5
MISTERIJ CRKVE BOSANSKE
“Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo vrati i umnoži
Zarobljen u mozak zatvoren u srce
U tamnoj jami vje
č
no sanjaš sunce
Zarobljen u meso zarobljen u kosti
Prostor taj do neba
Kako da premosti?”
Mak Dizdar
Hereti
č
ka crkva: pojava krivovjerje u Bosni
Od gnostika do katara, albigenza, krstjana i bogumila.
Tajna bratstva ugrožavaju krš
ć
anstvo
Krstjansko vjerovanje o “palom an
đ
elu”: Satanael, rat na nebesima i stvaranje
č
ovjeka
Inicijacijski obredi i pravila “usavršenih”
Ustrojstvo Crkve bosanske: djed, gosti, starci, strojnici i dr.
Uloga u politi
č
kom životu Bosne
Pad i nestanak bogumilstva na našem tlu
Ve
ć
više od jednog stolje
ć
a problem “Crkve bosanske” pobu
đ
uje nesmanjeni interes kako
me
đ
u znanstvenicima tako i me
đ
u širim slojevima obrazovanih ljudi. Postoji
č
itav niz
znanstvenih i neznanstvenih djela i
č
lanaka u kojima se iznose najrazli
č
itiji pogledi na njeno
u
č
enje, ustrojstvo i ulogu koju je imala u srednjovjekovnoj Bosni. Nažalost, grani
č
ni položaj
koji Bosna ima izme
đ
u isto
č
ne i zapadne Europe razlog je pojavi mnogih subjektivnih
“razjašnjenja” u
č
enja “Crkve bosanske” koja je uvla
č
e i u danas aktualne sukobe i time joj
oduzimaju njena osnovna obilježja: autohtonost i povijesnu ovisnost o vremenu i tlu na kojem
je nastala.
“Crkva bosanska” bila je hereti
č
ka kako sa stajališta rimokatoli
č
ke crkve, tako i sa stajališta
pravoslavne crkve, a njene vjernike razli
č
iti izvori nazivaju patarenima, bogumilima,
babunima, manihejcima, katarima i kutugerima. Oni sami nazivaju se krstjani i krstjanke, te
ć
emo ih i mi tako zvati u daljnjem tekstu.
Kronološki najstarija vijest o pojavi krstjana potje
ć
e od dukljanskog kneza Vukana koji
izme
đ
u 22. velja
č
e
11
99. i 2
1
. velja
č
e
1
200. godine javlja papi Inocentu III da se u Bosni
pojavilo krivovjerje uz koje su pristali bosanski ban Kulin, njegova obitelj i više od
1
0.000
krš
ć
ana. U to vrijeme, kako se iz ovog i ostalih tekstova vidi, red “crkve bosanske” pokazuje
sve zna
č
ajke starinom ve
ć
posve
ć
enog i dobro ure
đ
enog reda koji uživa dobar glas u narodu i
povjerenje vladara i velikaša bosanskih. Jasno je da do toga nije došlo preko no
ć
i, te da je
tomu prethodio duži period nastajanja, širenja i dokazivanja kroz “ilegalu”, odnosno u okviru
tajnih bratstava.
7
pojavila se u 7. stolje
ć
u u Armeniji pod imenom pauliciani, odnosno pavli
ć
ani. Pod njihovim
utjecajem nastaje u
1
0. stolje
ć
u u Bugarskoj bogumilstvo, nazvano po popu Bogumilu. Pod
razli
č
itim imenima pavli
ć
anski se impuls iz Bugarske i Dugmathije širi dalje na zapad i istok
pod razli
č
itim imenima: katari u dijelu Francuske i uz Rajnu, albigenzi uz gradove Albi, Agen
i Tolouse, patareni u Italiji i hrvatskom primorju te krstjani u Bosni i Humu.
Te grupe stvorile su skoro jake struje mišljenja jer su po
č
ele razvijati jednu intenzivnu
aktivnost prozelitizma na cijelom krš
ć
anskom Zapadu, pa i na Istoku. Tokom mnogih godina
djelovale su samo kroz tajna bratstva, no po
č
evši od
1
2. stolje
ć
a dale su otvoreno na znanje
svoja u
č
enja,
č
ime su izazvale brojne konflikte, koliko religiozne toliko i socijalne. Javni
poredak i krš
ć
anska Crkva našli su se tako ugroženi pred tim duhovnim pokretima.
U
č
enje
Bosanski su krstjani, dakle, bili gnosti
č
ko-manihejski nasljednici i kao takvi u
č
ili da postoje
dva osnovna principa: princip dobra i princip zla: dva su najviša bi
ć
a, jedno dobro, koje je
bilo za
č
etnik svega nevidljivog i duhovnog, a drugo zlo, koje je tvorac svega vidljivog i
tjelesnog.
Nažalost, o u
č
enju “Crkve bosanske” ostalo je vrlo malo zapisa, jer su takvi tekstovi
spaljivani kao “knjige ne
č
astive”, te se ve
ć
ina onog što danas znamo o tom u
č
enju zasniva na
osudama latinskih inkvizitora. Ipak postoje dva rukopisa (
č
ija vjerodostojnost, doduše, nije u
potpunosti potvr
đ
ena) koji se prema gradovima u kojima se
č
uvaju nazivaju Pariška i Be
č
ka
tajna knjiga. To su latinski prijevodi bugarskog, odnosno starobosanskog rukopisa (što se
pretpostavlja na osnovu jedne marginalije u kojoj se na prvom mjestu spominje Bosna).
Prema “Be
č
koj tajnoj knjizi” Satana “bijaše uzmožnik nebesni kod prijestolja gospodnjeg i
naredbenik nad svršiteljima što služahu Ocu”. Iz ovog se vidi da su krstjani slijedili srednju
neomanihejsku struju, po kojoj je prvobitno sve nastalo iz jednog izvora, a tek kasnije se
podijelilo na dva.
U vrijeme dok je služio dobrog Boga, Satana je nosio naziv Satanael. Kako je postao
zavidan Bogu-Ocu, poželio je da izgradi drugo nebo, nebeski prijesto i sve ostalo.
“I zasjede na nebesa, zapovjedaju
ć
i an
đ
elu koji bijaše nad ajerom i nome koji bijaše nad
vodama. I podigne dva dijela vode gore u zrak, a od tre
ć
eg dijela satvori pedeset mora.
I tako bijaše izvršena podjela voda... Onda ponovo zapovijedi an
đ
elu koji bijaše nad
vodama: “Da staneš na dvije ribe!” I tada podiže jednu, tre
ć
u ribu, iznad glave svoje i
zemlja tu ostade suha. Onda uze vijenac od an
đ
ela koji bijaše nad ajerom, i od polovine
vijenca na
č
ini svoj prijestol, a od druge polovice sun
č
ano svjetlo on napravi. Zatim uze
vijenac od an
đ
ela koji bijaše nad vodama - od jednog dijela napravi svjetlo mjese
č
evo, a od
drugog svjetlo dana. Od kamenja satvori oganj, a od ognja nebesku vojsku i zvijezde. Od njih
pak satvori an
đ
ele - duhove svoje, kao u Svevišnjeg. Sazdade zatim gromove, daždove, grad i
snijeg i postavi svoje an
đ
ele nad njima. Zapovijedi on, isto tako, zemlji da rodi svakovrsne
životinje, drve
ć
e i trave. A moru naredi da ribe rodi, a nebu ptice.”
“I tada odlu
č
i Satana da satvori
č
lovjeka, da ima neko da mu služi. I uze blato sa zemlje i
od njega sazda
č
lovjeka, po obrazu svojemu. I potom naredi an
đ
elu drugom da u
đ
e u tijelo
od blata, a onda uze od njega
č
est i od nje satvori drugo tijelo u liku žene, pa naredi an
đ
elu
od prvog tijela da u
đ
e u njega.
