Biosigurnost hrane
Kotor, novembar 2016.
UNIVERZITET CRNE GORE
FAKULTET ZA TURIZAM I HOTELIJERSTVO
SEMINARSKI RAD
Tema:
Biosigurnost hrane
Predmet:
Biotehnologija i prirodni potencijali
Predmetni profesor:
Studenti:
Biosigurnost hrane
Sadržaj:
UVOD........................................................................................................................................3
I POJAM BIOSIGUROSTI................................................................................................4
1.1. Standardi kvaliteta i sigurnost hrane...........................................................................4
1.2. Konvencija o biološkoj raznolikosti..........................................................................7
1.3. Protokol iz Cartagene o biološkoj sigurnosti..............................................................8
1.4. Struktura biosigurnosnih sistema..............................................................................9
II DEFINICIJA HACCP-a................................................................................................10
2.1. Načela HACCP sistema.............................................................................................11
2.2. Ko može primjenjivati HACCP?..............................................................................12
III GENETSKI MODIFIKOVANI ORGANIZMI............................................................13
3.1. Zakonska regulativa vezana uz GMO i GM hranu...................................................14
3.2. Prednosti i mane GMO...........................................................................................15
IV ADITIVI U HRANI....................................................................................................17
ZAKLJUČAK.................................................................................................................19
LITERATURA................................................................................................................20
2

Biosigurnost hrane
I POJAM BIOSIGUROSTI
Biosigurnost
podrazumijeva sagledavanje mogućih izvora infekcije, načina njihovog štetnog
dejstva i osmišljavanje mjera za kontrolu infektivnih uzročnika.
To je određen niz primjene
izabranih mjera (u vidu pisanih SOP – Standardnih Operativnih Procedura) prema prethodno
prepoznatim rizicima kojima se štiti zapat od unošenja infekcija spolja, kao i širenja između
proizvodnih grupa / kategorija unutar zapata.
Biosigurnost se zaniva na podjeli odgovornosti. Pojam biosigurnosti podrazumijeva tri
komponente:
1.
Izolacija
- ovaj pojam se odnosi na mogućnost sprječavanja unošenja i širenja
infektivnog materijala unutar farme; nabavka novih životinja; kontakti između
proizvodnih grupa,
2.
Kontrola kretanja
- podrazumijeva nadzor nad ulaskom u i kretanje kroz farmu za
vozila, ljude i životinje. Na taj način se sprječava ili smanjuje unošenje infekcije u
zapat, zagađenje hrane i prljanje opreme.
3.
Sanitacija
- se odnosi na čišćenje i dezinfekciju materijala, ljudi i opreme koja ulazi
na farmu i higijenu ljudi i opreme na farmi.
Biosigurnosni rizici
predstavljaju sve događaje i pojave koji bi mogle da onemoguće uspjeh i
rentabilnost proizvodnje i dovedu do pojave neželjenih posljedica po zdravlje i proizvodnju
zapata.
1.1. Standardi kvaliteta i sigurnost hrane
Osiguranje zdravstvene ispravnosti, sigurnosti i kvalitete hrane od međunarodnog je značaja i
u nadležnosti je proizvođača i vlada svake države. Stoga hrana koja se stavlja na domaće ili
međunarodno tržište mora biti sigurna za konzumaciju i dobrog kvaliteta te ne smije
uzrokovati bolesti ljudi. Prema tome održavanje sigurnosti hrane je postalo jedno od
bezuslovnih zahtjeva kad je u pitanju trgovina hranom, zahtjevi potrošača, kao i crnogorskog i
evropskog zakonodavstva.
http://studenti.rs/skripte/poljoprivreda-sumarstvo/biosigurnost-na-farmi-koka-nosilja/
4
Biosigurnost hrane
Sigurnost hrane jedno je od zahtjevnijih područja, Europska unija je sigurnost hrane odredila
kao jedan od najvećih prioriteta. Sigurnost hrane kao svjetski problem možemo posmatrati
dvostrano.
Prva sigurnost
food security je sigurnost izvora hrane, odnosno stalnost ponude,
što muči najprije nerazvijene zemlje.
Druga sigurnost
je food safety ili sigurnost hrane koja
se odnosi na zdravstvenu ispravnost hrane. Vrlo grubo rečeno, food security se bavi, između
ostaloga, najvažnijim nutricionističkim pitanjem što u stvari hranu čini zdravom, dok se food
safety ponajprije bavi pitanjem što hranu čini nezdravom. Kako se navodi u literaturi
sigurnost hrane
(engl. food safety) podrazumijeva sveobuhvatnu i dinamičnu politiku koja se
sprovodi na temelju strateških dokumenata, a cilj joj je zaštita zdravlja i interesa potrošača te
osiguranje slobode kretanja sigurne hrane na tržištu (Ronald, Schmidt i Rodrick, 2005: 3).
Naslov strategije za očuvanje sigurnosti hrane u prevodu s engleskog doslovno znači od farme
do vilice, ali italijanski prevod, koji smo i mi prihvatili, glasi „Od polja do stola“.
strategijom želi se postići potpuno upravljanje sigurnošću hrane jer u savremenom svijetu put
od mjesta stvaranja i proizvodnje hrane (polja, farme, prehrambene industrije) do potrošača
može biti prostorno i vremenski vrlo dug. Upravo na tom putu vrebaju različite opasnosti za
hranu kako u samoj proizvodnji, tako i u transportu, skladištenju i u proizvodnji hrane.
Na Slici 1. prikazane su četiri glavne sastavnice strategije Europske unije o sigurnosti hrane
od polja do stola.
Proizvođači i prerađivači hrane moraju poštovati brojne zakonske akte, što je bilo posebno
zahtjevno za usklađivanje proizvodnje i prerade hrane u novim zemljama članicama EU.
Cjelokupno zakonodavstvo počiva na naučnim procjenama rizika, pa je
analiza rizika
jedan
http://www.hamagbicro.hr/wp-content/uploads/2015/01/5-vodic-sigurnost-hrane-
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti