Biometrijska identifikacija

Bosna i Hercegovina
BRČKO DISTRIKT
BOSNA I HERCEGOVINA

Internacionalni univerzitet
Brčko distrikt BiH

PRAVNI FAKULTET - OSNOVNE STUDIJE

BIOMETRIJSKA IDENTIFIKACIJA

(Seminarski rad)

Predmet: Kriminalistička identifikacija

Босна и Херцеговина
БРЧКО ДИСТРИКТ
БОСНA И ХЕРЦЕГОВИНА

Интернационалниr универзитет
Брчко дистрикт БиХ

SAŽETAK

Biometrija je disciplina koja razvojem znanosti, a prije svega digitalno-informacijske

tehnologije, dobiva sve značajnije mjesto u različitim područjima društvenog života, ljudskog
rada i interesa. Tako se dostignuća biometrije vrlo često koriste u područjima medicinske
dijagnostike, privatne zaštite, nadzora kretanja na određenim javnim prostorima
(autentifikacija), identifikacije osoba za nekriminalističke potrebe, poput nadzora izbora,
dokazivanja očinstva i dr.

U radu se prikazuju mogućnosti primjene biometrije u kriminalističkom istraživanju.

Istaknuto je da se može raditi o tri aspekta aplikacije biometrijskih dostignuća u kriminalistici.
Prvo   je   područje   biometrijske   identifikacije   osoba,   drugo   je   područje   traseološke
identifikacije,   a   treće   područje   je   ono   na   kojem   se   biometrijske   karakteristike   manje
diferencijalne   vrijednosti   koriste   u   otkrivačko-spoznajnom   dijelu   kriminalističkog
istraživanja.

Biometrija se koristi od davnih vremena i razvijala se sukladno razvoju ljudskog

znanja, odnosno tehnologije i znanosti, čiji vrtoglavi razvoj u zadnjim desetljećima otvara
neslućene mogućnosti njihovog apliciranja u područjima identifikacije. Klasične metode
identifikacije u novom okruženju dobivaju novu, dodatnu kvalitetu, a ustanovljuju se i
potpuno nove metode.

1. UVOD

Pitanje svih mogućih aspekata razlikovanja, prepoznavanja i identifikacije javlja se još

u dalekoj povijesti. U plemenskom sustavu prvobitne zajednice, nepoćudne članove plemena
koji su se ogriješili o plemenska pravila uz progon kao mjeru s vrlo izvjesnom smrtnošću (nije
se moglo preživjeti sam, bez vatre, hrane i lovačke opreme), određivalo se i označavanje istih
sakaćenjem, ožiljcima ili žigosanjem, kako bi svi znali da se radi o prognaniku, pa ga obično,
nakon što je prepoznat kao takav, nije prihvaćalo niti drugo pleme. Poznati su slični načini
označavanja ubojica, lopova i nemoralnih u srednjovjekovnoj Europi, ali i diljem svijeta.

Pojedine metode identifikacije koristile su se i u humanije svrhe, pa je poznato da su

prije četiri tisućljeća u pisanim dokumentima Asiraca i Babilonaca kao znak pisca i dokaz
autorstva na dokument otiskivani otisci papilarnih linija prsta (tzv. Supur), a još stari Kinezi
daktiloskopirali su novorođenčad kako bi izbjegli zamjenu djece.

U novom vijeku, a posebno razvojem humanističkih i prirodnih znanosti došlo je do

procvata brojnih metoda koje su trebale pridonijeti identifikaciji, prepoznavanju i razlikovanju
određenih osoba. Prije svega radi se o apliciranju medicinskih znanosti u području
kriminalističke identifikacije osoba i o traseološkoj identifikaciji.

Kriminalistika se definira kao disciplina koja sustavno istražuje i primjenjuje

znanstvene metode i pravila iskustva u otkrivanju i razjašnjavanju pojava kaznenih djela i
utvrđivanju njihovih počinitelja.

Kriminalistika koristi znanja, metode i sredstva različitih znanosti pri sprječavanju i

otkrivanju kriminaliteta, ali stvara i razvija vlastite, originalne kriminalističke metode koje
koristi u ostvarenju deklariranog cilja.

Suvremeni kriminalitet također je u znatnoj mjeri determiniran znanstveno

tehnološkom suvremenošću, jer počinitelji pri počinjenju kaznenih djela sve češće
pribjegavaju sofisticiranim metodama i tehnikama rada te pri tom primjenjuju najmodernija
sredstva i pomagala.

U ovoj eri, koju bismo mogli nazvati informatičkom, kompjutorskom ili digitalnom,

spomenute tehnologije otvaraju potpuno novu stranicu u klasičnom poimanju nekih pojmova
vezanih uz predmete kaznenog djela (sredstva počinjenja, predmete na kojima je počinjeno
kazneno djelo, odnosno predmete nastale kaznenim djelom), materijalni dokaz, modus
operandi kao i razne druge aspekte važne za kriminalističko istraživanje.

Jedno od područja kriminalističkog istraživanja koje je sukladno tome doživjelo

ogromne promjene, područje je kriminalističke identifikacije, bilo da se radi o identifikaciji
osoba ili predmeta, bilo o traseološkoj identifikaciji.

Neke od klasičnih identifikacijskih metoda, koje su prema općim karakteristikama

biometrijske,   dobivaju   potpuno   novo   značenje   i   kvalitetu   i   doživljavaju   svoj   remake   u
informatičko-digitalnom   okruženju.   Naime,   primjenom   modernih   tehnologija   iz   domene
elektrotehnike   i   računalstva,   kroz   suvremene   hardverske   uređaje   i   softverske   alate,   neke
svojevremeno kroz povijest odbačene identifikacijske metode, doživljavaju svoj procvat i
novu afirmaciju.

Pavišić, B., Modly, D., Veić, P., Kriminalistika 1, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2006., 33.

2. IDENTITET I IDENTIFIKACIJA

Svaka osoba, životinja, predmet ili bolje kazano svaki objekt

u prirodi razlikuje se od

svih drugih i svega drugoga. Ponekad su diferencijalna obilježja notorna, očita, pa je identitet
objekta jednostavno utvrditi. No, često su objekti iste vrste vrlo slični i ne mogu se razlikovati
bez primjene određenih metoda, kojima će se detektirati i u postupku identifikacije koristiti
detalji po kojima se objekti ipak razlikuju.

Identitet predstavlja ukupnost nepromjenjivih obilježja koja čine određenu osobu ili

predmet, a prema kojima se ona/ono može razlikovati od svih drugih. Taj skup obilježja,
odnosno individualnih karakteristika predstavlja individualnost.

Identifikacija osoba je utvrđivanje istovjetnosti nepoznatog s otprije poznatim, na

temelju određenih identifikacijskih obilježja. To je postupak usporedbe određenog broja
identifikacijskih obilježja, pri čemu se ustanovljava podudarnost ili različitost između
objekata koji se uspoređuju.

Pod pojmom provjeravanje identiteta osobe podrazumijevamo postupak koji se

provodi  uvidom u  javnu  ispravu  ili bazu  podataka  radi  provjere podataka o  identitetu  iz
isprave ili baze, s podacima ili osobnim izgledom osobe. Ovaj postupak provodi se kada
identitet   osobe   nije   sporan   i   potrebno   je   samo   usporediti   istinitost   podataka.   Pojam
utvrđivanja   identiteta   osobe   predstavlja   složeniji   postupak   od   provjere   identiteta,   a
podrazumijeva   utvrđivanje   identiteta   nepoznate   osobe   ili   utvrđivanje   točnosti   podataka   o
identitetu kada se sumnja u točnost istoga, pomoću posebnih metoda i tehnika identifikacije
kao što je daktiloskopija.

2.1. Identifikacijska obilježja

Svaki čovjek, životinja ili predmet (objekt) jedinstven je, neponovljiv, istovjetan samo

sam sa sobom, odnosno razlikuje se od svih drugih. Kriterij po kojem se razlikuje od svih
drugih su individualna obilježja, a jedan dio tih obilježja, koja se mogu koristiti u postupku
kriminalističke identifikacije zovemo identifikacijska obilježja.

Da bi se neko obilježje moglo koristiti u procesu identifikacije treba zadovoljiti

sljedeće zahtjeve:

univerzalnost (da ga posjeduje svaka osoba),

individualnost ili originalnost (da je različito kod svake osobe),

trajnost i nepromjenjivost,

mogućnost izdvajanja iz ukupnosti obilježja (zbog mogućnosti stvaranja baza i
komparacije),

jednostavno prikupljanje i korištenje.

Kad je riječ o postupku utvrđivanja i provjere identiteta osobe koriste se ne samo

tjelesna obilježja koja se nazivaju i stvarnim ili faktičkim obilježjima, već i pravna obilježja.

Neki autori koriste i termin entitet.

Kolar-Gregorić, T., Kriminalistička identifikacija osoba, Krimarak 9, Zagreb: MUP RH, 2002., 3.-5.

Pavišić, B., op. cit. 530.