Broj lica koja su bila u radnom odnosu a ostala su bez zaposlenja kao tehnološki višak u privredi Srbije u periodu od 2008 do 2012. godine
FAKULTET EKOLOGIJA I ZAŠTITA ŽIVOTNE
SREDINE
Seminarski rad iz predmeta
METODOLIGIJA
NAUČNOISTRAŽIVAČKOG RADA
Mentor Prof. dr. Dragan Nikolić
Student Marina Krajić
1. Nauka- pojam i klasifikacija
Nauka
je svesna delatnost kojom se teži opisivanju i objašnjenju prirode i društva .
Ovako shvaćena, nauka je izraz
aktivnog odnosa čoveka
prema svetu koji ga okružuje i
prema samom sebi.
Nauka
se, u najširem smislu, određuje kao ukupnost istinitih i sistematizovanih znanja
(činjenica, kategorija, principa, zakona, teorija i sistema) o prirodi i društvu.
Nauka
je koherentan i razvijen sistem objektivno proverljivih stavova,
sistem istinitih
znanja
o određenom predmetu ispitivanja, do kojih se dolazi primenom specifičnih
metoda.
Nauka
je i empirijska i teorijska delatnost. Stečena znanja se repliciraju, transformišu,
kombinuju i prenose iz jedne naučne oblasti u drugu ili iz jedne sfere u drugu -
materijalne u duhovnu i obratno.
Nauka
se od drugih vrsta saznanja razlikuje svojim
predmetom
i
metodom.
Predmet
nauke je svet
shvaćen kao ukupnost svega što postoji i što se pojavljuje kao priroda,
ljudsko društvo i ljudsko mišljenje.
Predmet nauke
je da utvrdi pravilnosti iIi zakonitosti u
nizu pojava koje se dešavaju u pnirodi i društvu.
Metod nauke o
dlikuje se primenom
istraživačkih postupaka, koji osiguravaju objektivnu istinitost dobivenih rezultata. Pod
objektivnom istinom podrazumeva se saznanje koje odgovara stvarnosti!
Naučna
saznanja sastoje se u opisivanju pojava i činjenica, vezama i njihovom
karakteru, koje postoje između sastavnih delova pojave i između pojava.
Osnovne karakteristike naučnih saznanja:
–
Objektivnost -
naučna saznanja mogu biti provereni naučnim metodama
–
Opštost
- utvrđuju se opšta svojstava, veze i odnosi iskustvenih pojava
–
Sistematičnost
- nepostojanje protivurečnih veza između različitih naučnih
stavova,
–
Preciznost
- precizno izražavanje iskustvenog saznanja na osnovu
adekvatnih i osetljivih mernih instrumenata, izgrađene klasifikacije pojava i
pomoću usavršenog naučnog jezika
–
Razvojnost
- njegova nezavršenost i otvorenost
1.1. Pojmovni aparat nauke
Nauka na osnovu teorijsko empirijskih istraživanja zasniva svoje mišljenje, odnosno na
činjenicama
stvarnosti.
Činjenice
su su čulni doživljaji o predmetu istraživanja pomoću
kojih objektivno odredjujemo procese, dogadjaje osobine, odnose i dr.
Definicija
je postupak kojim se odredjuje, odnosno utvrdjuje sadržaj nekog pojma , ne
sme da bude preobimna , ne sme kretati u krug, ne sme biti negativna .
Aksiomi
su pojmovni stavovi izvornog karaktera, njima nije poptreban nikakav dokaz-
njihova istinitost je neposredno očigledna.
Postulati
su pojmovni sudovi koji se uzimaju kao sadržajno i logički istiniti, njihova
istinitost se ne dokazuje. Za razliku od aksioma on ne mora da bude očigledan, već je
rezultat uverenja, dedukcije ili vrednosti.
Teorija
predstavlja debatu o prirodi pojava koje se zasnivaju na utvrdjenim
zakonitostima . Naučna teorija je skup sistematskih, povezanih, iskustvenih stavova,
najčešće zakona, koji objašnjavaju suštinu pojave i odnose se na celinu ili deo
predmetne stvarnosti .
1

Najprihvatljivija podela nauka
–
prirodne
(fizika, hemija, biologija, itd.),
–
dru
štvene
(sociologija, ekonomija, istorija, itd.) i
–
humanističke
(psihologija, etika, lingvistika, itd.)
(Humanističke nauke su sve naučne discipline, čiji je predmet proučavanja čovek u onim
njegovim aspektima po kojima se razlikuje od prirode i drugih organskih bića)
Primenjene nauke.
Posebno mesto u ovakvoj klasifikaciji pripada
primenjenim
naukama,
koje stoje između prirodnih i društvenih nauka (tehničko-tehnološke nauke)
Izučavaju praktičnu primenu
–
zakona neorganske prirode u društvenoj proizvodnji (tehnika u užem smislu) i
–
zakona organske prirode u društvenoj praksi (poljoprivreda, medicina,
veterina)
Psihologija.
Na granici između prirodnih i društvenih nauka
Nauka o posebnom i
najvišem obliku kretanja, koji je vezan za moždanu materiju,
nauka o psihičkim
pojavama.
Povezana je sa anatomijom i filozofijom, ali, i sa društvenim naukama, jer je
ljudska svest društvena svest .
Klasifikacija nauka prema Sariću:
1. Prirodno-matematičke nauke
2. Društveno-humanističke nauke
Klasifikacija prema Zakonu o visokom obrazovanju
•
Prirodno-matematičke nauke
•
Tehničko-tehnološke nauke
•
Medicinske nauke
•
Društveno-humanističke nauke
Kovač se postaje kovanjem
Mnogi naučnici često su sami, empirijskim putem, bez gotovo ičije pomoći, sticali široka
saznanja i ovladali metodologijom svoje naučne discipline. To su, u većini slučajeva,
postizali po cenu velikih napora i ne malog lutanja, uzaludnog rasipanja vremena i
energije. Da bi se neiskusni, ali talentovani mladi Ijudi koji se spremaju za naučni poziv,
prištedeli uzaludnog lutanja i izlišnog trošenja snaga, u mnogim zemljama, u prvom redu
u SAD, postoje razne knjige i kursevi koji se bave metodama i tehnikama naučnih
lstraživanja. Zanat naučnika, kao i mnogi drugi zanati, najbolje uči u dodiru sa
majstorom, učiteljem, radeći s njim u “radionici”, tj. u seminaru ili u laboratoriji,
posmatrajući kako on radi, čitajući inteligentno i analizirajući pažljivo njegove radove i
radove drugih istaknutih naučnika u izvesnoj naučnoj disciplini I jos vise, praksom.
Osobine solidnog naučnika su izuzetna marljivost, snažna volja i strpljenje, sposobnost
za intenzivnu pažnju i duboku koncentraciju, razvijena sposobnost razmišljanja,
izgrađene navike discipline i tačnosti I, I iznad svega, stvaralačka mašta, široka opšta
kultura I stručno obrazovanje.
3
4

2.2. Metode, tehnike i postupci
3.3.1. Naučno posmatranje.
Ovo je sistemsko opažanje u cilju otkrića
novih činjenica ili proveravanja hipoteza.
3.3.2. Naučni eksperiment.
Organizovano izlaganje predmeta
istraživanja različitim uticajima i pomno beleženje svih pritom
promena ili ne.
3.3.3. Naučno ispitivanje.
U sučtini, ovo je postupak prikupljanja
podataka verbalno, sa dve osnovne tehnike: intervju i anketa.
3.3.4. Informatička metoda.
Objašnjenje pojava pomoću modela
samoregulativnih sistema.
3.3.5. Metoda analize sadržaja.
To je tehnika posmatranja i ispitivanja, a
odgovara istraživanjima komunikacija.
3.3.6. Metoda studije slučaja.
Sastoji se u istraživanju aspekata pojave,
pri čemu se za proučavanje uzima pojedinac, grupa, ustanova ili
preduzeće.
6
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti