Borba protiv korova
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
145
Borba protiv korova
Naziv korov potiče od Nemačkog naziva
Unkraut
preko MaĎarske reči
kòrò,
a našem jeziku postoji
niz sinonima:
divalj, drač, trava, antraga, glota, haluga, lomina, čkalj, urodica, ogrizine, očinci, oredine,
amelj, avrlje, prijevor, handračina, harbuda i badrljica.
Korovi su u većoj meri autotrofne biljke, ali se u njih ubrajaju i biljke vodenih površina, a na kopnu još
i biljke bez hlorofila (paraziti).
Korovi su antropofite kao i gajene biljke. Nastale su onda, kada se čovek počeo baviti zemljoradnjom, a
danas se u agrobiocenozi javljaju kao sporedni članovi u heterogenoj biološkoj grupi nazvanoj
pratilački
kompleks
(korovi, insekti, glodari, ptice, mikroorganizmi itd).
Sve biljke koje rastu na proizvodnim površinama meĎu gajenim biljkama mimo volje čoveka,
označavaju se kao korovske biljke ili korovi. Sa stanovišta interesa čoveka, pod korovima se
podrazumevaju sve one biljke koje se nalaze na istom staništu sa gajenim biljkama a nisu cilj gajenja, i to
ne samo divlje već i gajene
(npr., ako se biljka suncokreta pojavi u usevu soje).
Korovi u usevu kukuruza
Postoji različita podela korova. Pored podele korovskih biljaka prema taksonomskim jedinicama,
sistematike biljaka, korovi se mogu podeliti na više načina u zavisnosti od kriterijuma koji se uzimaju za osnovu
podele. Tako, na primer, korovske biljke shvaćeno u širem smislu mogu se podeliti na dve osnovne grupe:
1.
Korovske biljke u užem smislu.
2.
Korovske biljke u širem smislu.
Korovske biljke u užem smislu
predstavljaju ekološku grupu biljaka koje se javljaju, uglavnom, kao
pratioci gajenih biljaka, a ova grupa korova se naziva još i
segetalne biljke
ili
korovi
. Segetalne biljke se nalaze
samo ili isključivo u usevima ili zasadima, često samo u pojedinim usevima, dakle, ne mogu se razvijati bez
antropogenog uticaja.
Korovske biljke
u širem smislu su sve nekorisne i štetne biljne vrste koje se pojavljuju na
antropogenim staništima i izvan oraničnih površina. U ovu kategoriju ulaze:
ruderalne biljke
,
korovi na
prirodnim livadama
u
pašnjacima
,
kanalima, korovi u šumama
,
ribnjacima
itd.
Ova podela izvršena je prema karakteristikama staništa koju korovi naseljavaju. MeĎutim, korovi u
širem smislu mogu se javiti u usevima i zasadima, kao što se npr.,
segetalni korovi
odnosno korovi u užem
smislu mogu javiti na nekim ruderalnim i drugim staništima. Zbog toga je prihvatljivija sledeća podija korova:
korovske
,
korovsko-ruderalne
i
ruderalne vrste
.
a)
Korovske biljke
obuhvataju vrste koje se sreću uglavnom u usevima i zasadima, odnosno
obradivim površinama na kojim se vrši primena intenzivnih agrotehničkih mjera. MeĎu ovim vrstama
prevladavaju jednogodišnji korovi.
b)
Korovsko- ruderalne
biljke su velika grupa vrsta koje se skoro podjednako mogu nalaziti u
usevim i zasadima kao i na ruderalnim staništima. MeĎu ovim vrstama se sreću jednogodišnje i višegodišnje
biljke, a obično se sreću na staništima sa slabijim intenzitetom agrotehničkih mera.
c)
Ruderalne biljke ili vaganti
, predstavljaju vrste koje se uglavnom sreću na ruderalnim staništima
(Ďubrišta, ekonomska dvorišta, prostori oko naselja, utrine, meĎe, pored puteva, kanala, železničkih pruga,
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
146
vodotokova itd.). Ruderalne biljke se retko sreću u njivskim usevima. Češće se sreću u voćnjacima i vinogradima
i na livadama i pašnjacima. MeĎu njima prevladavaju višegodišnje vrste.
Postoji i šira podela korova sa stanovišta interesa u poljoprivrednoj proizvodnji, a to je:
a)
Apsolutni korov
je svaka biljna vrsta na proizvodnoj površini koja nije cilj gajenja, a koja stoji u
kompentencijskom odnosu prema gajenim biljkama i koja nije od koristi a može biti štetna za sami usev,
zdravlje ljudi i domaćih životinja
b)
Relativni korov
je svaka biljna vrsta na proizvodnoj površini koja nije cilj gajenja, a inače može
biti gajena biljka ili biljna vrsta koja na neki način može biti korisna ali ne pripada u antropogene biljke. Često u
relativni korov ulaze i gajene biljke ako se naĎu u usevu drugih vrsta ili sorte pa čak i hibrida.
Pored ovih podela, postoje podele na osnovu dužine vegetacije:
1
. Jednogodišnji.
2
. Dvogodišnji.
.3.
Višegodišnji.
Zatim prema načinu razmnožavanja, dakle vrste korova koje se razmnožavaju:
1.
Semenom.
2
. Vegetativno.
3.
Vegetativno i semenom.
Prema botaničkoj pripadnosti:
a)
Uskolisn
i (korovi iz razreda jednosupnica
Monocotyledonae
)
b)
Širkolisni
(korovi iz razreda dvospunica
Dycotiledonae
)
Isto tako, prema visini stabljike (
niski, srednji i visoki
), prema vremenu klijanja i nicanja (
rani, srednji i
kasni
), itd.
Korovi nisu slučajni pratioci, već su se kroz duže vremensko razdoblje živeći uz gajene biljke, a pod
uticajem čoveka prilagoĎavali agrotehničkim merama koje je primenjivao čovek u procesu gajenja useva.
PrilagoĎavanje na antropogeno zemljište i agrotehničke zahvate je išlo tako daleko da mnogi korovi izvan
agrosfere ne mogu uopšte opstati. Njima je potreban indirektan čovekov uticaj.
Kao rezultat evolucije korova pod uticajem čoveka, prilagodili su se novim uslovima na antropogenom
staništu. Imaju naglašenu jednogodišnjost, izgubili su zaštitne organe, leguminozni korovi nemaju "tvrda" zrna ,
imaju uvećanu ili smanjenu veličinu semena u poreĎenju sa izvornim vrstama i kozmopolitizam.
Od navedenih prilagodbi, najvažnije su
jednogodišnjost
i
kozmopolitizam
. Zbog jednogodišnjosti,
korov se dobro prilagoĎuje izmeni useva na obradivoj površini, a kroz kozmopolitizam osigurava ekološku
adaptaciju na različite agrobiotope.
Jednogodišnjost se karakteriše širenjem korova samo semenom, a u semenu mogu najbolje preživeti
nepovoljne periode, bilo da se to odnosi na ekološke uslove ili na agrotehničke zahvate.
Biološke osobine korova
Korovi imaju neke osobine koje su posledica njihovog prilagoĎavanja na život u agrobiocenozi.
Biološke osobine korova su
poliploidija
,
dormantnost semena
,
neotenija
,
stvaranje velikog broja semenki,
otpornost prema nepovoljnim abiotskim faktorima
,
otpornost prema bolestima i štetnicima
,
posedovanje
posebnih
organa i materija koji ih štiti od uništenja
,
otpornost semenki prema vanjskim štetnim
uticajima
,
sposobnost klijanja semena u mlečnom zrenju
,
stvaranje semenki razne dužine klijavosti
.
Poliploidija
Povećani broj hromosoma kod nekih korova izaziva veću bujnost, veći habitus i varijabilnost što im
osigurava bolju ekološku adaptaciju
.

Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
148
Ononis spinosa je obrasla dugim i oštrim bodljama Bodlje na listu palamide
Conium maculatum je jedna od naših najotrovnijih korova Hyosciamus niger (bunika)
Otpornost semena prema vanjskim uticajima
Seme mnogih korova otporno je prema vlazi i temperaturnim kolebanjima zbog svoje graĎe i sastava.
Vrlo čvrsta semena ljuska (kremična kiselina) i veći sadržaj ulja u semenu čini seme korova vrlo otpornim na
štetne vanjske uticaje. Takvo se seme korova lako prenosi vodom na veliku udaljenost.
Sposobnost klijanja u mlečnom zrenju semena
To je velika prednost semena korova nad gajenim biljkama, jer u odreĎenom momentu kada za biljku
korova nastupe povoljni momenti za rast i razvoj, seme klija već u mlečnom zrenju. Takvu sposobnost ima divlji
ovas (Avena fatua).
Divlji ovas (Avena fatua) može da klija u mlečnom zreju (foto:Anna-Lena Anderberg)
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti