Fakultet tehničkih nauka
Depatman: Inžinjerstvo zaštite životne sredine
Predmet: Projektovanje sistema zaštite

BIOMASA I BIOGAS

- Seminarski rad -

Dunja Rakocija
Marta Milošević 32

- Novi Sad 2010 –

1. UVOD

U svetu se trenutno iz fosilnih goriva dobija oko 80% energije. Porast populacije zahteva povećanje 
energetske potrošnje, međutim nalazišta fosilnih goriva su ograničena i mnogi naučnici veruju da će 
se u narednih sto godina sve rezerve potpuno iskoristiti. Rešenje leži u alternativnim izvorima 
energije.
Alternativni izvori energije predstavljaju energetske resurse koji se mogu nadoknaditi prirodnim 
procesima i koristiti neograničeno dugo sa tim da njihova potrošnja ne premašuje kapacitet njihovog 
obnavljanja.   Njih   čine   nepotrošivi   resursi   kao   sto   su:   solarna   energija,   geotermalna   energija, 
energija   vetra,   hidroenergija,   energija   pokretanja   morske   vode   i   obnovljivi   resursi   kao   što   su 
energija biomase i nuklearna fuzija.
Neobnovljivi  izvori  energije  postoje  samo  u  ograničenim  količinama na  Zemlji  i sav  materijal 
prisutan   u   obliku   neobnovljivih   izvora   energije   će   se   na   kraju   potrošiti,   i   zbog   toga   se   ovim 
izvorima mora naći zamena.
Vodeći svetski problem je danas ugrožavanje životne sredine i zbog toga je potrebno obezbediti 
alternativne izvore energije koje ne bi imale veliki uticaj na ugrožavanje životne sredine.
S obzirom na deficit konvencionalnih izvora energije (nafte i gasa), u EU je postignut sporazum da 
se poveća korišćenje udela energije iz obnovljivih izvora sa 14 na 20%, težeći da se do 2020. godine 
ukupna emisija gasova smanji za 12% u odnosu na 1990. godinu. Zato su obnovljivi izvori energije 
stavljeni u samo središte njene razvojne politike. Zajednička osobina svih obnovljivih i alternativnih 
tehnologija je relativno visok stepen početne investicije, ali i njihova niska operativna cena. Na 
osnovu analize tehnoloških ciklusa, ovo čini da je njihova ukupna cena povoljnija.
Kako je potencijal obnovljivih izvora energije ogroman, njihovo dalje tehnološko usavršavanje i 
primena treba da budu prioritet ekonomskog razvoja kod nas.

2. BIOMASA

Biomasa   je   izvor   tečnih,   čvrstih   i   gasovitih   energenata.   Biomasa   je   najveći   obnovljivi   izvor 
energije. Srbija spada u vrh evropskih zemalja po količini raspoložive a neiskorišćene biomase. 
Tehnologije za njeno korišćenje su raspoložive, ekološki prihvatljive i ne spadaju u red visokih 
tehnologija. Glavna prepreka većem korišćenju biomase za proizvodnju električne energije leži u 
troškovima proizvodnje. Proizvodnja električne energije iz biomase još uvek ima značajno veće 
troškove od proizvodnje iz fosilnih goriva. 
Biomasa je najstariji izvor energije koji je čovek koristio i predstavlja zbirni pojam za proizvode 
biljnog i životinjskog sveta. Biomasa kao obnovljivi izvor energije, uključuje ogrevno drvo, šumski 
otpad, piljevinu koru, otpad iz pilana, slamu, kukuruzovinu, stabljike suncokreta, ostatke pri rezidbi 
voćnjaka i vinograda, životinjske ekskremente, biorazgradivi komunalni i industrijski otpad i drugo. 
Biomase se mogu koristiti za zadovoljenje različitih energetskih potreba, kao sto su proizvodnja 
električne   energije,   zagrevanje   domaćinstava,   za   dobijanje   goriva   za   motorna   vozila,   kao   i   za 
proizvodnju   toplote   za   industrijske   procese.   Navedene   vrste   biomase   su   slične   po   sastavu   i 
tehničkim   karakteristikama   sa   aspekta   da   se   koriste   kao   biogoriva.   Ali,   uprkos   tome   postoje 
značajne specifičnosti koje su uslovile razvoj posebnih tehnologija i tehnike za njihovo korišćenje u 
energetske svrhe.
Biomasa nastala kao produkt (ostatak) poljoprivredne proizvodnje najcešće se prikuplja u obliku 
manjih ili većih četvrtastih bala ili većih rol bala, različitih gustina. Forma biomase koja ostaje na 

1

background image

Naziv zemlje

Količina (tona)

Švedska

1,600,000

Nemačka

800 000

Austrija

600 000

Finska

400 000

Baltičke države

800 000

Rusija

300 000

Ostali

1 000 000

Ukupno

5 500 000

Tabela 1: Proizvodnja peleta u Evropi u 2007.godini (procena) (Izvor: Vapo Oy, Mp. Martti 

Savolainen London, 2.11.2007)

Za razliku od većine razvijenih zemalja, u Srbiji se primena drvne biomase za proizvodnju novih 
oblika drvnih goriva, a time i energije, još uvek nalazi na samom početku. U toku 2007. i prvoj 
polovini 2008. godine, izgrađeno je nekoliko pogona za proizvodnju drvnih peleta, a u Beogradu je 
u toku probna upotreba drvne biomase (drvnih briketa i peleta) u jednoj od gradskih toplana.
Razlozi zaostatka Srbije u ovoj oblasti su brojni, a neki od značajnijih su nedostatak institucionalne 
podrške, izostanak adekvatne legislative, nedovoljne investicije, nedostatak znanja i nizak nivo 
tehnološkog razvoja.

Slika 1: Drvna biomasa

Biomasa u poljoprivredi

  – poljoprivredom se bavi veliki deo stanovništva u Srbiji. Nešto ispod 

polovine populacije (44 %) živi u ruralnim područjima, baveći se poljoprivredom i aktivnostima 
vezanim   za   nju.   Trgovina   poljoprivrednim   proizvodima   čini   12,8%   ukupnog   iznosa   spoljno-
trgovinske razmene. (Bogunović i Bogdanov, 2009). Postoje tri osnovna oblika korišćenja biomase 
u poljoprivredi - za ishranu stoke, kao sirovina za industrijsku preradu i za proizvodnju toplotne 
energije. U poslednje vreme se reaktivira i četvrti oblik korišćenja biomase kao organskog đubriva 
(stajnjaka).

Ostaci ratarske proizvodnje  

– gajeni usevi sa potencijalom za proizvodnju biogoriva u Srbiji su 

soja, suncokret, kukuruz i uljana repica. Ovaj tip proizvodnje biljaka za dobijanje biogoriva započet 
je 2007. godine kada je izgrađena prva fabrika za proizvodnju biodizela.

3

    Slika 

2: Biljni ostaci (strnjika ječma)

Slika 3: Sitnilica za biljne ostatke

Ostaci rezidbe u voćarstvu i vinogradarstvu

 – jedna od glavnih tehnoloških operacija u voćarstvu i 

vinogradarstvu  je rezidba.  Delovi  krune odbačeni rezidbom  mogu  biti iskorišćeni u  energetske 
svrhe. Dodatni izvor otpadaka biomase pri gajenju voćaka i vinograda je zamena starih izrođenih 
stabala novim. Zamena se vrši svakih 10 do 25 godina u zavisnosti od vrste voćaka koje se gaje. 
Ova aktivnost je uobičajena za dobro organizovane i održavane voćnjake.

Biootpad u stočarskoj proizvodnji

 – tečno đubrivo koje se dobija prilikom gajenja goveda i svinja 

zajedno sa živinskim otpadom predstavlja jos jedan potencijalni izvor obnovljive energije. Zbog 
visokog sadržaja vode (do 90%), ovi ostaci podležu aerobnim procesima, u cilju dobijanja đubriva 
povoljnih za životnu sredinu.

Biomasa   u   šumarstvu

  –   energija   na   bazi   drveta   je   ekološki   prihvatljiv   izvor   energije   zbog 

sposobnosti da smanji emitovanje gasova koji doprinose stvaranju efekta staklene bašte.

4. ELEMENTARNI HEMIJSKI SASTAV BIOMASE

U tabeli je prikazan hemijski sastav određenih vrsta sirovina dobijenih iz poljoprivrede, koje se 
mogu upotrebiti za dobijanje briketa, u odnosu na strukturu kod drveta.

Hemijski   sastav 
%

Slama

Oklasje 
kukuruza

Ljuske 
suncokreta

Drvo

Ugljenik

44,84

56,87

50,57

50,30

Vodonik

5,68

5,08

5,68

6,20

Kiseonik + Azot 41,48

35,89

40,91 + 0,57

43,10

Pepeo

8,00

2,16

2,27

0,40

Tabela 2: Elementarni hemijski sastav biomase (Ostojić, 1996)

4.1 Elementarna analiza biomase

Elementarna analiza je hemijska analiza koja obuhvata ukupnu masu biomase. Ova analiza se može 
predstaviti izrazom (maseni udeli %):

C + H + O + N + S + A + W = 100%

Gde su 

C, H, O, N, S, A, W

-maseni udeli ugljenika, vodonika, kiseonika, azota, sumpora, pepela i 

vlage u radnoj masi biomase, %.

4

background image

5. TEHNOLOGIJE ZA ENERGETSKE TRANSFORMACIJE

BIOMASE

Za korišćenje biomase u energetske svrhe stoje na raspolaganju klasične i savremene tehnologije 
sagorevanja, gasifikacije i pirolize uglja, pri čemu je samo tehnologija sagorevanja dostigla punu 
zrelost. Značajnije korišćenje biomase u energetske svrhe, zahteva modifikaciju ovih tehnologija jer 
biomasa ima karakteristične osobine kao što su: veliki procenat vlage i isparljivih gorivih materija, 
kao i lako topivi pepeo.
Za dobijanje toplotne energije iz biomase moguće je koristiti tehnologiju sagorevanja, gasifikaciju 
ili pirolizu. Za sagorevanje biomase, u zavisnosti od njenog oblika, vrste i vlažnosti koriste se 
klasične   tehnologije   sagorevanja   na   rešetci   (nepokretnoj,   pokretnoj,   kosoj   i   stepenastoj),   kao   i 
sagorevanje u mehurastom ili cirkulacionom fluidizovanom sloju.

5.1. Tehnologije energetskog iskorišćenja biomase

Nove tehnologije konverzije biomase zahtevaju:

Efikasan način iskorošćenja biomase;

Konkurentnost cene u odnosu na energiju iz fosilnih goriva i

Manji uticaj na okolinu.

Tehnologije sagorevanja:

Tehnologije direktnog sagorevanja;

Tehnologija kosagorevanja;

Gasifikacija i piroliza i

Kombinovana   proizvodnja   električne   i   toplotne   energije   iz   biomase 
(kogeneracija).

6. BRIKETIRANJE I PELETIRANJE

Briketiranje biomase predstavlja proces koji nesumnjivo spada u ekološki čiste tehnologije. Ovim 
procesom se otpadna masa iz poljoprivrede, šumarstva a i iz ostalih grana proizvodnje koje generišu 
ovakav otpad prerađuje u gotov proizvod, tj. briket. 

Briket

  u odnosu na svoju sirovinu (biomasu) ima velike prednosti u energetskim svrhama, pre 

svega pri manipulaciji. Sagorevanjem ovog proizvoda oslobađaju se zanemarljive količine štetnih 
materija koje ne zagađuju životnu sredinu i zbog toga ovo gorivo se može smatrati ekološki čistim. 
Velika prednost ove vrste energetskog goriva u odnosu na postojeća fosilna goriva je njegova 
obnovljivost. Briketi se mogu koristiti kao hrana za domaće životinje (hranljive biomase), gorivo za 
roštilj, hranljivi supstrat za negovanje biljaka, sredstvo protiv komaraca itd.

Pelet

 je gorivo izrađeno od drvne mase, bez hemijskih dodataka, i apsolutno nije štetno po zdravlje 

čoveka i okolinu. Proizvodi se kao i briketi od drvnih ostataka u specijalno dizajniranim presama. 
Pri sagorevanju ostaje mala količina pepela, tako da se čišćenje peći u kojima pelet sagoreva može 
obavljati samo jednom nedeljno. Pelet je veoma visoke kalorične moći do 5,4 kWh/kg. Jednostavno 
i lako se koristi. Pakuje se i prodaje u plastičnim džakovima od po 15 kg, što je dovoljno za grejanje 
tokom 35 sati. Peleti su forma biogoriva sa solidnom sadašnošću i još boljom budućnošću. Oni  su 
transportabilni, zbog velike gustine pogodni za skladištenje, lako se ostvaruje automatsko loženje, a 
to je i goirvo najviše ujednačenosti karakteristike.  

6

Želiš da pročitaš svih 23 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti