INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARU

DEPARTMAN ZA PRAVNE NAUKE

Jasmina Nik

BRA

NI UGOVOR KAO INSTRUMENT PREDUPRE

IVANJA

IMOVINSKIH SPOROVA IZME

U SUPRU

NIKA SA POSEBNIM

OSVRTOM NA PRAVNI SISTEM R

SRBIJE

(Doktorska disertacija)

Mentor: prof. dr. Suad Hamzabegovi

Novi Pazar, jun 2021. god.

INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARU

DEPARTMAN ZA PRAVNE NAUKE

BRA

NI UGOVOR KAO INSTRUMENT PREDUPRE

IVANJA

IMOVINSKIH SPOROVA IZME

U SUPRU

NIKA SA POSEBNIM

OSVRTOM NA PRAVNI SISTEM R

SRBIJE

(doktorska disertacija)

msc Jasmina Nik

Novi Pazar, jun 2021. god.

Clara pacta, boni amici.

ist ra

un, duga ljubav.

Latinska izreka

SADR

DIO ..................................................................................................................................... 1

1.1.

VODNA RAZMATRANJA

................................................................................................... 1

1.2.

REDMET RADA

................................................................................................................. 2

1.3.

ILJEVI RADA

.................................................................................................................... 3

1.4.

IPOTEZE

.......................................................................................................................... 3

1.5.

ETODOLOGIJA RADA

....................................................................................................... 4

1.6.

TRUKTURA DOKTORSKE DISERTACIJE

.............................................................................. 4

UGOVOR KAO OBLIGACIONI ODNOS .................................................................... 7

2.1.

OJAM UGOVORA

.............................................................................................................. 7

2.2.

LOBODA UGOVARANJA KAO PRINCIP OBLIGACIONOG PRAVA

........................................... 8

2.3.

SLOVI ZA ZAKLJU

ENJE UGOVORA

.................................................................................. 9

2.3.1. Op

ti uslovi za zaklju

enje ugovora ......................................................................... 9

2.3.2. Posebni uslovi za zaklju

enje ugovora ................................................................... 11

2.3.2.1. Vrste formi ....................................................................................................... 12

2.4.

RSTE OBLIGACIONIH UGOVORA

..................................................................................... 13

2.5.

UMA

ENJE UGOVORA

.................................................................................................... 16

2.6.

EJSTVA UGOVORA

......................................................................................................... 18

2.6.1. Op

ta dejstva ugovora ............................................................................................ 19

2.6.2. Posebna dejstva dvostranih ugovora ...................................................................... 20

2.6.2.1. Prigovor neispunjenog ugovora ....................................................................... 20

2.6.2.2. Garancija za pravna i materijalna svojstva stvari ............................................ 20

2.6.2.3. Prekomjerno o

enje ..................................................................................... 21

2.6.2.4. Nemogu

nost ispunjenja obaveze .................................................................... 22

2.6.2.5. Promijenjene okolnosti .................................................................................... 22

2.7.

RESTANAK UGOVORA

.................................................................................................... 23

2.7.1. Raskidanje ugovora ................................................................................................ 23

2.7.1.1. Sporazumni raskid ugovora ............................................................................. 23

2.7.1.2. Jednostrani raskid ugovora .............................................................................. 24

2.7.2. Poni

tenje ugovora ................................................................................................. 25

2.7.2.1. Ni

tavost ugovora ............................................................................................ 25

2.7.2.2. Ru

ljivost ugovora ........................................................................................... 26

5.3.1.1. Sposobnost za zaklju

enje bra

nog ugovora ................................................... 61

5.3.1.2. Saglasnost volja ugovornih strana ................................................................... 62

5.3.1.3. Uslovi u vezi sa predmetom i osnovom bra

nog ugovora ............................... 63

5.5.2. Formalni uslovi za zaklju

enje ugovora ................................................................. 64

5.3.1.4. Zna

aj i funkcija forme kod bra

nog ugovora ................................................. 68

5.6.

RESTANAK BRA

NOG UGOVORA

.................................................................................... 70

5.6.1. Raskidanje bra

nog ugovora .................................................................................. 71

5.6.2. Poni

tenje bra

nog ugovora ................................................................................... 72

5.3.1.5. Ni

tavost bra

nog ugovora .............................................................................. 72

5.3.1.6. Ru

ljivost bra

nog ugovora ............................................................................. 73

5.6.3. Smrt kao uzrok prestanka bra

nog ugovora ........................................................... 73

5.7.

NI UGOVOR PREMA

ACRTU GRA

ANSKOG ZAKONIKA

RBIJE

.......................... 74

5.8.

EGISTAR BRA

NIH UGOVORA

–

MOGU

NOST UVO

ENJA

............................................... 78

5.9.

JERODAVNO PRAVO ZA BRA

NE UGOVORE

................................................................... 81

5.10.

EGULATIVA

U POGLEDU BRA

NIH UGOVORA

........................................................ 86

UPOREDNOPRAVNA ANALIZA BRA

NOG UGOVORA .................................... 91

6.1.

TALIJANSKO PRAVO

....................................................................................................... 92

6.2.

JEMA

KO PRAVO

.......................................................................................................... 95

6.3.

USKO PRAVO

................................................................................................................. 97

6.4.

USTRIJSKO PRAVO

......................................................................................................... 98

6.5.

VICARSKO PRAVO

........................................................................................................ 101

6.6.

RANCUSKO PRAVO

....................................................................................................... 104

6.7.

RITANSKO PRAVO

........................................................................................................ 108

6.8.

KO PRAVO

.............................................................................................................. 109

6.9.

ARSKO PRAVO

....................................................................................................... 110

6.10.

VEDSKO PRAVO

......................................................................................................... 111

6.11.

RAVO

OSNE I

ERCEGOVINE

................................................................................... 112

6.12.

RAVO

RNE

ORE

..................................................................................................... 116

6.13.

RVATSKO PRAVO

...................................................................................................... 119

6.14.

ERIJATSKO PRAVO

..................................................................................................... 123

BRA

NI UGOVOR U PRAKSI R. SRBIJE SA POSEBNIM OSVRTOM NA NOVI

PAZAR ................................................................................................................................... 129

ETODOLOGIJA ISTRA

IVANJA

............................................................................................ 129

7.1.

ROBLEM ISTRA

IVANJA

............................................................................................... 129

7.2.

REDMET ISTRA

IVANJA

............................................................................................... 129

7.3.

ILJ ISTRA

IVANJA

........................................................................................................ 130

7.4.

IPOTETI

KI OKVIR ISTRA

IVANJA

............................................................................... 130

7.5.

ARAKTER I UZORCI ISTRA

IVANJA

.............................................................................. 131

7.6.

EZULTATI ISTRA

IVANJA

............................................................................................ 135

ZAKLJU

AK ............................................................................................................... 184

LITERATURA .............................................................................................................. 188

10.

PRILOZI ........................................................................................................................ 192

10.1.

NKETA

...................................................................................................................... 192

10.2.

RIMJERI BRA

NOG UGOVORA

.................................................................................... 197

10.3.

PIT I ODGOVOR

AVNOBELE

KE KOMORE

RBIJE

................................................. 207

to poku

ava

initi u mjeri u kojoj je mogu

e kako ne bi, kasnije, me

u supru

nicima, do

lo do

sporenja u vezi imovinskih prava koja su ste

ena u braku.

Klju

ne rije

bra

ni ugovor, imovinski odnosi supru

nika, zajedni

ka imovina, posebna

imovina, imovinskopravni sporovi supru

nika, porodi

no pravo, bra

no pravo, ugovori

supru

nika, obligacioni odnosi.

Nau

na oblast:

pravna

a nau

na oblast:

gra

anskopravna

SUMMARY

The nuptial agreement as an attainment of modern law was established in order for the property

relations between spouses or future spouses to be resolved in advance and set on a sound basis.

Legally speaking, a nuptial agreement is a sort of binding relation with a specific subject,

parties, conditions and effect. The existence of a nuptial agreement excludes the legal property

regime.

Regulating the property relations between spouses is an issue as "old" as the marriage itself.

Property relations between spouses and extramarital partners were partly regulated even in the

Roman law through the institutes of dowries and wedding gifts. During the nineteenth century

the nuptial agreement was established in its present form. The nuptial agreement as such was

not accepted by the countries in which socialism ruled. However, at the beginning of the new

social order with the transition and transformation of the system, the nuptial agreement returned

within the positive legal regulations. It is the interruption of continuity that has led to this

institution being "neglected" in countries where there was a discontinuity.

The issue of the property between spouses is regulated differently in different countries. In this

way we arrive at different possibilities when it comes to concluding this type of contract

between spouses, future spouses or extramarital partners. The fact is that a very small number

of future spouses considers the regulation of property relations during the accession into

marriage, and that this issue is raised only in cases when the marriage ends. However, when it

comes to divorce, that is not the only issue. Precisely because the issue of property has not been

resolved before, it later leads to disputes between, now, the ex-spouses.

How much and to what extent the conclusion of a nuptial agreement can be significant for the

spouses depends on many factors and facts, primarily on the financial status of the spouses, but

it is also influenced by numerous other factors such as cultural, economic and general social

circumstances.

A nuptial agreement as an institute of family law, and within that, the marital law, is an option

that is available to spouses or extramarital partners so that there are no doubts regarding the

property acquired in marriage. How acceptable this manner of regulating property relations is

for the spouses is a question to which no general answer can be given.

In principle, in partnerships in which there is an overall intertwining of emotional, economic,

social life of the partners, it is very difficult to establish a regime, either legal or contractual,

DIO

1.1. Uvodna razmatranja

Bra

ni ugovor kao institut porodi

nog prava predstavlja ugovor izme

u supru

nika ili budu

supru

nika koji na taj na

in reguli

u svoje imovinske odnose. Zaklju

enjem bra

nog ugovora

isklju

uje se zakonski imovinski re

im izme

u supru

nika.

Pitanje bra

nog ugovora moramo posmatrati kao pitanje regulacije imovinskih odnosa u braku

i pitanje zaklju

enja obligacionih ugovora izme

u supru

nika. Kroz historiju postavljano je

pitanje zaklju

enja obligacionopravnih ugovora i zme

u supru

nika u na

elu. Upravo iz tih

razloga, u doktorskom radu obra

ujemo ugovore kao

isto obligacionoprave poslove jer je i

bra

ni ugovor jedna vrsta obligacionopravnog ugovora. Na taj na

in uvi

amo koje su

specifi

nosti bra

nog u odnosu na ostale obligacionopravne ugovore. S obzirom na

osporavanja, tokom vremena, zaklju

enja obligacionopravnih ugovora izme

u supru

nika, u

odre

enom dijelu obradili smo i ugovore koje supru

nici mogu me

usobno zaklju

iti.

Da bismo posmatrali razvoj ovog instituta morali smo obraditi regulaciju braka,

iji je

neodvojivi dio, i regulisanje imovinskih odnosa u braku jo

iz perioda rimskog prava. Kroz

historijat mo

emo pratiti kako su promjene u pravnim sistemima i op

tim dru

tvenim prilikama

dovodile do razli

itog na

ina reglulisanja imovinskih odnosa izme

u supru

nika. Svakako,

posebna pa

nja data je razvoju ovog instituta na na

im prostorima.

Egzistiranje bra

nog ugovora u pozitivnopravnom sistemu je relativno kratko. Doma

aji i

dejstva uvo

enja ovog instituta se mogu samo nazirati s obzirom na vrijeme uvo

enja.

Regulativa trenutno va

ih imovinskih odnosa, zakonskog i ugovornog re

ima, zajedni

ke i

posebne imovine, predstavljena je u dijelu kojim obra

ujemo pozitivnopravne propise u R.

Srbiji. Naime, predstavljeni su svi uslovi zaklju

enja, dejstva, va

enje, doma

aji kao i prestanak

bra

nog ugovora.

Kako bi institute sagledali u svim njegovim varijacijama morali smo uzeti u obzir regulaciju

imovinskih odnosa u drugim zemljama i razli

itim pravnim sistemima, uklju

uju

i i

anglosaksonski sistem. Na tom pregledu najbolje uo

avamo na koji sve na

in i uz upotrebu

kojih instituta se reguli

u imovinski odnosi izme

u supru

nika, kao i u kojim oblicima se

pojavljuje bra

ni ugovor.

Osim teorijskog dijela, zna

aj ovog doktorskog rada ogleda se u istra

ivanju koje se bazira na

glavnoj i sporednim hipotezama kojima

elimo dokazati da postoji veza izme

u smanjenja broja

imovinskih sporova izme

u supru

nika i broja zaklju

enih bra

nih ugovora, kao i posebne

pretpostavke koje se odnose na to da institut bra

ni ugovor umnogome zavisi i od drugih faktora

i promjena u dru

tvu, jedan od njih jeste npr. polo

ene u dru

tvu koji mo

e biti u vezi sa

regulisanjem imovinskih odnosa izme

u supru

nika. Tokom istra

ivanja, neke od hipoteza koje

emo predstaviti u nastavku su potvr

ene i dokazane, dok su neke opovrgnute.

1.2. Predmet rada

Bra

ni ugovor u R. Srbiji gledano sa aspekta prava je relativno nov institut uveden u

pozitivnopravne propise Porodi

nim zakonom iz 2005. godine. Tako se R. Srbija svrstala u red

zemalja i u potpunosti svoje zakonodavstvo izjedna

ila sa evropskim zemljama koje su ovaj

institut uvrstile u svoja zakonodavstva.

Bra

ni ugovor spada u red obligacionih ugovora, s tim

to je za razliku od ostalih ugovora, kao

i brak, pro

et emocijama,

to mu daje posebnu dimenziju. Bra

ni ugovor je sredstvo regulisanja

imovinskih odnosa bra

nih ili predbra

nih partnera kojim isklju

uju zakonski imovinski re

i imovinske odnose u braku reguli

u po svojoj slobodnoj volji.

U na

em dru

tvu postoje brojne predrasude koje prate bra

ni ugovor, a jedna od tih je i da je

bra

ni ugovor rezervisan samo za partnere

ije se materijalno stanje u bitnoj mjeri razlikuje, te

da je zaklju

ivanje ovog ugovora stvar nepovjerenja me

u supru

nicima. Kao institut koji ve

petnaest godina egzistira u na

em pravu mo

emo re

i da on nije u dovoljnoj mjeri iskori

šć

en.

Svakako da je bra

ni ugovor jedan od na

ina kojim se uspje

no reguli

u odnosi supru

nika

tokom trajanja braka ali i nakon prestanka braka, i da se na samom po

etku braka zna

ta je

ije.

Uop

teno gledano, postoje tri imovinska re

ima koja se primjenjuju na imovinu supru

nika, to

su sistem zajedni

ke imovine, sistem posebne imovine i kombinacija jednog i drugog. Do

dono

enja Porodi

nog zakona supru

nici su mogli raspolagati samo svojom posebnom

imovinom, dakle samo onom koju su stekli besteretnim pravnim poslovima tokom trajanja

braka ili onom koju su imali prije sklapanja braka, a sve

to su supru

nici stekli u braku smatralo

se zajedni

kom imovinom. Nije postojao na

in isklju

enja zakonskog imovinskog re

ima.

Upravo su ovo osnove i dana

njeg zakonskog imovinskog re

ima koji se primjenjuje uvijek

kada se supru

nici o imovini ne dogovore druga

ije.

Tre

a posebna hipoteza (X-3) glasi: ,,Postoje razli

ita znanja, stavovi i zastupljenost bra

nog

ugovora gra

ana R. Srbije u odnosu na geografske, vjerske, nacionalne, obrazovne i starosne

razlike.”

etvrta posebna hipoteza (X-4) glasi: ,,Na sklapanje bra

nog ugovra u velikoj mjeri uti

e i

smanjenje broja sklopljenih brakova kao i sve ve

i broj razvoda.”

Peta posebna hipoteza (X-5) glasi: ,,Ve

i procenat zaklju

enih bra

nih ugovora je u ekonomski

razvijenijim zemljama.”

esta posebna hipoteza (X-6) glasi: ,,Sklapanje bra

nog ugovora mo

e ugroziti opstanak

braka.”

Sedma posebna pretpostavka (X-7) glasi: ,,Ve

ina supru

nika/budu

ih ne bi sklopila bra

ugovor.”

1.5. Metodologija rada

Prilikom istra

ivanja instituta bra

nog ugovora kori

šć

ene su sljede

e nau

noistra

iva

metode: metod analize i sinteze, normativni(statistika), historijski, komparativni, anketiranje.

Tako

er, kori

šć

eni su i dogmatsko pravni metod analize postoje

eg ure

enja imovinskih

odnosa izme

u supru

nika u srbijanskom i uporednom pravu. Dat je prikaz normativnih okvira

imovinskog odnosa izme

u supru

nika. Komparativnom metodom istra

ivanja utvr

eni su

nedostaci postoje

ih pozitivnopravnih propisa. Kori

šć

ena je i kriti

ko-pravna analiza i

normativno-teorijska metoda instituta bra

ni ugovor.

1.6. Struktura doktorske disertacije

Doktorska disertacija sadr

i devet poglavlja.

Prvo poglavlje predstavlja uvod u problematiku nau

nog istra

ivanja. Sastoji se od uvodnih

razmatranja, podpoglavlja kojim se defini

e predmet i ciljevi rada, defini

u hipoteze koje se

tokom istra

ivanja dokazuju i metode na kojima se zasniva teorijski i istra

iva

ki dio rada.

U drugom poglavlju obra

en je ugovor kao obligacionopravni odnos. U tom poglavlju

poja

njeni su osnovni instituti vezani za ugovor i sve njegove elemente. Ugovor kao obligacioni

odnos predstavljen je kroz uslove za zaklju

enje ugovora, op

te i posebne, formu i vrste formi.

U ovom poglavlju obra

ena su i dejstva ugovora, kako op

ta tako i posebna, prigovor

neispunjenog ugovora, garancija za pravna i materijalna svojstva stvari, prekomjerno o

enje,

nemogu

nost ispunjenja obaveze i promijenjene okolnosti. Nakon toga, obra

ujemo prestanak

ugovora, sporazumni i jednostrani raskid ugovora, ni

tavost i ru

ljivost ugovora, kao i ostale

razloge za prestanak ugovora me

u kojima su slu

ajna nemogu

nost ispunjenja obaveze, protek

vremena i otkaz ugovora i smrt ugovorne strane.

Tre

im poglavljem obra

eni su imovinski ugovori izme

u supru

nika. Pitanje sklapanja

imovinskih ugovora izme

u supru

nika je pitanje koje je razli

ito regulisano u odre

enim

zemljama ali i koje je kroz historiju bivalo razli

ito rje

avano. S toga na ovom mjestu

obra

ujemo ugovor o upravljanju i raspolaganju zajedni

kom imovinom, ugovor o poklonu,

ugovor o do

ivotnom izdr

avanju i ugovor o radu.

etvrto poglavlje nosi naziv Imovinski re

imi u braku. U ovom poglavlju predstavljena je

zakonska regulativa imovinskih re

ima izme

u supru

nika. Obra

eni su zakonski imovinski

im i ugovorni imovinski re

im. Nakon toga, predstavljena je regulativa po pitanju

imovinskih re

ima u R. Srbiji. U tom dijelu kao podpoglavlja javljaju se zakonski imovinski

im sa zajedni

kom imovinom supru

nika, upravljanjem i raspolaganjem zajedni

kom

imovinom, diobom zajedni

ke imovine koja podrazumijeva sporazumnu i sudsku diobu,

odgovornost za obaveze u sistemu zajedni

ke imovine. Nakon toga, predstavljena je regulativa

koja se ti

e posebne imovine supru

nika, a na kraju ovog poglavlja, predstavljena je regulativa

ugovornog imovinskog re

ima.

Poglavlje pod brojem pet nosi naziv Bra

ni ugovor. Najprije je obra

en historijat bra

nog

ugovora, sa podpoglavljima Rimsko pravo, XIX i XX vijek, Historijat u doma

em pravu.

Nakon historijskog pregleda razvoja bra

nog ugovora sljede

e podpoglavlje nosi naziv Pojam

i pravna priroda bra

nog ugovora prema Porodi

nom zakonu R. Srbije. U okviru tog

podpoglavlja sadr

ani su sljede

i podnaslovi: Ugovorne strane kod bra

nog ugovora, Predmet

bra

nog ugovora, Uslovi za zaklju

enje bra

nog ugovora me

u kojima su op

ti i posebni uslovi

sa posebnim naglaskom na formu ugovora gdje je predstavljena pored samih formalnih uslova

i zna

aj i funkcija forme kod bra

nog ugovora. Nakon toga, Prestanak bra

nog ugovora koji

sadr

i na

ine prestanka, raskid, poni

tenje i smrt. Sljede

e podpoglavlje nosi naziv Bra

ugovor prema Nacrtu gra

anskog zakonika R. Srbije u kojem su predstavljena rje

enja po

pitanju bra

nog ugovora u Nacrtu gra

anskog zakonika koji je u procedure dono

enja. Na ovaj

in imamo pregled nekih budu

ih zakonskih rje

enja. Registar bra

nih ugovora- mogu

nost

uvo

enja je naziv narednog podpoglavlja kojim se, shodno praksi u drugim zemljama,

UGOVOR KAO OBLIGACIONI ODNOS

2.1. Pojam ugovora

Naziv ugovor poti

e od latinske rije

i contractus. Ugovor mo

emo definirati kao suglasnost

volja dvaju ili vi

e lica usmjerenu ka istovjetnom cilju. Strane kod ugovora nazivaju se

ugovornim stranama, ugovornicima ili koherentima. Ugovor je zaklju

en kada se stranke

sporazumiju o bitnim sastojcima ugovra (

essentialia negotii

). Ugovor se, uop

teno, temelji na

elu dispozitivnosti koja se ogleda u tome da se stranke sporazumiju o predmetu ugovora

saglasnom izjavom volja.

Ugovor je naj

šć

i izvor obligacija. Rije

ugovor upotrebljava se za ozna

avanje tri rali

ite

stvari: 1) za pravni akt, 2) za pravni odnos i 3) za pravni dokument ili ispravu (Radi

, 2004.).

Ugovor kao pravni akt je saglasnost volja dva ili vi

e lica kojima se posti

e odre

eno

obligaciono-pravno dejstvo.

Ugovor kao pravni posao je uvijek dvostran, za razliku od pravnih poslova koji mogu biti i

jednostrani, jer se zasniva na saglasnosti volja najmanje dviju strana. Pravno dejstvo ugovora

ogleda se u zasnivanju, promjeni ili ga

enju nekog obligacionog odnosa. Obligacioni ugovor

ima isklju

ivo imovinski karakter i po tome se razlikuje od ostalih ugovora. Ugovor kao pravni

odnos rezultat je ugovora kao pravnog akta kojim nastaje obligacioni odnos izme

u strana

ugovornica.

Ugovor kao pravni dokument ili isprava jeste ustvari ugovorna isprava u kojoj je sadr

an pravni

akt kojem se ure

uju pravni odnosi izme

u strana. U tom smislu govorimo o dostavljanju

ugovora, potpisivanju, broju primjeraka ugovora. ,,Ugovor je razmena saglasnih izjava volje

izme

u dva ili vi

e lica, kojom se zasniva, menja ili ukida odre

eni pravni (obligacioni) odnos.”

(Radi

, 2004.) Veliki broj definicija ugovora kao osnovnog izvora obligacija govore o

njegovom zna

aju u pravnim odnosima koji nastaju. Neke od najzna

ajnijih teorijskih definicija

ugovora su:

Prema tradicionalnom shvatanju, ugovor je saglasnost volja dva ili vi

e lica kojom se posti

neko pravno dejstvo. (Perovi

, 1986.)

Ugovor je pojedni

na norma (Babi

, 2009.) ali se u teoriji na

šć

e defini

e i kao najva

niji

izvor obligacija (Kapor, 1983.).

Ugovor nema isti zna

aj i doma

aj u svim granama koje pripadaju porodici savremenog

„pandektisti

kog“ gra

anskog prava (stvarno, porodi

no i nasledno pravo), niti u granama iz

porodice tzv. „modernog gra

anskog prava“ (pravo intelektualne svojine, radno pravo,

unarodno pravo) (Vodineli

, 1991.).

ti pojam ugovora, stvoren u okrilju obligacionog prava, vremenom je samo na odgovaraju

in preuziman ili donekle prilago

avan pojedinim granama gra

anskog prava. (Pu

ac, 2014.)

Ina

e, ugovor je definisan Zakonom o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85,

45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna

povelja) u Glavi II pod nazivom Nastanak obaveza u Odjeljku 1 sa nazivom Ugovor, gdje se u

Odsjeku 1 govori o zaklju

enju ugovora pa ZOO defini

e saglasnost volja, predmet, osnov,

sposobnost, mane volje, formu, uslov, rok, kaparu i odustanicu u ugovorima. U odsjeku II ZOO

govori o zastupanju prilikom sklapanja ugovora, a u odsjeku III regulisano je tuma

enje

ugovora. Odsjek IV reguli

e neva

nost ugovora, gdje se najprije govori o ni

tavim i ru

ljivim

ugovorima. Odsjek V reguli

e na

ine raskida i odustanka od ugovora, dok su u Odsjeku VI

navedena op

ta dejstva ugovora.

2.2. Sloboda ugovaranja kao princip obligacionog prava

U obligacionom pravu va

i princip slobode ugovaranja (autonomije volje) koja predstavlja da

stranke svojom slobodnom voljom stvaraju pravnu normu koja ih obavezuje na odre

eno

usobno pona

anje. ,,Strane u obligacionim odnosima su slobodne, u granicama prinudnih

propisa, javnog poretka i dobrih obi

aja, da svoje odnose urede po svojoj volji.”1

Princip slobode ugovoranja sastoji se iz vi

e razli

itih sloboda, od kojih su najva

nije: sloboda

da se ugovor zaklju

i ili ne zaklju

i, sloboda izbora ugovornog partnera, sloboda ure

ivanja

sadr

ine ugovora, sloboda izbora forme ugovora i na

ina njegovog zaklju

enja, sloboda

odlu

ivanja o promjeni i prestanku ugovora, sloboda izbora mjerodavnog prava (Nikoli

2019.). Sloboda ugovaranja nije neograni

ena,

ta vi

e pojedini autori isti

u da je sloboda

ugovaranja ustvari izuzetak i svoju tvrdnju potkrepljuju ekonomskim i socijalnim razlikama

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.

31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),

l.10.

strane zakonskog zastupnika, takav ugovor se ima smatrati ni

tavim istekom odre

enog roka u

kojem zakonski zastupnik mo

e, a u ovom slu

aju nije, dao saglasnost.

Saglasnost volja je poklapanje izjavljenih volja strana ugovornica koja je neophodna za

nastanak ugovora kao dvostranog pravnog posla. Poklapanje i istovjetnost volja strana

ugovornica nazivamo saglasno

šć

u odnosno konsenzusom (

consensus

). Do saglasnosti volja

dolazi na taj na

to jedna ugvorna strana predlo

i drugoj ugovornoj strani zaklju

enje

odre

enog ugovora. Ta prva izjava volje jedne ugovorne strane naziva se ponuda. Druga

ugovorna strana mo

e izjaviti da prihvata ponudu kada dolazi do zaklju

enja ugovora. Izme

ponude i prihvatanja ponude mo

e do

i do pregovora kada strane ugovornice mijenjaju svoje

prvobitno date izjave o elementima ugovora i koji prethode prihvatanju ponude. Na saglasnost

volja se primjenjuju pravila koja va

e za volju uop

te, te tako izjavljena volja mora biti ozbiljna,

slobodna i usmjerena na ne

to je mogu

e ostvariti. Na

ini izjavljivanja volje mogu biti

razli

iti, neposredni i posredni. Neposredni na

ini izjavljivanja volje su kada lice izri

ito izjavi

volju usmjerenu na zaklju

enje ugovora kao cilj (usmenom izjavom, potpisom). A posredni

in izjavljivanja volje pre

utno, konkludentnim radnjama, se zaklju

uje volja za zaklju

enje

ugovora, bez izri

itog izja

njavanja o tome (odre

enom radnjom, pona

anjem).

Pitanje trenutka i mjesta zaklju

enja ugovora je veoma zna

ajno pravno pitanje koje se naj

šć

pojavljuje u slu

ajevima kada ugovor zaklju

uju odsutna lica. U

l. 31. Zakona o obligacionim

odnosima predvi

eno je da je trenutak zaklju

enja ugovora ,,kada ponudilac primi izjavu

ponu

enog da prihvata ponudu”. Ovim je odre

eno da na

e pravo stoji na teoriji prijema.

se ti

e mjesta zaklju

enja ugovora ima se smatrati mjesto u kojem je ponudilac imao sjedi

te,

odnosno prebivali

te u trenutku zaklju

enja ugovora, prema

l. 31. st. 2. Zakona o obligacionim

odnosima.

Predmet i osnov obligacionih ugovora

Predmet ugovora je neposredni predmet ugovorne obligacije i

ta je predmet ugovora mo

emo

dobiti odgovorom na pitanje

ta je du

nik du

an izvr

iti. Prema

lanu 46. st. 1. Zakona o

obligacionim odnosima ugovorna obaveza se ,,mo

e sastojati u davanju,

injenju, ne

injenju ili

trpljenju”. Upravo

to ne posotji zakonska definicija predmeta ve

se ozna

ava ugovorna

obaveza mo

emo zaklju

iti da je predmet ugovora, kao

to je naprijed re

eno, upravo ugovorna

obaveza. Zakon o obligacionim odnosima, dalje, reguli

e svojstva predmeta ugovora, navode

da predmet ugovora treba biti ,,mogu

, dopu

ten i odre

en odnosno odrediv”. Ukoliko predmet

ugovora nije mogu

onda je ugovor ni

tav i mogu

nost izvr

enja obaveze mora postojati u

trenutku zaklju

enja ugovora. Dopu

tenost, pak, podrazumijeva da predmet ugovora ne smije

biti, prema Zakonu o obligacionim odnosima, u suprotnosti sa ,,prinudnim propisima, javnim

poretkom i dobrim obi

ajima”.

Predmet ugovora treba biti odre

en ili barem odrediv kako bi

moglo da do

e do izvr

enja ugovora. Predmet je odre

en ukoliko se ta

no zna

ini obavezu

nika prema povjeriocu koja

ini predmet ugovora, a predmet je odrediv ukoliko obaveza

nije precizno nazna

ena ali se iz sadr

ine ugovora ona mo

e odrediti.

Sa druge strane, osnov (causa) ugovora jeste razlog zbog kojeg je ugovor zaklju

en. Mo

emo

i da je osnov ugovora pravni cilj zbog kojeg je ugovor zaklju

en. Osnov se razlikuje u

zavisnosti od vrste ugovora koji se zaklju

uje. Osnov trebamo razlikovati od motiva koji

predstavljaju tako

er razloge zaklju

enja ugovora ali su motivi unutra

nji, subjektivni razlozi,

pobude zbog kojeg ugovornici zaklju

uju odre

enu vrstu ugovora. Svakako, da osnov i motiv

imaju sli

nosti, osnov je kod istih vrsta ugovora uvijek isti, dok se pojedina

ni motivi

ugovornika razlikuju.

l. 51. Zakona o obligacionim odnosima govori o osnovu u stavu 1. gdje

se ka

e da ,,svaka ugovorna strana mora imati dopu

ten osnov”. Sa druge strane, osnov koji

nije dopu

ten ili ne posotoji dovodi do ni

tavosti ugovora.

Osim postojanja dopu

tenosti

osnova, osnov treba biti istinit jer ukoliko nije istinit onda mo

emo govoriti o nesporazumu,

zabludi, fiktivnom ugovoru, dakle o tome da se dovodi u pitanje punova

nost ugovora.

2.3.2. Posebni uslovi za zaklju

enje ugovora

U posebne uslove koji va

e samo za pojedine vrste ugovora, tj. kada Zakon to izri

ito propisuje

su forma ugovora, predaja stvari ili saglasnost tre

eg lica.

Forma ugovora je ,,na

in izra

avanja njegove sadr

ine kroz unapred predvi

ene spoljne

(vidljive) oblike preko kojih treba da se manifestuje volja”. (Perovi

, 1986.) Razlika izme

formalnih i neformalnih ugovora jeste u tome da neformalni ugovori mogu biti sa

injeni u bilo

kojoj formi, dok formalni ugovori moraju biti sa

injeni u ta

no zakonski odre

enoj formi.

Ina

e, formalizam je karakteristika nerazvijenih dru

tava. ,,Forma nije bila samo sredstvo

izra

avanja volje, koja je jednino ra

ala pravne posledice, ve

osnov nastanka pravog odnosa,

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.

31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),

l. 49.

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.

31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),

l. 52.

zaklju

en kada ga potpi

u sva lica koja su strane ugovornice.

Forma javne isprave je ispunjena

kada ispravu izda javni bilje

nik u skladu sa svojim zakonskim ovla

šć

enjima. Prema Zakonu o

javnom bele

tvu javni bilje

nik je ovla

šć

en da, izme

u ostalog, obavlja sljede

e poslove:

sastavlja, overava i izdaje javne isprave o pravnim poslovima, izjavama i

injenicama

na kojima se zasnivaju prava i overava privatne isprave.

,,Javnobele

ke isprave su isprave o pravnim poslovima i izjavama koje su sastavili javni

bele

nici (javnobele

ki zapisi), zapisnici o pravnim i drugim radnjama koje su obavili ili

kojima su prisustvovali javni bele

nici (javnobele

ki zapisnici) i potvrde o

injenicama koje

su posvedo

ili javni bele

nici (javnobele

ke potvrde), nejavne isprave koje su potvrdili javni

bele

nici (javnobele

ka solemnizacija), kao i nejavne isprave kod kojih je javni bele

nik

overio potpis, odnosno overio autenti

nost prepisa, prevoda ili izvoda (javnobele

overe)”.

Prema na

inu nastanka forma mo

e biti zakonska i ugovorena. S tim,

to je zakonska ona koju

predvi

a zakon, a ugovorena je ona koju su ugovorile strane ugovornice.

Pored forme, u posebne uslove za punova

nost ugovora spadaju i predaja stvari i saglasnost

tre

eg lica kao i svi ostali uslovi koji su predvi

eni zakonom za pojedine vrste ugovora.

2.4. Vrste obligacionih ugovora

Kriteriji prema kojima klasifikujemo razli

ite vrste ugovora su mnogobrojni. Neki od njih i

vrste ugovore prema kriterijima su:

prema zakonskom regulisanju na imenovane i neimenovane;

prema uslovima neophodnim za njihov nastanak na formalne i neformalne;

prema rasporedu obaveza koje proisti

u iz ugovora na jednostrane i dvostrane ugovore;

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.

31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),

l. 67. st.1.

l. 72, st. 2.

Zakon o javnom bele

tvu (Slu

beni glasnik Republike Srbije, br. 19/2013),

l. 4. st.1, ta

. 1.

Zakon o javnom bele

tvu (Slu

beni glasnik Republike Srbije, br. 19/2013),

l. 6.

prema tome da li se korist koja se na osnovu ugovora sti

e ispla

uje naknada drugoj

strani na teretne i dobro

ine;

prema poznavanju visine i uzajamnog odnosa prestacija na komutativne i aleatorne;

prema du

ini trajanja prestacije na trenutne i trajne;

prema karakteru prestacije na proste i slo

ene;

prema zavisnosti ugovora jednih od drugih na glavne i sporedne;

prema ugovornoj obavezi da se zaklju

i drugi ugovor na predugovor i kona

ni ugovor;

10)

prema vidljivosti osnova na kauzalne i apstraktne;

11)

prema tehnici i na

inu zaklju

enja na ugovore sa sporazumno odre

enom sadr

inom i

ugovore po pristupu.

Ugovore dijelimo na imenovane i neimenovane prema tome da li su posebno predvi

eni u

zakonu ili ne. Shodno tom kriteriju, imenovani ugovori su oni koji su zakonima posebno

predvi

eni kao i sam njihov naziv, a neimenovani su oni koji nisu izri

ito predvi

eni u zakonu

iako imaju uobi

ajeni izvan zakonski naziv. U pravnom prometu se mnogo

šć

e javljaju

imenovani ugovori.

Podjela na formalne i neformalne ugovore vr

i se u odnosu na uslove koji su potrebni za

zaklju

enje ugovora. Formalni su oni za koje

ije se zaklju

enje zahtjeva ispunjenje ta

odre

ene forme, dok su neformalni oni za

ije je zaklju

enje dovoljna samo prosta saglasnost

ugovornih strana i mogu biti zaklju

eni na bilo koji na

in u bilo kojoj formi. Neispunjenost

uslova forme za sobom povla

i ni

tavost (apsolutnu ili realnu) ugovora.

Podjela na jednostrane i dvostrane ugovore u

injena je na osnovu rasporeda obaveza ugovornih

strana. Pa su tako, jednostrani ugovori oni kod kojih obavezu ima samo jedna ugovorna strana

gdje postoji jedan poverilac i jedan du

nik. Ovi ugovori se jo

nazivaju i jednostrano obavezni.

Dvostrani ili dvostranoobavezni ugovori su oni kod kojih je ugovorna obaveza ustanovljena za

obje ugovorne strane, pa se obje ugovorne strane nalaze u ulogama i poverioca i du

nika. Prema

Radi

u postoji podjela ovih ugovora na prave, uzajamne ili singlamati

ne (

contractus

bilaterales aequales

) i neprave ili nesavr

ene (

constractus bilaterales inaequales)

dvostrane

ugovore (Radi

, 2004.). Pravi bi bili oni ugovori kod kojih vr

i uzajmana razmjena

inidbi, a

kod nepravih, iako postoji obaveza za obje strane one ne stoje u odnosu

inidbe i protiv

inidbe.

Zna

aj podjele je veliki s obzirom na to da se kod dvostranih ugovora primjenjuje veliki broj

posebnih pravila koja ne va

e za jednostrane ugovore kao

to su: raskid zbog neizvr

enja,

ustupanje ugovora, pri govor neispunjenosti, prekomjerno o

enje i dr.

bude zaklju

en. Predugovor ne obavezuje jedino u slu

aju promijenjenh okolnosti u toj mjeri

da predugovor ne bi bio zaklju

en da su okolnosti postojale u vrijeme njegovog zaklju

enja.

Ugovore prema vidljivosti osnova mo

emo podijeliti na kauzalne i apstraktne. Kod kauzalnih

ugovora ozna

en je jasno cilj, razlog, svrha obavezivanja, dok kod apstraktnih razlog nije

nazna

en, te se ne mo

e odrediti zbog

ega se ugovornici obavezuju. Za apstraktne ugovore se

zahtjeva pismena forma te su oni i formalni ugovori. Podjela je zna

ajna sa stanovi

povjerioca gdje kod apstraktnih ugovora on ima daleko bolji polo

aj jer je u slu

aju spora

oslobo

en terete dokazivanja postojanja osnova. Aprstraktni ugovori dovode i do olak

anog

pravnog prometa.

Prema tehnici i na

inu zaklju

enja ugovore dijelimo na ugovore sa sporazumno odre

enom

sadr

inom i ugovore po pristupu. Kod ugovora sa sporazumno odre

enom sadr

inom ugovorne

strane sporazumno odre

uju elemente ugvora kao i uslove, nakon pregovora. Kod ugovora po

pristupu sadr

ina i uslovi ugovora su ve

odre

eni ponudom od strane jedne ugovorne strane,

bez sporazuma, a na volji druge ugovorne strane je da takvom ugovoru pristupi ili ne, tj. da

prihvati ili ne prihvati ponudu. Kod ugovora po pristupu ponuda je op

ta i stalna u okviru

ponudio

eve redovne i trajne delatnosti. Zna

ajan uslov za punova

nost ugovora po pristupu

jeste da je u trenutku zaklju

enja ponuda bila u potpunosti poznata drugoj ugovornoj strani.

Tuma

enje ugovora od strane suda u slu

aju spora u korist ugovara

a koji pristupa ponudi je

jedna od stavki koje govore o zna

aju ove podjele.

Objektivni elementi ugovora odre

eni su zakonom i definisani su za pojedina

ne vrste ugovora.

Subjektivni elementi ugovora su oni o kojima se ugovara

i me

usobno mogu dogovarati.

2.5. Tuma

enje ugovora

Tuma

enju ugovora se pristupa u slu

ajevima kada iz teksta ugovora ne mo

emo otkriti pravo

zna

enje i smisao odredaba jednog ugovora. Postoji mogu

nost da strane ugovornice razli

ito

tuma

e tekst ugovora

to dovodi do spora i mora se pristupiti tuma

enju ugovora. Tuma

enju

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.

31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),

l. 142. st. 3.

ugovra se ne pristupa u slu

ajevima kada su odredbe ugovra jasne i primjenjuju se onako kako

glase jer u tom slu

aju ne postoji potreba za tuma

enjem na

ta nas obavezuje i

l. 99. Zakona

o obligacionim odnosima.

Postavlja se pitanje

ta je predmet tuma

enja, sam ugovor kao

cjelina ili izjava volje iz kojih se ugovor sastoji. Prema Radi

u, govori se o tuma

enju ugovora

kao cjeline, a ne pojedinih izjava ili ugovornih odredaba.To je posljedica te

nje da se ugovor

kao tvorevina sa

uva, da se ne dovodi u sumnju (Radi

, 2004.). Postoji sklonost da se

opstojnost saglasnosti me

u stranama smatra

to je vi

e mogu

e nespornom i da se provjeri jo

samo njen modalni aspekt (Buren, 1964.). Dakle, nije sporno da postoji izjavljena volja, sporan

je smisao te volje jer ne govorimo o dokazivanju ugovora ve

o tuma

enju ugovora.

Tuma

enje ugovora mo

e biti u odnosu na to od strane koga se vr

i sudsko i vansudsko. Sudsko

tuma

enje je onda kada tuma

enje vr

i sud ili neki drugi ovla

šć

eni dr

avni organ pred kojim se

vodi spor i ono je obavezuju

e. Vansudsko je kada po sporazumu strana tuma

enje vr

nepristrasno i nezavisno ovla

šć

eno lice, s tim

to ovaj vid tuma

enja nije obavezuju

i ve

fakultativan.

Ugovor se tuma

i po odre

enim kriterijumima. Jedan od kriterija daje Zakon o obligacionim

odnosima koji u

lanu 99. st. 2. propisuje da se pri tuma

enju spornih odredbi ne treba dr

ati

doslovnog zna

enja upotrebljenih izraza, ve

treba istra

ivati zajedni

ku nameru ugovornika.

Ovo, doslovno, tuma

enje nazivamo formalisti

kim tuma

enjem i njime stvarnu volju

utvr

ujemo na osnovu iskazanih rije

i. Sa druge strane nalazi se objektivno tuma

enje kojim

se objektivno odre

uje

ta je pod izjavom trebalo i moralo da se razumije. Kao kriterij, uzima

se poimanje razumnih i korektnih ljudi koji stoje po strani i kojih se ugovor ne ti

e (Oftinger,

1978.). Zakon o obligacionim odnosima usvaja subjektivno-objektivni kriterijum tuma

enja

ugvora i propisuje u ve

pomenutom

lanu 99. st. 3. da ,,treba istra

ivati zajedni

ku nameru

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.

31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),

l. 99.

(1) Odredbe ugovora primenjuju se onako kako glase.

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ",

br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),

l. 99. st. 2.

(2) Pri tuma

enju spornih odredbi ne treba se dr

ati doslovnog zna

enja upotrebljenih izraza, ve

treba

istra

ivati zajedni

ku nameru ugovara

a i odredbu tako razumeti kako to odgovara na

elima obligacionog prava

utvr

enim ovim zakonom.

2.6.1. Op

ta dejstva ugovora

Ugovor najprije djeluje izme

u ugovornih strana prema

lanu 148. Zakona o obligacionim

osnosima. Prema Zakonu o obligacionim odnosima ugovornim stranama, pored lica koja

neposredno zaklju

uju ugovor, smatraju se i ona lica koja ugovor zaklju

uju posredno, preko

zastupnika. Sva ostala lica se smatraju tre

im licima i ugovor za njih ne stvara ni pravo, a ni

obavezu.

Postoje lica koja se ne smatraju tre

im licima iako nijesu u

estvovala neposredno, a ni

posredno, u njegovom zaklju

enju. To su nasljednici ugovara

a. Ugovori koje zaklju

ugovara

ivota imaju odre

eno dejstvo prema njegovim nasljednicima. S obzirom na to da

su nasljednici pravni sljedbenici ostavioca, u na

em slu

aju ugovara

a, i da sukcesijom stupaju

na njegovo mjesto, oni preuzimaju prava i obaveze ugovara

a, samim tim i prava i obaveze iz

ugovora koje je ostavilac/ugovara

zaklju

io. Me

utim, postoje odstupanja koja su regulisana

lanom 148. Zakona o obligacionim odnosima, prema kojem ugovori prethodnika ne proizvode

dejstvo prema njihovim nasljednicima u sljede

im slu

ajevima:

kod ugovora

intuitu personae,

dakle ugovora koji su zaklju

eni s obzirom na li

svojstva ugovara

kada sporazumno ugovorne strane ograni

e dejstvo ugovora za

ivota jedne od njih.

Prema ,,tre

im licima” ugovor

e imati dejstvo i u slu

ajevima zaklju

enja ugovora u korist

tre

eg lica kod kojih su ugovorne strane najmanje tri lica: promitent(du

nik), stipulant

(promisar, ugovara

u korist tre

eg lica) i beneficijar (korisnik). U zaklju

enju ovog ugovora

estvuju promitent i promisar, dok beneficijar ne u

estvuje, on

ak ne mora ni postojati u

trenutku zaklju

enja ugovora, budu

e lice, ne mora imati ni poslovnu sposobnost ali ovaj

ugovor ima dejstvo na njega u smislu sticanja koristi iz ugovora na koju se obavezao promitent.

Zaklju

enjem ove vrste ugovora nastaju tri grupe odnosa, a samim tim i dejstava ugovora:

izme

u promitenta i promisara, izme

u promitenta i beneficijara i izme

u promisara i

beneficijara.

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ",

br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja)

l. 148. st.2.

“

Ugovor ima dejstvo i za univerzalne

pravne sledbenike ugovornih strana, izuzev ako je

to drugo ugovoreno ili

to drugo proizlazi iz prirode samog

ugovora

”

2.6.2. Posebna dejstva dvostranih ugovora

Dvostrani ugovori proizvode pravno dejstvo na obe ugovorne strane i obe strane se obavezuju

injenje i/ili ne

injenje. U posebna dejstva uzajamnih (dvostranih) ugovora spadaju:

istovremenost isunjenja obaveza;

garancija za pravna i fizi

ka svojstva stvari;

pribli

no jednake vrijednosti uzajamnih

inidbi kod komutativnih ugovora;

odustanak od ugovora zbog neispunjenja obaveze druge ugovorne strane;

raskid ugovora uslijed promijenjenih okolnosti;

neispunjenje ugovora uslijed nemogu

nosti.

2.6.2.1. Prigovor neispunjenog ugovora

Prigovor neispunjenog ugovora (

exeptio non adimpleti contractus

) jeste prigovor koji se mo

ulo

iti u slu

aju kada jedna strana tra

i ispunjenje obaveze od druge ugovorne strane, a ni sama

nije ispunila svoju obavezu. Ovaj prigovor proisti

e iz pravila o istovremenosti ispunjenja

ugovornih obaveza kod dvostranih ugovora i o njemu govori

l. 122. st. 1. Zakona o

obligacionim odnosima. Uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi uspje

no bio istaknut prigovor

neispunjenog ugovora jesu sljede

da se radi o dvostranom ( uzajamnom) ugovoru;

uslov istovremenosti koji podrazumijeva da prilikom izvr

avanja obaveza stranke nisu

druk

ije uredile ispunjenje obaveza;

karakter protiv

inidbe, karakter glavne obaveze, obaveze tu

ioca na

ije neispunjenje

eni prigovara;

neosporavanja sopstvene obaveze od strane tu

enog, on ostaje pri ugovoru i priznaje

svoju obavezu;

postojanje punova

nog protivpotra

ivanja tu

enog.

Isticanje prigovora neispunjenog ugovora dovodi do odlaganja izvr

enja obaveze tu

ene strane

do trenutka izvr

enja obaveze tu

ila

ke strane prema njoj.

2.6.2.2. Garancija za pravna i materijalna svojstva stvari

Ugovorna strana koja na drugu ugovornu stranu kod dvostranih ugovora prenosi neko pravo

na stvar du

na je garantirati za njena pravna i materijalna svojstva.

l. 121. st. 1. Zakona o

obligacionim odnosima predvi

a da ,,kod ugovora sa naknadom svaki ugovara

odgovara za

2.6.2.4. Nemogu

nost ispunjenja obaveze

Postoje tri vrste nemogu

nosti ispunjenja obaveze u odnosu na kriterijum odgovornosti za

nemogu

nost ispunjenja:

nemogu

nost za koju nije odgovorna ni jedna strana;

nemogu

nost za koju odgovara du

nik;

nemogu

nost za koju odgovara poverilac.

Nemogu

nost za koju ne odgovara ni jedna strana de

ava se uslijed uzroka ili krivice tre

lica. U ovom slu

aju gase se obaveze obje ugovorne strane u trenutku nastupanja nemogu

nosti

ispunjenja obaveze.

Nemogu

nost ispunjenja obaveze za koju odgovoran du

nik nastaje uslijed postojanja krivice

na strani du

nika. U ovom slu

aju ne dolazi do ga

enja ugovornog odnosa ve

dolazi do

promjene poverio

eve tra

bine. Poverilac u ovom slu

aju mo

e tra

iti i naknadu

tete. Poverilac

iz ovog razloga mo

e odustati od ugovora u kom slu

aju se ugovorni odnos gasi, a poverilac

ima pravo na povra

aj datoga.

Za nemogu

nost ispunjenja obaveze mo

e biti odgovran i poverilac. U tom slu

aju du

nikova

obaveza se gasi, ali on zadr

ava svoje potra

ivanje prema drugoj strani, s tim

to se njegovo

potra

ivanje smanjuje za iznos koristi koju je imao.

2.6.2.5. Promijenjene okolnosti

Uslijed promijenjenih okolnosti izvr

enje ugovornih obaveza mo

e postati ote

ano ili

onemogu

eno. Promijenjene okolnosti moraju imati sljede

e karakteristike:

ote

avaju ispunjenje obaveze te cilj ugovora

ine neostvarljivim;

izvanredne ili nepredvidljive;

uzimaju se u obzir samo one promijenjene okolnosti koje nastupe prije isteka roka za

izvr

enje obaveze.

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.

31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja)

l.138. st.1. “Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u

dvostranom ugovoru postalo nemogu

e zbog doga

aja za koji odgovara druga strana, njena obaveza se gasi, a ona

zadr

ava svoje potra

ivanje prema drugoj strani, s tim

to se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi

od oslobo

enja od sopstvene obaveze.”.

Ugovornica na

ijoj su strani nastupile promijenjene okolnosti mo

e tra

iti raskid ugovora, sa

obavezom da drugoj strani nadoknadi pravi

an dio

tete. Druga strana mo

e ponuditi ili pristati

na prilago

avanje sadr

ine ugovora novonastalim okolnostima. Strane ugovornice se mogu

odre

i prava na raskid ugovora po osnovu promijenjenih okolnosti.

2.7. Prestanak ugovora

Obligacioni ugovor mo

e prestati na neki od na

ina na koji prestaju obligacioni odnosi

(ispunjenjem, prebijanjem, otpu

tanjem, sjedinjenjem) ili na neki od na

ina koji su

karakteristi

ni za prestanak obligacionih ugovora. Ti na

ini prestanka su sljede

poni

tenje ugovora;

raskid ugovora;

slu

ajna nemogu

nost ispunjenja obaveze;

protek vremena i otkaz ugovora;

smrt jedne ugovorne strane.

2.7.1. Raskidanje ugovora

Ugovor mo

e biti raskinut na na

in na koji je i sklopljen, dakle, sporazumno ili mo

e biti

raskinut jednostrano, tj. od jedne ugovorne strane.

2.7.1.1. Sporazumni raskid ugovora

tuju

i na

elo slobode ugovaranja, strane ugovornice mogu ne samo izmijeniti ve

i raskinuti

ugovor. Sporazum o raskidu ugovora predstavlja svojevrstan ugovor kojim se strane ugovornice

sporazumijevaju da ve

postoje

i ugovor raskinu. Sporazum o raskidu ugovora mo

e biti

injen u bilo kojoj formi,

ak i kada se za sklapanje ugovora koji se raskida tra

i ispunjenje

posebnih formalnih uslova.

Sporazumni raskid je mogu

i sve do momenta izvr

enja ugovora.

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.

31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja)

l. 68.: “Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim

sporazumom, izuzev ako je za odre

eni slu

aj zakonom predvi

eno

to drugo, ili ako cilj zbog koga je propisana

forma za zaklju

enje ugovora zahteva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi”.

osim obaveze naknade

tete strani koja je djelimi

no ili potpuno izvr

ila svoju obavezu o

emu

govori

lan 132. Zakona o obligacionim odnosima.

Raskid fiksnih ugovora je jo

jedna mogu

nost koja je predvi

ena kada je u pitanju jednostrani

raskid ugovora. Fiskni ugovori su oni ugovori kod kojih je ispunjenje u roku bitan element

ugovora koji je previ

en samim ugovorom. Ova osobina ugovora se ne pretpostavlja ve

ona

mora biti izri

ito iskazana. Ukoliko ne do

e do ispunjenja obaveze ugovor se raskida po zakonu

emu govori

lan 125. Zakona o obligacionim odnosima:

,,Kad ispunjenje obaveze u odre

enom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa du

nik ne

ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.”

Ali, poverilac mo

e odr

ati ugovor na snazi, ako po isteku roka, bez odlaganja, obavesti du

nika

da zahtjeva ispunjenje ugovora.

Kad je poverilac zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, mo

e izjaviti da

raskida ugovor.

Ova pravila va

e kako u slu

aju kad su ugovorne strane predvidele da

e se ugovor smatrati

raskinutim ako ne bude ispunjen u odre

enom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u

odre

enom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla.

2.7.2. Poni

tenje ugovora

2.7.2.1. Ni

tavost ugovora

tavi ugovori su oni ugovori koji nemaju zakonsku va

nost i koji postoje samo prividno

(Radi

, 2004.). Prema

lanu 103. Zakona o obligacionim odnosima ugovori su ni

tavi ukoliko

su protivni prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim obi

ajima. Ni

tavi su i oni ugovori

prema

lanu 47. Zakona o obligacionim odnosima

iji je predmet obaveze nemogu

nedopu

ten, neodre

en ili neodrediv, zatim ugovori bez osnova ili sa nedopu

tenim osnovom

prema

lanu 52. pomenutog zakona, dalje su to ugovori pravnih lica koji izlaze iz okvira njihove

pravne sposobnosti prema

lanu 54. Zakona o obligacionim odnosima, ugovori koji nijesu

sklopljeni u propisanoj formi, ukoliko iz cilja propisa kojim je forma odre

ena ne proizilazi

drugo prema

lanu 70. ZOO i zelena

ki ugovor prema koji je regulisan

lanom 141. Zakona o

obligacionim odnosima.

Ukoliko je ni

tava jedna ili nekoliko odredaba u ugovoru prema pravilu

utile per inutile non

vitatur

(korisno

tetnim ne kvari) to ne povla

i ni

tavost ugovora u cjelosti ve

samo ni

tavost

tih odredbi. Ni

tav ugovor ne postaje punova

an ni kada razlog ni

tavosti kasnije nestane.

Razlog ni

tavosti djeluje po sebi, te s toga nije potrebno dono

enje nekog akta kako bi se

izazvala ni

tavost. Tako

er, ni

tavost je apsolutna, djeluje prema svima, sud na nju pazi po

slu

benoj du

nosti i ne gasi se protekom vremena.

I ni

tav ugovor mo

e proizvesti odre

ene pravne posljedice. Prema Zakonu o obligacionim

odnosima strana koja je kriva za zaklju

enje ni

tavog ugovora odgovorna je drugoj strani za

tetu koju ona trpi usled toga

to veruje da je zaklju

eni ugovor punova

an, ukoliko nije znala

niti je morala znati za postojanje razloga ni

tavosti.

U slu

aju kada je izme

u strana

ugovornica do

lo do uzajamnih

inidbi one se obavezuju da vrate primljenu stvar ili odre

enu

nadoknadu u novcu prema cijenama u vrijeme dono

enja sudske odluke. Prema

lanu 104. st.

2. i 3. Zakona o obligacionim odnosima sud je du

an da vodi ra

una o savesnosti ugovornih

strana, zna

aju ugro

enog dobra ili interesa i o dru

tvenim shvatanjima morala.

2.7.2.2. Ru

ljivost ugovora

Pored ni

tavih, ni ru

ljivi ugovori nijesu pravno valjani. Me

utim, za razliku od ni

tavih,

ljivi ugovori su pravno nesavr

eni. Dok se ni

tavo

šć

tite javni interesi, ru

ljivo

šć

u se,

uglavnom,

tite pojedina

ni, interesi ugovornih strana. Budu

i da su nesavr

eni ru

ljivi su

ugovori potencijalno neva

i jer mogu biti poni

teni (Radi

, 2004.). Poni

tenjem ru

ljivog

ugovora dolazi do ukidanja njegove pravne posljedice, ne i

ina zaklju

enja. Poni

tenje iz

razloga ru

ljivosti mo

e tra

iti samo odre

eni krug lica (najprije su to ugovorne strane) i to u

odre

enom roku. To nas dovodi do razlike u odnosu na ni

tave ugovore kod kojih

iri krug lica

ima pravo da tra

i poni

taj bez vremenskog ograni

enja. Poni

tenje iz razloga ru

ljivosti mogu

tra

iti i nasljednici lica u

ijem je interesu ru

ljivost ustanovljena, kao i tre

a lica koja imaju

pravni interes. Rok za poni

taj ru

ljivog ugovora je godinu dana od dana saznanja za razlog

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.

31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja)

l.107. st. 1.

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.

31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja)

l. 108

.:” Ugovara

koji je kriv za zaklju

enje ni

tavog

ugovora odgovoran je svome saugovara

u za

tetu koju trpi zbog ni

tavosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema

okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ni

tavosti

”.

navedeni razlozi otkazivanja ugovora. Postoji obaveza da nakon davanja otkaza protekne

ugovoreni ili zakonom odre

eni otkazni rok koji predstavlja vrijeme do nastupanja posljedica

otkaza. Ukoliko on nije odre

ene, onda se uzima razuman otkazni rok.

2.7.5. Smrt ugovorne strane

Po pravilu, s obzirom da su ugovorima regulisani uglavnom imovinski odnosi, smrt jedne

ugovorne strane ne

e dovesti do prestanka ugovora, jer se ugovor prenosi na nasljednike

umorlog. Izuzetak je slu

aj kada se radi o ugovorima

intuitu personae,

koji su zaklju

eni s

obzirom na li

na svojstva strana ugovornica kada prava i obaveze iz ugovora ne prelaze na

nasljednike. Prestanak ugovora nakon smrti jedne od ugovornih strana mo

e biti predvi

eno

samim ugovorom.

SKLAPANJE IMOVINSKIH UGOVORA IZME

SUPRU

NIKA

Sloboda ugovaranja, kao jedan od osnovnih principa obligacionog prava, nije apsolutna.

„Na

elo slobode ugovaranja podrazumijeva da su ugovorne strane slobodne da se opredijele da

e sklopiti neki ugovor, da su slobodne da opredijele lice sa kojim

e ga zaklju

iti, i da imaju

ovla

šć

enje da, zajedno sa svojim saugovara

em, odrede sadr

aj zaklju

enog pravnog posla.“

(Pajti

B. , Ugovori bra

nih drugova u evropskim zakonodavstvima i srpskom pravu, 2010.)

Sloboda ugovaranja mo

e biti ograni

ena po vi

e osnova, a specifi

na je kod zaklju

enja

ugovora izme

u supru

nika. Ograni

enje slobode ugovaranja mo

e biti op

te, dakle ono koje

i bez obzira na to ko su ugovorne strane, i posebno kao

to je slu

aj kod zaklju

ivanja

ugovora izme

u supru

nika.

Zakon o obligacionom odnosima R. Srbije postavlja op

te ograni

enje slobode ugovaranja u

odnosu na prinudne propise, javni poredak i dobre obi

aje (

l. 10. ZOO)

. Me

utim, kada je u

pitanju sklapanje pojedinih vrsta imovinskih ugovora izme

u supru

nika postoje ograni

enja

posebnog karaktera.

Pa se tako „pojmovi i principi koji se koriste, prije svega u Obligacionom pravu, ne mogu u

potpunosti prenijeti u Porodi

no pravo. Preno

enje u porodi

no pravo pojmova i pravila

obligacionog prava kada je to mogu

e i potrebno ne de

ava se prakti

no nikada bez odre

ene

promjene, alternacije. To se de

ava zbog

injenice da obligaciona pravila slu

e regulisanju

odnosa izme

u lica koja su strana jedna drugom, dok su u porodi

nom pravu vezana li

nim

vezama i interesima. Tako su za ugovor u obligacionom pravu neva

ne neke li

ne osobine

ugovornih strana,

to je s druge strane vrlo bitno u ugovorima porodi

nog prava.“ (Ponjavi

Ugovori kojima se ure

uju li

ni odnosi u porodi

nom pravu, 1998)

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ",

br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja)

imovinu supru

nika. Kako se navodi u stavu dva ovog

lana ugovor se mo

e odnositi samo na

upravljanje, samo na raspolaganje ili na upravljanje i raspolaganje u pojedinim dijelovima.

Upravljanje podrazumijeva i rapolaganje u okviru redovnog poslovanja, osim ako nije

ugovoreno druga

ije. Ovaj ugovor zaklju

uje se u obliku javnobilje

ke (solemnizovane)

isprave koja prema Zakona o javnom bele

tvu

l. 93. st.1. podrazumijeva da javni bilje

nik

potvr

uje da je strankama u njegovom prisustvu pro

itana isprava, te da su one izjavile da ta

isprava u svemu i potpuno odgovara njihovoj volji i da su je svojeru

no potpisale.

Solemnizacija privatne isprave, kao

to je sporazum o upravljanju i raspolaganju zajedni

kom

imovinom supru

nika, slu

i tome da stranke pou

i o zna

aju i pravnim posljedicama pravnog

posla koji preduzimaju, a time da poslu

i i ve

oj pravnoj sigurnosti i vi

em nivou pravne svijesti

esnika u pravnom

ivotu (Dra

, 2012). Ukoliko su predmet ugovora o upravljanju i

raspolaganju nepokretnosti postoji zakonska obaveza upisa ugovora u jani registar

nepokretnosti, po

tuju

i na

elo publiciteta.

no je ukazati i na razliku izme

u ugovora kojima se raspola

e zajedni

kom i ugovora koji-

ma se raspola

e posebnom imovinom. S obzirom da druga vrsta ugovora ne ugro

ava interese

bra

nog druga, za nju prirodno va

e uglavnom op

ta pravila gra

anskog prava (Pajti

B. ,

Ugovori bra

nih drugova u evropskim zakonodavstvima i srpskom pravu, 2010.). Ovaj ugovor

se mo

e raskinuti prema op

tim pravilima koja va

e za ugovorne odnose.

3.2. Ugovor o poklonu

Sklapanje ugovora o poklonu je dozvoljeno u svim evropskim zakonima o obligacionim

odnosima. Upravo zbog toga

to su supru

nici veoma

esto ugovorne strane Porodi

ni zakon

lanu 190. reguli

e ugovor o poklonu. Ovaj pravni posao je, dileme nema, naj

šć

zaklju

ivani ugovor me

u supru

nicima (Pajti

B. , Bra

ni ugovori u srpskom i evropskom

pravu, 2009). U stavu jedan ovog

lana Porodi

ni zakon reguli

e da se prilikom prestanka braka

uobi

ajeni pokloni u

injeni izme

u supru

nika za vrijeme trajanja braka ne vra

aju. U stavu

dva se isti

e da se, pak, vra

aju pokoni

ija je vrijednost nesrazmjerno velika u odnosu na

vrijednost zajedni

ke imovine. Stavovi 3 i 4 dopunju prva dva pravila gdje zakonodavac dodaje

(5) Ugovor iz stava 1. ovog

lana zaklju

uje se u obliku javnobele

ki potvr

ene (solemnizovane) isprave

Porodi

ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),

l. 190.

subjektivni uslov kao

to je o

igledna nepravda i govore o stanju u kojem pokloni trebaju biti

vra

eni. Naime, pokloni i ve

e vrijednosti ne moraju biti vra

eni ukoliko

e to predstavljati

iglednu nepravdu za drugog supru

nika i vra

aju se u stanju u kojem su se nalazili u trenutku

prestanka braka. Treba napomenuti da su se prije dono

enja Porodi

nog zakona na ovaj ugovor

primjenjivale odredbe iz paragrafa 561. Srpskog gra

anskog zakonika koji se primenjivao

shodno Zakonu o neva

nosti pravnih propisa donetih prije 6. aprila, 1941. i za vrijeme

neprijateljske okupacije iz razloga

to nije bio regulisan u posebnom dijelu Zakona o

obligacionim odnosima.

3.3. Ugovor o do

ivotnom izdr

avanju

Ugovor o do

ivotnom izdr

avanju prema svojoj pravnoj prirodi i cilju nije ugovor koji je

isklju

en kao jedan od na

ina regulisanja imovinskih odnosa supru

nika. Me

utim, „u pravnoj

doktrini nailazimo na stav da supru

nici ne mogu zaklju

iti ugovor o do

ivotnom izdr

avanju,

jer iz prirode braka, ali i kogentnih odredbi kako na

eg pozitivnog, tako i uporednog prava

proizlazi jasna zakonska obaveza izdr

avanja izme

u bra

nih drugova (ukoliko je jedan od njih

nesposoban za rad ili neobezbe

en).“ (Mladenovi

, 1995.) Smatralo se

ak i u sudskim

odlukama da je zaklju

ivanje ove vrste ugovora nedopu

teno i protivno su

tini braka.

utim, ono

to govori u prilog tome da ugovor o do

ivotnom izdr

avanju jeste dozvoljen je

to da se na prethodno navedeni na

in jedan od supru

nika dovodi u neravnopravan polo

aj u

odnosu na bilo koje drugo lice koje mo

e biti davalac ili primalac izdr

avanja. „

injenica da

Zakon o braku i porodi

nim odnosima nije ustanovio zabranu zaklju

ivanja ugovora o

ivotnom izdr

avanju izme

u bra

nih drugova (a ni novi Porodi

ni zakon ne predvi

a takvo

ograni

enje) doveli su do toga da je vremenom sudska praksa opredelila stav da ovakvi pravni

poslovi nisu protivni prirodi braka i supru

kih odnosa, te ih ne treba ni poni

tavati.“ (Pajti

B. , Ugovori bra

nih drugova u evropskim zakonodavstvima i srpskom pravu, 2010.)

Postavlja se pitanje da li se, ukoliko ne bi bilo dozvoljeno zaklju

enje ugovora o do

ivotnom

izdr

avanju, supru

nik diskrimini

e u odnosu na ostale potencijalne ugovara

e. Su

tina

ugovora o do

ivotnom izdr

avanju svodi se na obezbje

ivanje njege i izdr

avanja u korist onih

lica koja posjeduju imovinska sredstva koja se prenose u svojinu davaoca izdr

avanja, po

OdlukaVrhovnog suda Srbije G

. 92/64

ugovor o radu zaklju

en izme

u supru

nika nije pravno valjan.

Drugi, pak, autori smatraju da

ugovor o radu mo

e biti zaklju

en izme

u supru

nika, kao i izme

u srdodnika (Balti

Ravani

Dilema poti

e otuda

to prirodi ugovora o radu, koji podrazumijeva da se u ulozi ugovornih

strana poslodavca i zaposlenog supru

nici nalaze u odnosu nadre

enosti i podre

enosti,

protivrje

i priroda odnosa koji se u braku zasnivaju na na

elu ravnopravnosti mu

a i

ene.

(Dra

, 2012)

Prema na

em Zakonu o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013,

75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autenti

no tuma

enje) ovo pitanje nije

regulisano. Dakle, Zakon o radu se ne izja

njava po pitanju zaklju

enja ugovora o radu izme

supru

nika, te se da zaklju

iti da ne postoji smetnja da ovaj ugovor bude zaklju

en izme

supru

nika. Zakon o radu u

lanu 45. jedino reguli

e pitanje zasnivanja radnog odnosa za

obavljanje poslova ku

nog pomo

nog osoblja. U stavu 7. se navodi da ovaj ugovor koji bi

regulisao radni odnos za obavljanje poslova ku

nog pomo

nog osoblja ne mo

e da se zaklju

sa supru

nikom, usvojiocem ili usvojenikom, krvnim srodnikom u pravoj liniji bez obzira na

stepen srodstva i u pobo

noj liniji do drugog stepena srodstva i sa tazbinskim srodnikom do

drugog stepena srodstva.

26 „Nepravilno je pravno shvatanje prvostepenog suda da izme

u bra

nih drugova, koji

ive u jednom

doma

instvu i u zajednici

ivota, mo

e da postoji radni odnos. Radni odnos bi mogao da postoji ukoliko bi se

utvrdilo da postoje i ostali uslovi potrebni za postojanje radnog odnosa, samo me

u ostalim bliskim srodnicima

(roditeljima i decom, bra

om i sestrama i dr.). Ali kada su u pitanju odnosi bra

nih drugova,

ija je

ivotna i

ekonomska zajednica

šć

a nego kod ostalih bliskih srodnika, onda ne mo

e jedan bra

ni drug da bude u radnom

odnosu kod drugog bra

nog druga, jer njihov odnos je takav da isklju

uje postojanje radnog odnosa.”. Presuda

Saveznog vrhovnog suda U

. 1810/55 od 2. aprila 1956, Zbirka sudskih odluka, Beograd, 1956, knjiga 1, sveska

1, odluka br. 200.

Suprotno

stanovi

vrlo

dobro

reprezentuje

jedna

odluka

Vrhovnog

suda

Slovenije:

„Bra

ni drug mo

e biti u radnom odnosu kod svog bra

nog druga koji obavlja bilo kakvu samostalnu delatnost

nim radom, ukoliko oni zaklju

e, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom, pismeni ugovor o zaposlenju.

Takav bra

ni drug ima kao lice u radnom odnosu svojstvo osiguranika penzijskog i invalidskog osiguranja.” Videti

presudu Vrhovnog suda Slovenije U II 590/75–5 od 11. decembra 1975. Navedeno prema Dra

, 1989, odluka

br. 668.

IMOVISNKI RE

IMI U BRAKU

Jedno od najzna

ajnijih pitanja me

u supru

nicima jeste pitanje regulisanja imovinskih odnosa

u braku, a posebno ovo pitanje dolazi do izra

aja kada do

e do prestanka braka.„Skup pravnih

pravila kojima se ure

uju imovinski odnosi supru

nika, kao i supru

nika i tre

ih lica,

ini

imovinski re

im.“ (Ponjavi

, Porodi

no pravo, 2017) U uporednom pravu nailazimo na

zakonski imovinski re

im i ugovorni imovinski re

im.

4.1. Zakonski imovinski re

Zakonski imovinski re

im mo

e biti regulisan kao imovinski re

im zajedni

ke imovine

supru

nika, imovinski re

im odlo

ene zajednice imovina i imovinski re

im odvojene imovine

supru

nika. Zakonski imovinski re

im zajednice imovina u uporednom pravu predstavlja re

u kojem je imovina supru

nika koju su posjedovali prije sklapanja braka ili stekli u braku

besteretnim pravnim poslovima njihova posebna imovina. Pak, sve

to je ste

eno tokom trajanja

braka predstavlja zajedni

ku imovinu supru

nika. Zajedni

kom imovinom supru

nivi

upravljaju i raspola

u zajedni

ki. Ovakav sistem regulisanja imovinskih odnosa je

preovla

uju

i u evropskim zemljama. Imovinski re

im odlo

ene zajednice imovina ima

osnovne karakteristike sistema odvojenih imovina, a imovina se ima smatrati zajedni

kom tek

nakon prestanka braka i to ukoliko brak prestane smr

u, razvodom ili poni

tenjem. U su

tini u

ovom imovinskom re

imu supru

nici u toku trajanja braka mogu slobodno raspolagati kako

svojom posebnom imovinom, koju su stekli prije braka, tako i imovinom koju su stekli u braku.

Ograni

enje postoji samo u pogledu toga da raspolaganje imovinom ne smije biti na

tetu

drugog supru

nika. Kada do

e do prestanka braka dolazi do diobe imovine koju su supru

nici

stekli tokom trajanja braka na jednake dijelove ili se izra

unava vrijednost uve

anja posebne

imovine koju supru

nici imaju u trenutku prestanka braka u odnosu na imovinu koju su

posjedovali u trenutku sklapanja braka, te na taj na

in supru

nik koji smatra da je o

raspolaganjem imovinom u toku trajanja braka mo

e tra

iti pove

anje dijela zajedni

imovine u svoju korist. Imovinski re

im odvojenih imovina je u pojedinim zemljama jedini

zakonski re

im gdje je imovina supru

nika njihova posebna imovina, kako tokom, tako i nakon

prestanka braka, ukoliko druga

ije nije ugovoreno izme

u supru

nika. On podrazumijeva da

svaki od supru

nika mo

e imovinom ste

enom prije i u toku trajanja braka mo

e upravljati i

raspolagati potpuno samostalno. Nakon prestanka braka, u ovom imovinskom re

imu, sud

drugu i odrediti visinu rente, ukoliko je supru

niku koji nije vlasnik povereno jedno ili vi

zajedni

ke djece, odnosno ako se radi o supru

niku iz braka koji je razveden na osnovu

injenice odvojenog

ivota, sve dok taj supru

nik ne sklopi novi brak ili stupi u stabilnu

vanbra

nu zajednicu (Dra

, 2012).

4.3. Imovinski re

imi u R. Srbiji

Imovinski odnosi izme

lanova porodice imaju druga

ije zna

enje nego imovinski odnosi

koji se zasnivaju izme

u subjekata izvan porodi

nog kruga, budu

i da se porodi

ni odnos uvijek

temelji na posebnoj vezi subjekata u tom odnosu (brak, vanbra

na zajednica, srodstvo) ili na

njihovim posebnim li

nim svojstvima (spol, uzrast) (Dra

, 2012). Upravo iz ovih razloga su

imovinski odnosi u porodici regulisani Porodi

nim zakonom, a ne kao i svi ostali imovinski

odnosi u dijelovima obligacionog, stvarnog i drugih prava. Zapravo, Porodi

ni zakon R. Srbije,

u smislu imovinskih odnosa izme

lanova porodice predstavlja

lex specialis

u odnosu na

druge zakone koji uop

teno reguli

u imovinske odnose i koji u tom smislu predstavljaju

lex

generali

. ,,Na imovinske odnose supru

nika, vanbra

nih partnera, deteta i roditelja te

lanova

porodi

ne zajednice koji nisu ure

eni ovim zakonom, primenjuju se odredbe zakona kojim se

ure

uju svojinskopravni odnosi i zakona kojim se ure

uju obligacioni odnosi”.27 U

lanu 9.

Porodi

ni zakon staje na stanovi

te da se da se imovinski odnosi u porodici ure

uju zakonom

kao i to da se mogu ure

ivati sporazumno u skladu sa porodi

nim zakonom. O imovinskim

odnosima, osim u glavi VIII koja je posve

ena njima, Zakon govori i u

l. 29. te zapravo

odre

uje imovinske re

ime navode

i da ,,imovina supru

nika mo

e biti zajedni

ka i posebna

imovina” i da ,,supru

nici mogu, pod uslovima odre

enim ovim zakonom, svoje imovinske

odnose urediti bra

nim ugovorom”.

Iz ovoga proizilazi da prema Porodi

nom zakou postoje dva imovinska re

ima: zakonski i

ugovorni koji supru

nici odre

uju sporazumno.

27 Porodi

ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),

l. 196.

Grafikon 2.

ematski prikaz regulacije imovinskih odnosa izme

u supru

nika

4.3.1. Zakonski imovinski re

Zakonski imovinski re

im se primjenjuje onda kada supru

nici nijesu zaklju

ili bra

ni ugovor.

Prema Zakonu o braku i porodi

nim odnosima zakonski imovinski re

im je bio obavezan

imovinski re

im izme

u supru

nika. Porodi

nim zakonom iz 2005. godine zakonski imovinski

im se primjenjuje samo onda kada se supru

nici nijesu sporazumjeli o imovini zaklju

enjem

ugovora. Zakonski imovinski re

im poznaje dvije vrste imovine: zajedni

ku i posebnu imovinu.

4.3.1.1. Zajedni

ka imovina supru

nika

Prema

l. 196 Porodi

nog zakona zajedni

kom imovinom supru

nika se ima smatrati ,,imovina

koju su supru

nici stekli radom, igrom na sre

u i kori

šć

enjem intelektualne svojine u toku

trajanja zajednice

ivota u braku”.28 Pretpostavke za postojanje zajedni

ke imovine jesu rad i

zajednica

ivota supru

nika. Zajednica

ivota je uslov za postojanje braka, me

utim zajedni

Porodi

ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),

l. 171, 172, 173.

Imovinski odnosi

između

supružnika

Zakonski

imovinski režim

Sistem

zajedničke

imovine

Sistem posebne

imovine

Ugovorni režim

Bračni ugovor

biti solemnizovan iz razloga pravne sigurnosti i upisan u javni registar prava na

nepokretnostima. Kada se radi o redovnom upravljanju imovinom pretpostavlja se saglasnost

drugog supru

nika. S obzirom da su dijelovi zajedni

ke imovine neopredijeljeni supru

nici ne

mogu raspolagati njima samostalno niti ih opteretiti pravnim poslovima

inter vivos

.30 Ukoliko,

pak, do

e do raspolaganja zajedni

kom imovinom od strane jednog supru

nika bez saglasnosti

drugog supru

nika takav ugovor se ima smatrati ni

tavim jer je u direktnoj suprutnosto sa

imperativnim pravnim normama. Ipak, pravi se razlika u odnosu na to da li se radi o pokretnoj

ili nepokretnoj imovini i savjesnom ili nesavjesnom sticaocu imovine. Ako se radi o pokretnoj

imovini sticalac ukoliko je savjestan mogao se pozvati na pravila gra

anskog prava o sticanju

svojine u kom slu

aju bi supru

nik koji je raspolagao imovinom morao nadoknaditi

tetu

drugom supru

niku. Ukoliko se radi o nepokretnoj imovini ugovor o raspolaganju se ima

smatrati ni

tavim, osim ukoliko sticalac nije stekao pravo svojine na nepokretnosti redovnim

ili vanrednim odr

ajem.

4.3.1.3. Dioba zajedni

ke imovine

Prema Porodi

nom zakonu deobom zajedni

ke imovine smatra se utvr

ivanje suvlasni

kog

odnosno supoverila

kog udela svakog supru

nika u zajedni

koj imovini.31 Do deobe

zajedni

ke imovine prema

lanu 178. Porodi

nog zakona mo

e do

za vrijeme trajanja braka;

nakon prestanka braka.

Pravo na diobu prema slovu zakona imaju:

supru

nici,

nasljednici umrlog supru

nika i

poverioci onog supru

nika iz

ije se posebne imovine nisu mogla namiriti njihova

potra

ivanja.32

Dioba zajedni

ke imovine mo

e biti sporazumna ili sudska.

Porodi

ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),

l. 174. st. 3.

Porodi

ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),

l. 177.

Porodi

ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),

l. 181.

4.3.1.3.1. Sporazumna dioba zajedni

ke imovine

Supru

nici se mogu sporazumjeti da u toku ili nakon prestanka braka podjele zajedni

imovinu koju su stekli tokom trajanja braka. S obzirom na to da su do tada njihovi dijelovi

neopredijeljeni podjelom

e svaki supr

nik ta

no znati svoj udio u zajedni

koj imovini.

Supru

nici se mogu saglasiti: (a) da pretvore re

im zajedni

ke imovine u re

im susvojine sa

opredeljenim, idealnim suvlasni

kim udelima kojima se mo

e raspolagati, (b) da izvr

e realnu

deobu, tako

e neke stvari pripasti u isklju

ivu svojinu jednom supru

niku, a druge stvari u

isklju

ivu svojinu drugom supru

niku, ili (c) da sve stvari pripadnu u isklju

ivu svojinu jednom

supru

niku, a da drugi za svoj udeo bude ispla

en u novcu (Dra

, 2012).

Sporazumna dioba je, svakako, najpo

eljniji vid zajedni

ke diobe jer se supru

nici saglase sa

podjelom. Iz razloga pravne sigurnosti i dono

enjem Zakona o javnom bele

tvu predvi

eno

je da sporazum mora biti solemnizovan, tj. mora biti stavljena klauzula o potvr

ivanju od strane

javnog bilje

nika.33 Javni bilje

nik je u obavezi da stranke pou

i o posljedicama njihovog

pravnog posla.

4.3.1.3.2. Sudska dioba zajedni

ke imovine

Ukoliko se supru

nici ili biv

i supru

nici ne mogu sporazumjeti o diobi zajedni

ke imovine

onda imovinu mogu podijeliti sudskim putem kada govorimo o sudskoj diobi. Kod sudske diobe

postoji pretpostavka jednakih udjela supru

nika u zajedni

koj imovini. Pretpostavku o

jednakim udjelima mogu obarati dokazivanjem oba supru

nika ukoliko smatraju da u

konkretnom slu

aju nije primjenjiva i usagla

ena sa fakti

kim stanjem.

i udio jednog supru

nika u sticanju zajedni

ke imovine zavisi od njegovih ostvarenih

prihoda, vo

enja poslova u doma

instvu, staranja o djeci, staranja o imovini te svih drugih

okolnosti koje su od zna

aja za odr

avanje ili uve

anje vrijednosti zajedni

ke imovine (Dra

2012). Ako je poslije prestanka zajedni

kog

ivota u braku do

lo do uve

anja vrijednosti

zajedni

ke imovine, svaki supru

nik ima pravo na potra

ivanje u novcu odnosno pravo na udio

u uve

anoj vrijednosti srazmjerno svom doprinosu.34 Trenutak prestanka zajednice

ivota u

braku je vrijeme u kojem se utvr

uje ve

i udio jednog supru

nika. Ve

i udio jednog supru

nika

Zakon o javnom bele

tvu (Slu

beni glasnik Republike Srbije, br. 19/2013),

l. 93. st. 1. i 93a

Porodi

ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),

l. 175.

jedan od supru

nika ostvaruje zaradu smatra se da je neophodno da se drugom supru

niku

nadoknadi vrijednost tih stvari koje su ste

ene tokom trajanja braka, pa se s toga one

ura

unavaju u dio supru

nika prilikom diobe.

lanom 185. Porodi

nog zakona regulisana je dioba predmeta doma

instva na na

in da

,,predmeti doma

instva na kojima jedan supru

nik nakon prestanka zajednice

ivota u braku

ima dr

avinu u trajanju od najmanje tri godine pripadaju mu u isklju

ivu svojinu sa

ura

unavanjem u njegov udeo”. Smatra se, dakle, da ukoliko je jedan supru

nik u vremenskom

trajanju od 3 godine koristio predmete doma

instva da ima pravo na iskljuivu svojinu nad

njima, s tim da to ne mo

e biti na

tetu drugog supru

nika, te se predmeti doma

instva

ura

unavaju u dio supru

nika koji pola

e isklju

ivo pravo nad njima.

4.3.1.4. Odgovornost za obaveze u sistemu zajedni

ke imovine

Za obaveze koje je preuzeo supru

nik prije sklapanja braka ili u toku trajana braka svojom

posebnom imovinom odgovara svojom posebnom imovinom kao i udjelom u zajedni

koj

imovini. Za zajedni

ke obaveze koje su nastale u toku trajanja braka a radi podmirenja potreba

braka supru

nici odgovaraju svojom posebnom i zajedni

kom imovinom zajedni

ki i solidarno.

Ukoliko neku od zajedni

kih obaveza podmiri jedan supru

nik iz svoje posebne imovine, u tom

slu

aju ima pravo na naknadu od drugog supru

nika srazmjerno njegovom udjelu u zajedni

koj

imovini.

4.3.1.5. Posebna imovina supru

nika

Posebna imovina jeste cjelokupna imovina svakog supru

nika koja nije obuhva

ena pravnim

imom zajedni

ke imovine. Prema tome, posebna imovina obuhvata kako imovinu koja je

ste

ena prije sklapanja braka, tako i imovinu koja se sti

e tokom trajanja braka, ali ne radom

(Dra

, 2012). Posebna imovina je regulisana

lanovima 168, 169. i 170. Porodi

nog zakona.

U posebnu imovinu supru

nika spada:

(1) imovinu koju je supru

nik imao u vrijeme sklapanja braka, bez obzira po kom je

dozvoljenom osnovu ste

ena (na primjer, radom, naslje

em, igrom na sre

u itd.);

(2) imovinu koju je supru

nik stekao u toku trajanja braka, ali ne radom, ve

poklonom,

naslje

em ili nekim drugim oblikom besteretnog sticanja;

(3) imovinu koja pripadne supru

niku na osnovu diobe zajedni

ke imovine;

(4) imovinu koju je

ena unijela u brak kao miraz, i

(5) prihode od posebne imovine, pod uslovom da u njih nije ulo

en rad supru

nika (kamata,

zakupnina, dividenda itd.) (Dra

, 2012).

Ukoliko je posebna imovina ste

ene prije braka njen status se sklapanjem braka ne mijenja.

Nasuprot tome, posebna imovina nastaje i u braku ukoliko do

e do diobe zajeni

ke imovine.

Posebnom imovinom svaki supru

nik upravlja i raspola

e samostalno, dakle, supru

nik mo

preduzimati sve pravne poslove koji se ti

u njegove posebne imovine. Ograni

enje postoji samo

u slu

ajevima kada zajedni

ka imovina nije dovoljna za podmirenje potreba zajednice

ivota u

kojim slu

ajevima

e supru

nici biti obavezni da za te potrebe iskoriste svoju posebnu imovinu.

Porodi

ni zakon u

l. 170. reguli

e pitanje uve

anja posebne imovine jednog od supru

nika za

vrijeme trajanja braka i u tom smislu razlikuje znatno i neznatno uve

anje posebne imovine. U

slu

ajevima da je do

lo do neznatnog uve

anja vrijednosti posebne imovine jednog od

supru

nika, drugi supru

nik ima pravo na potra

ivanje u novcu srazmerno svom doprinosu.

Ukoliko je, pak, do

lo do znatnog uve

anja vrijednosti posebne imovine jednog supru

nika,

drugi supru

nik ima pravo na udio u toj imovini srazmerno svom doprinosu.

Zakonski imovinski re

im izme

u supru

nika prema va

im pozitivnopravnim propisima jeste

im zajedni

ke imovine. Supru

nicima je, me

utim, omogu

eno da taj re

im ,,isklju

e” i da

imovina koju steknu radom u toku trajanja zajednice

ivota bude njihova posebna imovina

zaklju

enjem bra

nog ugovora.

4.3.2. Ugovorni imovinski re

Nasuprot zakonskom nalazi se ugovorni imovinski re

im koji se primjenjuje kada se supru

nici

svoje imovinske odnose urede bra

nim ugovorom. Ugovarnim imovinskim re

imom isklju

uje

se zakonski imovinski re

im. Ta mogu

nost je uvedena dono

enjem Porodi

nog zakona 2005.

godine kada zakonski imovinski re

im prestaje da bude prinudan i primjenjuje se u slu

ajevima

kada supru

nici nisu ugovorili re

im po pitanju imovine. Najzna

ajnija novina u tom smislu je

bra

ni ugovor.

Rimu iako su svakako bili punopravni gra

ani Rima) naj

šć

e je zaklju

ivan brak bez manusa“

(Stanojevi

, 1986).

,,Sklapanjem braka

cum manu

ena je izlazila iz svoje dosada

nje agnatske obitelji i

patriae

potestatis

, odnosno ako je bila

sui iuris

, nad njom je prestajalo tutorstvo te je ulazila u agnatsku

obitelj svoga mu

a te bila pod njegovom vla

šć

u (manus), odnosno vla

šć

u mu

evljeva

patris

familias.

U imovinskom smislu,

ena nije imala nikakve imovinskopravne sposobnosti. Sve

ena stekla pripadalo je mu

u, a sva imovina koju je imala prije braka pripala bi u cjelosti

u. Brak

sine manu

nije mijenjao pravni polo

ene. Ona je ostajala pod vla

šć

u svoga oca,

odnosno

patris familias

, a ako je bila

sui iuris

, ostajala je osobom

sui iuris

i nadalje, a pod

dosada

njom tutelom.

ena je zadr

avala nasljedno pravo u svojoj dosada

njoj obitelji, te ga

nije stjecala u obitelji mu

a” (Majstorovi

I. , 2005).

,,U postklasi

no doba napu

teni su i stari oblici ,,sve

anog uvo

enja

ene u mu

evljevu ku

u”,

a konsenzus bra

nih drugova postao je jedinim bitnim elementom sklapanja braka. lpak, i u

ovome je razdoblju sklapanje braka bilo pra

eno stanovitim obredima ili/i sastavljanjem

isprava, posebice o ure

enju imovinskih odnosa. Takve su isprave u Justinijanovom pravu bile

propisane za brak vi

ih stale

a, kao i za pretvaranje konkubinata brak” (Horvat, 1980.).

Historijski gledano, mu

je bio taj koji je imao obavezu izdr

avanja supruge i porodice.

Prilikom prou

avanja imovinsko-pravnih odnosa supru

nika u Starom Rimu, svakako, trebamo

uzeti u obzir miraz (dos) koji je kao institut postojao i na jedan odre

eni na

in regulisao dio

imovine supru

nika. Miraz je imovina koju

ena unosi u brak za potrebe zajedni

kog

doma

instva koji dobija od svog oca ili staratelja tj. pater familias-a36. Davanje miraza u ranim

periodima Starog Rima nije bilo obavezno. Svakako da je davanje miraza od strane njene

porodice umnogome olak

avalo izdr

avanje koje je bio u obavezi obezbijediti suprug. Uporedo

sa razvojem braka u rimskom pravu se razvijao i miraz. Ukoliko posmatramo pretklasi

Pater familias, tako

er napisana kao paterfamilias (mno

ina patres familias), bila je glava rimske porodice. Pater

familias bio je najstariji

ivi mu

karac u doma

instvu i imao je autokratsku vlast nad svojom pro

irenom

porodicom. Rimsko pravo i tradicija (mos maiorum) uspostavili su mo

pater familias u zajednici vlastite pro

irene

porodice. U rimskom porodi

nom zakonu termin „Patria potestas“ (latinski: „mo

oca“) odnosi se na ovaj pojam.

[2] Imao je zakonsku privilegiju nad imovinom porodice, i razli

ite razine vlasti nad svojim uzdr

avanim

lanovima: to su uklju

ivalo njegovu

enu i djecu, odre

enu drugu rodbinu putem krvi ili usvajanja, klijente,

osloboditelje i robove. Isti mos maiorum moderirao je svoj autoritet i odredio odgovornosti prema svojoj familiji
i

iroj zajednici. Imao je du

nost prema ocu i odgajati zdravu djecu kao budu

e gra

ane Rima, odr

avati moralnu

ispravnost i blagostanje svog doma

instva,

asti bogove svojih klana i predaka i predano u

estvovati- i ako je

mogu

e, slu

iti - u politi

kim politikama Rima , vjerski i dru

tveni

ivot. Zapravo, o

ekivalo se da

e pater familias

biti dobar gra

anin. Barem teoretski, dr

ao je mo

ivota i smrti nad svakim

lanom svoje pro

irene porodice

kroz drevno pravo. U praksi se ekstremni oblik ovog prava rijetko koristio. Na kraju je bio ograni

en zakonom. (

period uvide

emo da je miraz (dos) predstavljao imovinu koju je supruga unosila u brak i koji

je pripadao mu

u, odnosno pater familiasu.

U po

etku razvoja instituta, miraz je bio tek obi

aj, no kasnije je to preraslo u pravnu du

nost

enina oca i njegovih ascendenata odnosno majke. Za osnivanje miraza mogu

a su bila tri

ina. Prvi je

promissio dotis

, odnosno stipulacija kojom se na pitanje budu

eg mu

a davatelj

miraza obavezuje prenijeti na mu

a miraznu imovinu u nekom kasnijem

asu. Drugi je na

dictio dotis

, odnosno verbalni kontrakt u obliku jednostranog obe

anja miraza. Navedeni je

oblik mogla koristiti sama

ena, njezin

patris familias

ili pak njezin du

nik. Tre

i je i posljednji

oblik

datio dotis

. Od prethodna se dva na

ina razlikuje stoga

to se ne sastoji od obe

avanja

miraza, ve

se pojedina mirazna dobra doista i prenose na mu

a (Majstorovi

I. , 2005).

Pred kraj predklasi

nog perioda donose se zakoni kojima se

titi

enino pravo na miraz. „U

narednom klasi

nom periodu miraz koji je

ena donosila, isto je prelazio u imovinu mu

a, s tim

to je tada zakon nametnuo odre

ena ograni

enja mu

u prilikom raspolaganja mirazom. Tako

je mu

u odre

enim slu

ajevima morao da vrati miraz, a bilo mu je zabranjeno da otu

uje

zemlji

ta u Italiji, data u miraz“ (Stanimirovi

, 2006). U postklasi

nom periodu, dolazi do

promjena u smislu pobolj

anja imovinskog polo

aja

ene. Justinijanovo zakonodavstvo

donijelo je promjene na tom planu, pa je tako miraz postao isklju

iva imovina supruge kojom

je mogla raspolagati i u toku trajanja, ne samo u slu

aju prestanka braka. „U Noveli 117,

Justinijan

ak i ne govori vi

e o pripadnicima srednjeg stale

a, ve

samo o licima vi

e klase.

Jedino za pripadnike vi

ih slojeva (illustres et senatores) propisuje obavezno sastavljanje

pismenog dokumenta: o mirazu koji donosi nevesta mlado

enji i o bra

nom daru od strane

mlado

enje u korist neveste“ (Dereti

, 2011).

e se zaklju

iti dakle da je miraz toekom vremena posve izgubio prvobitna obilje

ja. Premda

se u doba cara Justinijana mu

formalno smatra vlasnikom miraza, stvarni je vlasnik s

ekonomskog stajali

ena. Dos je

res mulieris

, a mu

za vrijeme trajanja braka ima samo

pravo kori

tenja i ubiranja plodova, radi olak

anja sno

enja tro

kova ku

anstva (Majstorovi

I. , 2005).

Prema rimskom pravu darivanje poklona izme

u bra

nih drugova nije bilo dozvoljeno „do cara

Justinijana, po

to je bilo zabranjeno sklapanje ugovora o poklonu izme

u supru

nika, ovaj

ugovor o poklonu izme

u verenika mogao se zaklju

iti samo prije braka. Me

utim, u vrijeme

cara Justinijana bilo je dozvoljeno da se ovaj ugovor sklopi i nakon zaklju

enja braka, tako da

je i ovaj institut promijenio ime i umjesto

donatio ante nuptias

(davanje poklona prije braka)

do procesa tranzicije. U tom periodu se uvodi bra

ni ugovor u zakonodavstvo i mogu

nost

isklju

enja zakonskog imovinskog re

ima.

5.1.3. Historijat bra

nog ugovora u doma

em pravu

Srpski gra

anski zakonik iz 1844. godine donijet je po ugledu na

Austrijski gra

anski zakonik

i preuzeo je mnoge institute i rje

enja upravo iz tog zakonika. „Dono

enje Gra

anskog zakonika

predstavljalo je shodno prilikama tada jedan zna

ajan zakonodavni poduhvat vredan pa

nje, jer

je proistekao iz nastojanja odre

enih dru

tvenih i politi

kih snaga, da se vlast i samovolja

vladaoca na neki na

in ograni

i i uvede pravni red i sigurnost“ (Cveji

-Jan

, Bra

no pravo

prema Srpskom gra

anskom zakoniku, 150 godina od dono

enja Srpskog gra

anskog zakonika,

1995).

Srpski gra

anski zakonik u paragrafu 759. defini

e bra

ni ugovor: „Ugovor, koji bi izme

a i

ene ili izme

enika i neveste, u odno

aju na brak o imanju zaklju

en bio, zove se

bra

ni ugovor“.37 Tada se, kao

to se iz zakonske definicije mo

e vidjeti, dozvoljava

zaklju

ivanje bra

nog ugovora, kako izme

u budu

ih supru

nika, tako i u toku trajanja braka

izme

u supru

nika. Navodi se, tako

er, u istom paragrafu da se ugovor odnosi na „imanje“ tj.

na imovinu. Me

utim, iako ovakav ugovor predstavlja iskorak u odnosu na tada

nje dru

tvene

prilike, dru

tvo u cjelini nije bilo pripremljeno na ugovor takve vrste. Razlozi za to jesu

patrijarhalna sredina, gdje je imovinom raspolagao isklju

ivo suprug. „Jedna od osnovnih

karakteristika ovog zakonika jeste da se on zasniva na principu neravnopravnosti polova sa

povla

šć

enim polo

ajem mu

a kao glave porodice“ (Cveji

-Jan

, Bra

no pravo prema

Srpskom gra

anskom zakoniku, 150 godina od dono

enja Srpskog gra

anskog zakonika,

1995). Ugovor se zaklju

ivao sporazumno, a volja nije bila apsolutna. Prema SGZ-u forma nije

bila jedan od uslova za validnost ovog ugovora. Bra

ni ugovor je saglasno

šć

u volja mogao biti

i mijenjan, a prestajao je samim prestankom braka.

Pored bra

nog ugovora, Srpski gra

anski zakonik je propisivao i sljede

e imovinske re

ime:

mirazni i op

te imovniske zajednice koji su se ugovarali i re

im odvojemosti imovine (zakonski

imovinski re

im). Mirazni re

im je mogao biti ugovoren „Ugovor ovaj mo

e glasiti o mirazu,

koje je ono imanje, koje supruga mu

u donese, bilo njeno sopstveno, bilo od drugog koga

Gra

anski zakonik za

raljevinu Srbiju, Beograd, 1903, glava XXVIII , O ugovorima bra

nim par.759

dobiveno, radi lak

ivljenja”.38 Miraz se nije pretpostavljao, a mogao je glasiti na

cjelokupnu ili samo na dio imovine budu

e supruge. Miraz se mogao sastojati iz pokretnosti i

nepokretnosti. Prema

lanu 766. Srpskog gra

anskog zakonika mu

je imao pravo u

ivanja

miraznih dobara sve dok brak traje ali one nisu prelazile u njegovu svojinu, te nepokretnostima

nije mogao raspolagati.39 Prestankom braka nastaje obaveza za supruga da potro

ena mirazna

dobra vrati supruzi ili njenim nasljednicima. ,,Interesantna

injenica je da je i sam mu

mogao

dati

eni jedan deo svoje imovine u miraz, a pod mirazni re

im bi potpadali i pokloni koje bi

dao

eni prvi dan braka” (Cveji

-Jan

, Bra

no pravo prema Srpskom gra

anskom

zakoniku, 150 godina od dono

enja Srpskog gra

anskog zakonika, 1995).

im op

te imovinske zajednice ili tzv. smese dobara je, tako

er, bio ugovorni re

im koji je

regulisan u

l. 786 Srpskog gra

anskog zakonika.40

Zakonski imovinski re

im, prema Srpskom gra

anskom zakoniku,

l. 77141, nasuprot

dana

njem, bio je re

im odvojenosti imovine, gdje je svaki od supru

nika upravljao i raspolagao

svojom posebnom imovinom. I ovdje je va

ila zakonska pretpostavka, koja je mogla biti izri

ito

opovrgnuta, da je

ena ovlastila mu

a da upravlja i koristi njenu imovinu.

Gra

anski zakonik za

raljevinu Srbiju, Beograd, 1903, glava XXVIII , O ugovorima bra

nim par.760

Gra

anski zakonik za

raljevinu Srbiju, Beograd, 1903, glava XXVIII , O ugovorima bra

nim par.766-767

l. 766:Ako se miraz sastoji u nepokretnim dobrima, i drugim pravima i stvarima, koje se upotrebiti mogu da se

ne potro

e; onda

ena ostati gospo

a od istih stvari, ali

e ih mu

ivati”.

l 767: “Ako mu

ena o svom imanju nisu ni

ta osobito uredili, onda svako svoje prinadle

i. Samo ako se

ena

protivna ne poka

e, dr

i se, da je mu

u kao svome zastupniku zakonom poverila, da on brigu o imanju nosi; a on

se smatra kao i drugi punomo

nik; samo o dobitku nije du

an ra

una davati. No vlastan

e biti dobitak po svojoj

volji upotrebiti i u

ivati”

“

Ako su supru

nici slo

ili se na smesu dobara svojih zajedni

ki, onda kako se steci

te otvori, smesa prestaje, i

imanje se deliti mora kao u slu

aju smrti

”.

“

Ako mu

ena o svom imanju nisu ni

ta osobito uredili, onda svako svoje prinadle

i. Samo ako se

ena

protivna ne poka

e, dr

i se, da je mu

u kao svome zastupniku zakonom poverila, da on brigu o imanju nosi; a on

se smatra kao i drugi punomo

nik; samo o dobitku nije du

an ra

una davati. No vlastan

e biti dobitak po svojoj

volji upotrebiti i u

ivati”.

gra

anski parni

ki postupak od 14. aprila 1883. godine44). Pitanja imovinsko-pravnih

posljedica braka bila su u nadlje

nosti gra

anskih sudova.

S obzirom da su u ve

em dijelu teritorije novostvorene dr

ave za bra

no pravo uop

teno, a

samim tim i za imovinske odnose u braku, va

ilo pravo vjerskih zajednica, i bra

ni ugovor je

postojao u razli

itim varijacijama. Takvo stanje se zadr

alo sve do stvaranja Republike

Jugoslavije 1945. godine.

Stvaranjem Republike Jugoslavije i zavr

etkom II svjetskog rata uvodi se Osnovnim zakonom

o braku iz 1946.45 godine strogi sistem zakonskog imovinskog re

ima koji nije dozvoljavao

ure

enje imovinskih odnosa izme

u supru

nika sklapanjem bra

nog ugovora. U

l. 12 ovaj

zakon je dozvoljavao sklapanje ugovora izm

u supru

nika koji nisu protivni zakonu. Zapravo

je takav odnos prema bra

nom ugovoru postojao u svim zemljama socijalisti

kog bloka, gdje

je preovladavala dru

tvena svojina i bio uspostavljen jednopartijski sistem, a privatna svojina

bila marginalizovana.

Dono

enjem Zakona o braku i porodi

nim odnosima Srbije

samo se potvr

uje isti stav, tj.

ostaje da va

i zabrana zaklju

ivanja bra

nih ugovora. U

l. 326 Zakona o braku i porodi

nim

odnosima izri

ito se navodi da ne mogu sklapati one ugovore kojima se mijenja imovinski

im, tj. zakonski imovinski re

im, te da je sklapanje ostalih vrsta ugovora izme

u supru

nika

dozvoljeno, a zabranjuje se sklapanje ugovora kojima se supru

nici unaprijed odri

u prava koja

im pripadaju kao

to je npr. pravo na izdr

avanje.

Dakle, zaklju

ivanje imovinskih ugovora kao

to su kupoprodaja, zakup i sl. prema ovom

zakonu bilo je dozvoljeno, ako i sklapanje ugovora o upravljanju i raspolaganju zajedni

kom

imovinom. Supru

nici su mogli skopiti i ugovor i diobi zajdni

ke imovine, s tim

to je takav

Gra

anski parni

ni postupnik za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo : Tisak i naklada Daniela A. Kajona, 1904.

Osnovni zakon o braku, Slu

beni list FNRJ 29/1946.

Zakon o braku i porodi

nim odnosima Srbije, (Slu

beni glasnik 22/80, 22/93, 35/94 i 29/20019

Zakon o braku i porodi

nim odnosima Srbije, Slu

beni glasnik (22/80, 22/93,

35/94 i 29/2001),

l. 326. „Bra

ni drugovi mogu me

usobno sklapati sve ugovore i njima zasnivati prava i

obaveze. Oni ne mogu me

usobno sklapati samo one ugovore kojima se menja imovinski re

im utvr

en ovim

zakonom, kao i ugovore kojima se unapred odri

u prava koja im po ovom zakonu pripadaju“

ugovor mogao imati dejstvo samo na zajedni

ku imovinu koju supru

nici trenutno posjeduju,

ali ne i za budu

u imovinu koju

e ste

“Uprkos ovako, za date istorijske okolnosti relativno

irokom ugovornom kapacitetu bra

nih

drugova, nijedan od navedenih ugovora, nije omogu

avao izmenu zakonskog imovinskog

ima” (Pajti

B. , Bra

ni ugovori u srpskom i evropskom pravu, 2009). Takvo stanje se

zadr

alo sve do dono

enja, trenutno va

eg, Porodi

nog zakona 2005. godine, kada je

promjenom vlasni

ke strukture i procesom tranzicije do

lo do promjena te je dozvoljeno

sklapanje bra

nog ugovora.

I zemlje biv

e Jugoslavije su u tom period s kraja XX i po

etkom XXI stolje

a uvele bra

ugovor u svoja zakonodavstva. Hrvatska je to u

inila jo

1998. godine dono

enjem Obiteljskog

zakona u kojem je propisano da supru

nici mogu samostalno urediti odnose u vezi svoje

,,te

evine”. Isto rje

enje prihvata i Obiteljski zakon iz 2003. godine.48 Sli

no rje

enje usvaja i

bosanskohercegova

ki Porodi

ni zakon iz 2005. godine

u kojem se u

lanu 258. ka

e da

bra

ni drugovi svoje imovinske odnose prije i u toku trajanja braka mogu urediti bra

nim

ugovorom. U Crnoj Gori bra

ni ugovor je uveden Porodi

nim zakonom50 koji u

lanu 301.

navodi da ,,bra

ni drugovi tokom trajanja braka ili prije sklapanja braka svoje odnose na

postoje

oj ili budu

oj imovini mogu urediti ugovorom”.

5.2. Pojam i pravna priroda bra

nog ugovora prema

Porodi

nom zakonu R. Srbije

Premda se u svakodnevnom govoru mo

uti termin predbra

ni ugovor, koji naj

šć

e koristi

anglosaksonski pravni sistem (pre-nuptial agreement, premarital agreement, skra

eno pre-nup),

takav termin Porodi

ni zakon ne poznaje, ve

se koristi terminom bra

ni ugovor. U Italiji se

esto upotrebljava termin predbra

ni ugovor (patt o prenuziale, contratt o prematrimoniale), za

razliku od njema

kog i austrijskog pravnog ure

enja (Ehevertrag, Ehepakt). Zapravo, postoji i

izvjesna razlika u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora, s tim

to se bez obzira na to da li je

Obiteljski zakon, „Narodne novine RH“, br.116/2003 i 136/2004

Porodi

ni zakon FBIH, „Slu

bene novine FBiH“, br. 35/05 i 41/05

Porodi

ni zakon, „Slu

beni list SRCG“, br. 56/2003

,,Bra

ni ugovor je jedan od instrumenata pobolj

anja op

teg pravnog polo

aja bra

nih

drugova”. (Majstorovi

I. , 2005)

,,Institucija bra

nog ugovora omogu

ava budu

im i aktuelnim bra

nim drugovima da ugovore

im odvojenosti imovine, i da urede svoje odnose u skladu sa na

elom slobode ugovaranja,

bez do tada postoje

ih formalnih ograni

enja” (Pajti

B. , Bra

ni ugovori u srpskom i

evropskom pravu, 2009).

Specifi

nosti bra

nog ugovora u odnosu na druge obligacionopravne ugovore su uglavnom

porodi

nopravnog karaktera i one su sljede

Ugovorne strane mogu biti samo supru

nici ili budu

i supru

nici;

Vrijeme zaklju

enja- ugovor mo

e biti zaklju

en prije ili u toku trajnja braka tako da

prije sklapanja braka ovaj ugovor mo

e biti sklopljen i po nekoliko puta. S tim da, bra

ugovor proizvodi pravno dejstvo samo ako do

e do sklapanja braka. Upravo zbog toga,

ugovor se ima smatrati ugovorom sa odlo

nim uslovom koje karakteri

e da njegova

pravna dejstva nastaju tek nakon ispunjanja odlo

nog uslova, u ovom slu

aju sklapanja

braka.

Na bra

ni ugovor se primjenjuju pravila obligacionog prava, ali on ne smije biti u

suprotnosti sa iperativnim porodi

nopravnim propisima.

Strogo formalan ugovor- za zaklju

enje ovog ugovora predvi

ena je zakonska forma i

solemnizovanje ugovora, tj. ovjera ugovora od strane javnog bilje

nika.

Spada u sve

ane ugovore.

Bra

ni ugovor je i akcesoran ugovor jer proizvodi dejstvo tek nakon zaklju

enja braka.

Za njegovo zaklju

enje, ali i raskid potrebna je saglasnost obje strane. Dakle, bra

ugovor ne mo

e biti raskinut jednostranom izjavom volje.

Ima institucionalan karakter jer mora biti u skladu sa osnovnim na

elima i pravilima

porodi

nog prava.

Fakultativan ugovor- supru

nici ili budu

i supru

nici mogu ali ne moraju zaklju

iti

bra

ni ugovor, te je stoga fakultativan.

10)

Imenovan ugovor- ugovor koji je kao takav previ

en zakonom- a bra

ni ugovor je

predvi

en i odre

lanom 188. Porodi

nog zakona.

11)

tnski se radi o pravnom poslu koji je komutativan, iako u odre

enim slu

ajevima

ovaj ugovor je i aleatoran jer se radi o imovini koju supru

nici ne posjeduju u trenutku

zaklju

enja ugovora i

ija je veli

ina i nastajanje neizvjesno.

5.3. Ugovorne strane kod bra

nog ugovora

Ugovorne strane kod bra

nog ugovora prema zakonskom odre

enju su supru

nici ili budu

supru

nici, dakle lica koja su ve

u braku ili lica koja izra

avaju volju za sklapanje braka. S tim

u vezi mo

emo re

i da bra

ni ugovor ne mogu zaklju

iti biv

i supru

nici.

Bra

ni ugovor mogu zaklju

iti lica u skladu sa pravilom ,,

Habilis ad nuptias, habilis ad pacta

nuptialia”.

Ovo pravilo zna

i da punova

an bra

ni ugovor mogu zaklju

iti lica koja su ispunila

uslove za zaklju

enje punova

nog braka. Dakle, punova

nost bra

nog ugovora neposredno je

vezana za punova

nost braka

to dalje govori da bra

ni ugovor ne bi mogla zaklju

iti lica koja

prema na

em zakonu ne bi mogla sklopiti brak i nisu ispunila uslove koji se ti

u sklapanja braka

ili pak, postoji neki od razloga koji ne bi smio postojati u trenutku zaklu

enja braka. Pa tako,

bra

ni ugovor ne bi mogla zaklju

iti maloljetna lica ( ukoliko nisu emancipovana u sudskom

postupku), lica koja su istog pola (uslijed postojanja uslova razli

itost polova), lica koja su u

odre

enom stepenu srodstva (srodstvo u odre

enom stepenu je bra

na smetnja), lica koja su u

starateljskom odnosu (bra

na smetnja starateljstva) i dr.

Osim ispunjenosti uslova za zaklju

enje punova

nog braka u pogledu lica koja mogu zaklju

iti

bra

ni ugovor postoje i op

ti uslovi za zaklju

enje obligaciono-pravnih ugovora koji moraju

biti ispunjeni. Prema Zakonu o obligacionim odnosima za zaklju

enje punova

nog ugovora

neophodno je postojanje potpune poslovne sposobnosti ugovara

a, u ovom slu

aju supru

nika

ili lica koja namjeravaju sklopiti brak. Prema

l. 56. Zakona o obligacionim odnosima potrebno

je da ugovara

i posjeduju poslovnu sposobnost neophodnu za zaklju

enje te vrste ugovora.

Poslovna sposobnost se defini

e kao sposobnost da lice u svoje ime i za svoj ra

un preduzima

pravne poslove kojima zasniva, ukida ili mijenja pravne odnose. Poptunu poslovnu sposobnost

lice sti

e sa navr

enih 18. godina

ivota. Me

utim, lice mo

e imati i djelimi

nu poslovnu

sposobnost kada je rje

enjem o djelimi

nom li

enju poslovne sposobnosti koje je regulisano

lanom 147. Porodi

nog zakona. Me

utim, zbog zna

aja bra

nog ugovora i svih njegovih

specifi

nosti vaoma te

ko je ostvarivo da licu djelimi

no li

enom poslovne sposobnosti bude

dozvoljeno sklapanje bra

nog ugovora.

Prema

l. 191. Porodi

nog zakona bra

na i vanbra

na zajednica su izjedna

ene, te su tako u

odre

enoj konkretnoj vrsti imovine, da je prihod svakoga bra

nog druga njegova vlastita

imovina, da su darovi u

injeni iz bra

ne imovine vlastita imovina daroprimca, ugovoriti

razli

ite na

ine upravljanja i raspolaganja imovinom, sporazumjeti se o na

inu deobe bra

ste

evine u slu

aju prestanka braka itd.), osnivanje stvarnih odnosno obveznih prava (npr.

eta

nog vlasni

tva, slu

nosti, prava prvokupa itd.) i odredbe koje se odnose na sam bra

ugovor (npr. odredbe o izmjenama i raskidu bra

nog ugovora) (Majstorovi

I. , 2005).

Predmet bra

nog ugovora ne mogu biti ni sva imovinska pitanja izme

u supru

nika. Naime,

bra

nim ugovorom ne mo

e biti ugovoreno me

usobno izdr

avanje, kao ni izdr

avanje djeteta

od strane roditelja, pravo stanovanja djeteta. Ovo iz razloga

to su norme koje reguli

u ova

pitanja imperativnog karaktera i prema propisima u ve

ini sli

ajeva se u vezi djece uvijek u

prvi plan stavlja najbolji interes djeteta. Jo

jedan razlog jeste i taj

to je pitanje npr. Izdr

avanja,

pitanje gdje je solidarnost izme

lanova porodice na prvom mjestu, te s toga ne mo

e biti

predmetom bra

nog ugovora.

Kako bi jedan ugovor doista bio bra

ni ugovor, mora za svoj predmet imati i imovinskopravne

odnose, odnosno sadr

avati barem jednu odredbu kojom bi se ure

ivali imovinskopravni odnosi

bra

nih drugova na na

in razli

it od zakonskoga imovinskog re

ima (Babi

Bar

evski, 2014).

To pak ne zna

i da predmet ugovora ne mogu biti i odredbe neimovinske prirode. Bra

nim

ugovorom supru

nici mogu urediti i neka li

na prava i du

nosti kao

to su obavljanje poslova

u zajedni

kom doma

instvu, mjesto stanovanja, izbor prezimena, podizanje zajedni

ke djece i

dr. Naravno, predmet ne mogu biti one odredbe koje bi bile suprotne javnom poretku kao

su odredbe koje se ti

u izbora rada i zanimanja, urediti imperativnim normama ure

ena prava i

obaveze supru

nika (po

tovanje, me

usobno pomaganje i td.). Ukoliko bi bra

ni ugovor

sadr

ao takve odredbe one bi bile ni

tave i samim tim ne bi proizvodile pravno dejstvo. Predmet

bra

nog ugovora mogu biti i raspolaganje i upravljanje imovinom jer i kod zakonskom

imovinskog re

ima supru

nici ovo pitanje mogu rije

iti posebnim ugovorm o upravljanju i

raspolaganju zajedni

kom imovinom. Bra

nim ugovorom supru

nici i ovo pitanje mogu rije

iti

na na

in na koji oni

ele.

Predmet bra

nog ugovora mo

e biti i sporazum o diobi zajedni

ke imovine. Bra

ni drugovi bi

ovim ugovorom mogli ugovoriti kada

e se i gdje izvr

iti dioba ili bi mogli ugovoriti da se u

odnosu na cijelu bra

nu tekovinu primijeni civilna dioba. Ako su ugovorili druga

ije udjele od

zakonom izjedna

enih, tada

e to svakako imati prednost pred zakonskim re

imom

(Majstorovi

I. , 2005). Pored toga, predmet bra

nog ugovora mogu bitii druga stvarna prava

kao

to su slu

benosti, zaloga, zakup i pravo gra

enja. Bra

nim ugovorom mo

e biti

ustanovljeno i pravo pre

e kupovine prema

l. 527-532, Zakona o obligacionim odnosima gdje

se jedan supru

nik obavezuje da u slu

aju prodaje odre

ene stvari tu stvar najprije ponudi

drugom supru

niku pod istim uslovima, tj. po istoj cijeni.

Poseban mogu

i predmet bra

no-imovinskog ugovora

ini sagledavanje udjela bra

nog druga

koji nije

lan priverednog dru

tva u imovini koja je iz posebne ili zajedni

ke imovine ulo

ena

u privredno dru

tvo od strane drugog bra

nog druga koji je

lan privrednog dru

tva. Ako je u

konkretnom slu

aju po sredi djelovanje (ugovornog ili zakonskog) re

ima zajedni

ke imovine,

ili po sili zakona, ili po sili ugovora bra

ni drug ne-

lan sti

e udio u firmi, zajedni

ki udio se

ne evidentira kao suvlasni

tvo u samoj firmi, niti se po tom udjelu ostvaruje automatski pravo

na dividendu ili pravo na upravljanje,

to mo

e pripasti samo

lanu firme. Me

utim, to pravo

bra

nog druga ne-

lana, bar u pogledu dividende, mo

e se pojaviti kao potencijalno

potra

ivanje,

to mo

e stvarati te

e u funkcionisanju firme (Jo

ef, 2002).

Tako bi bra

ni drugovi, odnosno nevjesta i

enik, mogli sporazumno urediti neka osobna prava

i du

nosti,kao npr. izbor prezimena, odre

ivanje mjesta stanovanja, odlu

ivanje o ra

anju i

podizanju zajedni

ke djece te o obavljanju poslova u bra

noj zajednici. S druge strane nekim

osobnim pravima i du

nostima bra

nih drugova dato je kogentno zna

enje, odnosno bra

ni ih

drugovi ne mogu urediti sporazumno, jer su kao na

elne vrijednosti temelj svake bra

zajednice.

„Pitanje je i kako obezbjediti za

titu slabije strane koja bi, radi stupanja u brak pristala, na

primer, i na zaklju

enje ugovora koji je za nju nepovoljan, zatim da li se dozvoljava ugovaranje

miraza (zakon ka

e da oni mogu da ure

uju odnose na sada

njoj i budu

oj imovini) i

itav niz

drugih pitanja iskrsava iz ovako

ture i nedovoljno razra

ene odredbe o bra

nom ugovoru. Npr.

da li je mogu

e zaklju

iti bra

ni ugovor kojim se isklju

uje zajedni

ka imovina i ukoliko je

samo jedan supru

nik zaposlen? Kakav je imovinski polo

aj drugog supru

nika u tom slu

aju,

jer

e on svojim radom u doma

instvu i staranjem o deci obezbediti odre

ene uslove za uspe

kari- jeru drugog supru

nika, bez ikakve imovinske sigurnosti u takvom braku“ (Cveji

-Jan

Reforma porodi

nog prava Srbije, 2006).

Predmeti bra

nog ugovora su veoma brojni, posebno u onim pravnim sistemima gdje postoje

5.5. Uslovi za zaklju

enje bra

nog ugovora

Uslove za zaklju

enje bra

nog ugovora ti

u se sposobnosti ugovarnaja ugovornika, saglasnosti

volja, predmeta i osnova ugovora koje jo

nazivamo i op

tim uslovima. Za bra

ni ugovor

potrebno je ispunjenje i formalnog uslova kako bi proizvodio pravno dejstvo.

5.5.1. Op

ti uslovi za zaklju

enje bra

nog ugovora

Uslovi koji se ti

u ugovornih strana i sposobnosti ugovornika ( supru

nika ili budu

suru

nika/vanbar

nih partnera) smo djelimi

no iznijeli u poglavlju koje govori o subjektima

bra

nog ugovora.

5.3.1.1. Sposobnost za zaklju

enje bra

nog ugovora

Sposobnost za ugovaranje podrazumijeva da je lice/ugovornik poslovno sposobno. U ovom

smislu, poslovna sposobnost podrazumijeva sposobnost lica da preduzima pravne poslove u

svoje ime i za svoj ra

un i sti

e se sa navr

enih 18 godina

ivota. Me

utim, ovdje nije

neophodna potpuna poslovna sposobnost,

to zna

i da ovaj ugovor mo

e zaklju

iti i lice koje

je djelimi

no li

eno poslovne sposobnosti ukoliko je rje

enjem o djelimi

nom li

enju poslovne

sposobnosti predvi

eno da je lice sposobno za zaklju

enje bra

nog ugovora, tj. u granicama

svoje poslovne sposobnosti. Implicitno zaklju

ujemo da lice koje je poslovno nesposobno ne

e zaklju

iti bra

ni ugovor. Sve ovo govori u prilog tome da lica koja su emancipacijom-

oslobo

enjem od bra

ne smetnje maloljetstva od strane suda, stekla potpunu poslovnu

sposobnost mogu zaklju

iti bra

ni ugovor. Dakle, lica, stariji maloljetnici, izme

u 16 i 18

godina

ivota, za koja sud procijeni da su dostigla fizi

ku i psihi

ku zrelost za stupanje u brak,

mogu zaklju

iti i bra

ni ugovor jer se ovom sudskom odlukom sti

e potpuna poslovna

sposobnost ne samo za sklapanje braka ve

i za sve ostale pravne odnose i poslove u koje lice

stupa. Stariji maloljetnik mo

e biti emancipovan i u slu

aju kada prije navr

enih 18 godina

ivota postane roditelj, kako bi mogao biti zakonski zastupnik svom djetetu, uz prethodnu

procjenu od strane suda o psihi

koj i fizi

ko zrelosti i sudsku odluku o tome. I to emancipovano

lice je sposobno da zaklju

i bra

ni ugovor, ukoliko ispunjava ostale uslove koji se ti

u braka.

Poslovna sposobnost za zaklju

enje ugovora mora postojati u trenutku zaklju

enja ugovora.

utim, uslovi za zaklju

enje u pogledu subjekata bra

nog ugovora su i op

ti uslovi

obligacionog prava koje ugovorne strane trebaju ispuniti kako bi bra

ni ugovor bio punovo

an,

tj. proizvodio pravno dejstvo. Uslovi koje smo naveli su:

da su ugovorne strane supru

nici ili budu

i supru

nici i vanbra

ni partneri ili budu

vanbra

ni partneri;

da posjeduju poslovnu sposobnost (ukoliko su djelimi

no li

eni poslovne sposobnosti

da su rje

enjem o li

enju sposobni da sa

ine ovaj ugovor);

da su u pogledu ugovornih strana ispunjeni uslovi koji su neophodni za sklapanje

punova

nog braka ( i vanbra

ni partneri da bi postojala vanbra

na zajednica moraju

ispuniti ovaj uslov tako da on va

i i za ugovor);

slobodna volja izra

ena od strane ugovornih strana.

5.3.1.2. Saglasnost volja ugovornih strana

Prema Zakonu o obligacionim odnosima suglasnost volja ugovornih strana je obavezan uslov

za punova

nost bilo kojeg ugovora. Tako i kod bra

nog ugovora mora postojati saglasnost volja

koja mora biti iskazana istovremeno i nedvosmisleno i pri tom volje oba ugovra

a moraju biti

saglasne tj. moraju se poklapati, biti istovjetne. Do saglasnosti izme

u volja ugovara

dolazimo na na

to jedna ugovorna strana predlo

i drugoj ugovornoj strani zaklju

enje

bra

nog ugovora,

to u obligaciono-pravnom smislu predstavlja ponudu. Zatim, se druga

ugovorna strana izjasni o tom prijedlogu. Ukoliko se jedan supru

nik/budu

i supru

nik saglasi

sa ponudom drugog supru

nika/budu

eg supru

nika onda govorimo o prihvatanju ponude i sa

tom izjavom se volje usagla

avaju. Me

utim, ukoliko je izme

u prvobitne ponude jednog

(budu

eg) supru

nika i prihvatanja ponude bilo razmjene ponuda u oba pravca tada govorimo

o pregovorima. Pregovori izme

u (budu

ih) supru

nika su na

in da oni usaglase volje kako bi

zaklju

ili bra

ni ugovor

iji je jedan od uslova punova

nosti saglasna izjava volje. Osnovne

karakteristike volje jesu da treba biti ozbiljna, slobodna, stvarna i upu

ena na ne

to je

mogu

e ostvariti. Na

in izra

avanja volje kod bra

nog ugovora jeste neposrednom radnjom, tj.

stavljanjem potpisa na bra

ni ugovor koji ozna

ava prihvatanja njegove sadr

ine. Vi

e o na

inu

izra

avanja volje bit

e rije

i u dijelu o formalnim uslovima za zaklju

enje ugovora.

Volja za zaklju

enje ugovora mo

e u izuzetnim slu

ajevima biti iskazana i preko punomo

nika,

a ugovorne strane moraju biti upoznate sa sadr

inom ugovora.

Nekada, uslijed odre

enih okolnosti, mo

e do

i do nesklada stvarne volje ugovara

a i izjavljene

volje. Odre

ena prava stoje na razli

itim teorijama. U najve

em broju slu

ajeva stvarna i

izjavljena volja se poklapaju, su u skladu. Neka prihvataju teoriju volje gdje se uzima i

tuma

enjem se dolazi do stvarne volje ugovara

a, dok na

e pravo stoji na teoriji izjave. Teorija

izjave podrazumijeva da se kao relevantna uzima ona volja koju je ugovara

izjavio, bez obzira

mora biti mogu

i odre

en, odnosno odrediv prema Zakonu o obligacionim odnosima R. Srbije.

Nadalje, ugovor mo

e sadr

ati odredbe koje se ti

u imovinskih odnosa ali i neimovinskih (

nih) odnosa izme

u supru

nika. Uslov je da bra

ni ugovor mora sadr

ati, da bi ispunio uslov

punova

nosti, makar jednu odredbu koja se ti

e imovinskih odnosa, dok sve ostale mogu imati

neimovinski karakter.

Osnov (causa) bra

nog ugovora je osnovni razlog i pravno obja

njenje zbog kojeg ugovornici

zaklju

uju bra

ni ugovor. Osnov bra

nog ugovora treba biti dopu

ten i istinit, u suprotnom

e dovesti do ni

tavosti bra

nog ugovora.

5.5.2. Formalni uslovi za zaklju

enje ugovora

Pod formalnim uslovima za zaklju

enje ugovora podrazumijevamo na

in odnosno formu u

kojoj ugovor treba biti sa

injen, sam na

in zaklju

enja ugovora kao i nadlje

nost odre

enog

organa za zaklju

enje ugovora. Forma bra

nog ugovora je utvr

ena kao stroga forma-

forma

ad solemintatem,

tj. da ukoliko nije ispo

tovan uslov forme kod bra

nog ugovora onda ugovor

ne proizvodi pravno dejstvo.

Po pravilu se bra

ni ugovori zaklju

uju tako,

to zakoni name

u po

tovanje precizno definisane

norme u kojoj moraju biti sklopljeni. Obaveznom formom posti

e se vi

e efekata - obezbje

uje

se dokaz o sklopljenom pravnom poslu (njegovom sadr

aju i vremenu zaklju

enja),

titi se

pravna sigurnost (supru

nika, i tre

ih lica) i naj

šć

e se predvi

a pru

anje obaveznog stru

nog

savjeta,

to ima naro

iti zna

aj s obzirom na veoma ozbiljne pravne posledice koje ovaj ugovor

sa sobom povla

i (Pajti

B. , Bra

ni ugovori u srpskom i evropskom pravu, 2009).

Forma bra

nog ugovora predvi

ena je u

l. 188. st. 2 Porodi

nog zakona u kojem se ka

e da se

bra

ni ugovor zaklju

uje u obliku javnobele

ki potvr

ene (solemnizovane) isprave.

Prilikom potvr

ivanja (solemnizacije) ugovora javni bele

nik je du

an da ugovornike

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.

31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),

l.47, 49,50.

Porodi

ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),

l. 188. st. 2. (Bra

ni ugovor

zaklju

uje se u obliku javnobele

ki potvr

ene (solemnizovane) isprave. Prilikom potvr

ivanja (solemnizacije)

naro

ito upozori na to da se njime isklju

uje zakonski re

im zajedni

ke imovine, o

emu stavlja

napomenu u klauzuli o potvr

ivanju. Dakle, postoji zakonski predvi

ena forma javne isprave,

kao i uostalom u ve

ini pravnih sistema kontinentalnog pravnog sistema. Pismena forma, prema

Zakonu o obligacionim odnosima,

lan 72. predvi

a da pismena forma podrazumijeva pismenu

redakciju ugovora kao i potpis svih lica koja se njime obavezuju.

utim, kao

to rekosmo, za bra

ni ugovor se zahtjeva forma javne isprave koja predstavlja

pored pismene redakcije bra

nog ugovora i u

šć

e odre

enog nadlje

nog dr

avnog organa

javne vlasti, u ovom slu

aju javnog bilje

nika. Javnobilje

ka isprava je prema Zakonu o

javnom bele

tvu isprava o pravnim poslovima i izjavama koje su sastavili javni bilje

nici

(javnobilje

ki zapisi).

Javni bilje

nik je du

an da objasni strankama smisao pravnog posla,

da im uka

e na njegove posljedice i da ispita da li je pravni posao dozvoljen, odnosno da nije u

ugovora javni bele

nik je du

an da ugovornike naro

ito upozori na to da se njime isklju

uje zakonski re

zajedni

ke imovine, o

emu stavlja napomenu u klauzuli o potvr

ivanju).

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ",

br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),

l. 37:”

(1) Kad je za zaklju

enje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je zaklju

en kad ispravu potpi

u sva lica

koja se njim obavezuju.

(2) Ugovara

koji ne zna pisati stavi

e na ispravu rukoznak overen od dva svedoka ili od suda, odnosno drugog

organa.

(3) Za zaklju

enje dvostranog ugovora dovoljno je da obe strane potpi

u jednu ispravu ili da svaka od strana

potpi

e primerak isprave namenjen drugoj strani.

(4) Zahtev pismene forme je ispunjen ako strane izmenjaju pisma ili se sporazumeju teleprinterom ili nekim

drugim sredstvom koje omogu

ava da se sa izvesno

šć

u utvrde sadr

ina i davalac izjave”.

ZAKONO JAVNOM BELE

TVU ("Sl. glasnik RS", br. 31/2011, 85/2012, 19/2013, 55/2014 - dr. zakon,

93/2014 - dr. zakon, 121/2014, 6/2015 i 106/2015),

l. 6. (Javnobele

ke isprave su isprave o pravnim poslovima

i izjavama koje su sastavili javni bele

nici (javnobele

ki zapisi), zapisnici o pravnim i drugim radnjama koje

su obavili ili kojima su prisustvovali javni bele

nici (javnobele

ki zapisnici) i potvrde o

injenicama koje su

posvedo

ili javni bele

nici (javnobele

ke potvrde), nejavne isprave koje su potvrdili javni bele

nici

(javnobele

ka solemnizacija), kao i nejavne isprave kod kojih je javni bele

nik overio potpis, odnosno overio

autenti

nost prepisa, prevoda ili izvoda (javnobele

ke overe).

10) izjavu da su stranke, a kad je potrebno i drugi u

esnici, pou

eni o sadr

ini i pravnim

posledicama pravnog posla, kao i izjavu da su stranke upozorene da su njihove izjave nejasne,

nerazumljive ili dvosmislene, kao i da su i posle upozorenja pri takvim izjavama ostale;

11) broj pod kojim je potvr

ena isprava zavedena u op

ti poslovni upisnik;

12) potpise stranaka, zastupnika, svedoka, tuma

a i drugih u

esnika;

13) potpis i pe

at javnog bele

nika.

Klauzula o potvr

ivanju privatne isprave koja ne sadr

i podatke odre

ene u stavu 1. ta

. 1), 2),

6), 8), 10), 11) i 12) ovog

lana nema svojstvo niti pravno dejstvo javne isprave”.

Ukoliko se bra

ni ugovor odnosi na nepokretnosti, isti se obavezno upisuje u javni registar

prava na nepokretnosti. Odredbe o raspolaganju nepokretnom imovinom imaju pravno dejstvo

u odnosu na tre

a lica samo ako su upisane u javne registre prava na nepokretnosti.

,,Ustanova javnog bele

tva uvedena je i pravno regulisana u velikom broju pravnih sistema

u Evropi sa ciljem da se rastereti pravosu

e, br

e realizuju prava i uspostavlja vi

i nivo pravne

sigurnosti.

ao slobodna profesija, ima funkciju preventivnog pravosu

a odnosno preventivnu

ulogu u spre

avanju budu

ih sporova, pre svega u vezi sa ugovorima” (Mojovi

, 2011). ,,Pre

uvo

enja ustanove javnog bele

nika u pravu Srbije, bra

ni ugovor je morao da overi sudija,

koji je prilikom overe imao obavezu da upozori stranke da se ugovorom isklju

uje zakonski

im zajedni

ke imovine. Me

utim, i jedno i drugo re

enje, iako je razlika samo u nadle

nosti,

imaju isti nedostatak, koji nije nadome

ten izmenama i dopunama PZ” (Jan

O. C., 2009.).

Izmenama i dopunama Zakona o vanparni

nom postupku dopunjene su odredbe o ovla

šć

enjima

javnog bele

nika, u skladu sa kojima je javni bele

nik du

an da objasni strankama smisao

pravnog posla, da im uka

e na njegove posledice i da ispita da li je pravni posao dozvoljen,

odnosno da nije u suprotnosti sa prinudnim propisima, javnim poretkom i dobrim obi

ajima.

ZAKONO JAVNOM BELE

TVU ("Sl. glasnik RS", br. 31/2011, 85/2012, 19/2013, 55/2014 - dr. zakon,

93/2014 - dr. zakon, 121/2014, 6/2015 i 106/2015),

l. 93b

Zakon o vanparni

nom postupku – ZVP RS, Slu

beni glasnik RS, br.

25/82 i 48/88 i Slu

beni glasnik RS, br. 46/95 – dr. zakon, 18/2005 – dr. zakon, 85/2012, 45/2013 – dr. zakon,

55/2014, 6/2015 i 106/2015 – dr. zakon,

l. 172, st. 1.

Ovaj princip pru

a za

titu, mo

e se re

i na posredan na

in, jer se kroz obaveze notara da

strankama objasni ugovor, doprinosi tome da supru

nici slobodno i sa punim razumijevanjem,

svjesni pravnih posljedica ugvora u njihovom konkretnom slu

aju, zaklju

e bra

ni imovinski

ugovor. U obrazlo

enju se navodi da princip ne govori o posljedicama povrede obaveza od

strane notara, ali je izra

en stav da takva povreda ne bi trebalo da dovede do neva

nosti

ugovora, nego da dovodi do disciplinske odgovornosti notara i odgovornosti za

tetu (Gordana

ova

ek Stani

, 2016).

Notarijalna forma uvedena je da bi se obezbedio dokaz o zaklju

enom kontraktu, za

titila

pravna sigurnost – bra

nih drugova, ali i tre

ih savesnih lica, i da bi se garantovalo pravo

pravnim laicima na pru

anje obaveznog stru

nog saveta, s obzirom na ozbiljnost pravnih

posledica koje ovaj ugovor sa sobom povla

Obezbje

ivanjem po

tovanja uslova forme

dovodi do toga da je postojanje bra

nog ugovora i njegove sadr

ine lak

e dokazivo. Upravo

zbog svih prednosti koje ima, ali pojedinih lo

ih strana, u sljede

em odjeljku

emo se baviti

zna

ajem i funkcijama uslova forme kod zaklju

enja bra

nog ugovora.

U samom procesu zaklju

enja ugovora zahtjeva se prisustvo obje ugovorne strane istovremeno,

osim izuzetno kada ugovor mo

e biti potpisan od strane punomo

nika sa posebnim

punomo

jem datim za vr

enje samo ovog pravnog posla. Supru

nici ili budu

i supru

nici

simultano potpisuju ugovor, jedan pa drugi, bez vremenske distance izme

u potpisa. Me

utim,

prema ve

pomenutom

lanu 72. Zakon o obligacionim odnosima daje mogu

nost da ugovori

kod kojih postoje dvije ugovorne strane,

to je i bra

ni ugvor, ispune uslov forme

ak i ukoliko

ugovorne strane izmijenjaju pisma ili se sporazumeju teleprinterom ili nekim drugim sredstvom

koje omogu

ava da se sa izvesno

šć

u utvrde sadr

ina i davalac izjave.

5.3.1.4. Zna

aj i funkcija forme kod bra

nog ugovora

Forma, uop

teno, je uslov punova

nosti kod pojedinih vrsta ugovora kako bi se pove

ala pravna

irnije: Jauernig, Schlechtriem, Sturner, Teichmann, Vollkommer, „Bürgerlic- hes Gesetzbuch“, 8. Auflage,

C.H.Beck-München, 1997.

5.6. Prestanak bra

nog ugovora

Bra

ni ugovor, mo

e prestati na na

ine na koje prestaju i ostali obligacioni ugovori. Naime,

Porodi

ni zakon koji predvi

a postojanje ovog ugovora ne predvi

a posebne na

ine za njegov

prestanak, te se u tom slu

aju na prestanak bra

nog ugovora primjenjuju op

te odredbe o

prestanku obligacionih ugovora koje su predvi

ene u Zakonu o obligacionim odnosima. Kako

smo u prethodnim glavama naveli, obligacioni ugovori mogu prestati na neki od sljede

ina:

raskidom;

poni

tenjem ugovora;

slu

ajnom nemogu

šć

u ispunjenja obaveze;

protekom vremena i otkazom ugovora;

smr

u jedne ugovorne strane.

Jedan od na

ina prestanka svih obligacionih odnosa, pa tako i bra

nog ugovora, jeste izvr

enje

ugovora. Bra

ni ugovor prestaje da postoji onog trenutka kada je on u potpunosti izvr

en,

odnosno kada su iscrpljene sve odredbe iz ugovora na na

in predvi

en samim ugovorom. U

zavisnosti od toga

ta je predmet ugovora mo

emo govoriti o izvr

enju u smislu podjele

imovine na na

in predvi

en ugovorom, izvr

enje imovinskih odredbi iz bra

nog ugovora i

izvr

enje neimovinskih odredbi ukoliko su kao takve bile predvi

ene ugovorom. Izvr

enje

bra

nog ugovora svaka ugovorna strana, bez vo

enja parnice i bez postojanja spora, dobija

imovinska i neimovinska prava koja su predvi

ena ugovorom, a bra

ni ugovor prestaje da

postoji.

to se ti

e trenutka u kojem se ugovor izvr

ava on kao i samo sklapanje mo

e biti

razli

it. Ukoliko do

e do izvr

enja ugovora nakon prestanka braka/vanbra

ne zajednice izme

ugovornih strana u potpunosti prestaje njegovo dejstvo. Me

utim, bra

ni ugovor mo

e biti

izvr

en i u toku trajanja braka/vanbra

ne zajednice ukoliko se strane ugovornice o tome

sporazumeju. Postavlja se pitanje koji princip u tom slu

aju va

i u pogledu imovine supru

nika.

Ukoliko su se supru

nici sporazumjeli da bra

ni ugovor izvr

e dok brak/vanbra

na zajednica

traje, onda

e za ubudu

e va

iti zakonski imovinski re

im koji podrazumijeva sistem zajedni

imovine od trenutka izvr

enja bra

nog ugovora. Tako

er, nakon izvr

enja jednog bra

nog

ugovora, ne postoji pravna smetnja da supru

nici/vanbra

ni partneri zaklju

e ponovo bra

ugovor, sa istom ili izmijenjenom sadr

inom kao i prethodni, kojim

e regulisati svoje

imovinske i eventualno odre

ene neimovinske odnose.

jedano od na

ina prestanka bra

nog ugovora jeste prestanak braka na bilo koji na

raskidom ili poni

tenjem. S obzirom na to da je bra

ni ugovor akcesoran ugovor i da va

i samo

ukoliko postoji sklopljeni brak, zaklju

ujemo da bra

ni ugovor prestaje da postoji onog trenutka

kada prestane da postoji brak, bez obzira na to na koji na

in brak prestaje (razvodom,

sporazumom ili smr

u).

5.6.1. Raskidanje bra

nog ugovora

Ugovori uop

teno mogu biti raskinuti. U zavisnosti od toga da li raskid bra

nog ugovora

ele

obje ili samo jedna strana tj. supru

nik/vanbra

ni partner mo

emo razlikovati sporazumni i

jednostrani raskid bra

nog ugovora.

Do sporazumnog raskida bra

nog ugovora dolazi u slu

ajevima kada se oba

supru

nika/vanbra

na partnera saglase sa raskidom ugovora. Prakti

no, kako ugovor nastaje

saglasno

šć

u volja, na isti na

in, ukoliko se volje usaglase, mo

e i prestati. Op

te pravilo je da

sporazum o raskidu ugovora mo

e biti u

injen u bilo kojoj formi,

ak i kada se za zaklju

enje

ugovora tra

i ispunjenje posebnih formalnih uslova. Me

utim, za bra

no pravilo, kao i za jo

neke ugovore iz oblasti porodi

nog prava, va

i pravilo, da i sporazum o raskidu ugovora mora

biti u

injen u istoj formi kao i sam bra

ni ugovor koji je predmet sporazuma o raskidu.

Sporazumom izme

u strana mo

e do

i i do izmjena odredaba ugovora, koje, opet, moraju biti

u istoj formi kao i sam ugovor. Sporazumni raskid je mogu

i sve do momenta izvr

enja bra

nog

ugovora. Dejstvo sporazumnog raskida se ogleda u tome da ugovor na koji se odnosi sporazum

e ne va

i, tj. ima dejstvo

ex nunc

, za ubudu

Ukoliko ne postoji saglasnost izme

u strana ugovornica bra

ni ugovor mo

e biti raskinut i

jednostrano. Jednostrani raskid bra

nog ugovora mo

e biti predvi

en odredbom u bra

nom

ugovoru. Me

utim, ukoliko takva odredba nije predvi

ena bra

nim ugovorom, onda se strana

koja

eli raskinuti bra

ni ugovor obra

a sudu tu

bom za jednostrani raskid bra

nog ugovora.

Ina

e, za sve obligacione ugovre va

i pravilo po kojem se ugovor mo

e jednostrano rakinuti

zbog neispunjenja, promijenjenih okolnosti i materijalnih nedostataka stvari. S obzirom da se

bra

ni ugovor ne mo

e raskinuti iz razloga neispunjenja i materijanih nedostataka stvari, zbog

prirode samog ugovora, preostaje da se mo

e raskinuti zbog promijenjenih okolnosti. U tom

slu

aju, strana koja tra

i jednostrani raskid ugovora se poziva na promijenjene okolnosti.

Promijenjene okolnosti su izvanredne i nepredvidljive okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti

pri samom zaklju

ivanju ugovora. Druga strana mo

e ponuditi ili pristati na prilago

avanje

imovinskom re

imu. Me

utim, dejstvo poni

tenja bra

nog ugovora ne mo

e se primjeniti

retroaktivno s obzirom na prirodu ugovora. dakle, poni

tenjem prestaje da va

i ugovor od dana

pravosna

nosti presude o poni

tenju za budu

nost. Prema

lanu 104. st. 2. i 3. Zakona o

obligacionim odnosima sud je du

an da vodi ra

una o savjesnosti ugovornih strana, zna

aju

ugro

enog dobra ili interesa i o dru

tvenim shvatanjima morala.

5.3.1.6. Ru

ljivost bra

nog ugovora

Bra

ni ugovor mo

e biti ru

ljiv i kao takav poni

ten iz razloga koji dovode do ru

ljivosti.

ljivost se razlikuje u odnosu na ni

tavost prema uzrocima, strnanama koje mogu pokrenuti

postupak poni

tenja, rokovima koji va

e za tra

enje poni

taja kao i mogu

nosti osna

enja.

iv bra

ni ugovor mo

e biti onaj koji je zakl

en pod dejstvom mana vol

a, kao i u slu

aju

ako jedan ili oba saugovara

a, nije bio poslovno sposoban u trenutku zakl

enja istog ili

ukoliko se bra

ni ugovor zakl

uje sa licem koje ima ograni

enu poslovnu sposobnost usled

alkoholne opijenosti ili opijenosti izazvane pod uticajem narkotika.

Poni

tenjem ru

ljivog ugovora dolazi do ukidanja njegove pravne posljedice, ne i

ina

zaklju

enja. Poni

tenje iz razloga ru

ljivosti mo

e tra

iti samo odre

eni krug lica (najprije su

to ugovorne strane) i to u odre

enom roku. Rok za poni

taj ru

ljivog ugovora je godinu dana

od dana saznanja za razlog ru

ljivosti, a najkasnije u roku od tri godine od dana zaklju

enja

ugovora prema

lanu 117. Zakona o obligacionim odnosima. Bra

ni ugovor se mo

e osna

iti

(konvalidirati) ukoliko do

e do otklanjanja nedostatka koji dovodi do ru

ljivosti ili protekom

roka za poni

taj. Dejstvo poni

tenja je isto kao i kod poni

taja iz razloga ni

tavosti.

5.6.3. Smrt kao uzrok prestanka bra

nog ugovora

Do prestanka bra

nog ugovora dolazi i smr

u jedne od ugovornih strana,

surpu

nika/vanbra

nih partnera ili progla

enjem nestalog lica za umrlo jedne ugovorne strane

koja ima isto dejstvo kao i smrt. Op

te pravilo iz Zakona o obligacionim odnosima jeste da

obligacioni ugovori ne prestaju smr

u ve

obaveze iz ugovora prelaze na nasljednike ugovornih

strana. Me

utim, s obzirom da je bra

ni ugovor, ugovor koji je vezan za brak, a ukoliko znamo

da i sam brak prestaje smr

u, onda implicitno zaklju

ujemo da ukoliko ne postoji brak, ne

postoji ni bra

ni ugovor. Ista je situacija i sa progla

enjem nestalog lica za umrlo, gdje danom

utvr

enim kao dan smrti lica u rje

enju o progla

enju nestalog lica za umrlo prestaje brak, pa

samim tim i bra

ni ugovor. Postavlja se pitanje

e biti sa ugovorom, ukoliko se lice koje je

progla

eno za umrlo pojavi. Odgovor je da je bra

ni ugovor prestao kao i brak, te da lice mo

ponovo sklopiti brak a nakon ili prije toga i zaklju

iti bra

ni ugovor. Jo

jedna karakteristika

bra

nog ugovora jeste da se on zaklju

uje s obzirom na li

na svojstva ugovara

a (intuit

personae), a pravilo je da se prava i obaveze iz takvih ugovora ne prenose na nasljednike. Dakle,

smr

u jednog supru

nika/vanbra

nog partnera, bra

ni ugovor prestaje.

5.7. Bra

ni ugovor prema Nacrtu gra

anskog zakonika R. Srbije

,,U Republici Srbiji u toku su pripreme za reformu porodi

nog prava. Bra

ni imovinski odnosi,

koji ve

e od pet decenija nisu pretrpeli su

tinske izmene, spadaju u red onih

porodi

nopravnih odnosa koji zahtevaju urgentnu, temeljnu i sveobuhvatnu reform” (Petru

2002.). Nacrt gra

anskog zakonika R. Srbije61 (dalje: Nacrt) predvi

a u dijelu kojim se reguli

imovinski odnosi izme

u supru

nika da imovina mo

e biti zajedni

ka ili posebna (

l. 2241),

kao i da supru

nici pod uslovima koji su odre

eni Nacrtom, svoje imovinske odnose mogu

urediti bra

nim ugovorom

ime se uspostavlja kontinuitet sa Porodi

nim zakonom iz 2005.

godine koji poznaje institut bra

nog ugovora.

Dio osmi Nacrta pod nazivom Imovinski odnosi supru

nika, poglavlje tri nosi naziv Ugovori

supru

nika reguli

e najprije bra

ni ugovor.

lan 2428. odnosi se na sposobnost za zaklju

enje

ugovora. Prema ovom

lanu bra

ni ugovor mogu zaklju

iti supru

nici ili budu

i supru

nici

iji

je predmet postoje

a ili budu

a imovina,

to je istovjetno rje

enje sa trenutno va

Porodi

nim zakonom u pogledu zaklju

enja bra

nog ugovora. Bra

ni ugovor mo

e zaklju

iti i

maloljetno lice ukoliko je dispenzacijom oslobo

eno od bra

ne smetnje maloljetstva i dobilo

sudsko odobrenje za sklapanje braka. Alternativno rje

enje koje se predvi

a jeste da maloljetni

supru

nik ili maloljetnji budu

i supru

nik ne mo

e zaklju

iti bra

ni ugovor prije punoljetstva,

to ima opravdanja s obzirom na to da se bra

ni ugovor mo

e zaklju

iti i u toku trajanja braka.

U vezi lica li

enog poslovne sposobnosti pravilo je da bra

ni ugovor u njegovo ime mo

zaklju

iti staralac uz odobrenje organa starateljstva.

lanom 2429. predvi

ena je forma bra

nog ugovora, koja je, opet, istovjetna sa formom koja

se zahtijeva prema Porodi

nom zakonu. Naime, bra

ni ugovor mora biti zaklju

en u pismenoj

Gra

anski zakonik Republike Srbije, radna verzija, Komisija za izradu Gra

anskog zakonika, 29.05.2019. god,

Beograd, na:

https://www.mpravde.gov.rs/files/NACRT.pdf.

01.05.2020.

pozitivnim i negativnim stranama postojanja Registra bra

nih ugovora bi

e vi

e rije

i u

nastavku.

Predmet bra

nog ugovora prema Nacrtu regulisan je odredbama od 2430. do 2436.

lanom

2430. predvi

ena je mogu

nost ugovaranja posebne imovine kojom se isklju

uje zakonski

im zajedni

ke imovine i predvi

a da sva imovina koju supru

nici steknu tokom trajanja

braka

ini njihovu posebnu imovinu. Ovdje je u stavu 2. ustanovljena obaveza sudije/javnog

bilje

nika da posebno upozori da nezaposleni supru

nik ili supru

nik koji tokom trajanja braka

ostane bez posla ne

imati udio u imovini ste

enoj tokom braka. Dakle, ovim na

inom prestaje

da va

i zakonska pretpostavka jednakih dijelova supru

nika u imovini ste

enoj tokom trajanja

braka, bez obzira na to da li supru

nici zaposleni ili ne. Predmet bra

nog ugovora mo

e biti

unaprijed odre

eni dio u zajedni

koj imovini predvi

lanom 2431. gdje je predvi

eno da

supru

nici mogu predvideti i ugovoriti ta

no odre

eni udio svakog od njih u zajedni

koj

imovini. Pravo izbora predmeta iz zajedni

ke imovine tako

er mo

e biti ugovoreno,

to je

predvi

eno

lanom 2432. Nacrta i ti navedeni predmeti

e pripasti jednom od supru

nika

nazna

enom u ugvoru na ime njegovog dijela u slu

aju diobe zajedni

ke imovine. Pravo izbora

odre

enih predmeta mo

e biti ugovoreno, ne samo u slu

aju diobe zajedni

ke imovine, ve

i u

slu

aju prestanka braka smr

u i progla

enjem jednog supru

nika za umrlog, koji

e mu prema

lanu 2433. Nacrta pripasti na ime dijela u zajedni

koj imovini kao i na ime nasljednog dijela.

Osim re

ima posebne imovine, prema

lanu 2434. Nacrta, supru

nici ili budu

i supru

nici

mogu ugovoriti re

im odlo

ene zajedni

ke imovine. Re

im odlo

ene zajedni

ke imovine

podrazumijeva ,,da tokom braka supru

nici samostalno sti

u, upravljaju i raspola

u svojom

imovinom sve do prestanka braka”. Ovim

lanom predvi

eno je i da je svaki supru

nik du

da u slu

aju prestanka braka prijavi svu imovinu koju je unio u brak i koju je stekao radom i na

drugi na

in tokom trajanja braka. Podjela razlike u imovini ste

ene radom u toku trajanja braka

i se na jednake dijelove. Stavom 5. ovog

lana ustanovljava se mehanizam za

tite jednog od

supru

nika ukoliko je drugi supru

nik namjerno smanjio imovinu, nesrazmjernim i

nerazumnim davanjima i rasipranjem, a kao subjektivni element ustanovljava se namjera

nano

enja

tete supru

niku. U tom slu

aju predvi

eno je da se ima smatrati kao da takvih

raspolaganja nije ni bilo. Bra

noimovinski re

im koji mo

e biti ugovoren jeste i univerzalna

(op

ta) imovinska zajednica predvi

ena

lanom 2435. Nacrta. Pod ovim bra

noimovinskim

imom smatra se ,,spajanje celokupne ili dela posebne imovine supru

nika sa zajedni

kom

imovinom ste

enom tokom bra

ne zajednice”. U slu

aju ugovaranja ovog re

ima ugovorm se

e predvideti i dioba imovine u slu

aju prestanka braka. Me

utim, ukoliko nije predvi

ena

ugovorom, dioba

e se vr

iti prema pravilima koja va

e za zajedni

ku imovinu supru

nika.

ada se radi o predlo

enim re

enjima u Nacrtu Gra

anskog zakonika smatramo da bi sloboda

ugovaranja supru

nika bila znatno ograni

ena u slu

aju da se u Gra

anskom zakoniku usvoji

enje po kome bi bilo dozvoljeno ugovaranje posebne imovine, unapred odre

enog dela u

zajedni

koj imovini i ugovaranje prava izbora kod deobe zajedni

ke imovine, a s obzirom da

se zabranjuje ugovaranje stranog prava. Mi

ljenja smo da bi trebalo pri- hvatiti drugo

predlo

eno re

enje koje predvi

a i mogu

nost ugovaranja odlo

ene zajedni

ke imovine,

univerzalne (op

te) imovinske zajednice i podmirivanja porodi

nih tro

kova” (Kova

ek-Stani

& Samard

, S., 2016.).

lanom 2436. Nacrta predvi

eno je da predmet ugovora mo

e biti na

in podmirivanja potreba

porodi

ne zajednice gdje je supru

nicima ostavljena mogu

nost da potrebe porodi

ne zajednice

podmiruju zajedni

ki, u jednakim ili nejednakim dijelovima, samo jedan od njih,

e se sve

smatrati pod tim tro

kovima i sl.

,,Jo

jedno bitno pitanje koje mo

e biti obuhva

eno bra

nim ugovorom je i pitanje porodi

nog

doma. Neka zakonodavstva, poput Francuske, zabranjuju ugovore kojima se isklju

uju pravila

koja se odnose na porodi

ni dom. Sli

no, Nacrt Gra

anskog zakonika predvi

a da je neva

raspolaganje stambenim prostorom (stan, ku

a) u kojoj supru

nici

ive sa svojom decom, bez

obzira da li pripadaju posebnoj ili zajedni

koj imovini (porodi

ni dom), putem bra

nog ugovora

suprotno najboljem interesu deteta” (Kova

ek-Stani

& Samard

, S., 2016.).

ta se ima

smatrati pod neva

im odredbama bra

nog ugovora regulisano je

lanovima 2437. i 2438.

Nacrta. Neva

im se smatraju odredbe bra

nog ugovora ,,kojim se supru

nici odri

u prava na

supru

insko izdr

avanje ili izdr

avanje djece” kao i ,,raspolaganje stambenim prostorom (stan,

a) u kojoj supru

nici

ive sa svojom djecom, bez obzira da li pripadaju posebnoj ili

zajedni

koj imovini (porodi

ni dom), putem bra

nog ugovora suprotno najboljem interesu

djeteta”. ,,Zbog toga smatramo, da pravo stanovanja tako

e ne bi trebalo da bude isklju

eno

ugovorom, odnosno da bi trebalo precizirati u Zakonu da bra

nim ugovorom nije dozvoljeno

isklju

iti nastanak prava stanovanja” (Kova

ek-Stani

& Samard

, S., 2016.). Alternativno

se dodaje novi stav koji bi zabranjivao regulaciju li

nih odnosa supru

nika bra

nim ugovorom.

Stav autora koji su se bavili ovom temom je da: ,,iako ovakva odredba vodi ra

una o

specifi

nostima porodi

nog doma, na taj na

to zabranjuje raspolaganje porodi

nim domom

suprotno najboljem interesu deteta, nije dovoljna, te predla

emo da se eksplicitno zabrani

vrjednijih pokretnina, vjerujemo da bi ovakav registar znatno pridonio pravnoj za

titi po

tenih

tre

ih osoba” (Majstorovi

I. , 2005).

Zakonska osnova za uvo

enje registra bra

nih ugovora svakako bi trebao biti zakon o registru

bra

nih ugovora kao lex specialis, a nasljanjao bi se po uzoru ma zemlje u kojima postoji na

Porodi

ni zakon i u Srbiji na Zakon o za

titi podataka o li

nosti koji bi morali pretrpjeti izmjene

i spone u pogledu regulacije ovog registra kao lex generali u oblastima porodi

nog prava i

tite podataka o li

nosti. Zakon koji bi regulisao registar bra

nih ugovora trebao bi sadr

avati

odredbe o osnivanju registra, obaveznosti upisa bra

nog ugovora u registar, obaveznost upisa

promjena u bra

nom ugovoru, na

in vo

enja registra. U odnosu na podatke koji se unose

emo re

u i da bi ve

im dijelom to bili li

ni podaci.

l. 4. st.1, ta

. 3.Zakona o za

titi podatak

nosti reguli

e da je obradu podataka o li

nosti ,,svaka radnja ili skup radnji koje se vr

automatizovano ili neautomatizovano sa podacima o li

nosti ili njihovim skupovima, kao

su prikupljanje, bele

enje, razvrstavanje, grupisanje, odnosno strukturisanje, pohranjivanje,

upodobljavanje ili menjanje, otkrivanje, uvid, upotreba, otkrivanje prenosom, odnosno

dostavljanjem, umno

avanje,

irenje ili na drugi na

injenje dostupnim, upore

ivanje,

ograni

avanje, brisanje ili uni

tavanje”.62 Dakle, Zakonom o za

titi podataka o li

nosti

regulisano je vo

enje svih zbirki podataka koje se odnose na li

nost pa bi tako trebala ovim

zakonom biti predvi

en registar bra

nih ugovora kao svojevrsna zbirka podataka.

Nadalje, pitanje koje se postavlja jeste pitanje nadlje

nog organa koji bi vodio registar bra

nih

ugovora. Dakle, trebalo bi zakonom o registru bra

nih ugovora odrediti nadlje

ni organ koji bi

rukovodio i bio odgovoran za vo

enje registra bra

nih ugovora. S obzirom da je prema na

Porodi

nom zakonu obavezna solemnizacija bra

nog ugovora od strane javnog bilje

nika

logi

no se name

e zaklju

ak da bi registar bra

nih ugovora trebalo da vodi Javnobilje

komora. O solemnizaciji bra

nog ugovora bilo je rije

i u prethodnim poglavljima, te se ovdje

emo osvrtati na taj formalni uslov za punova

nost bra

nog ugovora. Ono

to bi dalje

slijedilo, svakako, jeste dono

enje Pravilnika o vo

enju registra bra

nih ugovora koji bi

sadr

avao neophodna tehni

ka i kadrovska rje

enja.

62 Zakon o za

titi podataka o li

nosti, ("Sl. glasnik RS", br. 87/2018)

Osnivanje registra bra

nih ugovora mo

emo posmatrati sa dva aspekta. Iz ugla samih

supru

nika (ugovara

a) i iz ugla tre

ih lica. U pogledu ugovara

a posljedice postojanja registra

bile bi te da je registracija uslov punova

nosti, te ako do nje ne do

e ugovor ne bi bio

punova

an, ukoliko bi to bilo zakonsko rje

enje. Dakle, u odnosu na supru

nike dejstvo registra

bilo bi konstitutivno u pogledu bra

nog ugovora.

to se ti

e tre

ih lica, ona svakako mogu imati

samo ,,korist” ukoliko bi registar bra

nih ugovora postojao. Dakle, tre

a lica koja stupaju u

pravne odnose sa jednim od supru

nika postojanjem registra bra

nog ugovora imali bi

informaciju o status imovine saugovara

a, ukoliko je ona predmet pravnog odnosa.

Kao i kod skoro svih propisa i ovdje bi zloupotreba u pogledu podataka u li

nosti bila mogu

ali bi se, svakako, mogla svesti na najmanju mogu

u mjeru uz adekvatna zakonska rje

enja.

Upravo zbog toga trebale bi biti predvi

ene i odre

ene sankcije za eventualnu zloupotrebu.

titu bi trebalo ustanoviti kako ne bi uslijed pravne nesigurnosti supru

nici bili demotivirani

za potpisivanje bra

nog ugovora

ija bi registracija bila njegov sastavni dio. Odre

ene vidove

pravne za

tite nalazimo u prekr

ajnom i krivi

nom pravu, ukoliko bi ipak do

lo do zloupotrebe

podataka.

Svakako da bi u skladu sa prethodno re

enim postojanje registra imalo i svoju negativnu stranu

i nosilo bi i odre

ene rizike u pogledu zloupotrebe., ,Svjesni smo temeljnog prigovora koji se

ovoj zamisli mo

e postaviti- to je pitanje privatnosti ugovornih strana, odnosno ,,privatnosti”

njihove imovine. Dakako da ne bi bilo dobro kad bi podaci o imovinskopravnim odnosima

bra

nih drugova bili svima dostupni. Stoga niti ne smatramo da bi tre

im osobama morali biti

poznati podaci o tome, primjerice, na koji na

in bra

nidrugovi dijele svojezarade” (Majstorovi

I. , 2005). I pored toga, prednosti postojanja registra bra

nih ugovora su brojnije i vi

estruko

korisnije u odnosu na njegove nedostatke. Treba napomenuti, da ne bi sve informacije iz

bra

nog ugovora bile dostupne, ve

bi javnosti bila dostupna informacija o postojanju bra

nog

ugovora. Doprinos postojanja registra bra

nih ugovora ogledao bi se i u jasno

i imovinskih

odnosa i doprinos u izbjegavanju sporova.

Registar bra

nih ugovora nije nov u evropskom pravu. On, naime, postoji u mnogim zemljama.

U Austriji postoji obaveza registracije prema Austrijskom gra

anskom zakoniku kada je jedan

od supru

nika vlasnik privrednog dru

tva. Bra

ni ugovor se registruje u Gr

koj, a u

vedskoj

se bra

ni ugovor najprije ovjerava u sudu a zatim se

alje na registraciju u registru, a sam ugovor

uva u Centralnom statisti

kom zavodu.,,Evidentiranje je pretpostavka za nastupanje pravnih

inaka ugovora prema tre

ima u svim pravnim sustavima, dok u

vedskoj i Danskoj

odnosa trebao zadr

ati sli

nu mjeru kontrole kao sto to

ini i ina

e kad se radi o imovinskim

pravima drugih osoba, a ne treba da se pretvara u tutora bra

nih drugova, kao da se radi o

osobama koje trebaju posebnu za

titu” (Matic, 1978.).

U nastavku

emo izlo

iti i zakonske odredbe koje na to upu

uju.U pogledu mjerodavnog prava

po pitanju imovinskobra

nih odnosa nailazimo na regulaciju u Zakonu o re

avanju sukoba

zakona sa propisima drugih zemalja ("Sl. list SFRJ", br. 43/82 i 72/82 - ispr., "Sl. list SRJ", br.

46/96 i "Sl. glasnik RS", br. 46/2006 - dr. zakoni)- dalje: ZRSZ, gdje je materija ugovornih

imovinskih odnosa regulisana

lanovima od 36-38, a od 59-60. pomenutog zakona utvr

uje se

nadle

nost sudova u slu

ajevima imovinskopravnih sporova izme

u supru

nika.

Kao

to je re

eno, za li

ne i zakonske odnose izme

u supr

nika kao ta

ka vezivanja uzima se

avljanstvo supru

nika,

lex nationalis

. Te se kao mjerodavno pravo odre

uje pravo dr

ave

iji su supru

nici dr

avljani. Me

utim, ukoliko su supru

nici dr

avljani razli

itih dr

ava,

mjerodavno je pravo dr

ave u kojoj supru

nici imaju prebivali

te. Ovdje se svakako misli na

zajedni

ko prebivali

te, dakle prebivali

te u istoj zemlji. Sljede

a ta

ka vezivanja, koja je

zajedno sa ostalima postavljena supsidijarno jeste posljednje zajedni

ko prebivalai

te. Dakle,

ukoliko supru

nici imaju razli

ita dr

avljanstva, prebivali

ta u razli

itim dr

avama kao

mjerodavno pravo uzima se pravo zemlje u kojoj su supru

nici imali posljednje zajedni

prebivali

te. Na kraju, propisuje se da ako se na ovaj na

in ne mo

e utvrditi mjerodavno pravo,

e mjerodavno pravo R. Srbije.

Nadalje, u

l. 37. istog zakona propisuje se da je za ugovorne imovinske odnose bra

nih

drugova mjerodavno pravo koje je u vrijeme zaklju

enja ugovora bilo mjerodavno za li

ne i

zakonske odnose.

Dakle, za ugovorne odnose koji se odnose na imovinu, pa samim tim i za

bra

ni ugovor, mjerodavno je isto pravo koje va

i i za li

ne odnose izme

u supru

nika. S tim

to je ovdje zakonodavac postavio vremensku odrednicu u vidu trenutka zaklju

enja ugovora,

te se na taj na

in rje

ava mobilni sukob zakona. U stavu 2.

l. 37. ZRSZ data je mogu

nost

Zakon o re

avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja ("Sl. list SFRJ", br. 43/82 i 72/82 - ispr., "Sl. list

SRJ", br. 46/96 i "Sl. glasnik RS", br. 46/2006 - dr. zakoni).

l. 36.

Zakon o re

avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja ("Sl. list SFRJ", br. 43/82 i 72/82 - ispr., "Sl. list

SRJ", br. 46/96 i "Sl. glasnik RS", br. 46/2006 - dr. zakoni).

l. 37.

izbora mjerodavnog prava za ugovorne imovinske odnose izme

u supru

nika na na

in da oni

mogu izabrati pravo koje je mjerodavno za bra

no-imovinski ugovor ako pravo koje je

merodavno, tj. na koje upu

uje ova norma, predvi

a tu mogu

nost. Na ovaj na

in nas

mjerodavno pravo mo

e dovesti do nekog drugog prava o kojem

e supru

nici/ugovara

sporazumjeti. ZRSZ dalje propisuje da ako je brak neva

i ili je prestao za li

ne i zakonske

imovinske odnose mjerodavno je pravo prema

lex nationalis

-u i prema supsidijarnim ta

kama

vezivanja koje se imaju primijeniti ukoliko se dr

avljanstvo supru

nika razlikuje.

Na osnovu prethodno re

enog, zaklju

ujemo na koji na

in se rje

avaju sukobi zakona ukoliko

je element inostranosti u subjektu, odnosno ukoliko su supru

nici dr

avljani razli

itih dr

ava.

Element inostranosti mo

e postojati u pogledu predmeta ugovora. Ta okolnost predvi

ena je,

kao i njeno rje

enje, u

lanu 59. ZRSZ gdje je previ

ena isklju

iva nadlje

nost suda R. Srbije

u sporovima o imovinskim odnosima bra

nih drugova ukoliko se imovina nalazi na teritoriji R.

Srbije,

ak i u onim situacijama kada tu

eni nema prebivali

te u R. Srbiji, a tu

ilac u vrijeme

podno

enja tu

be ima prebivali

te ili boravi

te u R. Srbiji.

U stavu 2. pomenutog

lana,

predvi

eno je i da sud u R. Srbiji odlu

uje i o imovini koja se nalazi u inostranstvu uz ispunjenje

tri uslova, da se prete

ni deo imovine nalazi u Srbiji, da sud odlu

uje o toj i o imovini koja se

nalazi u inostranstvu i drugi da se sa tim saglasi tu

eni. U

lanu 60. odre

eno je da se ove

odredbe o isklju

ivoj nadle

nosti sudova R. Srbije u pogledu imovinskih odnosa supru

nika

primjenjuju bez obzira na to da li brak traje ili je prestao, razvodom ili poni

tenjem.

Na ovom mjestu treba spomenuti i Konvenciju o zakonu koji se primjenjuje na bra

noimovinski

im od 14. marta 1978. donijetu pod okriljem Ha

ke konferencije za me

unarodno pravo.

R. Srbija nije potpisnica ove konvencije. Konvencija reguli

e mjerodavno pravo za

bra

noimovinske odnose izme

u supru

nika. U

lanu 3. konvencija ure

uje da je imovinski

im u braku regulisan unutra

njim zakonom koji supru

nici mogu urediti prije braka. Prema

tome, supru

nici se mogu sporazumjeti da to bude samo jedan od sljede

ih zakona:

(1) zakon svake dr

ave

iji je supru

nik dr

avljanin u trenutku imenovanja;

Zakon o re

avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja ("Sl. list SFRJ", br. 43/82 i 72/82 - ispr., "Sl. list

SRJ", br. 46/96 i "Sl. glasnik RS", br. 46/2006 - dr. zakoni).

l. 59. st. 1.

Tekst konvencije na:

https://www.hcch.net/en/instruments/conventions/full-text/?cid=87

, 27.04.2020.

sporazum mo

e kasnije biti promijenjen i on nema povratno dejstvo, osim ukoliko nije druk

ije

ugovoreno. Forma takvog sporazuma je pismena i mora biti potpisan od strane oba supru

nika,

a u pogledu ostalih formalni uslova moraju biti ispunjeni formalni uslovi zemlje

iji se

bra

noimovinski re

im ugovara ili pravo zemlje u kojoj se ovakav sporazum zaklju

uje.

Ukoliko supru

nici nisu sporazumno odredili mjerodavno pravo za bra

noimovinske odnose,

primjenjivat

e se pravo:

Ako supru

nici nisu izabrali mjerodavno pravo, na bra

noimovinski re

im primenjuje se:

“a) pravo dr

ave zajedni

kog uobi

ajenog boravi

ta supru

nika u trenutku sklapanja braka, ili,

ako to nije mogu

b) pravo dr

ave prvog zajedni

kog uobi

ajenog boravi

ta supru

nika posle sklapanja braka; ili,

ako to nije mogu

v) pravo dr

ave zajedni

kog dr

avljanstva supru

nika u trenutku sklapanja braka; ili, ako to

nije mogu

g) pravo dr

ave sa kojom supru

nici imaju najbli

u vezu, uzimaju

i u obzir sve okolnosti”.

Po pitanju forme bra

nog ugovora u Nacrtu je predvi

eno da se primjenjuju ista pravila kao i

za sporazum o izboru mjerodavnog prava. To podrazumijeva bra

ni ugovor treba da ispuni

formalne uslove prava mjerodavnog za bra

noimovinski re

im ili prava dr

ave u kojoj se

sporazum zaklju

uje. Ako supru

nici imaju uobi

ajeno boravi

te u istoj dr

avi u trenutku izbora

merodavnog prava, a ovo pravo predvi

a dodatne uslove u pogledu forme, ti uslovi moraju biti

ispunjeni. Ako supru

nici imaju uobi

ajena boravi

ta u razli

itim dr

avama u trenutku izbora

merodavnog prava, a ova prava predvi

aju razli

ite uslove u pogledu forme, moraju biti

ispunjeni uslovi predvi

eni pravom bilo koje od ovih dr

ava”.

Nacrt Zakona o me

unarodnom privatnom pravu, 15.07.2014. godine,

l. 81.

Nacrt Zakona o me

unarodnom privatnom pravu, 15.07.2014. godine,

lan 80.

5.10. Regulativa EU u pogledu bra

nih ugovora

Pitanje regulative u gra

anskom pravu, pa samim tim i pitanje rje

avanja imovinskopravnih

odnosa bra

nih drugova na nivou Evropske unije, kao uostalom ni mnoga druga, nije

unificirano.

,,U nekim je podru

jima ve

ostvaren vrlo visok stupanj integracije, pa tako i pribli

avanja

pravnih sustava dr

ava

lanica. Me

utim, u unifikaciji europskog gra

anskog prava, porodi

pravo zasigurno je imalo “sporednu ulogu” (

incidental role

)” (Hartkamp, 1998.).

,,Pribli

avanje obiteljskopravnih sustava tema je o kojoj ne postoji op

a suglasnost autora

(Majstorovic, 2003.). ,,Porodi

no pravo je zasigurno grana prava koja je podlo

na utjecajima

tradicijei kulture, te se stoga smatra da upravo obiteljskopravne norme odra

avaju temeljne

vrijednosti odre

enoga dru

tva. Posljedi

no, pitanja porodi

nog pravado sada su se poimala

kao pitanja nacionalnih prava” (Jakovac-Lozic, 2001.).

Porodi

no pravo i dalje ostaje izvan regulative Evropske unije, barem njegov ve

i dio. Napori

koji se na tom planu

ine, uglavnom su nedovoljni za rje

avanje velikog broja pitanja koji se

javljaju u oblasti porodi

ng prava, a posebno imovinskih odnosa u braku. ,,Ono nije dijelom

primarnog zakonodavstva, dakle nije spomenuto ni u ugovorimai op

im pravnim na

elima, a

niti je dijelom sekundarnog zakonodavstva, tj.zakonodavnih akata Unije (Shaw, 2000.).

,,Uvrije

eno je misljenje kako, zbog velikih razlika u pravnim sustavima, i nemogu

nosti brze

realizacije nastojanja ovakve naravi, jedini put koji vodi do unificiranja obiteljskog prava

no vodi preko me

unarodnih sporazuma i poredbenog prava” (Jakovac-Lozic, 2001.).

u autorima koji su se bavili ovom problematikom ima onih koji smatraju da je

,,europeizacija porodi

nog prava dosada prije svega posljedica spontanih pribli

avanja prava”

(Pintens, 2003.).

,,Evropsko porodi

no pravo,

iji su obrisi sve vidljiviji, nastaje u slo

enom procesu koji se

odvija na nivou Evropske Unije, normativnom delatno

šć

u njenih organa, kao i na nacionalnom

nivou, putem unifikacije i harmonizacije porodi

nog prava dr

ava

lanica Evrpske Unije i

drugih evropskih dr

ava” (Boele-Woelki, 1997.). ,,Sna

an podstrek ovom procesu daje

Komisija za Evropsko porodi

no pravo (

Commission on European Family Law

- CEFL),

formirana 1. septembra 2001. godine. Komisiju

ini 25 vode

ih eksperata iz oblasti porodi

nog

i komparativnog prava iz svih zemalja

lanica Evropske Unije i drugih evropskih zemalja.

Osnovna uloga Komisije jeste stvaranje novih teorijskih i prakti

nih okvira harmonizacije

br. 1215/2012. Europskog parlamenta i Vije

a od 12. prosinca 2012. o nadlje

nosti, priznavanju

i izvr

enju sudskih odluka u gra

anskim i trgova

kim stvarima (preina

ena), (dalje: Uredba

Brisel I bis), Uredbe Brisel II bis, Uredbe Vije

a (EZ) br. 4/2009. od 18. decembra 2008. o

nadlje

nosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvr

enju sudskih odluka i saradnji u stvarima

koje se odnose na obvezu uzdr

avanja (dalje: Uredba 4/2009. o uzdr

avanju)74 i

l. Uredba

650/2012.75

ave

lanica EU-a koje sudjeluju u poja

anoj suradnji jesu Belgija, Bugarska, Cipar,

ka,

Njema

ka, Gr

ka,

panjolska, Francuska, Hrvatska, Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska,

Austrija, Portugal, Slovenija, Finska i

vedska, ovla

tene Odlukom Vije

a (EU) 2016/954.

Uredba Vije

a (EU) 2016/1103 od 24. lipnja 2016, koja je donesena u postupku poja

anje

saradnje i primjenjivat

e se u osamnaest dr

ava

lanica Europske unije isti

e se upravo radi

svog otvorenog pristupa mogu

ih sporazuma koji se odnose na izbor nadle

nog suda i

mjerodavnog prava u svim situacijama kada postoji prekograni

na implikacija u toj bra

noj

zajednici, primjerice jer su bra

ni drugovi iz razli

itih dr

ava

lanica.

U preambuli br. 47,

Uredba definira da „pravila o materijalnih i formalnoj valjanosti sporazuma o izboru

mjerodavnog prava trebala bi se odrediti tako da se olak

a informirani izbor bra

nih drugova i

da se po

tuje njihov pristanak radi pravne sigurnosti, kao i lak

eg pristupa pravosu

u“ (Ruggeri

& Winkler, 2019). Ostale se zemlje mogu slobodno pridru

iti u bilo kojem trenutku nakon

dono

enja uredbe. S tim u vezi, Estonija je objavila svoj interes i da

e razmotriti mogu

nost

sudjelovanja u suradnji nakon njezina dono

enja. Pitanja o pravnoj sposobnosti bra

nih

drugova, priznavanju ili valjanosti braka, obvezama uzdr

avanja i naslje

ivanju nisu

obuhva

ena. Uredbe ne mijenjaju nacionalne zakone o braku ili registriranim partnerstvima i

propisuju da se mjerodavno pravo primjenjuje na svu imovinu, bez obzira na to gdje se imovina

nalazi, i primjenjivat

e se bez obzira na to je li to pravo dr

ave

lanice EU-a.

Uredba Vije

a (EZ) br. 4/2009. od 18. 12. 2008. o nadle

nosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvr

enju

sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdr

avanja, Slu

beni list 7., 10. 1. 2009., str. 1-

79.

, Uredbe Brisel II bis, Uredbe Vije

a (EZ) br. 4/2009. od 18. decembra 2008. o nadlje

nosti, mjerodavnom pravu,

priznavanju i izvr

enju sudskih odluka i saradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdr

avanja(dalje: Uredba

4/2009. o uzdr

avanju) i

l. Uredba 650/2012.

Cilj uredbi je omogu

iti gra

anima da se njihovi slu

ajevi rje

avaju na sudovima iste dr

ave

lanice EU-a. ,,U interesu pravne sigurnosti Uredba 2016/1103 omogu

uje bra

nim drugovima

da sukladno njezinim pravilima unaprijed znaju koje se pravo ima primijeniti u postupku u

kojemu se odlu

uje o njihovom bra

noimovinskom re

imu. Tako

er, bra

nim drugovima

ostavljena je i mogu

nost izbora mjerodavnog prava koje se ima primijeniti na njihovu

cjelokupnu imovinu, neovisno o tome gdje se ona nalazi i to prije ili za vrijeme sklapanja braka

ili tijekom trajanja braka” (Poretti, 2017.).

Bra

ni drugovi i partneri mogu se dogovoriti o dr

avi

iji

e se zakoni primjenjivati na njihovu

bra

nu imovinu ili imovinu registriranog partnerstva, ili u:

avi u kojoj jedan ili oboje imaju „uobi

ajeno boravi

te”;

avi

ije dr

avljanstvo ima jedan od bra

nih drugova ili partnera;

avi

lanici prema

ijem pravu je registrirano partnerstvo uspostavljeno.

Uredba 2016/1103 predvi

a dva na

ina na koja je mogu

e utvrditi koje je pravo mjerodavno za

odlu

ivanje o bra

noimovinskom re

imu, i to na temelju izbora mjerodavnog prava koji su

izvr

ili bra

ni drugovi (arg. ex

l. 22.), ili na temelju pravila o mjerodavnom pravu kada nije

izvr

en izbor (arg. ex

l. 26.). (Poretti, 2017.) Izbor mjerodavnog prava ograni

ava se na pravo

ave supru

nika u trenutku kada je sporazum o izboru mjerodavnog prava sklopljen. Naime,

bra

ni drugovi slobodni su sklopiti sporazum u bilo kojoj dr

avi

lanici

ije dr

avljanstvo ima

bra

ni drug koji ima vi

e dr

avljanstava, daju

i tako prednost dr

avljanstvu one dr

ave

lanice

ije pravo su odabrali kao mjerodavno.

Ako par to ne izabere, o sudskoj nadle

nosti odlu

ivat

e se u slu

aju bra

ne imovine na temelju

(po redu):

ave u kojoj je par zajedno

ivio nakon

to je brak zavr

io; ili

zajedni

kog dr

avljanstva para kada je brak zavr

io; ili

ave s kojom je par najbli

e povezan u vrijeme zavr

etka braka.

,,Me

utim, europski instrumenti koji ure

uju unificirane europske gra

anske postupke

definiraju prekograni

ni element postupaka u kojima se imaju primijeniti. O

igledno,

podjednako svi europski instrumenti iz podru

ja pravosudne suradnje impliciraju ili izravno

upu

uju na primjenu u postupcima s prekograni

nim elementom. No ostaje otvoreno na koji se

in ima odrediti odnosno prepoznati koji bi se od postupaka iz podru

je primjene pojedine

uredbe trebali smatrati postupcima s prekograni

nim elementom” (Poretti, 2017.).

UPOREDNOPRAVNA ANALIZA BRA

NOG UGOVORA

Norme kojima su regulisani imovinski odnosi izme

u supru

nika do dono

enja novog

Porodi

nog zakona 2005. godine, a po Zakonu o braku i porodi

nim odnosima, bile su

imperativnog karaktera

to je podrazumijevalo da nije bilo mogu

e izmijeniti zakonski

imovinski re

im. Dono

enjem Porodi

nog zakona karkter pravnih normi koje reguli

imovinske odnose se mijenja, te su one sada dispozitivnog karaktera

to, opet, podrazumijeva

da se voljom ugovara

a, supru

nika ili budu

ih supru

nika, mo

e isklju

iti zakonski imovinski

im,

to prje nije bilo mogu

e. U ve

ini zemalja se imovinski odnosi izme

u supru

nika

zasnivaju na ovom konceptu dispozitivnosti. Upravo

emo u ovom poglavlju dati

uporednopravni pregled zakonodavstava pojedinih zemalja po pitanju va

imovinskopravnih re

ima izme

u supru

nika i mogu

nosti/nemogu

nosti zaklju

enja bra

nog

ugovora. Bra

ni ugovor se, naime, smatra tekovinom savremenog prava, a mogu

nost ure

enja

imovinskih odnosa supru

nika svojom voljom, jednim od njegovih principa na kojima se

zasniva.

,,Zna

ajnim se

ini poku

aj civilista da sistematizuju sisteme imovinskih odnosa izme

bra

nih drugova koji postoje u uporednom pravu. Najprihvatljivijim se smatra shvatanje po

kome postoje tri, odnosno

etiri osnovna pristupa. Prvi sistem je sistem spajanja imovine, drugi

je sistem odvojene imovine i tre

i je sistem zajedni

ke imovine ili zajedni

ke tekovine ” (Jo

ef,

2002).

U savremenim pravima isto

noevropskih i srednjoevropskih zemalja primetna je tendencija

pro

irenja slobode ugovaranja u vezi sa bra

nim imovinskim re

imom. (Kova

ek-Stani

G. ,

2002)

U najve

em broju uporednih zakonodavstava, (pored toga

to je u nekima od njih zakonom

predvi

ena mogu

nost, nekad

ak i obaveza, izbora izme

u vi

e ponu

enih imovinskih

ima), odredbe pravnih propisa iz oblasti bra

no-imovinskih odnosa defini

u se kao

dispozitivne. To, prakti

no, zna

i da se ostavlja mogu

nost supru

nicima da ugovorom (uz

izvesna ograni

enja) defini

u uzajamna prava i obaveze u ovoj oblasti druga

ije, nego

sadr

aj tih pravnih poslova reguli

e zakon. (Pajti

B. , Bra

ni ugovori u srpskom i evropskom

pravu, 2009)

6.1. Italijansko pravo

Cjelokupno privatno pravo Italije, u

ta spada porodi

no, nasljedno, obligaciono, stvarno, radno

i ostala prava, regulisano je gra

anskim zakonikom Codis civile

. Propis koji reguli

imovinske odnose supru

nika u Italiji je Gra

anski zakonik Italije donijet 1942. godine.

Italijansko pravo sve do reforme nije dozvoljavalo predbra

ne ugovore, jer se smatralo da su

protivni javnom poretku budu

i da mogu uticati na supru

nike u li

nim odlukama kao

to je

razvod. Sa druge strane, dozvoljeni su bili ugovori koji se zaklju

uju za vrijeme trajanja braka

ili po njegovom prestanku. Va

io je re

im odvojenosti imovina. Osim toga, supru

nici mogu

dogovoriti da vlasni

tvo, upravljanje i raspolaganje zajedni

kom imovinom bude odvojeno, te

da se pravila o zajedni

koj imovini primjenjuju samo na pojedine predmete (Kova

ek-Stani

G. , 2002). Reforma se dogodila 1975. godine kada se se u itlijanskom bra

nom pravu sa re

ima

odvojenosti imovine, a radi za

tite ustavnog na

ela ravnopravnosti, prelazi na re

im zajedni

imovine kao zakonskog re

ima.

,,Premda neki autori s pravom isti

u da je zapravo sustav odvojenosti imovina primjereniji

dosljednoj provedbi na

ela ravnopravnosti, namjera je bila putem pravne regulative dokinuti

ekonomske i socijalne uzroke slabijeg polo

aja

ena udru

tvu" (Majstorovi

I. , 2005).

lanu 143. ovog zakonika regulisano je da su supru

nici obavezni da materijalno pridonose

obejzbje

ivanju porodice u skladu sa svojim mogu

nostima, radnom sposobno

šć

u i poslovnim

okru

enjem. Ova norma je postvljena na stepen stroge norme koja se mora po

tivati.

Prema Codis civile-u supru

nici mogu birati izme

u zakonskog imovinskog re

ima (zajednice

imovine – comunione dei beni) i alternativnih re

ima ugovorene imovine i re

ima odvojenih

imovina. Sistem zajednice imovine poznaje tri vrste imovine: zajedni

ku imovinu, posebnu

imovinu i preostala imovina koja tokom trajanja braka pripada svakom bra

nom drugu, a po

prestanku zajednice imovine dijeli se izme

u bra

nih drugova na jednake dijelove.

Prema zakonskom tekstu, sama zajednica imovine sastoji se od sljede

ih elemenata:

"Approvazione del testo del Codice civile", RD 16. marta1942, n. 262, (Objavljeno u posebnom izdanju

Slu

benog lista, br. 79 od 4. aprila 1942.)

imovina koju je bra

ni drug stekao nakon sklapanja braka na temelju darovanja ili

naslje

ivanja;

imovina namijenjena isklju

ivo osobnoj upotrebi svakog bra

nog druga;

imovina koja slu

i obavljanju poslovne djelatnosti svakog bra

nog druga;

imovina ste

ena po zahtjevu za naknadom

tete i

imovina koju je bra

ni drug stekao iz sredstava dobijenih prodajom ili zamjenom ve

navedene vlastite imovine, ako je to izricito navedeno u aktu stjecanja (Majstorovi

I. ,

2005).

Bra

ni ugovori definisani su u

l. 162 ovog Zakonika

u kojem se ka

e da supru

nici mogu

slobodno urediti predmet bra

nog ugovora. Ovdje je postavljeno ograni

enje koje se odnosi na

to da predmet ugovora mora biti u granicama koje odre

uje zakon. To bi, upravo, zna

ilo da se

moraju po

tovati imperativne pravne norme u toj oblasti. Prema ovim odredbama, supru

nici

bi mogli ugovoriti i primjenu stranog prava na me

usobne imovinske odnose jer u tom pogledu

ne postoji ograni

enje. ,,Izabrani, odnosno ugovoreni strani imovinski re

imi vjerojatno bi se

onda uvijek morali mo

i podvesti pod modele imovinskih odnosa kako ih je definirao

italijanski zakonodavac” (Majstorovi

I. , 2005).

Za punova

nost bra

nog ugovora prema italijanskom pravu obavezan uslov je forma javne

isprave. Ukoliko nije sa

injen u formi javne isprave bra

ni ugovor

e biti ni

tav. ,,U vezi s

djelovanjem bra

nog ugovora i izme

u odnosno prema tre

ima, talijansko pravo postavlja

specifican zahtjev. Naime,

injenica sklapanja bra

nog ugovora, kao i datum sklapanja te ime

javnoga bilje

nika koji ga je ovjerio, mora biti nazna

ena na marginama dokumenta (a

margine dell'atto di matrimonio)” (Majstorovi

I. , 2005). Prema italijanskom Code civile-u

za izmjenu ili raskid bra

nog ugovora potrebna je dozvola suda ili nekog drugog organa

to je

regulisano

lanom 517. pomenutog zakonika. ,,Gra

anski kodeksi listom navode obavezu

tovanja prinudnih propisa, kao preduslov pravne valjanosti zaklju

enih ugovora. Neke

Approvazione del testo del Codice civile", RD 16. marta1942, n. 262 , (Objavljeno u posebnom izdanju

Slu

benog lista, br. 79 od 4. aprila 1942. ),

lan 162:Ugovori o sklapanju braka moraju biti propisani javnim delom

pod kaznom ni

tavosti.Izbor re

ima razdvajanja mo

e se navesti i u aktu o proslavi braka.Sporazumi se mogu

ugovoriti u bilo koje vrijeme, ne dovode

i u pitanje odredbe

194.Bra

ni ugovori ne mogu se suprotstaviti tre

osobama kada se datum markiranja bra

ne knjige ne navodi na datum ugovora, javnog bele

nika i li

ne podatke

ugovara

a ili izbor iz drugog stava.

l. 194: Podjela imovine pravnog zajedni

tva provodi se dijeljenjem imovine i obaveza u jednake dijelove.

kodifikacije sistematizuju ovu obavezu zajedno sa imperativom uva

avanja javnog poretka i

dobrih obi

aja (kao

to to

ini i na

Zakon o obligacionim odnosima), a neki propisi akcenat

stavljaju, pre svega, na imperativne odredbe zakona. Italijanski gra

anski zakonik u

lanu 1322.

defini

e da „stranke mogu slobodno odre

ivati sadr

inu ugovora u granicama odre

enim

zakonom“ (Pajti

B. , Ugovori bra

nih drugova u evropskim zakonodavstvima i srpskom pravu,

2010.).

U italijanskom pravu, sloboda ugovaranja je prili

no ograni

ena. Moglo bi se zaklju

iti da

autonomija volje ima prili

no definiranje konture, odnosno da je sloboda ograni

ena na pravo

izbora izme

u alternativnih modela, koji su svi tipiziranog tipa. Nije predvi

ena bilo kakva

mogu

nost ugovaranja atipi

nog bra

nog ugovora. Uostalom nije slu

ajnost da se i u

komparativnom obiteljskom pravu

esto koriste dva izraza koji nisu sinonimi, pa tako niti u

ovom kontekstu: sporazum i ugovor.48 U italijanskoj doktrini po

inje se sve vi

e promi

ljati o

mogu

nosti uvo

enja atipi

nih ugovora (Ruggeri & Winkler, 2019).

6.2. Njema

ko pravo

Imovinski odnosi izme

u supru

nika u njema

kom pravu regulisani su Njema

kim gra

anskim

zakonikom, paragrafima od 1408-1413

Porodi

no pravo, a samim tim i dio o imovinskim

odnosima regulisani su u

etvrtoj knjizi. Ovaj zakonik, po pitanju imovinskih re

ima daje

mogu

nost odabira supru

nicima izme

u nekoliko re

ima koje oni bra

nim ugovorom mogu

djelimi

no ili u potpunosti izmijeniti. ,,Izvorna koncepcija imovinskih odnosa odredena BGB-

om bila je zajednica upravljanja (Verwaltungsgemeinschaff). Toje zapravo bila kombinacija

ima odvojenosti imovine bra

nih drugovai zajedni

tva u upravljanju. lmovina je bra

nih

drugova ostajala odvojena, a imovina

ene je

ex lege

bila pod suupravom mu

(Mitverwaltung)

”

(Majstorovi

I. , 2005)

Sve do 1958. godine, Njema

ki gra

anski zakonik je

propisivao re

im odvojenih dobara supru

nika, aod 1958. godine, nakon dono

enja Zakona o

Bürgerliches Gesetzbuch- BGB 18.08.1896

eventualne zloupotrebe. Ugovor mogu sklopiti lica koja su potpuno poslovno sposobna ili lica

sa djelimi

nom poslovnom sposbno

šć

u uz saglasnost staratelja ili zakonskog zastupnika.

Njema

ki gra

anski zakonik daje ovla

šć

enje supru

nicima, koje im omogu

ava da se prilikom

sklapanja bra

nog ugovora sporazumeju o izboru jednog od dva zakonska oblika bra

nog

ugovora. Prvi oblik sadr

i re

im odvojene imovine. Jasno je, dakle, da imovinu bra

nog druga

ine kako ona dobra koja je po- sedovao pre zaklju

enja braka, tako i ona koja su ste

ena za

vreme braka. Drugi je re

im zajedni

ke imovine. Navedenu imovinu

ine najve

i deo dobara

bra

nih drugova koja su uneli u brak i prete

ni deo dobara ste

enih u braku. (Pajti

B. , Bra

ugovori u srpskom i evropskom pravu, 2009) “Re

im odvojenosti imovina ne dopusta

odstupanja, odnosno ne dopu

ta imovinskopravne sporazume bra

nih drugova. Nakon

sporazuma o odvojenosti imovina,a pri povratku na zakonski re

im, mo

e se ugovoriti tek da

se u slu

aju mogu

eg zahtjevaza poravnanjem” (Majstorovi

I. , 2005) U re

imu zajednice

imovina zajedni

kom imovinom smatra se sva imovina koju su spru

nici stekli tokom trajanja

braka, pa

ak i imovina koju su u toku trajanja braka naslijedili.

“Odtoga suizuzeteposebna

imovina i imovinakojusvakibracnidrug pridr

avaza sebe.Posebna imovina

(Sonderguf)

je ona

koja je pravnim poslom neprenosiva. Bra

nidrug njome upravlja samostalno,

aprimjerbitakveimovinemogle bitiosobne slu

nosti.” (Hrabar, 1994.)

6.3. Rusko pravo

Zemlje u tranziciji su u zadnjoj dekadi XX stolje

a u ve

ini uvele bra

ne ugovore u svoja

zakonodavstva. To

ini i rusija dono

enjem Gra

anskog zakonika 1995. godine. O bra

nim

ugovorima govori

lan 256 ruskog Gra

anskog zakonika kojim se propisuje da je imovina

ste

ena u braku zajedni

ka imovina, osim ako nije ugovorom druk

ije odre

eno.82 Svi bra

ugovori koji su se zaklju

ivali od 1. januara 1995. godine, tj. od momenta stupanja na snagu

prvog dela Ruskog gra

anskog zakonika su se zasnivali isklju

ivo na postavci

lana 256. ovog

zakonika. Ugovorni re

im je konkretizovan Porodi

nim kodeksom Ruske Federacije, tako da

se posle 1. marta 1996. godine ugovori zaklju

uju po ovom zakoniku (

l. 40-44). (Kova

ek-

Bürgerliches Gesetzbuch- BGB 18.08.1896, par. 1416.

Gra

anski zakonik Ruske Federacije, 1995. god.,

l. 256. „Imovina ste

ena za vreme trajanja braka je zajedni

imovina, ako ugovorom izme

u supru

nika nije ustanovljen druga

iji re

im njihove imovine“.

Stani

G. , 2002) Porodi

nim zakonom,

lanovima od 40-44. regulisani su sadr

aj, forma i

pravno dejstvo bra

nih ugovora. Forma je ad solemintatem, tako da bez ispunjenja uslova forme

bra

ni ugovor nije punova

an.

Supru

nici moraju po

tovati i osnovna na

ela porodi

nog zakonodavstva, a ne mogu ni

ugovarati klauzule koje jednog od bra

nih drugova dovode u krajnje nepovoljan polo

aj u

odnosu na drugog supru

nika. Zakon pogotovo

titi pravo na izdr

avanje radno nesposobnog

bra

nog druga, kao i pravo zajedni

ke dece na izdr

avanje. Ove obaveze supru

nika ne mogu

biti isklju

ene odredbama pravnog posla. Dalje, zabranjeno je i sporazumno ograni

avanje

pravne ili poslovne sposobnosti bra

nih drugova (Pajti

B. , Bra

ni ugovori u srpskom i

evropskom pravu, 2009).

Bra

nim ugovorom se prema ruskom pravu smatra sporazum lica koja stupaju u brak, a kojim

se odre

uju imovinska prava i obaveze supru

nika u braku ili u slu

aju razvoda braka. Ovaj

ugovor se mo

e zaklju

iti kako prije zaklju

enja braka, tako i u svako doba dok traje brak.

Bra

ni ugovor se zaklju

uje u pisanoj formi i podlije

e notarijalnoj overi (Kova

ek-Stani

G. ,

2002). Zaklju

enjem ugovora mijenja se zakonski imovinski re

im koji ovdje podrazumijeva

sistem zajedni

ke imovine. Bra

ni ugovor se zaklju

uje za imovinu koju supru

nici trenutno

posjeduju ali i za onu koju

e ste

i u budu

nosti. Ugovor mo

e sadr

ati i odredbe koje se ti

izdr

avanja, na

in diobe u slu

aju razvoda i druge odredbe koje se odnose na imovinu ste

enu

u braku. Interesantno je napomenuti da jednostrani otkaz bra

nog ugovora u Ruskoj Federaciji

nije dozvoljen, a da se on u bilo koje doba mo

e izmijeniti i raskinuti, s tim

to izmjena ili

raskid bra

nog ugovora moraju imati istu formu kao i sam ugovor kako bi bili punova

ni.

6.4. Austrijsko pravo

Austrijski gra

anski zakonik donijet je 1811. godine.

Prema njemu, va

i pravilo da izme

supru

nika u pogledu imoviskih odnosa va

i sistem odvojene imovine, koji supru

nici mogu

promijeniti ugovaranjem sistema zajedni

ke imovine. U tom pogledu dovoljna je

ak i volja

samo jedne strane. ,,Re

im odvojene imovine bra

nih drugova postoji i u britanskom, gr

kom

i drugim pravima u kojima zaklju

enje braka, u principu, ne povla

i za sobom nikakve

imovinske posledice, osim onih koje se odnose na zajedni

ku decu, odnosno zajedni

Austrijski gra

anski zakonik (Nlgemeines Biirqerliches Gesetzbuch, br. 1-6/1811)

100

osobnim i gospodarskim interesima.” (Gschnitzer, 1954.) Paragraf 1217. Austrijskog

gra

anskog zakonika reguli

e bra

ne ugovore

(Ehepakte)

navode

i da se oni zaklju

uju naj

šć

radi ugovaranja miraza, uzmirazja, jutarnjeg poklona, zajednice dobara, uprave i u

ivanja

sopstvenog imanja, reda nasle

ivanja, ili na slu

aj smrti odre

enog do

ivotnog u

ivanja imanja

i udovi

kog izdr

avanja.

,,Prvo, to bi mogao biti sporazum bra

nih drugova uz daljnju

primjenu zakonskog re

ima odvojenosti imovina. U tom slu

aju govorimo o op

im bra

nirn

ugovorima (generel/e Ehepakte). Nadalje, bra

ni bi drugovi mogli odlu

iti jo

e prilagoditi

svoje imovinskopravne odnose vlastitim interesima, uz veliki otklon od zakonskog sustava,

kada govorimoo posebnim bra

nim ugovorima (spezielle Ehepakte).” (Majstorovi

I. , 2005)

Paragraf 1230. AGZ-a govori o jo

jednom institutu, odnosno materijalnom davanju koje se

defini

e bra

nim ugovorom. To je takozvana „naknada za vjernost“, tradicionalna ustanova

bra

nog prava, koju

ine dobra koja daje mu

ili tre

e lice u korist mlade, radi pove

anja njenog

miraza. Supruga ovu imovinu mo

e u

ivati jedino nakon smrti svog supru

nika. Samo u tom

slu

aju ova dobra pripadaju njoj (Pajti

B. , Bra

ni ugovori u srpskom i evropskom pravu,

2009).

to se ti

e samog bra

nog ugovora, isklju

enjem zakonskog imovinskog re

ima, supru

nici

samostalno odre

uju imovinski sitem koji

e primjenjivati, i na taj ugovor se odnose sve op

odredbe Austrijskog gra

anskog zakonika koje va

e za ugovore uop

te. Ugovor mogu umjesto

supru

nika potpisati i nihovi punomo

nici, a mo

e biti potpisan prije ili tokom trajanja braka.

Tako

er, valja napomenuti da se bra

ni ugovori prema austrijskom pravu mogu sklapati uz

navo

enje uslova ili roka. Kao i u ve

ini zemalja, za punova

nost bra

nog ugovora neophodno

je po

tovanje notarijalne forme. ,,Razlozi takvog odredjenja zakonodavca su vi

estruki. S jedne

strane, to je vrlo vrijedno za tre

e, prije svega za eventualne povjerioce bra

nih drugova. S

drugese pak strane dodatno

tite sami bra

ni drugovi. Ukoliko nije ispunjen potreban oblik,

bra

ni je ugovor ni

tav”. (Majstorovi

I. , 2005)

Ugovor se upisuje u trgova

ki registar

ime se po

tuje na

elo publiciteta. Interesantno je

napomenuti da je za izmjenu ili raskid bra

nog ugovora u Austriji neophodno po

tovanje uslova

Austrijski gra

anski zakonik (

Nlgemeines BiirqerlichesGesetzbuch

, br. 1-6/1811), paragraph 1217.

101

forme kao i za sklapanje ugovora.

,Bra

nim se ugovorom supru

nici mogu sporazumjeti o tome da kao imovinskopravni re

im za

njih vrijedi univerzalna zajednica imovine te ograni

ena zajednica imovine. Kad se

ustanovljava zajednica sada

nje imovine predstoji popisivanje iste

ime se olak

ava eventualno

kasnije dokazivanje”. (Majstorovi

I. , 2005)

ada sklope bra

ni ugovor supru

nici ne postaju odmah suvlasnici, ve

je za to potreban akt o

prenosu kojim se odre

uje suvlasni

tvo na zajedni

koj imovini. Pravna posledica ovakvog

rje

enja je da nijedan supru

nik ne mo

e samostalno raspolagati imovinom, jer suvlasni

tvo

mora biti upisano u zemlji

ne knjige kada su u pitanju nekretnine (Radovanov Po

a, 2010.).

to se ti

e odgovornosti za dugove u ugovornom re

imu i ona zavisi od na

ina koji je naveden

u bra

nom ugovoru. Ukoliko je u pitanju univerzalna zajednica onda postoji odgovornost za

dugove supru

nika me

usobno, ukoliko se ne radi o tom obliku zajednice, ve

je ugovorena

ograni

ena zajednica, tada jedan supru

nik ne odgovara za dugove drugog supru

nika.

AGZ tretira bra

ne ugovore na isti na

in kao i sve druge kontrakte, pa se tako na njih odnose i

sve op

te odredbe kojima se ugovori reguli

u, kao

to su pravila o op

toj poslovnoj sposobnosti,

manama volje, izmenama ili prestanku ugovora. Bra

ni ugovori mogu se u toku trajanja braka

mijenjati neograni

eni broj puta, s tim

to se izmenama ugovora ne smiju povrijediti interesi

poverilaca. (Gschnitzer, 1954.)

6.5.

vicarsko pravo

Oblast imovinskih odnosa izme

u supru

nika u

vicarskoj regulisana je

vicarskim

gra

anskim zakonikom iz 1907. godine (stupio na snagu 1912.)

vicarska je 1984. godine

donijela niz propisa kojima je uspijela ostvariti ravnopravnost supru

nika, s obzirom da ta

ravnopravnost nije ranije postojala zakonski, te da je dominantan polo

aj imao mu

. Nakon

toga, u

vicarskoj se primjenjuje zakonski re

im zajednice ste

ene imovine u braku.

,,Zakonski imovinski re

im je zajednica ste

ene imovine, a sukladno

l. 181. bra

ni su drugovi

obvezani odredbama o podjeli ste

ene imovine (Errungenschaftsbeteiligung), osim ako

vicarski gra

anski zakoni

(Schweizeriches Zivilgesetzbuch) 1907. god.

103

,,Imovinski re

im mijenja se smr

u jednog bra

nog druga ili sporazumom bra

nih drugova o

uspostavi razli

itog sustava. Oni to mogu zahtijevati u svako doba, te se tog prava ne mogu

unaprijed valjano odre

i”. (Majstorovi

I. , 2005) Kod diobe zajedni

ke imovine kao relevantan

uzima se sistem pove

anja vrijednosti imovine koji je sli

an njema

kom metodu. Na

in diobe

i metod regulisan je

lanom 206.

vicarskog gra

anskog zakonika. Metod se ogleda u tome da

se pove

anom vrijedno

šć

u smatra razlika izme

u po

etne vrijednosti u trenutku isticanja

zahtjeva i zavr

ne vrijednosti u trenutku diobe.

im zajednice imovine mo

e nastati samo na osnovu sporazuma supru

nika koji je sadr

u bra

nom ugovoru. Ovaj re

im podrazumijeva da je obuhva

ena cjelokupna imovina

supru

nika, kako zajedni

ka tako i posebna (Radovanov Po

a, 2010.).

,,Zanimljivo je re

i da ukoliko bra

ni drugovi mijenjaju imovinski re

im tijekom trajanja braka,

tada mogu odrediti da u

inci takve promjene nastupaju od dana sklapanja braka ili nekog

kasnijeg trenutka. To me

utim ne proizvodi nikakve u

inke u odnosu na pravne poslove s

tre

ima, koji ostaju neizmijenjeni, sukladno

l. 193. ZGB. Smatramo takvo rje

enje

opravdanim, u interesu za

tite tre

ih osoba od mnogobrojnih mogu

nosti zloupotrebe primjene

ela autonomije volje bra

nih drugova”. (Majstorovi

I. , 2005)

Dakle, bra

ni ugovor punopravno egzistira u

vicarskom pravu. Da bi bio punova

an i

proizvodio pravno dejstvo mora ispunjavati uslove u pogledu sposobnosti za rasu

ivanje

supru

nika, odobrenje zakonskog zastupnika (u slu

ajevima kada ugovor zaklju

uje

maloljetnik ili lice pod starateljtvom) i u pogledu forme

to podazumijeva pisanu redakciju i

javnu ovjeru ugovora. Ukoliko nijesu ispunjeni neki od ovih uslova ugovor nije pravno valjan.

Mogu

nosti koje bra

nim drugovima stoje na raspolaganju ovise o va

imovinskopravnom re

imu. U re

imu zajednice ste

ene imovine bra

ni drugovi mogu se

sporazumjeti o sljede

em:

- promjeni statusa ste

ene imovine u vlastitu imovinu bracnog druga, kojom se on slu

zaposlovne svrhe,

- promjeni statusa prihoda od vlastite imovine, koji onda ne ulaze u ste

evinu, ve

ostaju

vlastitom imovinom bra

nog druga,

- promjeni pravila o diobi ste

evine,

- op

em isklju

enju mogu

nosti podjele pove

ane odnosno umanjene vrijednosti i

104

- odricanju od zahtjeva iz

l. 219., koji se odnosi na zajedni

ki dom i ku

anstvo (Majstorovi

I. , 2005).

im zajednice imovina mo

e nastati samo temeljem bra

nog ugovora. Samo se na taj na

e promijeniti status odre

ene imovine u smislu unutarnjih odnosa u imovinskoj zajednici,

s ciljem da se vlastita imovina i zajedni

ka imovina stope u poseban sustav. U tome okviru,

sustav mo

e biti prilago

en potrebama bra

nih drugova na sljede

e na

ine:

dogovorom o op

tem isklju

enju mogu

nosti podjele pove

ane vrijednosti imovine,

dogovorom o razli

itim omjerima u diobi imovine, s time da se

ak mogu ugovoriti i

posebni omjeri, ovisno o razlogu prestanka zajednice, odnosno uzroka diobe,

dogovorom o izmjeni zahtjeva iz

l. 244. koji se odnosi na zajedni

ki dom i stan

(Majstorovi

I. , 2005).

Osim u pomenutom zakoniku, op

ta pravila koja se ti

u ugovora i koja se shodno primjenjuju

i na bra

ni ugovor jeste

vicarski zakonik o obligacijama

iz 1911. godine. ,,

vajcarski

zakonik o obligacijama u

lanu 19. ome

io je ugovorne strane kako obavezom po

tovanja

propisa prinudnog karaktera i uva

avanja javnog poretka, tako i nu

šć

u pona

anja

uskla

enog sa dobrim obi

ajima (u pravnom prometu) i pravilima vezanim za li

nost”. (Pajti

B. , Ugovori bra

nih drugova u evropskim zakonodavstvima i srpskom pravu, 2010.)

6.6. Francusko pravo

Imovinski odnosi izme

u supru

nika u Francuskoj regulisani su Code Civilom

iz 1804.

godine, prethodno Code Napoleon. Prema njemu zakonski imovisnki re

im se zasnivao na

zajedni

koj imovini svih pokretnih stvari, bez obzira kada su ste

ene i imovine koja je ste

ena

u toku trajanja braka, dok za nepokretnosti ste

ene prije braka va

ilo je pravilo da predstavljaju

posebnu imovinu supru

nika. ,,Savremeni francuski bra

ni imovinski re

im spada u red

najnaprednijih imovinsko- pravnih bra

nih re

ima u uporednom pravu”. (Petru

, 2002.)

Izmjene u francuskom porodi

nom pravu nastupile su tek 1965. godine kada dolazi do zna

ajne

reforme. Tim izmjenama za zakonski imovinski re

im odre

ena je zajednica ste

ene imovine

supru

nika u toku trajanja braka. Sva imovina ste

ena prije braka, od tada, je ostajala postojala

kao posebna imovina supru

nika. Jo

jedna, veoma va

na izmjena ticala se prava

ena da

vajcarski zakonik o obligacijama, 30.03.1911. god.

Code civil des Francais, 21.03.1804. god.

106

poslovima koje sklapaju sa tre

im licima izri

ito navedu da postoje izmjene imovinskog

ima

U pogledu izbora imovinskog re

ima, francusko pravo propisuje slobodu supru

nika, kako u

pogledu izbora imovinskog re

ima tako i kasnije u pogledu izmjene tog re

ima. Uslov je da se

supru

nici dr

e propisanih pravila. Supru

nici mogu mijenjati imovinski re

im tek protekom

dvije godine primjene jednog re

ima. Ta promjena mora da se vr

i u obliku javnobilje

isprave i potrebna je saglasnost suda. Sud cijeni da li je izmjena re

ima imovinskih odnosa u

interesu porodice i tek kada to utvrdi daje saglasnost (Ignjatovi

, 2008.). ,,Svaki od zakonom

ure

enih modela bra

nih imovinskih re

ima ima odre

ene prednosti i nedostatke. Drugim

ima, ne postoji, "dobar" ili "lo

" bra

ni re

im, ali u pojedina

nim slu

ajevima, on, zbog

pogre

ne procene i izbora, mo

e biti neodgovaraju

i, s obzirom na konkretnu situaciju

supru

nika i njihove

elje i potrebe”. (Petru

, 2002.)

Temeljno je pravilo francuskog zakonskog imovinskog re

ima da je svaki bra

ni drug

ovla

šć

en samostalno raspolagati i upravljati ste

enom imovinom,

to se naziva

konkuriraju

om upravom (gestion concurrente). Stoga pravni poslovi jednog bracnog druga u

elu uvijek obvezuju i drugog bra

nog druga (Majstorovi

I. , 2005). Naravno, postoji

mogu

nost i da jedan supru

nik upravlja i raspola

e zajedni

kom imovinu po ovla

šć

enju

drugog supru

nika.

,,Po francuskom pravu supru

nici su ovla

šć

eni da sa

ine predbra

ni ugovor. Mali broj

supru

nika zaista koristi tu mogu

nost, otprilike samo 10% supru

nika, i to kada se radi o

zna

ajnim dobrima ili dobrima velike vrednosti. Sporazum mora biti sa

injen pred bele

nikom,

koji je ovla

šć

en i na davanje pravnih saveta strankama. Supru

nici ne mogu sa

initi sporazum

kojim isklju

uju osnovni imovinski re

im, po kome imaju obavezu da podmiruju tro

kove

doma

instva, te koji predvi

a odredbe o podizanju dece u porodi

nom domu”. (Kova

ek-Stani

G. , 2002)

Prema Code civil-u, paragraf 1397. ,,bra

ni drugovi mogu mijenjati imovinskopravni re

samo uz sudski nadzor i objavu te promjene”. U postupku sud ispituje je li novi rezirn,
odnosno promjena koju bracni drugovi

ele u dobrobiti odnosno interesu obitelji

Code civil,

lan 1397, paragraf 6.

107

(interet de la famille) (Majstorovi

I. , 2005). ,,Granice slobode ugovaranja regulisane su na

ti na

in tako

to je predvi

eno da bra

ni ugovor ne sme biti u suprotnosti sa dobrim

obi

ajima (

bonnes moeurs

). Pored toga, odredbama CC supru

nicima je izri

ito zabranjeno da

svojim bra

nim ugovorom derogiraju imperativna zakonska pravila kojima su ure

eni odre

eni

porodi

ni i naslednopravni odnosi; supru

nici bra

nim ugovorom ne mogu otkloniti primenu

pravila o pravima i obavezama koje proizlaze iz braka i po osnovu roditeljstva, odnosno
starateljstva, niti mogu vr

iti promenu zakonskog reda nasledjivanja.” (Petru

, 2002.)

,,Francuski parovi koriste predbra

ne ugovore kao na

in da se odvoje od francuskog

zakonodavstva. Ciljevi mogu biti razli

iti: smanjenje veli

ine zajednice, uravnote

enje mo

supru

nika tokom braka ili smrti, za

tita neke imovine kroz miraz. Stoga, ignorisanje

ekonomskog sadr

aja braka u analizi bogatstva ili nejednakosti polova dovodi da zaboravite

neke odlu

uju

e aspekte. Nadalje, ove serije nagla

avaju pad re

ima u zajednici i porast

odvojenog vlasni

tva od 1960-ih

to dovodi do individualizacije bogatstva unutar parova

(Leturcq Fre

meaux, 2016.).

Bra

ni ugovor u Francuskoj mora biti sa

injen u formi javnobilje

kog akta

i neophodno je

prisustvo oba supru

nika istovremeno prilikom zaklju

enja ugovora ( ili sa putem specijalnog

punomo

ja). Nakon sklapanja braka, bra

ni ugovor mo

e biti izmijenjen na temelju zahtjeva

jednog bra

nog druga u slu

aju diobe imovine odnosno drugih sudskih za

titnih mjera, ili

pak na temelju zajedni

kog zahtjeva oba bra

na druga.91 ,,Bra

ni ugovor mora biti sastavljen

pre ven

anja, s tim

to stupa na snagu na dan ven

anja.

Sve do dana ven

anja, supru

nici

mogu vr

iti izmene bra

nog ugovora sklapanjem posebnog ugovora, na isti na

in i pod istim

uslovima koji va

e za sklapanje bra

nog ugovora. Izmena nije punova

na ako u sklapanju

ugovora nisu sudelovala sva ona lica koja su u

estvovala u sklapanju bra

nog ugovora”.

(Petru

, 2002.)

Za sklapanje bra

nog ugovora odlu

uje se oko 10% bra

nih drugova i to po pravilu oni koji

imaju imovinu ve

e vrijednosti ili oni koji su ve

bili u braku (Hamilton, 2002.).

Code civil,

lan 1394. st. 1.

Code civil,

lan 1399.

109

poslovi, pre svega, predstavljaju deklarativne akte kojima bra

ni drugovi potvr

uju jedan

drugom zajedni

ko opredjeljenje za bra

nu jednakost, a ne sporazume

ije bi sprovo

enje bilo

mogu

e prinudno izvr

iti u sudskom postupku.

6.8. Gr

ko pravo

Prema parvilima Gra

anskog zakonika u Gr

koj je do 1983. godine va

io mirazni re

im.

Dono

enjem zakona kojima se mijenja status

ene op

enito u dru

tvu, i mirazni re

im postaje

neodr

iv. Te godine, u gr

kom pozitivnopravnom sistemu kao zakonski imovinski re

izme

u supru

nika uvodi se re

im odvojenosti imovine. Prema zakonskom imovinskom re

imu

svakom od supru

nika je pripadala njegova imovina koju je stekao prije i u toku trajanja braka,

bilo na teretan ili besteretan na

in. Upravljanje i raspolaganje u ovom re

imu je isto kao i onim

avama u kojima su na snazi zakonski sistemi odvojenosti imovine izme

u supru

nika, tj.

svaki od njih raspola

e i upravlja samostalno svojom imovinom. Svakako, predvi

ena i

mogu

nost da imovinom jednog supru

nika «po nalogu» upravlja i raspola

e drugi supru

nik».

Tim izmjenama omogu

eno je da supru

nici u me

usobne imovinske odnose uvedu sistem

zajedni

ke imovine, ukoliko se o tome sporazumiju. To bi upravo zna

ilo isklju

enje zakonskog

ima odvojenosti imovine, sklapanjem bra

nog ugovora. ,,Ovim pravnim poslom mogu

predvideti re

im zajedni

ke imovine kao osnovu njihovih uzajamnih imovinskih odnosa. Ako

ne sklope bra

ni kontrakt, i ne pribegnu izmeni zakonom predvi

enog sistema, svaki supru

nik

ostaje vlasnik svoje imovine, nezavisno od toga da li se radi o imovini ste

enoj pre ili za vreme

braka”. (Pajti

B. , 2009)

Ugovor se zaklju

uje u formi notarijalnog akta i postoji obaveza registracije u javnom registru.

to se ti

e ugovorenog re

ima on se mo

e odnositi na imovinu nastalu prije ili tokom trajanja

braka, kao i obim re

ima zajedni

ke imovine. ,,Ako propuste da ta

no odrede koja imovina

ulazi u zajedni

ku, odre

eno je da imovina ste

ena prije braka, dobijena naslje

em i poklonom,

imovina za isklju

ivu li

nu ili profesionalnu upotrebu, neprenosivi zahtjevi, prava na osnovu

intelektualne svojine i sve

to je ste

eno za vrijeme trajanja braka prodajom stvari na kojoj

postoji pravo svojine supru

nika nije obuhva

eno”. (Kova

ek-Stani

G. , 2002) Ovi kontrakti

ne mogu upu

ivati na obi

aje, ni na va

e strano pravo. Naime, Gr

ki gra

anski zakonik

Opširnije:

Martin A. Elizabeth, „A Dictionary of Law“, Oxford University Press, Oxford, 2002.

110

dozvoljava samo izmjenu ve

postoje

eg ugovora, pri

emu bra

ni drugovi i prilikom izmjene

moraju ispo

tovati zakonom predvi

enu formu, dakle, ugovori se mijenjaju pred notarom, pri

emu su obavezni da obezbede prethodnu dozvolu nadle

nog suda.

im zajedni

ke imovine

u Gr

koj mo

e prestati na na

in na koji je i nastao, dakle, sporazumom, prestankom braka,

odlukom suda po tu

bi jednog supru

nika. Ukoliko do

e do prestanka re

ima zajedni

imovine izme

u supru

nika se ponovno uspostavlja zakonski sistem odvojenih imovina.

6.9. Ma

arsko pravo

arsko zakonodavstvo je u pogledu imovinskih odnosa izme

u supru

nika pro

lo nekoliko

faza:

1894. god.-donijet Zakon o braku kojim je predvi

eno postojanje bra

nog ugovora;

1928. god.- prijedlog Ma

arskog gra

anskog zakonika prema kojem je bra

nim ugovorom

postojala mogu

nost izmjene zakonskog re

ima odvojenosti imovina izme

u supru

nika i

uspostavljanje ugovornog re

ima;

1952. god.- Zakon o braku, porodici i starateljstvu koji se previ

a kao zakonski imovisnki

im zajedni

ke imovine i prema kojem nije ostavljena mogu

nost ugovornog isklju

enja

zakonskog imovinskog re

ima.

1986.god.- donijet Zakon o braku kojim je vra

ena mogu

nost ugovornog isklju

enja

zakonskog imovinskog re

ima izme

u supru

nika.

Prema posljednjem propisu pravo na zaklju

enje ugovora imaju kako supru

nici, tako i lica

koja imaju namjeru sklapanja braka. Dakle, uspostavljen je sistem zajedni

ke imovine u toku

trajanja raka, po kojem sve

to supru

nici steknu tokom braka predstavlja njihovu zajedni

imovinu uz mogu

nost ugovorne izmjene ovog re

ima. Iz sistema zajedni

ke imovine izuzeta

je imovina ste

ena prije braka, kao i imovina ste

ena poklonom i naslje

em u toku trajanja

braka kao i imovina koja slu

i za isklju

ivu li

nu upotrebu.

irnije: Sakoulas, Code civil Hellénique II edition, traduit par Mamopoulos Pi- erre, Athénes, 1981

Interesantno je napomenuti da se ovaj zakon primjenjivao,

to je neuobi

ajeno, retroaktivno in a one parove koji

su zaklju

ili brak prije stupanja na snagu zakona iz 1952. godine.

112

1987. godine. Prema tom zakonu usvojena je mogu

nost postojanja zakonskog i ugovornog

ima u pogledu imovinskih odnosa. Ovaj sistem ,,u literaturi se naziva “odlo

enim (budu

im)

zajedni

kim sistemom” ili sistemom ,,odlo

ene (budu

e) zajedni

ke imovine” odnosno

nordijskim sistemom. Po ovom sistemu svaki supru

nik koji posjeduje svoju sopstvenu

imovinu za vrijeme trajanja braka, kojom u principu samostalno upravlja i kojom, po pravilu,

odgovara za svoje dugove”. (Kova

ek-Stani

G. , 2002) Sistem odlo

ene zajednice imovine

e biti derogiran ugovorom izme

u supru

nika gdje ustanovljavaju re

im odvojenosti

imovina. Osim ugovorom, posebna imovina supru

nika nastaje i poklonom i naslje

ivanjem.

Po pitanju bra

ne imovine, u nju spada sva imovina koja je nastala tokom trajanja braka ali i

imovina koju su supru

nici unijeli u brak, kao i prihodi od posebne imovine. Po pitanju

upravljanja i raspolaganja bra

nom imovinom, svaki od supru

nika upravlja i raspola

e svojom

imovinom, bez obzira na karakter koji ona ima, bra

ne ili posebne imovine. Podjela bra

imovine se vr

i po prestanku braka, ali do podjele mo

e do

i i u toku trajanja braka. Imovina

koja se dijeli ima karakter bra

ne imovine, ali mo

e do

i i do podjele posebne imovine ukoliko

se supru

nici o tome saglase. Odredba iz pogl. 10,

l. 4.

vedskog Zakona o braku odnosi se na

posebnu imovinu nastalu na osnovu bra

nog ugovora, imovinu koja je do

la na mjesto te

imovine i imovinu i na prihode od te imovine.

Po pitanju bra

nog ugovora, prema

vedskom pravu on mo

e biti sklopljen prije i u toku trajanja

braka. ,,Ovim ugovorom supru

nici ili budu

i supru

nici mogu odrediti da

e imovina koja

pripada ili

e pripasti jednom od njih biti posebna imovina tog lica. Novim ugovorom

supru

nici mogu odrediti da

e takva imovina biti bra

na imovina”. (Kova

ek-Stani

G. , 2002)

Forma predvi

ena za bra

ni ugovor je pismena a uslov punova

nosti jeste i potpis supru

nika

ili budu

ih supru

nika. Ugovor se ovjerava u sudu i

alje na registraciju u bra

ni registar koji

uva u Centralnom statisti

kom zavodu.

6.11. Pravo Bosne i Hercegovine

Imovinski odnosi izme

u supru

nika u Bosni i Hercegovini regulisani su u sljede

im zakonima:

•

Porodi

ni zakon Federacije BiH, „Slu

bene novine Federacije BiH“, broj 35/05, 41/05,

31/14;

Zakon o braku

vedske, 1987. god., pogl. 7,

l. 3; pogl.16,

l. 1-4.

113

•

Porodi

ni zakon Republike Srpske, „Slu

beni glasnik Republike Srpske“, broj 54/02,

41/08;

•

Porodi

ni zakon Br

ko Distrikta, „Slu

beni glasnik Br

ko Distrikta“, broj 23/07.

Prema ovim propisima kao zakonski imovinski re

im usvojen je sistem zajednice imovine,

prema kojem je imovina supru

nika ste

ena u braku zajeni

ka imovina, dok je imovina koja je

ste

ena prije stupanja u brak njihva posebna imovina. Me

utim, problem koji se javlja u praksi

jeste razli

itost materijalnopravnih odredaba u pomenuta tri zakona koje

emo u nastavku i

predstaviti. Prema

lanu 251. Porodi

nog zakona Federacije BiH, („Slu

bene novine Federacije

BiH“, broj 35/05, 41/05, 31/14) „bra

nu ste

evinu

ini imovina koju su bra

ni partneri stekli

radom za vrijeme trajanja bra

ne zajednice kao i prihodi iz te imovine.“ Porodi

ni zakon Br

Distrikta, („Slu

beni glasnik Br

ko Distrikta“, broj 23/07) u

lanu 228. st.1. odre

uje da bra

tekovinu „

ini imovina koju su bra

ni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bra

ne zajednice,

kao i prihod iz te imovine“. Dok

ln 270. st.5. Porodi

nog zakona Republike Srpske, („Slu

beni

glasnik Republike Srpske“, broj 54/02, 41/08) zajedni

ku imovinu

ini ,,imovina koju su bra

supru

nici stekli radom tokom bra

ne zajednice, kao i prihodi iz te imovine”.

lan 252. stav 1. Porodi

nog zakona Federacije BiH ure

uje pravnu prirodu zajedni

ke imovine

„Bra

ni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bra

noj ste

evini ako nisu druk

ije

ugovorili“.

lan 229. stav 1. Porodi

ni zakon Br

ko Distrikta na gotovo isti na

in ure

uje

bra

nu tekovinu: „Bra

ni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bra

nim tekovinama,

ako nisu druga

ije ugovorili.“ Iz ovih odredaba proizilazi da su supru

nici suvlasnici na

zajedni

koj imovini ste

enoj u braku. Ovi zakoni predvi

aju jednake suvlasni

ke dijelove

bra

nih partnera u bra

noj ste

evini kao neoborivu pretpostavku. Svakako da postojanje

neoborive pretpostavke o jednakim udjelima supru

nika mo

e imati i svoje negativne

posljedice u slu

ajevima kada je jedan supru

nik zara

iao nesrazmerno vi

e u odnosu na

drugog. ,,Prihvatanje neoborive pretpostavke o veli

ini udjela zna

i otvaranje mogu

nosti

diskriminacije onog supru

nika koji je o

igledno vi

e doprinosio u sticanju imovine.”

(Stjepanovi

, 2010.) Ovo pitanje mo

e biti rije

eno primjenom ugovornog re

ima.

Prema Porodi

nom zakonu Republike Srpske, ,,imovina koju bra

ni supru

nici steknu radom

tokom bra

ne zajednice i na drugi na

in normiran u zakonu, zajedni

ka je imovina”

lan 270.

Za razliku od PZFBiH i PZBD, kod kojih je pravna pretpostavka o veli

ini suvlasni

kih dijelova

neoboriva, u PZRS pravna pretpostavka da svakome od bra

nih supru

nika pripada po jedna

polovina zajedni

ke imovine je oboriva (Hasi

-Imamovi

, 2011.). „Svaki bra

ni supru

nik

e zahtijevati da mu sud odredi ve

i dio od pripadaju

e mu polovine zajedni

ke imovine,

115

e zahtijevati da mu sud odredi ve

i dio od pripadaju

e mu polovine zajedni

ke imovine,

ako doka

e da je njegov doprinos u sticanju zajedni

ke imovine o

igledno ve

i od doprinosa

drugog bra

nog supru

nika“.

,,Razli

iti propisi entiteta i Br

ko Distrikta BiH o dijelovima

bra

nih partnera u bra

noj ste

evini/zajedni

koj imovini/tekovini imaju negativan uticaj na

ostvarivanje njihovih prava u praksi.

Ove zna

ajne materijalne razlike mogu usloviti pojavu

interlokalnog sukoba zakona u ovoj oblasti”. (Hasi

-Imamovi

, 2011.)

Zakonski imovinski re

im mo

e biti izmijenjen zaklju

enjem bra

nog ugovora. Bra

ni ugovor

regulisan je

lanovima 258. do 261. Porodi

nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i

Porodi

nom zakonu Republike Srpske u osmom dijelu u

lanovima 188. i 189.

Dakle, bra

nim ugovorom se ure

uju imovinskopravni odnosi bra

nih partnera koji, prema

zakonskoj odredbi, mo

e biti sklopljen prilikom sklapanja ili tokom trajanja bra

zajednice.

100

Bra

ni ugovor mo

e, u ime bra

nog druga, zaklju

iti i njegov staratelj sa

odobrenjem organa starateljstva ukoliko je supru

niku oduzeta poslovna sposobnost.

101

lanu

260. pomenutog zakona propisano je da se ugovorom ne mo

e predvideti primjena prava druge

ave na imovinske odnose supru

nika. U pogledu odgvornosti prema tre

im licima prije

stupanja u brak regulisana je na na

in da svaki supru

nik svojom posebnom imovinom i svojim

dijelom u bra

noj ste

evini odgovra za te obaveze, dakle ne postoji odgovornost drugog

supru

nika.

102

Solidarna odgovornost supru

nika prema tre

im licima ustanovljena je radi

podmirenja teku

ih potreba bra

ne zajednice i zakonom predvi

enim obavezama bra

nom

ste

evinom i posebnom imovinom.

103

“

U stavu 2.

lana 258. PZ FBiH stoji da je „za punova

nost ugovora nu

no da isprava bude

notarski obra

ena.“ Dakle nepo

tivanje ove odredbe, odnosne forme koju zakon propisuje

Porodi

ni zakon Republike Srpske, („Slu

beni glasnik Republike Srpske“, broj 54/02, 41/08),

l. 273.

100

Porodi

ni zakon Federacije BiH, „Slu

bene novine Federacije BiH“, broj 35/05, 41/05, 31/14,

l. 258, st.1.

101

Porodi

ni zakon Federacije BiH, „Slu

bene novine Federacije BiH“, broj 35/05, 41/05, 31/14,

l. 259.

102

Porodi

ni zakon Federacije BiH, „Slu

bene novine Federacije BiH“, broj 35/05, 41/05, 31/14,

l. 261:

(1) Za obaveze koje je jedan bra

ni partner imao prije stupanja u brak ne odgovara drugi bra

ni partner.

(2) Za obaveze iz stava 1. ovog

lana bra

ni partner odgovara svojom posebnom imovinom i svojim dijelom u

bra

noj ste

evini.

103

Porodi

ni zakon Federacije BiH, „Slu

bene novine Federacije BiH“, broj 35/05, 41/05, 31/14,,

lan 262: “Za

obaveze koje je jedan bra

ni partner preuzeo radi podmirenja teku

ih potreba bra

ne, odnosno porodi

zajednice, kao i za obaveze za koje prema zakonu odgovaraju zajedni

ki oba bra

na partnera, odgovaraju bra

partneri solidarno, kako bra

nom ste

evinom tako i svojom posebnom imovinom”.

116

dovoljan je razlog poni

tenja ugovora. Me

utim Presudom Ustavnog suda FBiH, br. U-22 od

06.03.2019. godine, utvr

eno je da ova odredba nije u skladu sa Ustavom FBiH”

104

. (Legalist,

2020.) Notarske isprave su isprave nastale notarskom obradom, notarske overe i notarske

potvrde koje je notar sa

inio u granicama svojih slu

benih ovla

šć

enja u propisanoj formi, imaju

punu dokaznu snagu javne isprave o izjavama datim pred notarom i istovjetno su regulisane i

zakonom Federacije BiH, Br

ko distrikta BiH i Republike Srpske.

105

lanu 20. st. 2.

Porodi

nog zakona Republike Srpske predvi

eno je da mati

ar prilikom sklapanja braka

upozna budu

e supru

nike sa mogu

šć

u zaklju

enja bra

nog ugovora kojim

e regulisati

svoje imovinske odnose i da bra

ni ugovor mora biti notarski obra

en.

106

Prema Porodi

nom

zakonu Br

ko distrikta BiH za punova

nost bra

nog ugovora neophodno je da bude sastavljen

i ovjeren kod nadlje

nog organa ili notarski obra

en.

107

,,Porodi

nim zakonodavstvom Br

distrikta propisano je da je za punova

nost bra

nog ugovora neophodno da isprava bude

sastavljena i overena kod nadle

nog organa ili da bude notarski obra

ena, s tim

to se odredbe

o bra

nom ugovoru odnose i na imovinske odnose vanbra

nih partnera”. (Jan

M. , 2009)

6.12. Pravo Crne Gore

Imovinski odnosi supru

nika u Crnoj Gori regulisani su Porodi

nim zakonom

108

iz 2007.

godine

lanovima od 285. do 307. Ovim zakonom za supru

nike uspostavljen je sistem

zajedni

ke imovine kao zakonski imovinski re

im, s tim da supru

nici mogu imati i svoju

posebnu imovinu. U

lanu 185. se navodi da supru

nici mogu imati posebnu i zajedni

imovinu. Posebnom imovinom se ima smatrati ,,imovina koju je bra

ni supru

nik stekao prije

sklapanja braka, kao i imovina koju je stekao u toku braka nasle

em, poklonom ili drugim

oblicima besteretnog sticanja”.

109

104

http://legalist.ba/2019/07/29/ugovorni-imovinski-rezim/#easy-footnote-1-798, 18.04.2020.

105

Zakon o notarima Federacije BiH, Slu

bene novine FBiH, br. 45/02,

l. 4, st. 2;

Zakon o notarima Republike Srpske, Slu

beni glasnik R. Srpske, br. 86/04, 02/05, 74/05, 76/05, 91/06, 37/07,

60/06, 50/10, 78/11,

l. 4, st. 2;

Zakon o notarima Br

ko distrikta BiH, Slu

beni glasnik Br

ko distrikta BiH, br. 9/03, 17/06,

l. 4, st. 2).

106

Porodi

ni zakon Republike Srpske, („Slu

beni glasnik Republike Srpske“, broj 54/02, 41/08),

l. 271, st. 5.

107

Porodi

ni zakon Br

ko Distrikta, „Slu

beni glasnik Br

ko Distrikta“, broj 23/07.

108

Porodi

ni zakon ("Sl. list RCG", br. 1/2007 i "Sl. list CG", br. 53/2016)

109

Porodi

ni zakon ("Sl. list RCG", br. 1/2007 i "Sl. list CG", br. 53/2016)

118

Dioba zajedni

ke imovine mo

e biti postignuta sporazumom supru

nika koji

e se oni dogovriti

o podjeli stvari i prava koja

ine zajedni

ku imovinu. Sporazum o diobi zajedni

ke imovine

mora biti sa

injen u pismenoj formi.

114

Ukoliko izme

u supru

nika ne do

e do zaklju

ivanja

sporazuma o diobi zajedni

ke imovine onda va

i oboriva pretpostavka jednakih dijelova u

zajedni

koj imovini, te

e na zahtjev jednog od supru

nika zajedni

ka imovina biti podijeljena

prema doprinosu svakog od njih. Do diobe mo

e do

i kako tokom trajanja braka, a naj

šć

nakon prestanka braka. Pravilo je da se kod diobe zajedni

ke imovine u dio i na zahtjev jednog

supru

nika unijet

e se predmeti koji mu slu

e za obavljanje zanimanja i stvari za isklju

ivu

nu upotrebu.

Odgovorsnost za dugove prema tre

im licima regulisana je

lanovima 299. i 300. crnogorskog

Porodi

nog zakona. ,,Za sopstvene obaveze preuzete prije ili poslije sklapanja braka odgovara

bra

ni supru

nik koji ih je preuzeo svojom posebnom imovinom, kao i svojim udjelom u

zajedni

koj imovini”.

115

Solidarna odgovornost supru

nika zajedni

kom i posebnom imovinom

za obaveze prema tre

im licima ustanovljena je prema obavezama koje su nastale kao rezultat

podmirenja teku

ih potreba bra

ne zajednice.

116

Zakonski imovinski re

im supru

nici mogu isklju

iti zaklju

enjem bra

nog ugovora. Bra

ugovor u Crnoj Gori mo

e biti zaklju

en tokom trajanja braka ili prije sklapanja braka i na taj

in mogu urediti svoje imovinske odnose na postoje

oj i budu

oj imovini.117 Bra

ni ugovor

e zaklju

iti i lice pod starateljstvom preko svog staratelja uz odobrenje organa starateljstva.

lanom 303. Porodi

nog zakona Crne Gore regulisano je da bra

nim ugovorm supru

nici ne

mogu ugovoriti primjenu prava neke druge dr

ave. Bra

ni ugovor zaklju

uje se u pisanoj formi

i mora biti ovjeren od notara, koji je du

an da pre ovjere bra

nim drugovima pro

ita ugovor i

upozori ih da se njime isklju

uje zakonski re

im zajedni

ke imovine (Pajti

B. , Bra

ni ugovori

u srpskom i evropskom pravu, 2009). ,,Me

usobne imovinske odnose mogu ugovorom urediti

lanovi porodi

ne zajednice. Uslovi za punova

nost takvog ugovora su da bude u pismenoj

formi, da su njime obuhva

eni svi

lanovi porodi

ne zajednice koji svojim radom u

estvuju u

114

Porodi

ni zakon ("Sl. list RCG", br. 1/2007 i "Sl. list CG", br. 53/2016),

l. 293. st. 2.

115

Porodi

ni zakon ("Sl. list RCG", br. 1/2007 i "Sl. list CG", br. 53/2016),

lan 299.

116

Porodi

ni zakon ("Sl. list RCG", br. 1/2007 i "Sl. list CG", br. 53/2016),

lan 300.

117

Porodi

ni zakon ("Sl. list RCG", br. 1/2007 i "Sl. list CG", br. 53/2016),

lan 301. st.1

119

sticanju imovine i da bude overen od notara”. (Jan

M. , 2009). Bra

ni ugovor koji se odnosi

na nepokretnosti upisuje se u registar nepokretnosti.118

,,Odredbama PZ Crne Gore o deobi zajedni

ke imovine nije predvi

ena nadle

nost javnog

bele

nika za sporazumnu deobu, nego je samo predvi

ena mogu

nost da supru

nici mogu

zajedni

ku imovinu sporazumno podeliti tako da odrede delove u celokupnoj imovini ili

jednom delu imovine ili na pojedinoj stvari i da svakom supru

niku pripadnu pojedine stvari ili

prava iz te imovine ili da jedan supru

nik isplati drugom nov

anu vrednost njegovog dela, dok

je za tu vrstu sporazuma obavezna pismena forma. Dakle, dovoljna je pismena forma, a overa

kod javnog bele

nika nije potrebna”. (Jan

M. , 2009)

6.13. Hrvatsko pravo

Imovinski odnosi supru

nika u Hrvatskom pravi regulisani su Obiteljskim zakonom

119

iz 2015.

godine kojima su posve

eni

lanovi od 34. do 46. Tim

lanovima propisano je da je

dispozitivnim normama odre

eno da je kao zakonski imovinski re

im odre

en sistem

zajedni

ke imovine. To zna

i da

e se odredbe primjenjivati ukoliko supru

nici nisu ugovorili

imovinski re

im u braku.

,,Ure

enje imovinskih odnosa bra

nih drugova temelji se na na

elu obiteljske solidarnosti i na

elu ravnopravnosti bra

nih drugova koje se reflektira u uva

avanju autonomije volje

svakoga od njih pri upravljanju i raspolaganju imovinskim pravima u kojima su suvlasnici”.

(Babi

Bar

evski, 2014) Zajedni

ku imovinu, pak,

ine dobra koju su supru

nici stekli radom

u toku trajanja bra

ne zajednice. Ono

to je uo

ljivo jeste da Obiteljski zakon koristi termin

bra

na zajednica, a ne brak jer se u pogledu trajanja ova dva pojma mogu razlikovati. ,,Ako

e nema bra

ne zajednice, odnosno one

ivotne zajednice u kojoj se ostvaruje ekonomska

funkcija braka, onda nema ni svrhe postojanju zakonskog re

ima ure

enja imovinskih odnosa

bra

nih drugova”. (Ruggeri & Winkler, 2019)

lan 36, st. 3 reguli

e „bra

ni su drugovi

jednakim dijelovima suvlasnici bra

ne ste

evine, ako nisu druga

ije ugovorili“. Dakle na

zajedni

koj imovini uspostavlja se suvlasni

ki odnos sa neoprijedjeljenim dijelovima.

118

Porodi

ni zakon ("Sl. list RCG", br. 1/2007 i "Sl. list CG", br. 53/2016),

lan 301. st. 3.

119

Obiteljski zakon, NN, br. 103/2015.

121

izvanredno upravljanje pod kojim se u

lanu 37. nabraja

ta se ima smatrati 122 potrebna je

pismena saglasnost drugog bra

nog druga ovjerena od strane javnog bilje

nika. U istom

lanu,

u stavu 3. predvi

ene su posljedice preduzimanja pravnih poslova u pogledu izvanrednog

upravljanja bez saglasnosti drugog supru

nika.

to se ti

e po

tenih tre

ih osoba nepostojanje

saglasnosti ne uti

e na njihova prava i obaveze iz preduzetnog pravnog posla. Drugi supru

nik

koji nije dao saglasnost na pravni posao, pak, ima pravo na naknadu

tete od supru

nika koji je

preduzeo pravni posao bez saglasnosti ali samo ako su u pitanju izvanredni poslovi. Radi se o

novini u zakonodavstvu koja dodatno unaprje

uje ure

enje imovinskih odnosa bra

nih

drugova, osobito kad je pitanje posljedica njihovog poduzimanja pravnih radnji s tre

osobama (Ruggeri & Winkler, 2019). U

lanovima 43. i 44. Obiteljskog zakona regulisane su

pojedina

ne i solidarne obaveze bra

nih drugova. Prema tim

lanovima pojedina

odgovornost bra

nih drugova postoji za obaveze koje su preuzete prije stupanja u brak i za

obaveze koje su nastale nakon stupanja u brak ako se ne odnose na obaveze koje su nastale kao

rezultat teku

ih potreba bra

ne zajednice. Solidarna odgovornost ustanovljena je

lanom 44.

Obiteljskog zakona. Naime, predvi

eno je da supru

nici solidarno bra

nom ste

evinom i

vlastitom imovinom odgovaraju za obaveze koje su nastale kao rezultat teku

ih potreba bra

zajednice i one koje preuzeli zajedni

ki u vezi sa bra

nom ste

evinom.

,,U postupku prijave namjere sklapanja

enidbe mati

ar je du

an upoznati nevjestu i

enika s

mogu

šć

u ure

enja imovinskih odnosa prema Obiteljskom zakonu kako bi znali odgovara li

zakonsko ure

enje njihovim interesima ili ne”

123

Prema hrvatskom zakonodavstvu bra

ni ugovor predstavlja otklon od zakonskog sustava

ure

enja imovinskopravnih odnosa bra

nih drugova koji je zajednica ste

ene imovine tj. bra

ste

evina (Babi

Bar

evski, 2014). Bra

ni ugovor (pacta nuptialia) je pravni posao nevjeste i

122

Obiteljski zakon, NN, br. 103/2015.

l. 37. st. 2: “

Za izvanredne poslove na nekretninama ili pokretninama koje

se upisuju u javne upisnike poput promjena namjene stvari, ve

ih popravaka, dogradnje, preure

enja, otu

enja

cijele stvari, davanja cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanja hipoteke na cijeloj stvari,

davanja pokretne stvari u zalog, osnivanja stvarnih i osobnih slu

nosti, stvarnoga tereta ili prava gra

enja na cijeloj

stvari Potrebno je zajedni

ko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugoga bra

nog druga s ovjererom Potpisa

kod javnog bilje

nika

”.

123

Obiteljski zakon, NN, br. 103/2015.

l. 12, st. 2.

122

enika ili bra

nih drugova o ure

enju imovinskopravnih odnosa na postoje

oj ili budu

imovini (Majstorovi

I. , 2005).

in sklapanja ugovora predvi

en je

lanom 40. Obiteljskog zakona. ,,Mogu

i predmeti

bra

nog ugovora obi

no se dijele na: raspolaganja koja predstavljaju otklon od zakonskoga

imovinskog sustava (npr. odrediti razli

ite udjele u bra

noj ste

evini ili samo na odre

enoj

konkretnoj vrsti ste

evine, da je prihod svakoga bra

nog druga njegova vlastita imovina, da su

darovi u

injeni iz bra

ne ste

evine vlastita imovina daroprimca, ugovoriti razli

ite na

ine

upravljanja i raspolaganja imovinom, sporazumjeti se o na

inu razvrgnu

a bra

ne ste

evine u

slu

aju prestanka braka itd.), osnivanje stvarnih odnosno obveznih prava (npr. eta

nog

vlasni

tva, slu

nosti, prava prvokupa itd.) i odredbe koje se odnose na sam bra

ni ugovor (npr.

odredbe o izmjenama i raskidu bra

nog ugovora)” (Majstorovi

I. , 2005). Ograni

enja u

pogledu bra

nog ugovora ti

u se ograni

enja u pogledu javnog poretka i u pogledu primjene

stranog prava koje bi, eventualno, bilo ugovoreno kao va

e pravo na imovinske odnose

izme

u supru

nika.

Predmet bra

nog ugovora nije Zakonom odre

en. Stoga bi bio dopu

ten svaki sporazum

bra

nih drugova koji nije protivan prisilnim propisima, me

utim samo uz po

tovanje temeljnih

ela porodi

nog prava.

ini nam se da se mogu

i predmeti ugovora mogu obuhvatiti

sljede

om podjelom: raspolaganja koja predstavljaju otklon u odnosu na zakonski imovinski

im, osnivanje stvarnih odnosno obaveznih prava te odredbe koje se odnose na sam bra

ugovor (Majstorovi

I. , 2005). Predmet bra

nog ugovora mogu

initi i odredbe neimovinske

prirode, ali ugovor mora sadr

avati barem jednu odredbu kojom se reguli

u imovinskopravni

odnosi izme

u supru

nika. Bra

ni ugovor mo

e sadr

ati i odredbe o na

inu prestanka samog

ugovora.

lan 40. reguli

e da bra

ni ugovor mora biti pismena isprava sa potpisima supru

nika

ovjerenim od strane javnog bilje

nika. To bi zna

ilo da javni bilje

nik samo ovjerava potpise i

ne postoji njegova odgovornost za sadr

aj bra

nog ugovora i ovla

šć

enja stranaka za vr

enje tog

pravnog posla niti postoji njegova obaveza da upozori stranke da ovim pravnim poslom

isklju

uju zakonski imovinski re

im izme

u supru

nika. ,,Takvo zakonsko re

enje

podrazumeva ili anga

ovanje advokata za sastavljanje bra

nog ugovora ili pravni

predznanje ugovornih strana i svakako isklju

uje brigu o intere- sima obe ugovorne strane.”

(Jan

M. , 2009) Zakonsko rje

enje se razlikuje ukoliko bra

ni ugovor zaklju

uje osoba koja

nije potpuno poslovno sbosobna, te u njeno ime bra

ni ugovor zaklju

uje njen staratelj sa

124

njima za jedan stepen…

(El- Bekare, 228)”. (Topoljak, Islamsko bra

no pravo, 2015.) Jednakost

supru

nika se ogleda i u njihovoj imovini na taj na

to, suprotno uvrije

enom mi

ljenju,

ena/supruga u islamu ima pravo na posjedovanje svoje posebne imovine. Naime, mnogo prije

nego u mnogim zemljama pa i evropskim, islam je

eni dao prava koja se ti

u imovine, bile one

u braku ili ne. ,,Islam je anulirao obi

aj, koji je vladao kod Arapa i nearapa, po kom

ena nije

imala pravo posjedovati imovinu, niti slobodno raspolagati njome. Mu

evima je ukinuo pravo

po kojem su bespravno prisvajali imovinu svojih supruga.” (Topoljak, Muslimanka i porodica-

aktuelna pitanja, 2014.) Na taj na

in, islam je priznao

enama pravo na posjedovanje sopstvene

imovine, upravljanje i raspolaganje njome kao i na

ine sticanja. ,,

ena i u savremenom svijetu

treba da pre

e jo

dosta trnovit put do svoje kona

ne su

tine, a ne privredne i formalne

jednakosti i ravnopravnosti. Ona ni danas nije jednako pla

ena za isti posao kao mu

karac”.

(Haveri

& Haveri

, Izeta, 1995.) Islam u tom smislu jednako vrednuje ostvareni i u

injeni isti

posao putem toga da sve

to stekne ima na to pravo vlasni

tva i samostalnog raspolaganja. Neki

od na

ina sticanja jesu sklapanje kupoporodajnih ugovora, bavljenje trgovinom, sklapanje

ostalih vrsta ugovora i u tome je u potpunosti izjedna

ena sa muslimanom. ,,Muslimanka na

sve to ima pravo bez ikakvog tutorstva, tu

e dozvole ili ograni

enja od strane njezina mu

a ili

staratelja, pod uvjetom da ti postu

ci ne izlaze iz granica dozvoljenog”. (Topoljak, Muslimanka

i porodica- aktuelna pitanja, 2014.) Treba imati u vidu da ,,Allah nije obavezao i zadu

enu

muslimanku da radi nego je njenu egzistencijalnu brigu prepustio njenim starateljima, ocu ili

u, i obavezao ih da je izdr

avaju, bez obzira bila bogata ili siroma

na”. (Topoljak,

Muslimanka i porodica- aktuelna pitanja, 2014.) Me

utim, rad od strane

ene nije zabranjen

ukoliko se on kao i prethodno navedeni poslovi odvija u skladu sa islamskim propisima. ,,

reba

ista

i da Uzvi

eni Allah, u osnovi, nije zabranio

eni da radi, ako se za to uka

e potreba i

da”. (Topoljak, Muslimanka i porodica- aktuelna pitanja, 2014.) O tome govori, izme

ostalih, hadis da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. zbog potrebe dozvolio D

abirovoj tetki da radi pa,

ak, dok je bila u postbra

nom

ekanju

iddetu

. D

abir o tome veli: ,,Moja tetka se razvela, pa

je htjela da sje

e palme, ali joj mu

nije dozvolio da iza

e iz ku

e. Do

la je Poslaniku, a.s., i

obavijestila ga o tome. Rekao joj je:,,Normalno da

ih sasje

i, jer

da na taj na

podijeliti sadaku ili uraditi neko drugo dobro djelo”.

125

Hadis bilje

i Muslim, 2/1121.

125

eni je dozvoljeno da s mu

em u

estvuje u izdr

avanju i to se od nje ra

una kao dobrovoljni

prilog od kojeg mo

e odustati kada joj se prohte”. (Tuhmaz, 2003.) Dakle, sav prihod koji

ena

stekne na dozvoljene na

ine predstavlja njenu posebnu imovinu. Na taj na

in mo

emo zaklju

iti

da se kod islamskog braka ne uspostavlja re

im zajedni

ke imovine koji mi kroz

pozitivnopravne propise poznajemo. U tom pogledu se uloga

ene i mu

karca u islamu

razlikuje. Naime, sve

to na taj na

ena stekne predstavlja njenu posebnu imovinu kojom

ona mo

e, kao

to je ve

eno i izra

eno u stavovima, slobodno upravljati i raspolagati.

Sa druge strane, prihod koji mu

karac stekne radom tokom trajanja zajedni

kog

ivota u braku

mora se koristiti, prema

erijatskom pravu za obavezno izdr

avanje supruge i djece. Osnovno

pravo

ene u braku jeste izdr

avanje od strane mu

a, bez rasipanja i

krtarenja. (Et-Tahtavi,

2010.) Uzvi

eni Allah ka

e: ,,

Neka imu

an prema bogatstvu svome tro

i, a onaj koji je u

oskudici prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadu

uje vi

e nego

to mu je

dao

” ( Kur’an, Et-Talak 7). ,,Pod materijalnom brigom misli se na to da je mu

obavezan

eni

osigurati sve

to joj je potrebno od hrane, stana, ispomo

i, lijekova pa makar ona bila imu

na i

mogne to sama sebi priu

titi”. (Sabik, 2008.)

erijatsko pravo rije

ava,

ak, i pitanje

odre

ivanja visine i na

ina isplate izdr

avanja. ,,Mi

ljenje koje su zastupali u

enjaci

afijskog

mezheba i neki u

enjaci hanefijskog mezheba, tj. da treba uzimati u obzir imovinsko stanje

a, danas se prakti

no sprovodi u sudnicama i zabilje

eno je pod

lanom br.

esnaest

zakonskog akta pod brojem 25, godine 1929., a glasi: ,,Visina izdr

avanja supruge odre

uje se

shodno mu

evom imovinskom stanju, bez obzira kakvo je imovinsko stanje njegove supruge”.

(Sabik, 2008.) Islam daje odogvor i na pitanje

ta ako mu

ne osigurava

eni propisano

izdr

avanje. ,,Ako je mu

krt i ne osigurava svojoj

eni sve

to joj je potrebno ili je potpuno

ostavi bez matrijalne brige o njoj, i to u

ini bez nekog opravdanog razloga,

ena

e imati pravo

tra

iti da joj se odredi ta

an iznos imetka koji

e uzimati od mu

a kako bi mogla osigurati sebi

hranu, odje

u i stan. Tako

er, ona ima pravo da iz mu

evog imetka uzme onoliko koliko joj je

potrebno i bez njegovog znanja, jer je on taj koji joj je uskratio njeno pravo, a onaj ko ima neko

pravo mo

e ga uzeti

im bude u stanju to u

initi”. (Sabik, 2008.) U literaturi se kao dokaz tome

navodi hadis, od Ai

e r.a., prenosi se da je Hinda rekla: ,,Allahov Poslani

e, Ebu Sufijan je

krt

ovjek i ne daje mi onoliko koliko je potrebno meni i mom djetetu osim ako ne uzmem ne

bez njegovog znanja”. Allahov Poslanik, s.a.v.s., re

e joj: ,,Uzmi onoliko koliko je po obi

aju

127

,,Mehr je vjen

ani dar koji je suprug du

an dati bezuvjetno i nepovratno”. (Et-Tahtavi, 2010.)

erijat propisuje da se mehr daje

eni, a ne njenom ocu i niko nema pravo uzeti bilo koji dio

mehra osim uz njen svojevoljni pristanak. Davanje mehra je propisano Kur’anom i Uzvi

eni

Allah ka

,,i draga srca

enama vjen

ane darove njihove podajte”

(Kur”an, sura En-Nisa, 4).

erijat nije propisao donju ili gornju granicu mehra, zato

to ljudi nisu jednakog imovinskog

stanja”. (Et-Tahtavi, 2010.) ,,Svi tekstovi koji su preneseni ukazuju na to da je jedini uvjet da

mehr bude ne

to ima neku vrijednost, bez obzira kolika ona bila. Dozvoljeno je da to bude

obi

ni prsten od

eljeza, pregr

t hurmi, podu

avanje Allahovoj knjizi i sl. ukoliko time budu

zadovoljni oni koji sklapaju brak”. (Sabik, 2008.) U tom smislu Amin bin Rebia prenosi da se

neka

ena iz plemena Benu Fezara udala uz mehr koji se sastojao od dvije papu

e, pa je Allahov

Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,,Jesi li zadovoljna da ti mehr budu papu

e?”. Ona je odgovorila: ,,Da”,

pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., to odobrio.

128

,,Iz citiranih hadisa jasno se vidi da je Poslanik,

s.a.v.s., konstantno tra

io od mu

karaca da daju

enama bilo

ta na ime mehra, iz

ega se ima

zaklju

iti da je mehr obaveza koja se ne smije zanemariti. Islamski u

enjaci su tako

er saglasni

da je mehr propisan i obavezan u islamu”. Treba razgrani

iti, u skladu sa prethodno re

enim,

da mehr nije uslov za sklapanje braka ve

je mehr jedna od posljedica braka. ,,Treba ista

i da

mehr nije kompenzacija za koristi i usluge koje

ovjek ima od

ene, nego poklon kojeg je mu

dobrovoljno, svjesno i draga srca daje” (Topoljak, Islamsko bra

no pravo, 2015.) ,,Mehr je

dozvoljeno dati odmah nakon sklapanja braka ili kasnije, ili jedan dio dati odmah, ili to odgoditi,

shodno obi

ajima koji vladaju u narodu. Preporu

ljivo je da se dio mehra odmah dadne”.

(Sabik, 2008.) ,,Op

e je prihva

eno od strane islamskih pravnika da je mehr isklju

ivo pravo

ene i da, s obzirom na to ona ima tra

iti i zahtijevati na

in na koji

e on biti realizovan. U

slu

aju da

ena ne definira na

in njegove isplate tad se probjegava i ravna po obi

aju koji vlada

u sredni u kojoj

ive supru

nici”. (Topoljak, Islamsko bra

no pravo, 2015.)

Miraz (sprema) jeste poku

anstvo koje mlada i njena porodica pripreme kako bi to ponijela u

njen budu

i dom. ,,Tradicija je da se

ena i njena porodica pobrinu za spremu i opremanje

e”. (Et-Tahtavi, 2010.) Nesai bilje

i Alijevo predanje: ,,Bo

iji Poslanik, s.a.v.s., kao miraz

Fatimi dao je odje

u sa resicama, mje

inu za vodu i miomirisno bilje koji se miri

u jastuci”.

,,Mu

je taj koji je, sa

erijatskog stanovi

ta, obavezan opremiti svoj dom sa svim potrebnim

poku

stvom, prostirkom, posu

em i sl. a

ena nema nikakvih obaveza prema tome bez obzira

128

Hadis bilje

e Ahmed, Ibn Mad

a, Et-Tirmizi

128

koliko je iznos njenog mehra”. (Sabik, 2008.) Miraz predstavlja posebnu imovinu

ene i pripada

isklju

ivo njoj.

eninu posebnu imovinu spadaju i pokloni u

injeni njoj i od strane mu

a, kao i dio koji ona

dobije naslje

ivanjem. Status ove imovine je isti kao i kod imovine ste

ene mehrom, mirazom

ili radom

ene, dakle spada u njenu posebnu imovinu kojom ona samostalno upravlja i raspola

i nad kojom niko drugi ne pola

e nikakva prava. Bra

ni ugovor u smislu pozitivnog prava

erijatsko pravo ne poznaje upravo zbog iznijetih imperativnih pravila u pogledu sticanja

imovine i obaveza supru

nika u braku po pitanju materijalnih stvari i imovinskih odnosa.

130

7.3. Cilj istra

ivanja

Cilj istra

ivanja jeste unaprje

enje rje

avanja imovinskih odnosa izme

u supru

nika i

upoznavanje gra

ana o postojanju instituta bra

nog ugovora.

7.4. Hipoteti

ki okvir istra

ivanja

Hipoteti

ki okvir istra

ivanja predstavlja dio hipoteti

og okvira cjelokupnoe doktorske

disertacije. Segmenatrno posmatrano istra

ivanje i rezultatima istra

ivanja poku

ali smo

dokazati ili opovrgnuti postavljene hipoteze sa po

etka cjelokupnog rada. Ovdje

emo ih

ponoviti:

ta hipoteza u ovoj doktorskoj disertaciji glasi: ,,Bra

ni ugovor je institut koji doprinosi

pravnoj sigurnosti i smanjenju broja sporova izme

u supru

nika“.

Prva posebna hipoteza (X-1) glasi: ,,Bra

ni ugovor nije u dovoljnoj mjeri iskori

šć

en pravni

instrument od strane supru

nika u R. Srbiji “.

Druga posebna hipoteza (X-2) glasi: ,,Gra

ani nisu u dovoljnoj mjeri upoznati sa institutom

bra

nog ugovora.“

Tre

a posebna hipoteza (X-3) glasi: ,,Postoje razli

ita znanja, stavovi i zastupljenost bra

nog

ugovora gra

ana R. Srbije u odnosu na geografske, vjerske, nacionalne, obrazovne i starosne

razlike”.

etvrta posebna hipoteza (X-4) glasi: ,,Na sklapanje bra

nog ugovora u velikoj mjeri uti

e i

smanjenje broja sklopljenih brakova kao i sve ve

i broj razvoda“.

Peta posebna hipoteza (X-5) glasi: ,,Ve

i procenat zaklju

enih bra

nih ugovora je u ekonomski

razvijenijim zemljama”.

esta posebna hipoteza (X-6) glasi: ,,Sklapanje bra

nog ugovora mo

e ugroziti opstanak

braka”.

Sedma posebna pretpostavka (X-7) glasi: ,,Ve

ina supru

nika/budu

ih ne bi sklopila bra

ugovor”.

131

7.5. Karakter i uzorci istra

ivanja

Istra

ivanje je sprovedeno putem dobijenih podataka od strane relevantnih institucija i izvora

koji raspola

u podacima neophodnim radi dobijanja rezultata istra

ivanja. Kao

to je na po

etku

u poglavlju Metodologija rada navedeno kori

šć

enjem razli

itih medoda, izme

u ostalog i

prikupljanjem podataka i njihovom analizom do

li smo do odre

enih rezultata koje

emo

prikazati u dijelu koji slijedi pod nazivom Rezultati istra

ivanja. Naime, prikupljeni su podaci

koji se ti

u broja sklopljenih i razvedenih brakova u R. Srbiji i u Novom Pazaru u posmatranom

periodu od 2014.- 2020. godine. Broj sklopljenih brakova (izvori: Republi

ki zavod za statistiku

i Gradska uprava Grada Novog Pazara) kao jedna od varijabli koja direktno srazmerno uti

e na

broj zaklju

enih bra

nih ugovora. Broj razvoda (izvori: Republi

ki zavod za statistiku i Gradska

uprava Grada Novog Pazara) u posmatranom periodu uzimamo kao varijablu koju posmatramo

dvojako. Naime, smanjenjem broja brakova dolazi i do smanjene mogu

nosti za zaklju

enje

bra

nog ugovora, dakle srazmjerni su. Dok, sa druge strane ovu varijablu posmatramo i kroz

in prestanka braka i posljedice koje proizvodi me

u kojima je, jedna od najzna

ajnijih, dioba

imovine ste

ene u braku. Broj sklopljenih i razvedenih brakova prikupljen je i za pojedine

zemlje u svijetu. Zatim, podaci koji se odnose na broj sudskih postupaka za diobu zajedni

imovine ste

ene u braku u Novom Pazaru (izvor: Osnovni sud u Novom Pazaru) koji je

zna

ajan za istra

ivanje kao varijabla obrnuto srazmjerna broju zaklju

enih bra

nih ugovora.

Podatak koji bi bio od velikog zna

aja za istra

ivanje jeste broj zaklju

enih bra

nih ugovora u

posmatranom periodu u Srbiji i u Novom Pazaru, a koji je tra

en od Javnobele

ke komore

Srbije i koji nismo dobili sa obrazlo

enjem da Javnobele

ka komora ne posjeduje te podatke

( odgovor Javnobele

ke komore Srbije u prilozima, prilog 10.3.). Me

utim, i ovaj odgovor

je podatak koji mo

emo posmatrati sa aspekta unaprje

enja regulative po pitanju bra

nih

ugovora,

e detaljnije biti predstavljeno u rezultatima istra

ivanja.

Za potrebe istra

ivanja kori

šć

en je i upitnik mje

ovitog tipa, koji je obuhvatio pitanja koja su

zatvorenog tipa se ponu

enim odgovorima u cilju dobijanja preciznih odgovora. Upitnik sadr

31 pitanje. Prvih devet pitanja odnose se na li

na svojstva ispitanika, na godinu ro

enja, pol,

nivo obrazovanja i profesiju, nacionalnost, vjersku pripadnost, bra

ni status kojima

e se

odrediti struktura uzorka ispitanika. Od desetog do petnaestog pitanja nastoji se utvrditi koliko

su gra

ani uop

te upoznati sa na

inom regulisanja imovinskih odnosa izme

u supru

nika kao

i njihov generalni stav po pitanju imovine ste

ene u braku. Od

esnaestog do dvadesetprvog

pitanja ispitanici imaju pred sobom konkretna pitanja o bra

nom ugovoru na koja trebaju dati

133

Tabela 1. Struktura uzorka ispitanika

Profesija

Nekvalifikovan radnik

Kvalifikovani radnik

258

21%

Kancelarijski radnik

377

30%

Specijalista

224

20%

Nezaposlen

109

Doma

ica

7.Student

148

12%

Nacionalnost:

njak

328

27%

Srbin

801

66%

Albanac

Ostali

Vjerska

pripadnost:

Musliman

329

27%

Pravoslavac

765

63%

Katolik

Ostali

Bra

ni status:

U braku

777

64%

U vanbra

noj zajednici

158

13%

Neudata/neo

enjen

280

23%

134

Struktura ispitanika prema spolu je na strani

enske populacije u odnosu 56% na prema 44%.

Pribli

an broj ispitanika mu

kog i

enskog pola je dobar za samu valorizaciju ankete kao

instrumenta istra

ivanja s obzirom na to da se bra

ni ugovor zaklju

uje izme

u mu

karca i

ene

tj. supru

nika/budu

ih supru

nika te u anketi imao izra

en stav i jednih i drugih. Kada je u

pitanju starost ispitanika najvi

e je onih izme

u 31-40 godina, 38%, zatim do 30 godina

ivota

32% ispitanika i vi

e od 41 godinu

ivota 30%. Na ovaj na

in dobijamo stav u pribli

noj mjeri

razli

itih starosnih struktura podjednako i uzorak obuhvata predstavnike svih starosnih grupa.

Obrazovna struktura ispitanika je sljede

a: visokoobrazovanih je 44%, sa srednjom

kolom

37% i oni

ine ve

inu ispitanika, dok je 17 % sa odre

enim nau

nim stepenom, dok je 2%

ispitanika sa zavr

enom srednjom

kolom. Zna

ajno za samu anketu je to da su zastupljeni

ispitanici razli

itog nivoa obrazovanja s obzirom na to da bra

ni ugovor mogu zaklju

ivati svi

oni koji su u braku ili imaju namjeru sklapanja braka, naravno, bez obzira na nivo obrazovanja.

U ovom pogledu mo

emo posmatrati koliko nivo obrazovanja uti

e na samo zaklju

ivanje

bra

nog ugovora ili na samo poznavanje pojma bra

nog ugovora. Naredna klasifikacija

ispitanika je prema tome koje poslove ispitanici obavljaju, tj.

ime se bave,

to tako

er, mo

biti pokazatelj kod odgovora na odre

ena pitanja. U ovom pogledu ispitanici su razvrstani na

sljede

i na

in: najvi

e kancelarijskih radnika 30% i specijalista 27%, a zatim kvalifikovanih

radnika 21% i studenata 12%, nezaposlenih je 9% i doma

ica je 6%. I prema ovom kriterijumu

imamo raznolikost ispitanika, razli

itih profesija ali i odre

eni broj studenata, kao grupe koja

e tek stupiti u brak. Pitanje nacionalnosti i vjerske pripadnosti ispitanika je u ovom istra

ivanju

zna

ajno zbog toga

to je pitanje zaklju

enja bra

nog ugovora ali i samog sklapanja braka kod

razli

itih nacija i vjera razli

ito bez obzira na zakonsko regulisanje. Upravo razlike u naciji i

vjeri i odre

enih tradicionalnih i vjerskih shvatanja dovode do zaklju

enja ili pak do ne

zaklju

enja bra

nog ugovora. Prema rezultatima ankete me

u ispitanicima zastupljeni su

pripadnici bo

nja

kog, srpskog, ma

arskog ali i drugih naroda. Ista je situacija i sa vjerskom

pripadno

šć

u, gdje su zastupljeni muslimani, pravoslavci, katolici ali i pripadnici drugih

konfesija. Sve ovo daje na

irini i vrijednosti samoj anketi jer mo

emo kroz rezultate sagledati

stavove i uticaj tradicije i vjere, na stavove po pitanju bra

nog ugovora. Struktura ispitanika

prema bra

nom statusu nije ravnomjerna, ali su ipak zastupljene razli

ite kategorije ispitanika.

U braku je 64 %, u vanbra

noj zajednici 13%, dok 23% nije ni u braku, ni u vanbra

noj

zajednici. Zna

ajno je razvrstavanje prema ovom kriterijumu iz razloga

to mo

emo sagledati

stav ispitanika koji jesu u nekom obliku zajednice i onih koji to nisu. Ono

to je uo

eno tokom

popunjavanja ankete od strane ispitanika jeste da je kod ovog pitanja mogla postojati kategorija

136

S obzirom da ne postoji podatak o broju sklopljenih bra

nih ugvora

etvrtu posebnu hipotezu

(X-4) koja glasi ,,Na sklapanje bra

nog ugovora u velikoj mjeri uti

e i smanjenje broja

sklopljenih brakova kao i sve ve

i broj razvoda“, ne mo

emo ni potvrditi ni opovrgnuti u cjelini.

Pretpostavke od kojih se po

lo jesu da smanjenje broja sklopljenih brakova je srazmjerno broju

sklopljenih bra

nih ugovora i da je pove

anje broja razvoda srazmjerno smanjenju broja

sklopljenih bra

nih ugovora. Broj razvoda mo

emo posmatrati i kao podatak koji je u direktnoj

vezi sa brojem sporova izme

u supru

nika o diobi zajedni

ke tekovine kao jedne od posljedica

razvoda u slu

ajevima kada izme

u supru

nika nije sklopljen bra

ni ugovor.

Ono

to ovim podacima mo

emo potvrditi jeste drugi dio

etvrte posebne hipoteze da dolazi do

smanjenja broja sklopljenih brakova i pove

anja broja razvoda, te je u ovom smislu hipoteza

djelimi

no potvr

ena.

Grafikon 4. Broj sklopljenih i razvedenih brakova u Novom Pazaru po godinama

Izvor: Gradska uprava Grada Novog Pazara, Osnovni sud u Novom Pazaru

Grafikon br.4 prikazuje broj sklopljenih i razvedenih brakova na podru

ju Grada Novog

Pazara, a podaci su dobijeni od Gradske uprave Grada Novog Pazara i Osnovnog suda u Novom

Pazaru. Za posmatrani period u pogledu broja sklopljenih brakova imamo znatnije pove

anje u

2016. i 2018. godini, dok ne postoji kontinuirano uzlazno ili silazno kretanje. Brojevi se kre

726

738

819

777

829

793

376

468

380

371

390

417

100

200

300

400

500

600

700

800

900

2014

2015

2016

2017

2018

2019

Broj sklopljenih i razvedenih brakova u Novom Pazaru

po godinama

Sklopljeni brakovi

Razvedeni brakovi

137

od 726 u 2014. i 829 sklopljenih brakova u 2018. godini kada su na maksimumu u posmatranom

periodu.

to se ti

e broja razvoda u Novom Pazaru, tako

er kao ni kod broja sklopljenih

brakova ne postoji kontinuitet u kretanju ve

se taj broj kre

e od 371-2017. godine do 468-

2015. godine,

to opet govori da u Novom Pazaru ne postoji trend pove

anja ili smanjenja broja

razvoda. Kako ne postoje podaci za broj sklopljenih bra

nih ugovora ni za Novi Pazar, ni ovdje

ne mo

emo utvrditi postojanje veze izme

u broja sklopljenih i razvedenih brakova sa brojem

zaklju

enih bra

nih ugovora.

Grafikon 5. Broj razvedenih brakova u Novom Pazaru po godinama i vrsti razvoda

Izvor: Osnovni sud u Novom Pazaru

U ovoj tabeli prikazan je broj razvoda u Novom Pazaru po godinama i vrsti razvoda, a podaci

su prikupljeni od Osnovnog suda u Novom Pazaru. Znaju

i da do razvoda braka mo

e da do

sporazumno i po tu

bi tabelarno smo predstavili te podatke. Sporazumni razvod braka uvijek,

izme

u ostalog, podrazumijeva i sporazum o diobi zajedni

ke imovine te u tim slu

ajevima ne

postoji spor u vezi diobe zajedni

ke imovine jer su se o tome supru

nici sporazumjeli. Dok kod

razvoda po tu

bi brak mo

e biti razveden, a da pitanje koje se ti

e zajedni

ke imovine nije

rije

eno. Dakle, mo

e biti rije

eno, ali se u ve

ini slu

ajeva supru

nici upu

uju da diobu

117

180

136

110

259

288

244

276

305

307

100

200

300

400

500

2014

2015

2016

2017

2018

2019

Broj razvedenih brakova u Novom Pazaru po

godinama i vrsti razvoda

Sporazumni razvod

Razvod po tu

139

velikog broja razvedenih brakova bilo unaprijed rije

eno. Svakako, za neko novo istra

ivanje

jeste i pitanje znatno uve

anog broja razvoda u Novom Pazaru u odnosu na republi

ki prosjek.

Tabela br. 2 Broj razvedenih brakova na 1000 stanovnika u evropskim zemljama1960-2017.

Izvor: Eurostat

Podaci prikazani u tabeli govore o broju razvedenih brakova u evropskim zemljama u periodu

od 1960. do 2017. godine na 1000 stanovnika. Prema tim podacima posmatraju

i period koji

istra

ujemo najve

i broj razvoda imaju Danska, 3 skandinavske zemlje Finska i

vedska, 2.4 i

140

2.5, Estonija 2.5, dok je taj broj najmanji na Kosovu (*) 0.6. Na nivou Evropske unije taj broj

je za 2017. godinu 1.9.

Tabela br. 3 Broj sklopljenih brakova na 1000 stanovnika u evropskim zemljama1960-2017.

Izvor: Eurostat

Tabela prikazuje broj sklopljenih brakova na 1000 stanovnika u periodu od 1960- 2017. godine.

Najve

i broj sklopljenih brakova za 2017. godinu imaju Kosovo (*) 9.6, zatim Litvanija i Kipar

7.5 i Turska 7.1. Srbija ima 5,1 sklopljenih brakova na 1000 stanovnika

to je ne

to vi

e od

nivoa Evropske unije od 3,9. Najmanje brakova na 1000 stanovnika u 2017. godini sklopljeno

142

obavezno,

ivio/la bih u vanbra

noj zajednici samo kada bi morao/la

nikada ne bih

ivio/la u vanbra

noj zajednici

Grafikon 7. Odgovori ispitanika na pitanje “

ta je za Vas sklapanje braka?”

Na pitanje “

ta je za Vas sklapanje braka? ” ispitanici su od ponu

enih opcija odgovorili na

sljede

i na

in:

za 22,6 % sklapanje braka je obi

na formalnost,

ivio/la bi u vanbra

nog zajednici;

36 % smatra da je sklapanje braka neobavezno ali potrebno,

ivio/la bi u vanbra

noj

zajednici, ali ipak je bolje sklopiti brak;

18,3 % smatra da je sklapanje braka obavezno,

ivio/la bi u vanbra

noj zajednici samo

kada bi morao/la;

dok 23,1 je dalo odgovor da nikada ne bi

ivio/la u vanbra

noj zajednici.

Na osnovu odgovora ispitanika mo

emo zaklju

iti da tek ne

to vi

e od petine ispitanika

zasigurno ne bi

ivjelo u vanbra

noj zajednici, ve

bi sklopili brak

to je u skladu sa op

tim

trendom kako kod nas, tako i u svijetu da je sve manje parova koji sklapaju formalni brak. U

vezi sa na

im istra

ivanjem, slijedom ovog rezultata, mo

emo postaviti pitanje da kako

emo o

ekivati da do

e do porasta broja sklopljenih bra

nih ugovora (iako ga mogu sklopiti

143

i vanbra

ni partneri) ukoliko dolazi do sve manjeg sklapanja brakova. U skladu sa re

enim da

je op

ti trend da parovi

ive zajedno, a ne sklapaju brak mo

emo tra

iti uzroke toga u

shvatanjima dana

njih mladih da su sklapanje braka i bra

nog ugovora formalnosti koje

optere

uju njihovu, prije svega, emotivnu vezu. Ovaj rezultat je o

ekivan ukoliko posmatramo

ukupan broj sklopljenih ugovora iz godine u godinu kako kod nas, tako i u svijetu koje smo

obradili u prethodnom poglavlju.

11. Da li za supru

nike kada sklope brak u pogledu imovine va

i pravilo:

to je moje- moje je,

to je tvoje-tvoje je;

to je moje-moje je,

to je tvoje- moje je;

to je moje-na

e je i

to je tvoje-na

e je

Grafikon 8. Odgovori ispitanika na pitanje ,,Koje pravilo va

i za supru

nike kada sklope brak

u pogledu imovine?”

Odgovorom na pitanje ,,Da li za supru

nike kada sklope brak u pogledu imovine va

i pravilo:”

sa ponu

enim opcionim odgovorima

eljeli smo doznati kakav je stav ispitanika po pitanju

imovinskih odnosa izme

u supru

nika, bili oni u braku ili ne, dakle generalno shvatanje. Na

ovo pitanje ispitanici su odgovorili na sljede

i na

in:

12,1 % ispitanika smatra da u pogledu imovine va

i pravilo

to je moje- moje je,

to je

tvoje-tvoje je;

2,6 % se odlu

ilo za pravilo

to je moje-moje je,

to je tvoje- moje je;

145

uli za postojanje predbra

nog ugovora je veoma veliki i ukazuje nam da su gra

ani svjesni

postojanja ovog instituta. Konkretno ovo pitanje ne daje dalje odgovore u vezi bra

nog ugovora.

13.Da li znate

ta se reguli

e predbra

nim ugovorom?

DA NE DJELIMI

Grafikon 10. Odgovori ispitanika na pitanje ,,Da li znate

ta se reguli

e predbra

nim

ugovorom?”

Ovo pitanje je usko vezano za prethodno i daje nam detaljniji uvid u stepen poznavanja bra

nog

ugovora. Kod pitanja ,,Da li znate

ta se reguli

e predbra

nim ugovorom?” ponu

eni su

odgovori ,,DA”, ,,NE” i ,,DJELIMI

NO”. Odgovori su sljede

i: DA je odgovrilo 53,3%

ispitanika, NE je odgovorilo 8,4% ispitanika, dok DJELIMI

NO je odgovorilo 38,3%.

Analizom odgovora dolazimo do zaklju

aka da ve

ina ispitanika zna

ta se reguli

predbra

nim ugovorom, ne

to vi

e od pedeset posto, i uklju

uju

i ispitanike koji delimi

znaju

ta se reguli

e predbra

nim ugovorom ostavlja u manjini ispitanike koji uop

te ne znaju

ta se reguli

e predbra

nim ugovorom. U sintezi sa prethodnim pitanjem o tome da li su

uli za

postojanje predbra

nog ugovora gdje 3% uop

te nije

ulo za ovaj ugovor i u odgovoru na ovo

pitanje gdje 8,4 posto ne zna

ta se njime reguli

e dolazimo do 5% ispitanika koji su

uli za

postojanje ovog instituta ali nisu upoznati sa time

ta on reguli

e. Slobodno mo

emo re

i da je

procent ispitanika koji ne znaju

ta se reguli

e ovim ugovorom o

ekivan.

146

Kroz odgove na ovo i prethodno pitanje mo

emo u potpunosti opovrgnuti drugu posebnu

hipotezu (X-2) koja glasi: ,,Gra

ani nisu u dovoljnoj mjeri upoznati sa institutom bra

nog

ugovora.“

14.Mislite li da je javnost u Srbiji dovoljno upoznata sa institutom predbra

nog ugovora?

DA NE DJELIMI

Grafikon 11. Odgovori ispitanika ,,Mislite li da je javnost u Srbiji dovoljno upoznata sa

institutom predbra

nog ugovora?”

Na pitanje ,,Mislite li da je javnost u Srbiji dovoljno upoznata sa institutom predbra

nog

ugovora? ” ispitanici su odgovorili na sljede

i na

in: Sa DA je odgovorilo 3,6%, odgovor NE

dalo je 59,5% ispitanika, dok je sa DJELIMI

NO odgovorilo 36,9%. Analiziraju

i dobijene

odgovore ispitanika zaklju

ujemo da je njihovo mi

ljenje po pitanju poznavanja instituta

bra

nog ugovora od strane gra

ana da je veoma mali broj gra

ana upoznat, oko tre

ine gra

ana

je djelimi

no upoznato, dok desetak posto iznad polovine ispitanih misli da javnost u R. Srbiji

uop

te nije upoznata sa institutom predbra

nog ugovora. Ovakav stav ispitanika proizilazi iz

toga

to je bra

ni ugovor relativno i u pravnom smislu nov institut koji pritome nije dovoljno

kori

šć

en niti je u dovoljnoj mjeri zastupljen kroz medije i sredstva javnog informisanja, te se s

toga ispitanici sti

u utisak da javnost u Srbiji u ve

ini nije upoznata sa institutom predbra

nog

148

16.Sklapanje predbra

nog ugovora:

Ugro

ava brak

šć

uje brak

Ne uti

e na brak

Grafikon 13. Stav ispitanika po pitanju uticaja sklapanja bra

nog ugovora na brak

Sklapanje predbra

nog ugovora ne uti

e na brak stav je ve

ine ispitanika,

ak 63,6%. Ipak,

23,7% je mi

ljenja da sklapanje predbra

nog ugovora ugro

ava brak, a samo 12,7% da

šć

uje brak. Analizom dobijenih rezultata potvr

uje se mi

ljenje iznijeto u prethodnim

pitanjima po kojem mali procent ispitanika, ne

to preko 10% mi

ljenja je da u

šć

uje brak,

ima mo

emo re

i pozitivno mi

ljenje o sklapanju predbra

nog ugovora,

to je pitanje koje se

razra

uje u nastavku ankete. Neutralan stav po pitanju uticaja predbra

nog ugovora ima ve

ina

ispitanika koji smatraju da on ne uti

e na brak,

to je u skladu sa na

elom slobode volje i

saglasnosti supru

nika, jer je u principu pristanak na brak izraz slobodne volje, ali je izraz

slobodne volje potpisivanje predbra

nog ugovora, te na taj na

in predbra

ni ugovor ne bi

trebalo da uti

e na sam brak i sveukupnost odnosa koji ga

ine. Ono

to je mi

ljenje skoro pa

etvrtine ispitanih jeste da sklapanje predbra

nog ugovora ugro

ava brak, te u skladu sa

prethodno re

enim, zaklju

ujemo da je u tom slu

aju slobodna volja supru

nika ugro

ena po

pitanju ili braka ili predbra

nog ugovora. Imovinski odnosi su sastavni dio bra

nih odnosa i

stav da njihovo precizno ure

enje ugro

ava i sve ostale segmente braka govori o

kontradiktornosti u stavovima supru

nika uop

te po pitanju shvatanja bra

ne zajednice.

149

esta posebna hipoteza (X-6) koja glasi: ,,Sklapanje bra

nog ugovora mo

e ugroziti opstanak

braka” je opovrgnuta samim tim

to ve

ina ispitanika od 63% smatra da sklapanje bra

nog

ugovora nema nikav uticaj na brak.

17. Da li biste svom partneru/supru

niku predlo

ili sklapanje predbra

nog/bra

nog ugovora?

DA NE MO

Grafikon 14. Odgovori ispitanika na pitanje ,,Da li biste predlo

ili svom partneru/supru

niku

sklapanje predbra

nog ugovora”

Na ovo konkretno pitanje o tome da li bi i sami predlo

ili svom partneru/supru

niku sklapanje

pedbra

nog ugovora ispitanici su odgovorili na sljede

u na

in: 22,7% DA, 50,3% NE i 27% sa

DA. U odgovorima na ovo pitanje dobijamo konkretan stav ispitanika prema bra

nom

ugovoru te, ponovno, dolazimo do zaklju

ivanja o stavu ispitanika prema predbra

nom

ugovoru, a to je da ve

ina ispitanika ima negativan stav, tj. ne bi zaklju

ili predbra

ni ugovor.

Ipak, ohrabruje da se vi

e od petine ispitanika izjasnilo sa izri

itim DA

to bi, kada bi se

primijenilo u praksi, znatno pove

alo broj zaklju

enih bra

nih ugvora. Skoro tre

ina ispitanika

se izjasnila da bi MO

DA zaklju

ili predbra

ni ugovor

to, ukoliko uzmemo u obzir, iskrenost

i strukturu ispitanika ipak pove

ava procent onih ko bi zaklju

ili predbra

ni ugovor i na taj

in regulisali svoje imovinske odnose.

151

sklapanje predbra

nog ugovora. Mali je broj onih koji su sigurni da bi predlaganje sklapanja

ovog ugovora zasigurno dovelo do raskida veze/braka.

19. Sklapanje bra

nog ugovora je

tetno po emotivni

ivot partnera.

DA NE MO

Grafikon 16. Stav ispitanika po pitanju

tetnosti bra

nog ugovora po emotivni

ivot partnera

Na ovo pitanje na koje dobijamo odgovor koliko ispitanika smatra da se regulacijom imovinskih

odnosa

teti drugom, konkretno, emotivnom

ivotu partnera raspodjela je sljede

a: sa DA

odgovorilo je 12,5%, sa NE 53,1% i sa MO

DA 34,4%. Dakle, u ovom pitanju se radi o manjem

stepenu ugro

avanja braka i veze jer ne dolazi do njenog raskida te su i odgovori ispitanika

druga

iji. Vi

e od polovine njih smatra da to ne bi uticalo na njihov emotivni

ivot, dok vi

e od

tre

ine nije sigurno u ovu tvrdnju. Da

e sklapanje predbra

nog ugovora

tetno uticati na njihov

brak ili vezu sigurno je ne

to vi

e od deset posto ispitanika,

to nas opet dovodi do zaklju

da je ovo instrument pravne sigurnosti, a ne ugro

avanja ostalih segmenata braka i zajedni

kog

ivota ali i emocionalnog

ivota.

20. Da li ste protiv sklapanja predbra

nog/bra

nog ugovora?

DA NE DJELIMI

NO DA

152

Grafikon 17. Odgovori na pitanje “Da li ste protiv sklapanja bra

nog ugovora?”

Ovim pitanjem

elimo potvrditi da li je stav ispitanika negativan, kao

to smo indirektno dobili

odgovore na prethodna pitanja, s tim

to ovog puta to

inimo sa direktnim pitanjem. Odgovori

su sljede

i:16,7% je odgovorilo sa DA, 62,5% je odgovorilo sa NE i 20,8% je dalo odgovor

DJELIMI

NO DA. Analizom odgovora dolazimo do zaklju

ka da ve

ina ispitanika nije protiv

zaklju

enja predbra

nog ugovora

to je u na

em istra

ivanju dobra strana. Me

utim,

analiziraju

i i odgovore na prethodna pitanja kada se uklju

uje subjektivni element kao npr.

uticaj na emotivni

ivot odgovori ispitanika se umnogome razlikuju. Dolazimo do zaklju

ka da

ispitanici generalno nisu protiv zaklju

enja bra

nog ugovora sve dotle dok nisu oni sami jedna

ugovorna strana koja treba predlo

iti zaklju

enje ugovora. Ne postoji op

ta protivljenost

bra

nom ugovoru sve dotle dok se ne radi o onom ugovoru koji oni sami trebaju zaklju

iti.

21. U kojim slu

ajevima smatrate da treba zaklju

iti predbra

ni ugovor?

kada postoji nesrazmjerna visina primanja

kada jedno od njih nema primanja

kada jedno od njih ima firmu

u bilo kojem slu

aju

ne smatram da treba zaklju

iti predbra

ni ugovor

154

odlu

ilo, izme

u ostalih odgovora, za odgovor pod e.- da je sklapanje bra

nog ugovora odraz

pravne za

tite partnera. Da je bra

ni ugovor odraz nepovjerenja prema izgledima da brak potraje

ljenja je blizu petine ispitanika, dok je oko

etvrtina ispitanika mi

ljenja da je bra

ni ugovor

i odraz nepovjerenja jednog supru

nika prema drugom. Ovi rezultati zbirno dovode do blizu

polovine onih koji su stava da je bra

ni ugovor, ipak,

tetan po brak. 20% ispitanika smatra da

je to odraz zrelosti partnera

to mo

emo tuma

iti i pomjeranjem starosne granice u kojoj

partneri sklapaju brak. Oko

etvrtina ispitanika se, izme

u ostalih, odlu

ila za odgovor da

sklapanjem bra

nog ugovora supru

nici izbegavaju spor

to i jeste jedan od ciljeva sklapanja

bra

nog ugovora. Izbegavanje sporova kao odgovor za koji se odlu

ila

etvrtina ispitanika i

pravna za

tita partnera za koju se kao odgovorom slo

ila skoro polovina ispitanika

nedvosmisleno potvr

uju op

tu hipotezu koja glasi da je ,,bra

ni ugovor institut koji doprinosi

pravnoj sigurnosti i smanjenju broja sporova izme

u supru

nika“.

23. Predbra

ni ugovori se zaklju

uju samo u ekonomski razvijenim zemljama.

NO NETA

NO DJELIMI

NO TA

Grafikon 19. Stav ispitanika na konstataciju da se bra

ni ugovori zaklju

uju samo u

ekonomski razvijenim zemljama

Na konstataciju da se predbra

ni ugovori zaklju

uju samo u ekonomski razvijenim zemljama

ispitanici su se izjasnili na sljede

i na

in: 17,2% smatraju da je tvrdnja ta

na, 25,5% je mi

ljenja

da je navedena tvrdnja neta

na i 57,3 je stava da je tvrdnja djelimi

no ta

na. Dakle, ve

ina

155

ispitanika smatra tvrdnju ta

nom ili djelimi

no ta

nom, dok

etvrtina ispitanika je stava da je

tvrdnja neta

na. Na ovaj na

in potvr

ena je peta posebna hipoteza (X-5) koja glasi: ,,Ve

procenat zaklju

enih bra

nih ugovora je u ekonomski razvijenijim zemljama”. Ovakvi odgovori

nam dolazi iz razloga

to se smatra da u zemljama koje nisu ekonomski razvijene ve

ina parova

koji sklapaju brak nisu u ekonomskim prilika da prije braka bilo kakvu imovinu dijele jer je ne

posjeduju.

Bra

ni ugovor pru

a pravnu sigurnost.

DA NE DJELIMI

Grafikon 20. Stav ispitanika na konstataciju da bra

ni ugovor pru

a pravnu sigurnost

Iz razloga

to je i op

ta hipoteza ove doktorske disertacija vezana za bra

ni ugovor kao

instrument za smanjenje sporova i pru

anje pravne sigurnosti supru

nicima postavljano je i ovo

konkretno pitanje. Odgovori su sljede

i: 54,9% ispitanika je odgovorilo sa DA, sa NE

odgovorilo je 9,5% i 35,6 je dalo odgovr DJELIMI

NO. Analizom dobijenih rezultata

zaklu

ujemo da ve

ina ispitanika smatra da bra

ni ugovor makar i djelimi

no 90,5% pru

pravnu sigurnost. Dakle, ispitanici, devedest posto njih, su svjesni da bra

ni ugovor pru

pravnu sigurnost, dok samo 10 % smatra da bra

ni ugovor ne pru

a pravnu sigurnost. Opet, se

direktim pitanjem da li bra

ni ugovor pru

a pravnu sigurnost potvr

uje op

ta hipoteza: ,,Bra

157

26. Ukoliko jedan od supru

nika ne radi i materijalno ne doprinosi porodici da li treba da dobije

dio imovine ste

ene tokom trajanja braka?

DA, SVAKAKO NE, NIKAKO NEMAM MI

LJENJE

Grafikon 22. Odgovori ispitanika na pitanje “Ukoliko jedan od supru

nika ne radi i

materijalno ne doprinosi porodici da li treba da dobije dio imovine ste

ene tokom trajanja

braka?”

Odgovori na ovo pitanje odra

avaju generalni stav prema imovini u braku ali i uspostavljenim

odnosima u porodici, shvatanju rada i doprino

enja porodici.

Odgovori su sljede

i: 71,2% smatra da da, 6,2% ne, nikako i 22,6% se izjasnilo da nema

ljenje po ovom pitanju. Ukoliko se supru

nici ne odlu

e za potpisivanje bra

nog ugovora

na imovinu ste

enu u braku primjenjivat

e se zakonski imovinski re

im koji podrazumijeva

postojanje zajedni

ke imovine i u slu

aju njene diobe va

i pretpostavka prema kojoj se

zajedni

ka imovina dijeli na jednake dijelove. U skladu sa ovim je i mi

ljenje ispitanika dje se

ina odlu

ila da dio imovine ste

ene u braku treba da dobije i supru

nik koji materijalno ne

doprinosi porodici. Ovdje je naj

šć

e u pitanju supruga koja ne radi, ali doprinosi porodici na

in da vodi ra

una o doma

instvu, djeci i porodici. Taj ,,ku

ni” rad se treba vrjednovati i u

tom smislu se i smtra da treba dobiti podjednak dio zajedni

ke imovine. Poslovi doma

instva

158

su potcijenjeni i njega obavljaju i

ene koje rade i materijalno doprinose porodici te on svakako,

kao takav, treba biti ura

unat prilikom izra

unavanja udjela u zajedni

koj imovini. Ovdje smo

se osvrnuli na

enu jer u najve

em broju slu

ajeva je

ena ta koja obavlja ku

ne poslove. Ono

to zaista trebamo re

i jeste da se sva

iji rad treba vrjednovati bez obzira na to da li je taj rad

pla

en materijalno ili ne.

27. Sklapanje bra

nog ugovora je povoljno:

ENU ZA MU

KARCA PODJEDNAKO ZA ONOG KO VI

E ZARA

UJE

Grafikon 23. Stav ispitanika po pitanju toga za koga je povoljno sklapanje bra

nog ugovora

U odgovorima na ovo pitanje 6,2% ispitanika smatra da je zaklju

enje predbra

nog ugovora

povoljno za

enu i za mu

karca, s tim

to je u okviru toga ve

i procent onih koji smatraju da je

povoljno za

enu, 66,6% dakle ve

ina smatra da je podjednako povoljno za oba supru

nika i

27,2% ispitanika smatra da je povoljno za onog supru

nika koji vi

e zara

uje. Dakle, i u

odgovorima na ovo pitanje se ogleda stav ispitanika, njih blizu tre

ine, da je materijalni element

tj. onaj ko vi

e zara

uje presudan da bi do

lo do zaklju

enja predbra

nog ugovora.

160

predstaviti najreprezentativnijih i naj

šć

e zastupljenih odgvora, koji nam daju precizne razloge

zaklju

ivanja ili pak nezaklju

ivanja predbra

nog ugovora.

Zbog obostrane pravne sigurnosti;

Radi ravnomjerne raspodjele imovine, sigurnosti, odgovornosti...ravnopravnosti;

Jer to u Islamu ne postoji;

Radi pravne sigurnosti;

Da bi se izbjegli sporovi u slu

aju razvoda;

Jer sam razvedena, bez primanja ostavljena, i znam da je tesko biti pravedan kad niste

trezvene glave;

ist ra

un-duga ljubav;

Zbog sredine u kojoj

ivimo;

Zato

to sam sklopio brak po

erijatskom zakonu, a on

titi i

enu i mu

karca u braku;

10.

Iz druga

ijih emotivnih odnosa, a i zavisi u kojoj sredini

ivimo;

11.

Za bolju pravnu sigurnost bra

nih partnera za slu

aj razvoda braka;

12.

Brak nema cenu, a ovakvi ugovori su interesna kategorija;

13.

Zato sto

elim da preduprijedim nesporazume;

14.

Nagledala sam se previ

e primjera ljudi koji ostaju bez i

ega u slu

aju razvoda;

15.

Smatrala bih to odrazom nepovjerenja;

16.

U slu

aju razvoda da se izbjegnu sporovi oko imovine;

17.

Ne vidim nikakvu svrhu u tome;

18.

Ako bi u brak ulazili da dosta potencijalnog novca (firma u razvoju, nasljedstva itd.) ;

19.

Tradicionalnost;

20.

Radi izbjegavanja sudskog spora;

21.

Nemamo

ta da delimo.

Prikazani su naj

šć

i odgovori koje su davali ispitanici i mo

emo zaklju

iti da od onih koji su

dali odgovor na ovo pitanje najvi

e njih smatra da bra

ni ugvor treba zaklju

iti iz razloga pravne

sigurnosti i izbegavanja sporova

ime se jo

jednom potvr

uje op

ta hipoteza istra

ivanja da je

bra

ni ugovor instrument pravne sigurnosti i izbegavanja sporova u pogledu imovine. Dalje,

veliki dio ispitanika smatra da je to odraz nepovjerenja izme

u supru

nika, a prema odgovorima

mogli smo primijetiti da odre

eni broj ispitanika bra

ni ugovor ne bi zaklju

io iz vjerskih i

tradicionalnih razloga.

Odgovori na ovo pitanje nedvosmisleno potvr

uju ve

inu postavljenih

hipoteza po

ev od posebnih hipoteza da je bra

ni ugovor nedovoljno iskori

šć

en institut, da

161

e ugroziti brak s obzirom na veliki broj odgovora da je bra

ni ugovor odraz nepovjerenja,

da ve

ina ne bi zaklju

ila bra

ni ugovor i potvrda op

te hipoteze da je bra

ni ugovor institut

koji doprinosi pravnoj sigurnosti i smanjenju broja sporova izme

u supru

nika. Djelimi

no u

odgovorima na ovo pitanje dokazujemo hipotezu da se stavovi gra

ana razlikuju u odnosu na

vjerske, kulturne i geografske razlike.

30. Da li ste sklopili bra

ni ugovor?

Grafikon 25. Odgovori ispitanika na pitanje ,,Da li ste sklopili bra

ni ugovor?”

S obzirom da je uzorak ispitanika veliki, njih 1215, interesantno je posmatrati rezultat dobijen

i na ovo pitanje. Naime, 7,7% je izjavilo da je zaklju

ilo predbra

ni ugovor

to u brojkama u

odnosu na broj ispitanika 94 ispitanika na ukupnom posmatranom uzorku. Bra

ni ugovor nema

potpisano 92,3% ispitanika, s tim

to kod ovog pitanja moramo uzeti u obzir da nisu svi

ispitanici u braku, niti u skorije vrijeme planiraju da budu. Na ovaj na

in potvr

ena je prva

posebna hipoteza koja glasi: ,,Bra

ni ugovor nije u dovoljnoj mjeri iskori

šć

en pravni instrument

od strane supru

nika u R. Srbiji “.

163

ugovora u cjelini u smislu

to se bra

ni ugovor mo

e zaklju

iti u bilo koje vrijeme, da se ne

mora nu

no odnositi na imovinu koju trenutno posjedujemo ve

i na budu

u imovinu, ali i to

da ugovara

i ne moraju biti u braku, tj. mogu biti vanbra

ni partneri. Sve su ovo bitni elementi

bra

nog ugovora i odgovori ispitanika nam govore o tome da na

elno poznaju institut bra

nog

ugovora, ali da ne poznaju sve njegove bitne karakteristike i uslove pod kojima se zaklju

uje.

Ukoliko pogledamo odgovore koji se odnose na odgovore onih koji su zaklju

ili bra

ni ugovor,

oni se uglavnom odnose na pravnu sigurnost i izbjegavanje sporova.

Poseban dio istra

ivanja odnosi se na znanja, stavove i zastupljenost bra

nog ugovora kod

ispitanika prema spolu, stepenu obrazovanja, profesiji, nacionalnosti, vjeroispovjesti, bra

nom

statusu i godinama. Sociolo

ko-kulturolo

ki aspekt bra

nog ugovora, poznavanje ovog

instituta, njegova zastupljenost i stavovi ispitanika, je va

an dio cjelokupnog istra

ivanja.

Uostalom, t

a posebna hipoteza (X-3) glasi: ,,Postoje razli

ita znanja, stavovi i zastupljenost

bra

nog ugovora gra

ana R. Srbije u odnosu na geografske, vjerske, nacionalne, obrazovne i

starosne razlike”. Upravo ovu hipotezu ocjenjujemo u grafikonima ispod.

Prvi kriterijum podjele ispitanika jeste prema spolu. Analiziramo da li spolne razlike uti

u na

znanja, stavove i zastupljenost bra

nog ugovora.

Grafikon 26. Razlike u poznavanju predbra

nog ugovora prema spolu

50.7

3.6

45.6

73.7

11.1

15.2

DELIMIČNO

POZNAVANJE BRAČNOG UGOVORA PREMA POLU U PROCENTIMA %

Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? ŽENE

Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? MUŠKARCI

164

Na pitanje ,,Da li znate

ta se reguli

e predbra

nim ugovorom?” kao

to se vidi u grafikonu br.

26 postoje izvjesne razlike u poznavanju instituta bra

ni ugovor izme

u mu

karaca i

ena. Pa

tako, 50,7%

ena, a 73,7 posto mu

karaca je odgovorilo sa DA. Dakle, 23% mu

karaca u

odnosu na broj

ena je izjavilo da poznjae

ta se reguli

e bra

nim ugovorom. Sa druge strane,

3,6%

ena i 11,1% je odgovorilo sa NE. Znatno ve

i broj

ena je dao odgovor DJELIMI

NO,

ak 45,6%, dok je taj odgovor dalo 15,2% mu

karaca. Zaklju

ujemo da postoje razlike u

poznavanju bra

nog ugovora u odnosu na spolne razlike me

u ispitanicima.

Grafikon 27. Stav ispitanika o zaklju

enju bra

nog ugovora prema spolu

U grafikonu br. 27 prikazani su odgovori ispitanika na pitanje ,,Da li biste sa budu

supru

nikom sklopili bra

ni ugovor?” i odgovoru su sljede

i: DA-

ene 26,6%, mu

karci 40,4%

to pokazuje razli

it stav u ve

oj mjeri izme

u mu

karaca i

ena po pitanju zaklju

enja bra

nog

ugovora, NE je odgovorio skoro identi

an procenat

ena i mu

karaca 46% i sa MO

DA je

odgovorilo 26,4%

ena i 13,2% mu

karaca. Donekle, odgovori na ovo pitanje nam govore da

su mu

karci odlu

niji u stavovima, dok

ene imaju vi

e odgovora sa mo

da i u prethodnom

pitanju DJELIMI

NO.

26.6

46.9

26.4

40.4

46.4

13.2

MOŽDA

STAV ISPITANIKA O ZAKLJUČENJU BRAČNOG UGOVORA PREMA

SPOLU U PROCENTIMA %

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? ŽENE

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? MUŠKARCI

166

Grafikon br. 29 pokazuje poznavanje instituta bra

ni ugovor kod ispitanik sa razli

itim nivoima

obrazovanja. Na pitanje ,,Da li znate

ta se reguli

e predbra

nim ugovorom?” DA je odgovorilo

46,7% ispitanika sa osnovnim ili srednjim obrazovanjem, a 58% ispitanika sa fakultetskim

obrazovanjem ili nau

nim stepenom. Dakle, za vi

e od deset procenata ispitanika sa visokim

obrazovanjem li nau

nim stepenom poznaje institute bra

nog ugovora u odnosu na ispitanike

sa osnovnom ili srednjom

kolom. NE kao odgovor dalo je 10,3% ispitanika sa osnovnom i

srednjom

kolom i 7.5% ispitanika sa fakultetom ili nau

nim stepenom. Odgovor

DJELIMI

NO je dalo 43% ispitanika iz prve grupe i 34,5% ispitanika iz druge grupe.

Grafikon 30. Stav ispitanika o zaklju

enju bra

nog ugovora prema stepenu obrazovanja u

procentima

U ovom grafi

kom prikazu mo

emo uvidjeti razli

ite odgovore ispitanika u odnosu na stepen

obrazovanja u odnosu na generalni stav po pitanju zaklju

enja bra

nog ugovora, tj. u

odgovorima na konkretno pitanje ,,Da li biste sa svojim budu

im supru

nikom zaklju

ili bra

ugovor”. DA je odgovorilo 21,1% ispitanika sa osnovnim i srednjim obrazovanjem,

to je za

e od 10% manje u odnosu na 32,7% ispitanika koji imaju zavr

en fakultet ili nau

ni stepen.

NE je odgovorilo 56% ispitanika sa osnovnom ili srednjom

kolom,

to je za 14% vi

e od 42%

ispitanika sa faklutetskim obrazovanjem i nau

nim stepenom. Procenat ispitanika koji su dali

odgovor MO

DA je pribli

an kod obje posmatrane grupe. Na osnovu ovih odgovora mo

emo

21.1

22.9

32.7

25.3

MOŽDA

STAV ISPITANIKA O ZAKLJUČENJU BRAČNOG UGOVORA PREMA

STEPENU OBRAZOVANJA U PROCENTIMA %

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Osnovno i srednje

obrazovanje

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Fakultet i naučni

stepen

167

zaklju

iti da postoje razlike u stavovima po pitanju zaklju

enja bra

nog ugovora kod ispitanika

sa razli

itim nivoom obrazovanja, u smislu da je stav pozitivan i srazmjeran nivou obrazovanja.

Grafikon 31. Zastupljenost bra

nog ugovora prema stepenu obrazovanja u procentima

Grafikon 31 prikazuje zastupljenost i broj zaklju

enih bra

nih ugovora kod razli

itih kategorija

ispitanika, konkretno razli

itim prema stepenu obrazovanja. I ovdje je evidentan mali procent

zaklju

enih bra

nih ugovora i pritom postoje razlike kod broja zaklju

enih bra

nih ugovora u

odnosu na stepen obrazovanja. Potvrdan odgovor na pitanje dalo je 5,5% ispitanika sa

osnovnom ili srednjom

kolom i 9,1% ispitanika sa fakultetskim obrazovanjem ili nau

nim

stepenom, gotovo duplo vi

e. I ovdje dokazujemo da su znanja, stavovi i zastupljenost bra

nog

ugovora srazmjerni stepenu obrazovanja ispitanika.

Kriterij profesije je uzet kao kriterij podjele me

u ispitanicima jer smo mi

ljenja da profesija u

odre

enoj mjeri uti

e na znanja, stavove i zastupljenost bra

nog ugovora

emo u nastavku

dokazati ili opovrgnuti. Grafi

ki su prikazani znanja, stavovi i zastupljenost bra

nog ugovora

u sljede

im kategorijama radnici i specijalisti, nezaposleni i doma

ice, studenti.

5.5

95.5

9.1

90.9

100

120

ZASTUPLJENOST BRAČNOG UGOVORA PREMA STEPENU

OBRAZOVANJA U PROCENTIMA

Da li ste sklopili bračni ugovor? Osnovno i srednje obrazovanje

Da li ste sklopili bračni ugovor? Fakultet i naučni stepen

169

Grafikon 33. Stav ispitanika o zaklju

enju bra

nog ugovora prema profesiji u procentima

Stav isptitanika o zaklju

enju bra

nog ugovora dobijen je odgovorom na pitanje ,,Da li biste sa

svojim budu

im supru

nikom sklopili bra

ni ugovor?” i prikazan je grafikonom br. 33.

Odgovori ispitanika su sljede

i: DA je odgovorilo 29,3% radnika i specijalista, 44,3%

nezaposlenih i doma

ica i 36,7% studenata. Interesantno je posmatrati rezultate na ovo pitanje

imaju

i u vidu da je najve

i procenat onih koji bi zaklju

ili bra

ni ugovor nezaposleno, a

najmanje onih koji su radnici. NE je odgovorilo 43,7% radnika i specijalista, 34,1%

nezaposlenih i doma

ica i 47,6% studenata. Znatna razlika se pojavljuje izme

u kategorija

prema profesiji gdje se najve

i broj studenata ipak ne bi odlu

io na sklapanje bra

nog ugovora,

a razlika izme

u radnika i specijalista i nezaposlenih i doma

ica se kod ovog odgovora

pove

ava u smjeru da je ve

i broj onih koji ne bi zaklju

ili bra

ni ugovor me

u radnicima i

specijalistima. MO

DA kao odgovor dalo je 27% radnika i specijalista, 21,6% nezaposlenih i

doma

ica i 15,7% studenata.

29.3

43.7

44.3

34.1

21.6

36.7

47.6

15.7

MOŽDA

Stav ispitanika o zaključenju bračnog ugovora prema

profesiji u procentima

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Radnici i specijalisti

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Nezaposleni i

domaćice

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Studenti

170

Grafikon 34. Zastupljenost bra

nog ugovora prema prema profesiji u procentima

Grafikonom br 34. prikazan je procenat zaklju

enih bra

nih ugovora me

u kategorijama

ispitanika sa razli

itim profesijama. Najvi

e je, 9,1% zaklju

enih bra

ih ugovra me

radnicima i specijalistima, najmanje, 6,3% me

u nezaposlenim i doma

icama i 7,5% me

studentima.

Znanja, stavove i zastupljenost bra

nog ugovora analizirali smo i me

u ispitanicima sa razli

itih

geografskih podru

ja. Na ovaj na

in dokazujemo ili opovrgavamo jednu od hipoteza nau

nog

istra

ivanja. S obzirom da su u anketnom upitniku ispitanici samostalno popunjavali

prebivali

te kategorije smo sublimirali na dvije: Sand

ak koji obuhvata sve sand

ke gradove,

i druga kategorija Vojvodina i centralna Srbija. Mo

emo primjetiti da nema juga Srbije, a to iz

razloga

to sa tog podru

ja nismo imali dovoljan broj ispitanika kako bismo ih mogli zastupiti

u istra

ivanja znanja, stavova i zastupljenosti bra

nog ugovora.

9.1

6.3

7.5

90.9

93.7

92.5

100

Radnici i specijalisti

Nezaposleni i domaćice

Studenti

Zastupljenost bračnog ugovora prema prema profesiji u

procentima

Da li ste sklopili bračni ugovor? DA

Da li ste sklopili bračni ugovor? NE

172

Grafikonom 36. prikazan je stav ispitanika o zaklju

enju bra

nog ugovora i odgovori na pitanje

,,Da li biste sa svojim budu

im supru

nikom” su sljede

i: sa Da je odgovorilo 45,5 % iz

Sand

aka i 21,2% iz Vojvodine i centralne Srbije, sa NE je odgovorilo 40,6% iz Sand

aka i

50% iz Vojvodine i centralne Srbije i sa MO

DA je 13,9% iz Sand

aka i 28,8% iz Vojvodine

i centralne Srbije. Uvi

amo, da i kod ogovg kriterija postoje znatne razlike u odgovorimo u

odnosu na teritorijalne razlike izme

u ispitanika.

Grafikon 37. Zastupljenost bra

nog ugovora prema geografskim podru

jima

Grafikonom 37. prikazana je zastupljenost bra

nog ugovora prema geografskim podru

jima, pa

je tako na pitanje ,,Da li ste sklopili bra

ni ugovor?” 18,4% ispitanika iz Sand

aka odgovrilo

DA, a 0,6% iz Vojvodine i centralne Srbije. NE kao dogovr dalo je 81,6% ispitanika iz

Sand

aka i 99,4% ispitanika iz Vojvodine i centralne Srbije. Iako je istra

ivanje i pitanja bili

precizni i jasni ipak ovdje moramo imati u visu terminolo

ku problematiku u smislu da se na

teritoriji Sand

aka pod bra

nim ugovorom smatra i zaklju

enje braka, te je stoga procenat od

18,4% ispitanika koji su dali odgovor DA upitan. Me

utim, evidentna je razlika u zastupljenosti

bra

nog ugovora na razliitim teritorijama zemlje.

Kriterij podjele za analizu i grafi

ke prikaze u nastavku jeste nacionalnost. S obzirom na

identitetske i kulturolo

ke razlike

elimo ispitati da li i u kojoj mjeri one uti

u na znanja, stavove

i zatupljenost bra

nog ugovora. Me

u ispitanicima smo posmatrali

etiri najzastupljenije

kategorije, dok ispitanici koji su zajedno pripadali kategorijama ispod 1% od ukupnog broja

18.4

81.6

0.6

99.4

100

150

Zastupljenost bračnog ugovora prema geografiskim

područjima

Da li ste sklopili bračni ugovor? Sandžak

Da li ste sklopili bračni ugovor? Vojvodina i centralna Srbija

173

nisu analizirani zbog nedovoljno velikog uzorka. Prema ovom kriteriju imamo

etiri kategorije

ispitanika: Bo

njaci, Srbi, Ma

ari i Slovaci.

Grafikon 38. Razlike u poznavanju predbra

nog ugovora prema nacionalnosti

Sljede

i kriterij prema kojem smo podijelili ispitanike jeste nacionalnost. U grafikonu br. 38.

predstavljeno je poznavanje instituta bra

nog ugovora me

u ispitanicima razli

itih

nacionalnosti. Na pitanje ,,Da li znate

ta se reguli

e predbra

nim ugovorom?” sa DA je

odgovorilo 64% Bo

njaka, 49,5% Srba, 45,5% Ma

ara i 30% Slovaka. NE kao odgovor dalo je

16,2% Bo

njaka, 6% Srba, 3% Ma

ara. DJELIMI

NO je odgovrilo 19,8% Bo

njaka, 44,5%

Srba, 51,5% Ma

ara i 70% Slovaka. Analizom zaklju

ujemo da postoje odre

ene, ali ne

drasti

ne razlike u poznavanju instituta bra

ni ugovor me

u ispitanicima razli

itih

nacionalnosti.

49.5

45.5

16.2

19.8

44.5

51.5

Bošnjaci

Srbi

Mađari

Slovaci

Razlike u poznavanju predbračnog ugovora prema

nacionalnosti

Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? DA

Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? NE

Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? DELIMIČNO

175

Grafikon 40. Zastupljenost bra

nog ugovora prema nacionalnosti

Vjeroispovjest je jo

jedan od kriterija na osnovu kojeg smo posmatrali i analizirali znanja,

stavove i zastupljenost bra

nog ugovora. S obzirom da i u pogledu zaklju

enja braka postoje

izvjesne razlike kod pripadnika razli

itih religija,

eljeli smo utvrditi da li takve razlike postoje

i u pogledu bra

nog ugovora. Ovdje moramo staviti napomenu terminolo

kog poklapanja izraza

bra

ni ugovor pod kojim se prema

erijatu ima podrazumijevati zaklju

enje braka, te s toga

dobijeni rezultat trebamo uzeti sa odre

enom rezervom uslijed terminologije.

Grafikon 41. Razlike u poznavanju predbra

nog ugovora prema vjeroispovjesti

19.4

3.1

6.7

80.6

96.9

93.3

100

120

Bošnjaci

Srbi

Mađari

Slovaci

Zastupljenost bračnog ugovora prema nacionalnosti

Da li ste sklopili bračni ugovor? DA

Da li ste sklopili bračni ugovor? NE

49.4

52.4

5.9

5.4

2.4

44.7

53.6

45.3

Muslimani

Pravoslavci

Katolici

Ateisti

Razlike u poznavanju predbračnog ugovora prema

vjeroispovesti

Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? DA

Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? NE

Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? DELIMIČNO

176

Sljede

i kriterij prema kojem smo ispitivali stavove, znanja i zastupljenost bra

nog ugovora je

vjeroispovjest. Grafikonom broj 41 predstavljene su razlike u poznavanju predbra

nog ugovora

prema vjeroispovjesti. Na pitanje ,,Da li znate

ta se reguli

e predbra

nim ugovorom?” Da je

odgovorilo 65% muslimana, 49,4% pravoslavaca, 41% katolika i 52,4% ateista. NE je kao

odgovor dalo 16% muslimana, 5,9% pravoslavaca, 5,4% katolika i 2,4% ateista. Sa

DJELIMI

NO je odgovorilo 19% muslimana, 44,7% pravoslavaca, 53,6% katolika i 45,3%

ateista. Potvr

ujemo da se poznavanje bra

nog ugovora razlikuje me

u ispitanicima razli

itih

vjeroispovjesti gdje je najve

a razlika 20%.

Grafikon 42. Stav ispitanika o zaklju

enju bra

nog ugovora prema vjeroispovjesti

Grafikonom broj 42 predstavljen je stav ispitanika o zaklju

enju bra

nog ugovora prema

vjeroispovjesti. Na pitanje ,,Da li biste sa svojim budu

im supru

nikom sklopili bra

ugovor?” odgovori su sljede

i: DA je odgovorilo 46.6% muslimana, 21,6% pravoslavaca,

17,9% katolika i 38,1% ateista. NE je odgovorilo 42,6% muslimana, 50,6% pravoslavaca,

42,9% katolika i 35,7% ateista. MO

DA je odgovorilo 10,8% muslimana, 27,8% pravoslavaca,

39,2% katolika i 26,2% ateista. Razlike u odgovorima me

u ispitanicima razli

itih

vjeroispovjesti postoje pa je tako najve

i procenat muslimana koji bi zaklju

ili bra

ni ugovor,

a najmanji katolika gdje je razlika skoro 30%.

46.6

21.6

17.9

38.1

42.6

50.6

42.9

35.7

10.8

27.8

39.2

26.2

Muslimani

Pravoslavci

Katolici

Ateisti

Stav ispitanika o zaključenju bračnog ugovora prema

vjeroispovjesti

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? DA

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? NE

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? MOŽDA

178

Grafikon 44. Razlike u poznavanju predbra

nog ugovora prema bra

nom statusu

S obzirom da se bra

ni ugovor mo

e zaklju

iti i u toku trajanja braka bilo je zanimljivo ispitati

stavove ispitanika koji su u braku, vanbra

noj zajednici ili ni jedno ni drugo. Grafikonom broj

44 predstavljene su razlike u poznavanju bra

nog ugovora me

u ispitanicima razli

itog bra

nog

statusa. Odgovori koje smo dobili na pitanje: ,,Da li znate

ta se reguli

e predbra

ugovorom?” su sljede

i: sa DA je odgovorilo 51% ispitanika koji su u braku, 62% ispitanika

koji su u vanbra

noj zajednici i 53,9% ispitanika koji su neudati i neo

enjeni. S obzirom na ove

odgovore zaklju

ujemo da u sve tri kategorije postoji veoma dobro, nadpolovi

no poznavanje

instituta bra

nog ugovora. Sa NE je odgovrilo 7,8% ispitanika koji su u braku, 4,3% ispitanika

koji su u vanbra

noj zajednici i 12,5% ispitanika iz tre

e kategorije.

53.9

7.8

4.3

12.5

41.2

33.7

33.6

U braku

U vanbračnoj

zajednici

Neudata/Neoženjen

Razlike u poznavanju predbračnog ugovora prema

bračnom statusu

Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? DA

Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? NE

Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? DELIMIČNO

179

Grafikon 45. Stav ispitanika o zaklju

enju bra

nog ugovora prema bra

nom statusu

Grafikonom broj 45 predstavljen je grafi

ki prikaz stavova ispitanika o zaklju

enju bra

nog

ugovora prema bra

nom statusu. Ispitanici su odgovarali na pitanje ,,Da li biste sa svojim

(budu

im) supru

nikom sklopili bra

ni ugovor?”. Sa DA je odgovorilo 24,3% ispitanika koji

su ve

u braku, 24,8% ispitanika u vanbra

noj zajednici i 41,3% ispitanika koji su neudati i

neo

enjeni. Zaklju

ujemo da je pribli

no isti broj ispitanika u braku i vanbra

noj zajednici koji

bi zaklju

ili bra

ni ugovor, a da je taj broj duplo ve

i kada se radi o ispitanicima koji nisu u

braku. Implicitno, sa NE je odgvorilo 50,8% ispitanika koji su u braku, 54,7% ispitanika koji

su u vanbra

noj zajednici i 33,2% ispitanika koji su neudati i neo

enjeni. I u ovim odgovrima

razlika je pribli

no ista kada su u pitanju kategorije prema razli

itom bra

nom status.

Zaklju

ujemo da su otvoreniji za sklapanje bra

nog ugovora ispitanici koji nisu u braku i

vanbra

noj zajednici, od onih koji ti jesu.

24.3

24.8

41.3

50.8

54.7

33.2

24.9

20.5

25.5

U braku

U vanbračnoj

zajednici

Neudata/Neoženjen

Stav ispitanika o zaključenju bračnog ugovora prema

bračnom statusu

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? DA

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? NE

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? MOŽDA

181

Grafikon 47. Razlike u poznavanju predbra

nog ugovora prema starosti

Grafikonom broj 47 predstavljene su razlike u poznavanju predbra

nog ugovora me

ispitanicimarazli

itih starosnih kategorija. Odgovori na pitanje ,,Da li znate

ta se reguli

predbra

nim ugovorom?” su sljede

i: sa DA je odgovorilo 52,3% ispitanika do 30 godina,

52,6% ispitanika od 30-40 godina i 55,4% ispitanika koji imaju vi

e od 40 godina; NE kao

odgovor dalo je 11,6% ispitanika do 30 godina, 6,9 % ispitanika od 30-40 godina i 6,5%

ispitanika koji imaju vi

e od 40 godina; DJELIMI

NO kao odgovor dalo je 36,1% ispitanika

do 30 godina, 40,5% ispitanika od 30-40 godina i 38,1% ispitanika koji imaju vi

e od 40 godina.

Na osnovu dobijenih rezultata zaklju

ujemo da se prema starosnim kategorijama znanja

ispitanika o bra

nom ugovoru ne razlikuju, osim u dijelovima procenta.

52.3

11.6

36.1

52.6

6.9

40.5

55.4

6.5

38.1

DELIMIČNO

Razlike u poznavanju predbračnog ugovora prema

starosti

Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? Do 30 god.

Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? Od 30-40 god.

Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? Više od 40 god.

182

Grafikon 48. Stav ispitanika o zaklju

enju bra

nog ugovora prema starosti

Stav ispitanika o zaklju

enju bra

nog ugovora me

u ispitanicima razli

itih starosnih kategorija

predstavljen je grafikonom broj 48. Odgovori ispitanika na pitanje ,,Da li biste sa svojim

budu

im supru

nikom sklopili bra

ni ugovor?” su sljede

i: DA je odgovorilo 30,4% ispitanika

do 30 godina, 23,8% od 30-40, i 31,5% ispitanika koji imaju vi

e od 40 godina. Dakle, u

pogledu namjere i stava po pitanju zaklju

enja bra

nog ugovora pribli

an je broj ispitanika koji

su sigurni da bi zaklju

ili bra

ni ugovor i njih je oko tre

ina u svim starosnim grupama. NE je

odgovorilo 52,6% ispitanika do 30 gosina, 51% izme

u 30-40 godina i 36,9% ispitanika koji

imaju vi

e od 40 godina. Primje

ujemo da se procenat ispitanika koji ne bi zaklju

ili bra

ugovor smanjuje kako se broj godina pove

ava. MO

DA je odgovorilo 17% ispitanika do 30

godina, 25,2% ispitanika od 30-40 godina i 31,6% ispitanika koji imaju vi

e od 40 godina.

Ukupno posmatrano najve

i je broj onih koji bi, makar i mo

da, zaklju

ili bra

ni ugovor me

ispitanicima koji imaju vi

e od 40 godina, a najmanje ih je me

u ispitanicima do 30 godina.

emo zaklju

iti da su stavovi o zaklju

enju bra

nog ugovora pozitivniji kako su ispitanici

stariji i da se razlikuju u odnosu na godine starosti.

30.4

52.6

23.8

25.2

31.5

36.9

31.6

MOŽDA

Stav ispitanika o zaključenju bračnog ugovora prema

starosti

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Do 30 god.

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Od 30-40 god.

Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Više od 40 god.

184

ZAKLJU

Bra

ni ugovor je

de facto

institut savremenog prava. Prvi put se u dana

njem obliku pojavljuje

u pravnim sistemima s kraja XIX vijeka. Nakon toga, za ovaj institut nastupa, generalno

gledano, period prestanka va

enja. Me

utim, upravo iz razloga zbog kojih je uveden, nakon

nestanka odre

enih dru

tvenih i pravnih sistema dolazi i do vra

anja ovog instituta u pravne

sisteme. Svoje osnove bra

ni ugovor ,,vu

e” jo

iz rimskog prava, u pogledu toga da je u osnovi

obligacioni ugovor sa specifi

nim predmetom i ugovornim stranama. Sve ga to

ini posebnim

instrumentom kojim se u dana

nje vrijeme reguli

u imovinska prava i obaveze izme

supru

nika. Razvoj bra

nog ugovora se mijenjao u odnosu na dru

tvene, a nekada i politi

prilike. Umnogome je zavisio od razvoja ljudskih prava kao

to su npr. pravo ravnopravnosti

izme

u spolova. U vremenima kada

ene nisu mogle imati stvarna prava nad imovinom nismo

mogli o

ekivati da do

e do razvoja jednog ovakvog instituta, gdje slobodna volja ugovra

dolazi do izra

aja, a pitanje nosilaca stvarnih prava nije ni upitno. Autonomija volje dolazi do

izra

aja kod ovog instuta i regulacija dispozitivnim, umjesto imperativnim, pravnim normama

je jo

jedan vid savremenih ispunjanja ljudskih prava. U tom smislu, mo

emo zaklju

iti, izme

ostalog, da je razvoj bra

nog ugovora srazmjeran razvoju prava, prvenstveno

ena, a generalno

i ljudskih prava. U dana

njem obliku sublimira tekovine savremnog obligacionog, porodi

nog,

bra

nog, ljudskih i drugih prava.

Pozitivnopravna regulative po pitanju bra

nog ugovora mo

e biti unaprije

ena u smislu da ovaj

institut bude detaljnije i u

e regulsan odredbama koje bi se odnosile na na

in zaklju

enja,

uslove za zaklju

enje, mogu

nost izmjene i na

ine prestanka. Svakako da u pogledu pomenutih

uslova va

e op

ta pravila o obligacioniom odnosima iz Zakona o obligacionim odnosima, ali

zbog specifi

nosti ugovornih strana i dejstava jedan od zaklju

aka je da je potrebna u

regulacija ovog instituta Porodi

nim zakonom.

U tom pogledu postoje i odre

ene naznake koje smo predstavili u dijelu kojim obra

ujemo

Nacrt gra

anskog zakonika za koji je pokrenuta procedura dono

enja. Kao

to je i napisano u

tom dijelu, Nacrt ne predla

e postojanje Registra bra

nih ugovora koji bi podrazumijevao

postojanje evidencije o postojanju bra

nih ugovora zaklju

enih na teritoriji R. Srbije.

Mnoga svjetska prava imaju registar kojim umngome olak

avaju dokazivanje postojanja

bra

nog ugovora, pra

enje razvoja instituta, a samim tim utvr

ivanje nedostataka u zakonskim

rje

enjima. Jedan od problema sa kojima smo se suo

ili prilikom istra

ivanja jeste upravo bio i

185

taj, da ne postoje sveobuhvatni podaci za R. Srbiju, a koji se ti

u broja zaklju

enih bra

nih

ugovora, te je na taj na

in i pravna nauka onemogu

ena i uskra

ena za zna

ajan podatak kojim

bi se mogao unaprijediti bra

ni ugovor. Zaklju

ujemo da je izmjenama zakonskih propisa

neophodno uvesti Registar bra

nih ugovora.

U pogledu izmjena zakonskih propisa treba imati u vidu zakosnka rje

enja u drugim zemljama,

te preuzeti odre

ene norme koje su primjenjive u na

em pozitivnopravnom sistemu, a koje

doprinose razvoju bra

nog ugovora. Zakonske izmjene se mogu odnositi i na olak

ano

zaklju

ivanje bra

nog ugovora od strane javnog bilje

nika i smanjenje taksiza zaklju

ivanje

bra

nog ugovora kao jednu od mjera kojima bi do

lo do pove

anja broja zaklju

enih ugovora.

Popularizovati bra

ni ugovor je preporuka za koju smatramo da treba sprovoditi s obzirom na

broj zaklju

enih bra

nih ugovora u R. Srbiji. Uvo

enje obaveze mati

ara da prilikom prijave

za sklapanje braka preporu

i budu

im supru

nicima sklapanje bra

nog ugovora i pojasni im

in ure

enja imovinskih odnosa u slu

aju kada bra

ni ugovor nije zaklju

en (parni

postupak u slu

aju deobe zajedni

ke imovine koji traje dugo, skup je i te

i je na

in dola

enja

do prava svojine na imovini koju supru

nici sti

u u braku) kao i edukaciju mladih koji stupaju

u bra

ne odnose o prednostima zaklju

enja bra

nog ugovora. Upravo iz iznijetih razloga, a

osvr

i se na sprovedeno istra

ivanje, mo

emo zaklju

iti da je kao takav, ovo institut koji nije

uspio ostvariti svoj stvarni doma

aj u praksi.

to se ti

e postavljenih hipoteza do njihovog dokazivanja do

li smo putem teorijske obrade i

obrade prikupljenih podataka. Posebna hipoteza (X-1) koja glasi: ,,Bra

ni ugovor nije u

dovoljnoj mjeri iskori

šć

en pravni instrument od strane supru

nika u R. Srbiji “ je putem

istra

ivanja dokazana.

Druga posebna hipoteza (X-2) koja glasi: ,,Gra

ani nisu u dovoljnoj mjeri upoznati sa

institutom bra

nog ugovora.“ je opovrgnuta uzimaju

i u obzir rezultte ankete. Analizom

odgovora dolazimo do zaklju

aka da ve

ina ispitanika zna

ta se reguli

e predbra

nim

ugovorom, ne

to vi

e od pedeset posto, i uklju

uju

i ispitanike koji djelimi

no znaju

ta se

reguli

e predbra

nim ugovorom ostavlja u manjini ispitanike koji uop

te ne znaju

ta se reguli

predbra

nim ugovorom.

Dokazana je i tre

a posebna hipoteza (X-3) koja glasi: ,,Postoje razli

ita znanja, stavovi i

zastupljenost bra

nog ugovora gra

ana R. Srbije u odnosu na geografske, vjerske, nacionalne,

obrazovne i starosne razlike”. U dijelu Rezultati istra

ivanja u datim grafikonima zaklju

ili smo

187

ovog instituta, mnogobrojne koristi od njegove popularizacije kroz efekte i dejstva. Upravo

dokazivanje op

te hipoteze ostavlja prostora za dalja nau

na istra

ivanja.

188

LITERATURA

„Obiteljsko pravo“, .

(2007.). Zagreb: Narodne novine.

Alinčić, M. (2007.).

Obiteljsko pravo.

Zagreb: Narodne novine.

Babić Barčevski, L. O. (2014). (NE)SPOJIVOST BRAČNOGA UGOVORA I DOBRA SUPRUGÂ.

Bogoslovska

smotra

, 283-302.

Babić, I. (2009.).

Obligaciono pravo, opšti deo,.

Beograd-Sremska Kamenica.

Boele-Woelki, K. (1997.). The road towards a European Family Law.

Electronic Journal of Comparative

Law,

1-11.

Retrieved

from

http://www.ejcl.org/11/art11-1.html.:

http://www.ejcl.org/11/art11-1.html.

Branković, B. (2013.).

Vesti iz budućnosti: Istanbulska konvencija i odgovornost države za borbu protiv

nasilja nad ženama. Funkcionisanje opštih servisa - operacionalizacija dužne prilježnosti.

Beograd: United Nations Development Programme. Retrieved from https://www.undp.org:
https://www.undp.org/content/dam/serbia/Publications%20and%20reports/Serbian/Osnazi
vanjeZena/UNDP_SRB_VestiIzBuducnosti.pdf

Bruno, P. (2018.). e controversie familiari nell’Unione Europea.

Regole, fattispecie, risposte,

, 211.

Buren, B. (1964.).

Schweizerisches Obligatioenrecht.

Allgemeiner Teil, Cirih.

Cvejić-Jančić, O. (1995).

Bračno pravo prema Srpskom građanskom zakoniku, 150 godina od donošenja

Srpskog građanskog zakonika.

Niš: Pravni fakultet Univerziteta u Nišu.

Cvejić-Jančić, O. (2006). Reforma porodičnog prava Srbije.

Glasnik Advokatske komore Vojvodine

, 24-

25.

Čulo A., Š. I. (2009.). Registar bračnih ugovora kao doprinos sigurnosti u pravnom prometu.

Zbornik

Pravnog fakulteta u Zagrebu

, 1029-1068.

Deretić, N. (2011). Značaj Justinijanovog kodifikatorkog rada u oblasti bračnih odnosa.

Zbornik radova

pravnog fakulteta u Novom Sadu

, 327-346.

Draškić, M. (2012).

Porodično pravo i prava deteta.

Beograd: Univerzitet u Beogradu- Pravni fakultet.

Et-Tahtavi, A. A. (2010.).

Sretan brak i prava supružnika.

Novi Pazar: El-Kelimeh.

Gams, A. (1966.).

Bračno i porodično imovinsko pravo.

Beograd: Naučna knjiga.

Gordana B. Кovaček Stanić, S. O. (2016). ZAŠTITA SLABIJEG PARTNERA U UGOVORNOM BRAČNO-

IMOVINSКOM REŽIMU .

Zbornik radova PF u Novom Sadu

, 223.

Gschnitzer, K. (1954.).

Kommentar zum ABGB.

Wien: Staatsdruckerei,.

Hamilton, C. a. (2002.). Family Law in Europe,.

Tottel Publish- ing Ltd,

, 261.

Hartkamp, A. H. (1998.). Towards a European Civil Code.

Ars aequi libri - Nijrn.egen, Kluwer law

international

, 154.

190

Mojović, I. (2011). Notarska javna izvršna isprava.

Pravni život

, 6.

Morandiere, J. (1960.).

Graždanskoe pravo Francii .

Moskva: Moskva.

Nikolć, Đ. (2019).

Obligaciono pravo.

Beograd: Projuris.

Nikolić, Đ. (2019.).

Obligaciono pravo.

Beograd: Projuris.

Oftinger, K. (1978.).

Einigie grundsatzliche Betrachtungen uber die Auslegung und Ergantzung der

Verkehrsgeschafen.

Cirih: Ausgewahlte Schriften.

Pajtić, B. (2009).

Bračni imovinski ugovor.

Novi Sad: Pravni fakultet, Novi Sad.

Pajtić, B. (2009). Bračni ugovori u srpskom i evropskom pravu.

Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi

Sad

, 257–282.

Pajtić, B. (2010.). Ugovori bračnih drugova u evropskim zakonodavstvima i srpskom pravu.

Zbornik

Pravnog fakulteta u Novom Sadu, XLIV, br. 3

, 369-384.

Perović, S. (1986.).

Obligaciono pravo, knjiga prva.

Beograd.

Petrović, B. (2003). Građanska kodifikacija.

Građanska kodifikacija

(p. 405). Niš: Pravni fakultet, Niš.

Petrušić, N. (2002.). Bračni imovinski režim u francuskom pravu.

Građanska kodifikacija: zbornik

radova

, 209-224.

Pintens, W. (2003.). Grundgedanken und Perspektiven einer Europaisierunq des Familien- und

Erbrechts - Teil 3, .

Zeitschrift fur das gesamte Familienrecht

, 500.

Ponjavić, Z. (1998). Ugovori kojima se uređuju lični odnosi u porodičnom pravu.

Pravni život, Beograd,

br. 9

, 669.

Ponjavić, Z. (2006). Novine u porodičnom zakonodavstvu. (p. 170). Niš: Pravni fakultet, Niš.

Ponjavić, Z. (2017).

Porodično pravo.

Beograd: Službeni glasnik.

Poretti, P. (2017.). Odlučivanje o imovinskim odnosima bračnih drugova u ostavinskim postupcima

sukladno Uredbi 2016/1103 o bračnoimovinskom režimu.

Javni bilježnik, XXI (2017) 44

, 57-72.

Pušac, J. (2014.). Forma obligacionih ugovora.

Godišnjak Fakulteta pravnih nauka, Banja Luka

, 199-

218.

Pušac:, J. (2014). Forma obligacionih ugovora.

GODIŠNJAK FAKULTETA PRAVNIH NAUKA

, 199-218 .

Radić, D. (2012.). Bračni ugovor-pro et contra.

Godišnjak Pravnog fakluteta Univerziteta u Banja Luci

223-241.

Radišić, J. (2004.).

Obligaciono pravo- opšto deo.

Beograd: Nomos.

Radovanov Počuča, A. M. (2010.).

Bračno imovinsko pravo, Porodično procesno pravo.

Novi Sad:

Univerzitet privredna akademija „ Pravni fakultet za privredu i pravosuđe“;.

Ruggeri, & Winkler. (2019). NEKA PITANJA O IMOVINSKIM ODNOSIMA BRAČNIH DRUGOVA U

HRVATSKOM I TALIJANSKOM OBITELJSKOM PRAVU.

Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u

Rijeci, 40

(1), 167-200.

191

Sabik, S. (2008.).

Fikhus-

Sunne

Sarajevo: Bookline d.o.o.

Shaw, J. (2000.).

Law of the European Unionv.

Hampshire, New York: Palgrave Law Masters.

Slobodan Panov, M. M. (2003).

Porodično pravo.

Beograd: Dosije, Beograd.

Stanimirović, V. (2006).

Brak i bračna davanja.

Beograd.

Stanojević, O. (1986).

Rimsko pravo.

Beograd: Službeni glasnik.

Stjepanović, S. (2010.). Pravo supružnika na veći udio u zajedničkoj imovini.

Godišnjak Pravnog

fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu

, 123-134.

Stojčević, D. (1972).

Rimsko pravo-sveska prva.

Beograd: Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu.

Sudžum, R. (1979.).

Bračni imovinski režim u pravu Jugoslavije.

Beograd: Univerzitet u Beogradu, Pravni

fakultet.

Topoljak, S. (2014.).

Muslimanka i porodica- aktuelna pitanja.

Novi Pazar: El-Kelimeh, Novi Pazar.

Topoljak, S. (2015.).

Islamsko bračno pravo.

Novi Pazar: El-Kelimeh, Novi Pazar.

Tuhmaz, A. M. (2003.).

Hanefijski fikh, knjiga 2.

Sarajevo: Haris Grabus.

Vodinelić, V. (1991.).

Građansko pravo - uvodne teme.

Beograd.

193

Prebivali

te?

Beogradski region

Vojvodina

Jugosito

na Srbija

Jugozapadna Srbija

________________ (dopisati prebivali

te)

Nacionalnost:

njak

Srbin

Albanac

___________ (dopisati nacionalnost)

Vjerska pripadnost:

Musliman

Pravoslavac

Katolik

Jevrej

Ateista

__________ (dopi

i vjeroispovjest)

Bra

ni status:

u braku

u vanbra

noj zajednici

neudata/neo

enjen

10.

Za Vas je sklapanje braka:

obi

na formalnost,

ivio/la bih u vanbra

nog zajednici

neobavezno ali potrebno,

ivio/la bih u vanbra

noj zajednici ali ipak je bolje

sklopiti brak

obavezno,

ivio/la bih u vanbra

noj zajednici samo kada bi morao/la

nikada ne bih

ivio/la u vanbra

noj zajednici

194

11.

Da li za supru

nike kada sklope brak u pogledu imovine va

i pravilo:

to je moje- moje je,

to je tvoje-tvoje je;

to je moje-moje je,

to je tvoje- moje je;

to je moje-na

e je i

to je tvoje-na

e je.

12.

Jeste li

uli da postoji predbra

ni ugovor?

DA NE

13.

Da li znate

ta se reguli

e predbra

nim ugovorom?

DA NE DJELIMI

14.

Mislite li da je javnost u Srbiji dovoljno upoznata sa institutom predbra

nog ugovora?

DA NE DJELIMI

15.

Jeste li upoznati sa na

inom podjele imovine izme

u supru

nika ukoliko ne postoji

predbra

ni/bra

ni ugovor?

Jesam, u potpunosti. Nisam, uop

te. Jesam, djelimi

no.

16.

Sklapanje predbra

nog ugovora:

Ugro

ava brak

šć

uje brak

Ne uti

e na brak

17.

Da li biste svom partneru/supru

niku predlo

ili sklapanje predbra

nog/bra

nog

ugovora?

DA NE MO

18.

Da li smatrate da bi predlaganje zaklju

enja bra

nog ugovora dovelo do raskida va

veze/braka?

DA NE

196

25.

Nakon razvoda braka, uvijek je jedan supru

nik o

en sa imovinske strane.

NO NETA

NO DJELIMI

NO TA

26.

Ukoliko jedan od supru

nika ne radi i materijalno ne doprinosi porodici da li treba da

dobije dio imovine ste

ene tokom trajanja braka?

DA,SVAKAKO NE, NIKAKO NEMAM MI

LJENJE

27.

Sklapanje bra

nog ugovora je povoljno:

ENU ZA MU

KARCA PODJEDNAKO ZA ONOG KO VI

E ZARA

UJE

28.

Da li biste sa svojim budu

im supru

nikom sklopili bra

ni ugovor?

DA NE MO

29.

to?

________________________________________

30.

Da li ste sklopili bra

ni ugovor?

(ako ste u braku)

DA NE

31.

to?

________________________________________

197

10.2. Primjeri bra

nog ugovora

PRIMJER 1

BRA

NI UGOVOR

129

Koji zaklju

uju dana __. __. ____. godine ugovorne strane :

_____ iz __, ul. __ broj __ JMBG __ l.k. ___ MUP __ (u daljem tekstu „suprug“/“budu

suprug“)

_____ iz __, ul. __ broj __ JMBG __ l.k. ___ MUP __ (u daljem tekstu „supruga“/“budu

supruga“)

lan 1.

Ugovorne strane saglasno izjavljuju da su dana __ zaklju

ili brak pred mati

arom op

tine __.

Ugovorne strane kao supru

nic iovim Ugovorom reguli

u svoje postoje

e i budu

e imovinske

odnose.

Alternativa :

Ugovorne strane saglasno izjavljuju da su dana nadle

nom mati

aru u op

tini __

prijavili svoju nameru da zaklju

e brak, da su podnijeli odgovaraju

i zahtjev i da je zaklju

enje

braka zakazano za ___ godine.

Ugovorne strane kao budu

i supru

nici (u daljem tekstu : supru

nici) ovim Ugovorom reguli

svoje postoje

e i budu

e imovinske odnose.

Posebna imovina supru

nika prije zaklju

enja braka

lan 2.

Suprug _____ ima u svojini, na dan zaklju

enja ovog Ugovora sljede

u nepokretnu i pokretnu

imovinu:

129

Preuzeto sa

: https://www.overa.rs/bracnipredbracni-ugovor-o-imovinskim-odnosima.html

, 15.04.2020.

199

Teretno vozilo marke „“ model „“ reg.br. ___

Umetni

ka slika slikara __, ime slike __ veli

ine __ x __ cm

Svaki supru

nik samostalno upravlja i raspola

e svojom posebnom imovinom i zadr

ava

isklju

ivo pravo svojine na toj imovini za vrijeme trajanja braka.

lan 3.

Imovina koju je supru

nik stekao prije sklapanja braka predstavlja njegovu posebnu imovinu.

Imovina koju jedan od supru

nika stekne u toku trajanja braka, naslje

em, poklonom ili drugim

pravnim poslom kojim se pribavljaju isklju

ivo prava, predstavlja njegovu posebnu imovinu.

Imovina koju je supru

nik stekao u toku trajanja braka diobom zajedni

ke imovine odnosno

naslje

em, poklonom ili drugim pravnim poslom kojim se pribavljaju isklju

ivo prava

predstavlja njegovu posebnu imovinu.

Ako je tokom trajanja zajedni

kog

ivota u braku do

lo do neznatnog uve

anja vrijednosti

posebne imovine jednog supru

nika, drugi supru

nik ima pravo na potra

ivanje u novcu

srazmjerno svom doprinosu.

Ako je tokom trajanja zajedni

kog

ivota u braku do

lo do znatnog uve

anja vrijednosti

posebne imovine jednog supru

nika, drugi supru

nik ima pravo na udio u toj imovini

srazmjerno svom doprinosu.

lan 4.

Supru

nici su saglasni da me

usobno koriste stvari koje

ine nepokretnu i pokretnu imovinu

navedenu u

lanu 2. ovog Ugovora u obimu koji je uobi

ajen za kori

šć

enje te stvari.

U slu

aju prestanka braka prestaje i me

usobno pravo kori

šć

enja pokretne i nepokretne imovine

drugog supru

nika.

lan 5.

Imovina koju su supru

nici stekli radom ili kori

šć

enjem prava intelektualne svojine u toku

trajanja zajednice

ivota u braku predstavlja njihovu zajedni

ku imovinu.

200

Na svu pokretnu i nepokretnu imovinu koju supru

nici steknu u toku trajanja bra

ne zajednice

razli

itim na

inima sticanja ili radom (ostvareni prihodi, kupovina, vo

enje poslova

doma

instva, staranje o djeci, staranje o imovini, igre na sre

u kao i druge okolnosti od zna

aja

za odr

avanje ili uve

anje vrednosti zajedni

ke imovine) primenjivat

e se pravilo da svaki od

supru

nika ima pravo na 50% imovine uklju

uju

i i imovinu ste

enu igrom na sre

u osim ako

supru

nik koji je ostvario dobitak u igri na sre

u ne doka

e da je u tu igru ulo

io posebnu

imovinu.

lan 6.

Zajedni

kom imovinom supru

nici upravljaju i raspola

u zajedni

ki i sporazumno s tim

to se

smatra da poslove redovnog upravljanja supru

nik uvijek preduzima uz saglasnost drugog

supru

nika.

Supru

nik ne mo

e raspolagati svojim udjelom u zajedni

koj imovini niti ga mo

e opteretiti

pravnim poslom me

ivima.

lan 7.

Ako je poslije prestanka zajedni

kog

ivota u braku do

lo do uve

anja vrijednosti zajedni

imovine, svaki supru

nik ima pravo na potra

ivanje u novcu odnosno pravo na udioo u

uve

anoj vrijednosti srazmjerno svom doprinosu.

lan 8.

Smatra se da su supru

nici izvr

ili diobu zajedni

ke imovine ako su u javni registar prava na

nepokretnostima upisana oba supru

nika kao suvlasnici na opredijeljenim udjelima.

Smatra se da je upis izvr

en na ime oba supru

nika i kada je izvr

en na ime samo jednog od

njih, osim ako nakon upisa nije zaklju

en pismeni sporazum supru

nika o diobi zajedni

imovine odnosno bra

ni ugovor, ili je o pravima supru

nika na nepokretnosti odlu

ivao sud.

Dioba zajedni

ke imovine

lan 9.

Diobom zajedni

ke imovine se smatra se utvr

ivanje suvlasni

kog odnosno supoverila

kog

udjela svakog supru

nika u zajedni

koj imovini.

202

Ako roditelji vr

e roditeljsko pravo zajedni

ki, nad stvarima namijenjenim djetetu imaju pravo

zajedni

ke svojine.

lan 14.

Stvari za vr

enje zanata ili zanimanja jednog supru

nika pripadaju mu u isklju

ivu svojinu sa

ura

unavanjem u njegov udio.

lan 15.

Predmeti doma

instva na kojima jedan supru

nik nakon prestanka zajednice

ivota u braku ima

avinu u trajanju od najmanje tri godine pripadaju mu u isklju

ivu svojinu sa ura

unavanjem

u njegov udio.

lan 16.

Za sopstvene obaveze preuzete prije ili nakon sklapanja braka odgovara supru

nik koji ih je

preuzeo svojom posebnom imovinom, kao i svojim udjelom u zajedni

koj imovini.

lan 17.

Za obaveze preuzete radi podmirenja potreba zajedni

kog

ivota u braku, kao i za obaveze koje

po zakonu terete oba supru

nika, odgovaraju supru

nici solidarno svojom zajedni

kom i

posebnom imovinom.

Supru

nik koji je iz svoje posebne imovine podmirio zajedni

ku obavezu ima pravo na naknadu

od drugog supru

nika srazmjerno njegovom udjelu u zajedni

koj imovini.

lan 18.

Ovaj Ugovor se zaklju

uje na osnovu

lana 29. i

lana 188. Porodi

nog zakona Republike

Srbije.

Ugovorne strane saglasno izjavljuju da su upoznate da se ovim Ugovorom isklju

uje zakonski

im zajedni

ke imovine i da ih je sudija na ovo upozorio.

Na sve

to nije regulisano ovim Ugovorom primjenjiva

e se Porodi

ni zakon, Zakon o

obligacionim odnosima, Zakon o nasle

ivanju i Zakon o osnovama svojinskopravnih odnosa.

203

Ovaj Ugovor stupa na snagu danom zaklju

enja braka u skladu sa propisima od kada ima punu

pravnu snagu.

Alternativa za predbra

ni ugovor :

Ovaj Ugovor stupa na snagu danom potpisivanja u skladu

sa propisima od kada ima punu pravnu snagu.

lan 19.

U slu

aju spora nadle

an je sud u __.

Ugovorne strane su pou

ene o va

nosti ovog Ugovora i potvr

uju da im je ovaj Ugovor

pro

itan, da ga slobodnom voljom prihvataju i saglasno tome potpisuju.

Ugovor je sa

injen u __ (__) istovjetnih primjeraka od kojih svaka ugovorna strana zadr

ava

po __ (__) primjerka a zavr

en je zaklju

no sa ovom klauzulom.

Supruga

Suprug

__________________________ __________________________

Budu

supruga

Budu

suprug

__________________________ __________________________

205

lan 6.

Budu

a supruga je frizer, zaposlena u svom frizerskom salonu “xxxxx” koji se nalazi u

Babu

nici, ulica Pirotska broj xx.

Poslovni prostor u povr

ini od 30 kv. metara u njenoj isklju

ivoj je svojini, upisanoj u javnom

registru nepokretnosti Babu

nica, re

enjem broj xxx-xx od 12. maja 2008. godine.

lan 7.

Budu

a supruga je isklju

ivi vlasnik dvosobnog stana, povr

ine 45 kv. metara, koji se nalazi u

Babu

nici, ulica Pirotska, broj xx, upisan kao njena isklju

iva svojina u javni registar

nepokretnosti Babu

nica, re

enjem broj xxx-xx od 12. maja 2008. godine.

lan 8.

Ugovorne strane su se sporazumele da Budu

a supruga odmah po zaklju

enju braka i

preseljenju u stan Budu

eg supruga, svoj stan izda u zakup.

lan 9.

Nepokretnosti navedene u prethodnim

lanovima ugovora ostaju posebna svojina budu

supru

nika, prema stanju svojine koje postoji pre zaklju

enja braka.

Posebni imovinski re

im na navedenim nepokretnostima va

e tokom braka i va

enja ovog

ugovora, kao i u slu

aju prestanka braka.

lan 10.

Svi prihodi koje ugovorne strane budu ostvarivale u obavljanju svojih delatnosti po sklapanju

braka, kao i prihodi od zakupnine od stana Budu

e supruge, predstavlja

e zajedni

ku imovinu,

na koju

e se primenjivati zakonski imovinski re

im.

lan 11.

Zajedni

ku imovinu predstavlja

e i sve nepokretne i pokretne stvari ve

e vrednosti (automobil

i sli

no), kao i sredstva rada i oprema za obavljanje

leperske i frizerske delatnosti, koje tokom

braka budu nabavljene iz prihoda navedenih u prethodnom

lanu ugovora.

206

lan 12.

Ugovorne strane su saglasne da

e u slu

aju promenjenih okolnosti

ije dejstvo ne budu mogle

da izbegnu ili otklone, sporazumno pristupiti reviziji ovog ugovora, u cilju ostvarivanja

zajedni

kih bra

nih interesa i naro

ito interesa budu

e zajedni

ke dece.

lan 13.

U slu

aju prestanka braka, posebna imovina koju su ugovorne strane stekle pre zaklju

enja

braka zadr

e isti imovinski status.

lan 14.

O podeli zajedni

ke imovine, koju steknu prihodima od svojih delatnosti, ugovorne strane

e u

slu

aju prestanka braka zaklju

iti pismeni sporazum, sudski ili vansudski, pri

emu

e naro

ito

voditi ra

una o interesima zajedni

ke dece.

lan 15.

Eventualni spor iz ovog ugovora re

ava

e stvarno nadle

an sud u Pirotu.

lan 16.

Slobodno izra

enu volju za zaklju

enje ovog ugovora ugovorne strane

e izraziti i pred sudijom

X.X., suda u Pirotu u postupku njegove overe, u smislu

lana 188. stav 2. Porodi

nog zakona.

lan 17.

Ovaj ugovor je sa

injen u pet istovetnih primeraka, po dva za obe ugovorne strane, a jedan

primerak za sud prilikom overe.

BUDU

A SUPRUGA

BUDU

I SUPRUG

208

Želiš da pročitaš svih 220 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Prijavi se Napravi nalog

Bračni ugovor kao instrument predupređivanja imovinskih sporova: osvrt na pravni sistem r. Srbije

Prijava dokumenta

Problemi sa sadržajem

Problemi sa kupovinom i pristupom

Tehnički problemi

Kršenje pravila

Ostalo

Želiš da pročitaš svih 220 strana?

Slični dokumenti

Sociologija skripta

Bosna srednji vijek

UPRAVNO PRAVO I

Diplomatsko i konzularno pravo

uvod u pravo

Subjekti za borbu protiv organizovanog kriminaliteta

Javne nabavke: pojam, načela i postupak

Skripta sociologija za pravni fakultet

Regulativa finansijskog izveštavanja i uloga lokalne poreske administracije

Seminarski rad

Seminarski rad Krivica

Rešenje i zaključak u upravnom postupku

uvod u pravo

Rendgenska analiza proteina: kristalizacija i analiza strukture lizozima

Gospodarstvo BiH

Preduzetnicka ekonomija

Znacaj upravljanja organizacionim promenama

Osnovne odlike menadžera i njegova uloga pri donošenju poslovnih odluka: primer kompanije „apple“

Aktivnosti u prirodi i njihov značaj u upoznavanju okoline

Poreska konkurencija i strane direktne investicije u globalnom okruženju

Aspekti savremenog elektronskog bankarstva

Razvijanje sposobnosti za uočavanje i rešavanje problema u funkciji uspešne realizacije zadataka nastave

Kodeks korporativnog upravljanja

Spoljašnji saobraćaj u industrijskom kompleksu

seminarski rad

Nuklerana medicina

Erp sistemi

Društvo spektakla

Timski rad u projektnim aktivnostima na primeru kompanije Nordeus

Plan rada ASAP 2024

Analiza osnovnih funkcija menadžmenta na primeru preduzeća Swisslion-Takovo d.o.o.

Makroekonomska ravnoteža

Rešeni zadaci iz mehanike: zakon o promeni kinetičke energije i količine kretanja

Zeoliti: struktura, osobine i primena

Istraživanje kao instrument odlučivanja

Prva faza uvođenja AMI/MDM sistema u JP EPS

Forenzički značaj analize morfijuma

Analiza propisa u oblasti bezbednosti saobraćaja

SISTEMSKI SOFTVER- OPERATIVNI SISTEM

Organizacija ishrane u bolnici

HEMORAGIJSKE GROZNICE

Merenje telesne temperature

KARAKTERISTIKE STARENJA I SPECIFICNOSTI BOLESTI U STAROSTI

Sida: etiologija, epidemiologija, klinička slika, dijagnostika, lečenje i prevencija

NESTABILNA ANGINA PEKTORIS

Alkoholizam

Proces upravljanja ljudskih resursa

Procesi komercijalnog poslovanja 1 skripta

seminarski

Korelacija izmedju debljine intime i medije karotidnih arterija i aktivnosti bolesti u reumatoidnom artritisu

GUILLAIN-BARRE SINDROM

Tradicionalna primjena ljekovitih biljnih vrsta na podrucju opcine Tutin

Radioaktivnost

Policijski stres

Najvisja odlikovanja Republike Srbije

Najvisja odlikovanja Republike Srbije

KOMUNIKOLOGIJA

SIMULACIJA

Regresiona analiza: statistički metod modeliranja odnosa

Linearni trend: analiza i primena u statistici

Tip dokumenta

Oblasti

Popularni predmeti

Institucije