavanje vode i vazduha kao i za 
apsorpciju gasova i para. Veštački dijamanti se koriste u industrijske svrhe za sečenje, 
brušenje i poliranje drugih mekših materijala. Sečenjem i poliranjem dijamanata dobija se 
brilijant koji se koristi kao nakit

 

Azot

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti