1
1. Uvod
Boja je u užem smislu osjet vida što ga izaziva nadražaj mrežnice oka elektromagnetskim
zračenjem valne dužine izmenu 380 i 760 nm. Prema ovoj definiciji boja nije svojstvo svjetla
ni predmeta, tj. nije svojstvo fizičkog svijeta već psihički doživljaj izazvan fizičkim uzrokom.
Ipak se u tehnici kao i u običnom životu govori i o boji svjetla, razumijevajući time njegov
spektralni sastav, i o boji tijela, misleći pri tom na boju svjetla koja se od njih održava ili kroz
njih prolazi. Bojila su tvari koje apsorbiraju svjetlost u vidljivom dijelu spektra te su stoga
obojene, a imaju sposobnost da obojaju tekstilna vlakna ili druge materijale manje ili više
trajno, ulazeći s bojanim materijalom u kemijsku vezu, ili vežući se stalnim fizičkim silama.
Tvar je obojena ako selektivno apsorbira vidljivo svjetlo, tj. ako apsorbira elektromagnetsko
zračenje stanovitih valnih duljina izmenu 380 i 760 nm, a propušta ili reflektira
elektromagnetsko zračenje ostalih valnih duljina u tom dijelu spektra. Kada to zračenje djeluje
na mrežnicu čovječjeg oka, ono izaziva osjet (kromatske) boje. Boja koju doživljava
promatrač komplementarna je boji apsorbiranog svjetla, npr. ako tvar apsorbira modro svjetlo,
valne dužine 480 nm, ona (osvijetljena bijelim svjetlom) izgleda narančasto žuta. Tvari čije
molekule apsorbiraju fotone valnih duljina izvan područja vidljivog svjetla, bilo u
ultraljubičastom (valna duljina ispod 380 nm), bilo u infracrvenom području (iznad 760nm ),
za ljudsko oko su bezbojne, ali se energija apsorpcije ili zračenja može mjeriti pogodim
instrumentima. Jednu od najranijih teorija o vezi konstitucije bojila i boje iznio je 1878.
godine O.Witt. Prema toj teoriji, koja u modificiranom obliku i danas još vrijedi, apsorpcija
svjetla u navedenom području, a prema tome i boja organskih spojeva, uvjetovana je
prisutnošću odrenenih skupina, tzv. Kromfora. Kromoforne skupine sadržavaju dvostruke i
trostruke veze, što znači da su obojene tvari uvijek nezasićeni spojevi. Kasnije se spoznalo da
molekule nekog organskog spoja, da bi on bio obojen, mora sadržavati odreneni broj
kromofora povezanih menusobno tako da su im dvostruke veze konjugirane. Tvari koje u
molekuli sadrže kromofore nazvane su kromogenima. One ne moraju nužno biti obojene. Witt
je pokazao da neke skupine koje mogu tvoriti soli, kao npr. NH2, -NHR, -NR2, -OH, gdje je
R alkilni ili arilni ostatak, ne mogu same po sebi uvjetovati obojenost, ali mogu izazvati
obojenost bezbojnog kromogena ili produbiti obojenost nekog obojenog spoja. Ove su
skupine nazvane auksokromima.
2
2.1. TEORIJA BOJENJA
Bojilo se može vezati na vlakno adsorpcijom, mehaničkim ili kemijskim putem. Kojom će se
od ove tri mogućnosti bojilo vezati ovisi o kemijskoj konstituciji vlakna i o vrsti bojila. U
slučaju adsorpcije bojilo se adsorbira na površini vlakna u monomolekularnom sloju. Ovako
"površinski vezano" bojilo postupno difundira u unutrašnjost vlakna i stvara koordinativne
komplekse. Kod mehaničkog vezivanja bojilo se pomoću veziva mehanički pričvrsti na
vlakno.Ukoliko bojilo kemijski reagira sa slobodnim skupinama vlakna radi se o kemijskom
vezivanju
.
2.2. PRIPREMANJE TEKSTILIJA ZA BOJENJE
Tekstilni materijal koji će se bojati (sirovi pamuk, vuna ili drugi) mora se prvenstveno oprati ,
da bi se uklonila masna onečišćenja koja sadržava, u manjoj ili većoj mjeri, svako prirodno
vlakno. Svijetle nijanse mogu se postići samo na onom vlaknu koje je prije bojenja ne samo
prano, nego i bijeljeno. Tekstilije prije unošenja u kupku za bojenje treba dobro nakvasiti u
vodi. Pamuk se obično kvasi u toploj, a vuna u mlakoj vodi. Samo dobro nakvašena i
ocijenena roba natopit će se sva za kratko vrijeme jednakomjerno bojilom u kupki, a to je
važan uvjet da se postigne jednoličan ton (egalitet). Kao sredstva koja ubrzavaju kvašenje i
prodiranje otopljenog bojila u vlakna, upotrebljavaju se sapuni, sulfonirana ulja i drugi
površinsko aktivni preparati (npr. 2-4 g/l Nekala BX). Sirova vuna s koje nisu prije bojenja
pranjem uklonjena prirodna masna onečišćenja ne može se jednakomjerno obojiti ako se
kupki za bojenje ne dodaju sredstva koja potpomažu kvašenje i smanjuju površinsku napetost
vode. Sintetička vlakna su termoplastična, te pri vrućoj obradi podliježu promjenama kao što
su skupljanje, stvaranje nabora i kovrčavosti. Da bi se ovo spriječilo, prije bojenja materijal se
mora "tremofiksirati" tj. obraditi vrućom vodom, parom ili toplim zrakom.
2.3. POSTUPAK BOJENJA
Bojenje tekstilnog materijala obavlja se u vodenoj otopini bojila. Bojilo se otapa u omekšanoj
vodi, a po potrebi otapanje se ubrza zagrijavanjem. Samo potpuno otopljeno bojilo smije se
izliti kroz sito u kupku za bojenje. Otopina u kupki sadržava osim bojila i potrebne dodatke:
soli kiseline, alkalije itd. Za neke skupine bojila kupka još sadrži redukcijska ili oksidacijska
sredstva. Otopljeno bojilo s dodatcima čini kupku za bojenje. Volumen otopine izražava se
4
i poveća njegova postojanost prema trenju i pranju. Iz opranog tekstilnog materijala ukloni se
voda mehaničkim postupcima. U mnogo se slučajeva tekstilni materijal ocjenuje i nakon
obrade u močilima, ili nakon impregniranja vlakna s nekom komponentom koja sudjeluju kod
tvorbe i razvijanja bojila. Ocjenivanje mora biti jednolično, što se najbolje postiže cijenenjem
izmenu gumenih valjaka.
2.3.1 BOJENJE PAMUKA SUPSTANTIVNIM BOJILIMA
Bojenje supstantivnim bojilima vrši se iz slabo alkalne otopine uz dodatak sode i soli
(Na2SO4 ili NaCl ). Soda povećava topljivost bojila, a solju se postiže bolja ravnomjernost.
Bojenje počinje obično pri srednjoj temperaturi koja se postupno podiže do blizu vrelišta da bi
se dobilo dobro iskorištenje i ravnomjernost obojenja. Nedovoljna postojanost supstantivnih
bojila može se povećati naknadnom obradom s formaldehidom, metalnim solima, kation-
aktivnim preparatima i diazotiranjem ili kopuliranjem na vlaknu. Izbor sredstva za naknadnu
obradu ovisi o kemijskoj konstituciji bojila.
Bez naknadne obrade
Receptura I . 0,5 % 1 % 1,5 % 2 %
bojila bojila bojila bojila
Bojilo: Tobazol supro siva 66 25 ml 50 ml 75 ml 100 ml
Na
2
CO
3
0,5 g/l 1 g/l 1,5 g/l 2 g/l
Dispergol KD 0,5 g/l 1 g/l 1,5 g/l 2 g/l
Glauberova sol krist.(Na
2
SO
4
) 10 g/l 20g/l 30 g/l 40 g/l
Odnos kupke - 1 :20
Količina materijala - 10 g
Otopina bojila - 1 : 500
Otopina kemikalija - 1 : 10
Materijal se prije bojenja iskuhava 1/2 sata pri 100 °C u vodi uz dodatak 0,5 g/l Superola 0.
U pripremljenu kupku se stavi iskuhano pamučno vlakno i postupno zagrijava od 20-100 °C.
Bojenje traje 1 sat.
5
Naknadna obrada s metalnim solima.
Receptura II. 0,5 % 1 % 1,5 % 4 %
bojila bojila bojila bojila
Bojilo: Cuprophenyl-Marine blau Rh 25 ml 50 ml 75 ml 200 ml
Na
2
CO
3
0,2 g/l 0,3 g/l 0,4 g/l 0,5 g/l
Dispergol KD 1 g/l 1 g/l 1 g/l 1 g/l
Glauberova sol krist.(Na
2
SO
4
) - 10 g/l 20 g/l 40 g/l
Octena kiselina 1 % 2 % 3 % 3 %
CuSO
4
1 % 2 % 3 % 3 %
Odnos kupke - 1 : 20
Količina materijala - 10 g
Otopina bojila - 1 : 500
Otopina kemikalije - 1 : 10
Pamučni materijal se iskuhava 1/2 sata u vodi pri 100 °C uz dodatak 0,5 g/l Superola 0., te
boji uprethodno pripremljenoj kupki koja sadrži bojilo, Na2CO3, Dispergol i Glauberovu sol,
1 sat uzpostupno zagrijavanje od 30-100 °C. Nakon završenog bojenja pamučni materijal se
dva puta dobro ispere hladnom vodom, a tada obranuje sa CuSO4 u octeno-kiseloj otopini 30
minuta pri 80 °C.
2.3.2
BOJENJE PAMUKA REAKTIVNIM BOJILIMA
Bojenje reaktivnim bojilima provodi se u dva stupnja. U prvom stupnju boji se uneutralnoj
otopini bojila uz postupno dodavanje soli i to u obrocima. U ovoj fazi vlaknoravnomjerno crpi
bojilo i to pri sobnoj temperaturi cca 30 minuta. Crpljenje pojedinih "procion"bojila je
različito ( žuto bojilo se iscrpi brže nego plavo ili crveno). U drugom stupnju kupka
sealkalizira dodatkom natrijevog karbonata, kako bi mogla nastupiti reakcija izmenu vlakna i
bojila,te se uz crpljenje obavlja i fiksiranje bojila cca 1 sat. Dio nevezanog bojila ispere se
sapunanjem.
Receptura III.
Bojilo: Dumaren Blau X-3 LR 0,5 % 1 % 1,5 % 2 %
bojila bojila bojila bojila
Glauberova sol krist.(Na
2
SO
4
) 40 g/l 60 g/l 60 g/l 80 g/l
Na
2
CO
3
5 g/l 10 g/l 10 g/l 15 g/l
7
2.3.3.
BOJENJE PAMUKA REDUKCIJSKIM BOJILIMA
Za otapanje redukcijskih bojila potrebna je redukcija pomoću ditionita (Na2S2O4
tzv.“hidrosulfita”) i natrijevog hidroksida. Reducira se uglavnom u “matičnoj kupki " koja
ima visoku koncentraciju. Matična kupka se izlije u kupku za bojenje, kojoj je prethodno
dodano nešto hidroksida i ditionita (eliminacija u vodi otopljenog kisika). Količina lužine,
ditionita i dodatka, te temperatura bojenja ovise o karakteru redukcijskog bojila (indigoidno,
antrakinonsko). Nakon bojenja slijedi oksidacija na zraku, u vodi ili oksidacijskim sredstvima.
Intenzivnim sapunanjem razvija se prava nijansa.
Receptura V.
Bojilo: Indantren Gelb 36 FN 0,5 % 1 % 1,5 % 2 %
bojila bojila bojila bojila
Natrijev hidroksid32 % 5,5 % 6 ml/l 7 ml/l 8
ml/l
Natrijev ditionit 2 g/l 2 g/l 2,5 g/l 3
g/l
Glauberova sol krist. 10 g/l 10g/l 15 g/l 15
g/l
Mati
č na kupka
Natrijev hidroksid 32 % 1,5 ml/g bojila
Natrijev ditionit 0,5 g/g bojila
Voda 50 ml/g bojila
Odnos kupke - 1 : 20
Količina materijala - 10 g
Redukcijsko bojilo otapa se u matičnoj kupki 10-15 minuta pri 50 C. Zatim se
matičnojkupki doda kupka za bojenje i izbijeljeni materijal (vidi postupak bijeljenja u
recepturi IV.) i boj se jedan sat pri temperaturi 45-50 C. Nakon završenog bojenja bojilo se
oksidira namakanjem materijala u vodi do povratka obojenja, a zatim se materijal sapuna 1/2
sata uz kuhanje u vodi sa 0,5 g/l Superola i 1 g/l Na2CO3.
