FAKULTET EKOLOGIJA I ZAŠTITA ŽIVOTNE 

SREDINE

Seminarski rad iz predmeta

METODOLIGIJA

NAUČNOISTRAŽIVAČKOG RADA

 

Mentor   Prof. dr. Dragan Nikolić 
Student  Marina Krajić 

1. Nauka- pojam i klasifikacija

Nauka  

je svesna delatnost kojom se teži opisivanju i objašnjenju prirode i društva . 

Ovako shvaćena, nauka je izraz 

aktivnog odnosa čoveka

 prema svetu koji ga okružuje i 

prema samom sebi. 

Nauka

  se, u najširem smislu,  određuje kao ukupnost istinitih i sistematizovanih znanja 

(činjenica, kategorija, principa, zakona, teorija i sistema) o prirodi i društvu. 

Nauka

  je  koherentan   i   razvijen   sistem   objektivno   proverljivih   stavova,  

sistem   istinitih 

znanja

  o   određenom   predmetu   ispitivanja,   do   kojih   se   dolazi   primenom   specifičnih 

metoda.

Nauka

  je i empirijska i teorijska delatnost.  Stečena znanja se repliciraju, transformišu, 

kombinuju   i   prenose   iz   jedne   naučne   oblasti   u   drugu  ili   iz   jedne   sfere   u   drugu   - 
materijalne u duhovnu i obratno.

Nauka

  se od drugih vrsta saznanja razlikuje svojim  

predmetom  

i

  metodom.  

Predmet 

nauke je svet   

shvaćen kao ukupnost svega što postoji i što se pojavljuje kao priroda, 

ljudsko društvo i ljudsko mišljenje. 

Predmet nauke 

je da utvrdi pravilnosti iIi zakonitosti u 

nizu pojava koje se dešavaju u pnirodi i društvu.  

Metod nauke o

dlikuje se primenom 

istraživačkih  postupaka,  koji  osiguravaju  objektivnu istinitost  dobivenih rezultata.  Pod 
objektivnom istinom podrazumeva se saznanje koje odgovara stvarnosti!

Naučna  

saznanja   sastoje   se   u   opisivanju   pojava   i   činjenica,   vezama   i   njihovom 

karakteru, koje postoje između sastavnih delova pojave i između pojava. 

Osnovne karakteristike naučnih saznanja: 

Objektivnost - 

naučna saznanja mogu biti provereni naučnim metodama 

Opštost 

- utvrđuju se opšta svojstava, veze i odnosi iskustvenih pojava 

Sistematičnost

  -   nepostojanje   protivurečnih   veza   između   različitih   naučnih 

stavova, 

Preciznost  

-   precizno   izražavanje   iskustvenog   saznanja   na   osnovu 

adekvatnih i osetljivih mernih instrumenata, izgrađene klasifikacije pojava i 
pomoću usavršenog naučnog jezika 

Razvojnost 

- njegova nezavršenost i otvorenost

1.1. Pojmovni aparat nauke

Nauka na osnovu teorijsko empirijskih istraživanja zasniva svoje mišljenje, odnosno  na 
činjenicama

 

stvarnosti. 

Činjenice

 su su čulni doživljaji o predmetu istraživanja pomoću 

kojih objektivno odredjujemo procese, dogadjaje osobine, odnose i dr. 

Definicija 

 je postupak kojim se odredjuje, odnosno utvrdjuje sadržaj nekog pojma , ne 

sme da bude preobimna , ne sme kretati u krug, ne sme biti negativna . 

Aksiomi  

su pojmovni stavovi izvornog karaktera, njima nije poptreban nikakav dokaz-

njihova istinitost je neposredno očigledna. 

Postulati  

su   pojmovni   sudovi   koji   se   uzimaju   kao   sadržajno   i   logički   istiniti,   njihova 

istinitost se ne dokazuje. Za razliku od aksioma on ne mora da bude očigledan, već je 
rezultat uverenja, dedukcije ili vrednosti.

Teorija

  predstavlja   debatu   o   prirodi   pojava   koje   se   zasnivaju   na   utvrdjenim 

zakonitostima  .  Naučna teorija  je  skup  sistematskih,  povezanih,   iskustvenih  stavova, 
najčešće   zakona,   koji   objašnjavaju   suštinu   pojave   i   odnose   se   na   celinu   ili   deo 
predmetne stvarnosti .

1

background image

Najprihvatljivija podela nauka

prirodne 

(fizika, hemija, biologija, itd.), 

dru

štvene 

(sociologija, ekonomija, istorija, itd.) i 

humanističke 

(psihologija, etika, lingvistika, itd.) 

(Humanističke nauke su sve naučne discipline, čiji je predmet proučavanja čovek u onim 
njegovim aspektima po kojima se razlikuje od prirode i drugih organskih bića) 

Primenjene   nauke.  

Posebno   mesto   u   ovakvoj   klasifikaciji   pripada  

primenjenim 

naukama,  

koje stoje između prirodnih i društvenih nauka (tehničko-tehnološke nauke) 

Izučavaju praktičnu primenu 

zakona neorganske prirode u društvenoj proizvodnji (tehnika u užem smislu) i 

zakona   organske   prirode   u   društvenoj   praksi   (poljoprivreda,   medicina, 
veterina) 

Psihologija.  

Na   granici   između   prirodnih   i   društvenih   nauka

 

Nauka   o   posebnom   i 

najvišem   obliku   kretanja,   koji   je   vezan   za   moždanu   materiju,  

nauka   o   psihičkim 

pojavama. 

Povezana je sa anatomijom i filozofijom, ali, i sa društvenim naukama, jer je 

ljudska svest društvena svest .

Klasifikacija nauka prema Sariću:

1. Prirodno-matematičke nauke 
2. Društveno-humanističke nauke 

Klasifikacija prema Zakonu o visokom obrazovanju 

Prirodno-matematičke nauke 

Tehničko-tehnološke nauke 

Medicinske nauke 

Društveno-humanističke nauke

Kovač se postaje kovanjem

Mnogi naučnici često su sami, empirijskim putem, bez gotovo ičije pomoći, sticali široka 
saznanja i ovladali metodologijom svoje naučne discipline. To  su, u većini slučajeva, 
postizali   po   cenu   velikih   napora   i   ne   malog   lutanja,   uzaludnog   rasipanja   vremena   i 
energije. Da bi se neiskusni, ali talentovani mladi Ijudi koji se spremaju za naučni poziv, 
prištedeli uzaludnog lutanja i izlišnog trošenja snaga, u mnogim zemljama, u prvom redu 
u   SAD,  postoje   razne   knjige  i  kursevi  koji   se   bave  metodama  i  tehnikama  naučnih 
lstraživanja.  Zanat   naučnika,   kao   i   mnogi   drugi   zanati,   najbolje   uči   u   dodiru   sa 
majstorom,   učiteljem,   radeći     s   njim   u  “radionici”,   tj.   u   seminaru   ili   u   laboratoriji, 
posmatrajući kako on radi,  čitajući inteligentno i analizirajući pažljivo njegove radove i 
radove drugih istaknutih naučnika u izvesnoj naučnoj disciplini I jos vise, praksom.
Osobine solidnog naučnika su izuzetna marljivost,  snažna volja i strpljenje, sposobnost 
za   intenzivnu   pažnju   i   duboku   koncentraciju,   razvijena  sposobnost   razmišljanja, 
izgrađene navike discipline i tačnosti I, I iznad svega, stvaralačka  mašta,  široka  opšta 
kultura I stručno obrazovanje.

3

4

background image

2.2. Metode, tehnike i postupci

3.3.1. Naučno posmatranje. 

Ovo je sistemsko opažanje u cilju otkrića 

novih činjenica ili proveravanja hipoteza.

3.3.2. Naučni eksperiment. 

Organizovano izlaganje predmeta

 

istraživanja različitim uticajima i pomno beleženje svih pritom 
promena ili ne.

3.3.3. Naučno ispitivanje. 

U sučtini, ovo je postupak prikupljanja 

podataka verbalno, sa dve osnovne tehnike: intervju i anketa.

3.3.4. Informatička metoda. 

Objašnjenje pojava pomoću modela 

samoregulativnih sistema.

3.3.5. Metoda analize sadržaja. 

To je tehnika posmatranja i ispitivanja, a 

odgovara istraživanjima komunikacija.

3.3.6. Metoda studije slučaja. 

Sastoji se u istraživanju aspekata pojave, 

pri čemu se za proučavanje uzima pojedinac, grupa, ustanova ili 
preduzeće.

6

Želiš da pročitaš svih 26 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti