INTERPRETATIVNI ESEJ
Blažen bio dan, mjesec i doba
Pred nama je pjesma poznatog talijanskog pjesnika Francesca Petrarce koji živi i stvara u doba humanizma i
rensesanse. S humanizmom i renesansom započinje novo razdoblje europske povijesti. Formira se novo
shvaćanje svijeta, društva i čovjeka u odnosu na ono srednjovjekovno koje je bilo više okrenuto Bogu i
zagrobnom životu. Književnost se okreće čovjeku i njegovim svakodnevnim potrebama, uzimaju se antički uzori,
javljaju se kriticizam, hedonizam i optimizam. U Petrarkinim pjesmama dolaze do izražaja osnovne karaktristike
poezije humanizma i predrenesanse: opis unutrašnjeg proživljavanja čovjeka: ljubav, divljenje ljepoti voljene
žene, ljubavna bol i čežnja, umjetničko stvaranje koje je potaknula voljena žena.
Pjesma “Blažen bio dan, mjesec i doba” pisana je na talijanskom jeziku što je odlika novog renesansnog doba, a
pripada zbirci “Kanconijer” koju je Petrarka posvetio svojoj voljenoj Lauri (Laura znači
slava
), udanoj ženi u koju
je bio nesretno zaljubljen. U toj zbirci ima ukupno 366 pjesama: 316 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4
madrigala, a podijeljena je na dva dijela: pjesme za života gospođe Laure i nakon smrti gospođe Laure. Kroz
zbirku se protežu dva osnovna motiva:ljubav i pjesnička slava sjedinjeni u liku Laure.
Ovaj sonet je lirska ljubavna pjesma, intimna lirska ispovijed. Tema je neuzvraćena ljubav prema Lauri,odnosno
pjesnik nam govori o tome koliko pati i kako je blagoslovljen tom ljubavlju. On priziva božju milost, blagoslivlja
dan, mjesec i doba kad je susreo Lauru, smatra da je dobio božji dar sa tom ljubavlju:‘
’Blažen bio dan,mjesec i
doba, godina i mjesto i predjel i vrijeme,kad su moje usne zadrhtale nijeme ….’’
Pjesnik iskazuje kroz svaki stih u
pjesmi svoju zaljubljenost u Lauru čiji se idealizirani lik bez mane provlači kroz cijelu zbirku. Pjesma se sastoji od
dva katrena i dvije tercine te ima obgrljenu rimu (abba). U katrenima pjesnik iznosi svoje neizrecive ljubavne
osjećaje, a u tercinama se smiruju pjesnikovi osjećaji i tu on piše o umjetničkom stvaranju. Motivi u ovom
sonetu su : osjećaji ljubavi koje pjesnik doživljava, Laurine oči, ‘’ljepota’’ patnje koju je prouzročila ta
zaljubljenost, te nada da će mu se uzvratiti ljubav.
Ton je veseo i vedar,osjeća se predanost pisca ljubavi te njegova želja da se ta ljubav ostvari.Pjesnik izražava
veliku ‘’zaluđenost’’ svojom voljenom, obuzet je njenom ljepotom te ga sve što vidi oko sebe podsjeća na nju..
Pjesnik nadahnut ljubavlju nam pokazuje slikovito svoje osjećaje kroz više stilskih sredstava: nabrajanja-
anafore:”..i,i,i,..blaženi bio”; metafore, personifikacije:“ …
a
njene me oči svezale ko roba…, i luk i strijela što me
oborila ….krici žudnje velje…’’, kad su moje usne zadrhtale nijeme …, epitete “ žudnje velje, bijeli papir, ime
čisto…”. Pjesnik nam govori da dobiva inspiraciju za pisanje umjetničkih djela preko te neostvarene ljubavi. On
zapravo pretače snagu ljubavi u pjesme koje također slavi:‘’ko i bijeli papir na kojemu sada stičem sebi slavu
:
i
miso mi, isto,što je samo njena, što njoj samo spada’’. Tu je vidljiv utjecaj novovjekovnog shvaćanja jer se,
tražiti slavu, više ne smatra grijehom.
Ovaj sonet pripada kao što sam prije spomenuo humanističkom razdoblju, a to je vidljivo iz više elemenata:
narodni jezik na kojem je napisan, motivi upućeni ljudskoj ljepoti i unutarnjem ljudskom proživljavanju za
razliku od srednjovjekovne lirike u kojoj su glavni motivi bili vjerski.
Ovo Petrarkino djelo ima posebno značenje za europsku književnost. Naime, diljem Europe pjesnici su
oponašali Petrarcu po osnovnim motivima i osjećajima. Petrakisti uzdišu za voljenom ženom, koja je uzvišena i
nedostižna, ljubav je za njih bol i patnja, ali i inspiracija za umjetničko stvaranje.
Ivan Hrvoje Maljković, 2.D
