PREDGOVOR

Na otkrivanje mnogih tajni Drugog svjetskog rata čekaće i buduće generacije, jer je još

uvijek suviše ratnih nepoznanica. Ono što se zasigurno zna je to da se Bugarska u toku Drugog
svjetskog rata borila na strani sila Osovine.

Tema ovog diplomskog rada upravo i jeste Bugarska u Drugom svjetskom ratu. Politički

izolovana u velikom stepenu i slaba u vojnom pogledu, Bugarska nije bila u stanju da vodi
agresivnu politiku. U Hitlerovoj Njemačkoj, vidjela je ne samo svog zaštitnika i pokrovitelja, već
i saveznika za ostvarenje velikobugarskih pretenzija. Na kraju se ispostavilo da je savezništvo sa
Njemačkom skupo koštalo Bugarsku.

Diplomski rad sadrži više poglavlja koja su poredana hronološki. U uvodnom poglavlju

izložena je politička situacija na Balkanu neposredno pred izbijanje Drugog svjetskog rata.
Glavni dio ovog rada sastoji se od nekoliko dijelova koji su vezani za učešće Bugarske u Drugom
svjetskom ratu. Prije svega, tu je izbijanje Drugog svjetskog rata i ulazak Bugarske u rat na strani
sila Osovine, stvaranje Otečestvenog fronta i period kada Bugarska pokušava da se povuče iz
rata. Ovaj glavni dio rada završava ulaskom Crvene armije u Bugarsku (kapitulacijom Bugarske).
Kako bi se izbjegla pretjerana opširnost i kako bi rad ostao u ustaljenim okvirima za pisanje
diplomskog rada, najveća pažnja u ovom dijelu usmjerena je na ponašanje same Bugarske u
Drugom svjetskom ratu. Sastavni i zaključni dio rada su njene želje i njene mogućnosti, odnosno
posljedice takve njene politike.

U pripremanju diplomskog rada najviše materijala pružila su djela: Dušana Lukača

Treći

Rajh i zemlje jugoistočne Evrope

Pokret otpora u Evropi 1939-1945.

, Milana Skakuna

Jugoslovensko-Bugarski odnosi

i Slobodana Nešovića

Na žeravici: Pokušaj Bugarske da se

povuče iz rata 1943- 1944

. Od velike pomoći svakako su i djela grupe autora

Историја

Бугарске

, kao i C. L. Sulzbergera

Drugi Svjetski rat

i grupe autora

Drugi svjetski rat 1939-1945.

zatim Momčila Stefanovića, Milisava Krstića i Apostolskog

Velikobugarske pretenzije od San

Stefana do danas

Bitna je i rasprava Rastislava Terzioskog

Sovjetska štampa o fašističkom opredeljenju i

okupatorskoj ulozi Bugarske u Jugoslaviji 1941-1945

, kao i Čerčilovi memoari (

Vinston Čerčil,

Drugi svjetski rat

, knjige I, II i III). Nešto malo informacija je crpljeno iz djela Lena Dajtona

Munjeviti rat

, te enciklopedijskih izdanja poput djela grupe autora

Vojna Enciklopedija

, knjige II,

VI i IX, kao i iz djela

Ilustrovana istorija sveta, četvrti tom,

grupe autora. Istakla bih i autorsko

djelo Vilijama L. Širara

Uspon i pad Trećeg Rajha

, knjiga II kao i Čedomira Popova

Od Versaja do

Danciga

. Od pomoći je bilo i djelo grupe autora

Neoružani otpor

kao i Leftena Stevrijanosa

Balkan posle 1453. godine.

Posebno se zahvaljujem mentoru, profesoru Željku Savanoviću, na ukazanoj pomoći i na

dobrodušnosti, kao i svojoj porodici koja mi je omogućila da dođem do željenog cilja, a najviše
svome sinu Lazaru koji mi je najveća pokretačka snaga u životu.

Iste godine trgovina između samih balkanskih zemalja je slaba i dostiže jedva 10 % cjelokupnog
izvoza i uvoza pojedinih zemalja.

Dolaskom na vlast velikih sila i Hitlera politički odnosi u Evropi

su bitno izmijenjeni. Osnovi nacističke politike bili su revanšizam i agresivni ekspanzionizam.
Zemlje poražene u Prvom svjetskom ratu, posebno Italija, na ove pojave gledale su kao na
mogućnost za reviziju mirovnih ugovora budući da je Balkan predstavljao jednu od prvih
prepreka za praktičnu realizaciju plana ,,

DRANG NACH OSTEN

‘‘.

Francuska je preduzela

energične korake za sređivanje prilika u ovom području i stvaranje čvrstog antirevizionistički
orjentisanog saveza.

Činjenica da je tridesetih godina Njemačka već bila nacionalsocijalistička

zemlja nije smetala da se mnoge evropske države okupe oko nje.

Najvažniji potez za pridobijanje balkanskih zemalja tokom 1935. i 1936. godine Njemačka

je učinila na ekonomskom planu preuzimajući čak 60 % dotadašnjeg izvoza ovih zemalja u
Italiju. Ovaj položaj najjačeg ekonomskog partnera balkanskih zemalja, Njemačka je umjela (što
će kasnije događaji potvrditi) da iskoristi radi ostvarivanja direktnog političkog uticaja.

međuvremenu dolazi do zbližavanja nacističke Njemačke i fašističke Italije

, što je stvorilo

Dr Milan Skakun,

Jugoslovensko-Bugarski odnosi

. NIRO Zadruga, Beograd, 1984. god.; str. 76

U sprovođenju svoje agresivne spoljne politike prema Istoku, tzv. ,,

DRANG NACH OSTEN

“, za imperijalističku

Nemačku poseban interes imala je Bugarska. Sa svojim centralnim položajem na Balkanskom poluostrvu, ona je
bila ne samo dobar punkt za kontrolu i pritisak prema drugim balkanskim zemljama, već je imala i važan strategijski
značaj pri jednoj budućoj agresiji protiv Sovjetskog Saveza. Osim toga preko Bugarske, Nemačka je stremila ka
neutralizaciji i rastrojstvu Male Antante i Balkanskog pakta, koji su bili prozapadno orjentisani. (Isto. str. 78)

Balkanski savez sklopljen je 9. februara 1934. godine između Jugoslavije, Grčke, Rumunije i Turske. Bugarska i

Albanija su odbile da potpišu ugovor. Mala Antanta (Čehoslovačka, Jugoslavija i Rumunija) formirana je u cilju
odbrane od Mađarske. Kao odgovor na potpisivanje organizacionog pakta Male Antante i Balkanskog saveza, 17.
marta 1934. godine, potpisani su između Italije, Mađarske i Austrije tzv. Rimski protokoli. (Isto. str. 74-75)

Група аутора,

Историја Бугарске

. Клио, Београд, 2008. год.; str. 325

Dr Milan Skakun,

Jugoslovensko-Bugarski odnosi

. Drugo dopunjeno izd. NIRO Zadruga, Beograd, 1984.god.; str.

79-80

Osovina Rim-Berlin: U Berlinu je 25. oktobra 1936. godine potpisan agresivni vojni i politički savez fašističke Italije

i nacističke Njemačke. Ugovor o savezu je, pored ostalog, predviđao eliminisanje svih naprednih snaga koje
ugrožavaju nacifašizam, odbacivanje Društva naroda i Lokarnskih ugovora, vojnu intervenciju u Španiji, rješenje
pitanja Austrije u duhu sporazuma između Italije i Njemačke itd. Ovaj savez je bio osnova nacističkog bloka koji će
se proširiti na ostale zemlje stvaranjem Antikominterne pakta i Trojnog pakta. (

Vojna enciklopedija, knjiga VI

Redakcija Vojne enciklopedije, Beograd, 1959. god.; str. 477)

uslove za sledeću akciju Hitlerove politike, a to je Anschluss Austrije

. To je u mnogome

izmijenilo položaj Njemačke u Evropi, a posebno njen položaj i uticaj na balkanske zemlje.
Strateški položaj Njemačke u Podunavlju je poboljšan, južne granice (

Alpi

) postale su daleko

sigurnije dok je u političkom pogledu to dalo nov polet jačanju fašističkih i profašističkih snaga
na Balkanu.

U martu 1938. godine, samo dvije sedmice nakon Anschlussa, Hitler je već

izrađivao planove za svoju strategiju protiv Čehoslovačke. U septembru je posve jasno prešao
na zahtjev o priključenju Sudeta. Ni Britanija ni Francuska nisu bile spremne za borbu. Česi su
bili odlučni, ali im je otvoreno rečeno da će se morati sami boriti ako ne pristanu na sporazum
koji će sklopiti njihovi plašljivi saveznici. 30. septembra 1938. godine britanski premijer Nevil
Čemberlen (

Neville Chamberlain

) i francuski premijer Edvard Daladje (

Edouard Daladier

)

potpisali su u Minhenu sporazum i time pregazili ono malo časti što je ostalo njihovim
državama. Hitler je dobio sve što je htio.

Ovom okupacijom Čehoslovačke završena je

Hitlerova etapa osvajanja bez borbi. Hitler je pripojio Rajhu i potčinio svojoj apsolutnoj vladavini
6.750.000 Austrijanaca i 3.500.000 sudetskog stanovništva, što ukupno iznosi preko deset
miliona podanika, radnika i vojnika.

U martu 1939. godine Hitler je glatko prekršio obećanje da

od Čehoslovačke neće više zahtijevati zemlje. Razdijelio je preostali dio države i postavio svoje
namjesnike. Francuska i Britanija su prekasno zagarantovale Poljskoj i Rumuniji teritorijalni
integritet i počele pregovarati sa Sovjetskim Savezom, ali Staljina to nije zanimalo.

U isto

vrijeme Staljin vodi pregovore sa Hitlerom što je rezultiralo potpisivanjem trgovačko-kreditnog
sporazuma 19. avgusta 1939. godine, a zatim i sporazuma o nenapadanju, četiri dana kasnije.

1110

Hitler se ubrzo poslije potpisivanja pakta sa Italijom počeo otvoreno miješati u unutrašnja pitanja Austrije.

Marta 1938. godine primorao je predsjednika Austrije da na mjesto kancelara postavi vođu austrijskih
nacionalsocijalista Artura Sajs – Inkvarta (

Artur von Seyss-Inquart

), koji je tobože radi uspostavljanja reda u

Austriji pozvao njemačke trupe. Nijemci su 12. marta prešli austrijsku granicu i istog dana ušli u Beč. Sutradan je
objavljeno pripajanje Austrije Njemačkom Rajhu. (Wiliam L. Shirer,

Uspon i pad Trećeg Raiha

, Znanje, Zagreb,

1977. god.; knjiga II, str. 98)

Dr Milan Skakun,

Jugoslovensko-Bugarski odnosi

. Drugo dopunjeno izdanje. NIRO Zadruga, Beograd, 1984. god.;

str. 80 -81

C. L. Sulzberger i urednici American Heritage,

Drugi svjetski rat

. IKP Mladost, Zagreb, 1971. god.; str. 50

Vinston Čerčil,

Drugi svjetski rat

, tom I. IP Prosveta, Beograd, 1964. god.; str. 318

Staljin je izgubio svako poštovanje prema odlučnosti i volji Zapada. Sumnjao je da Daladjer (

Eduardo Daladier

) i

Čemberlen (

Neville Chamberlain

) potajno podbadaju Hitlera da se zaplete u sukob sa Sovjetskim Savezom i da tako

njegovu pažnju skreću preko Čehoslovačke na Istok. (Isto. Str. 21)

Sporazum Ribentrop-Molotov je potpisan u Moskvi 23. avgusta 1939. godine između Joahima von Ribentropa

(

Joachim von Ribbentrop

) i Вјачеслава Молотова (

Вячесл в Мих йлович М лотов

а́

о́

), ministara spoljnih poslova

Izbijanje Drugog svjetskog rata

Godine 1939. su i Staljin i Hitler željeli rat, ali je svaki od njih imao svoje razloge. Hitler je

vjerovao da ni Francuska ni Britanija nemaju ni snage ni volje za novi rat, te da će mu olako
prepustiti ono što želi. Čitavo proljeće i ljeto 1939. godine dok su njegovi agenti ispitivali kakve
su sovjetske namjere on je kovao plan za munjeviti napad na Poljsku.

Tražio je od Poljske

vraćanje Danciga (

Gdanjsk

) i uspostavljanje željezničke i putne veze Istočne Pruske sa

Njemačkom preko poljskog koridora. U tih nekoliko dana krajem avgusta Hitler je postavio niz
zahtijeva Poljacima za koje je pretpostavljao da će se zapadnim saveznicima činiti razboritim te
da se neće miješati u sukob. Pored toga što je poljska vlada pokazivala određene namjere da
počne pregovore o njemačkim zahtijevima, Hitler se definitivno odlučio za oružani napad i 31.
avgusta 1939. godine izdao je direktivu kojom se aktivira Fal Vajs (

Fall Weisse

a za početak

operacije odredio je 1. septembar. Odmah na početku operacije bilo je jasno da nova vojna
taktika koju koriste Nijemci, a koja je podrazumijevala masovnu upotrebu tenkova i avijacije na
najslabijoj tački otpora neprijatelja, donosi nevjerovatne rezultate. Nijemci su bukvalno razbili
poljsku graničnu odbranu, a onda krenuli nezaustavljivo prema istoku, ne dopuštajući Poljacima
ni trenutka odmora ili mogućnosti za uspostavljanje bilo kakvog oblika aktivne odbrane.

Njemački Luftwaffe

je već u prvim danima agresije ostvario potpunu dominaciju u

vazduhu pri tome nesebično pomažući jedinice na zemlji u napredovanju. U međuvremenu,
nakon bezuspješnih pregovora i ultimatuma  upućenih Njemačkoj da prekine operacije i da se
povuče   iz   Poljske,   Velika   Britanija   i   Francuska   su   3.   septembra   1939.   godine   objavile   rat
Njemačkoj.   To   je   označilo   početak   Drugog   svjetskog   rata.   Međutim,   ni   Velika   Britanija   ni
Francuska nisu bile spremne za rat.  Mobilizacija nije bila završena, jedinice nisu bile na ratnim

C. L. Sulzberger i urednici American Heritage,

Drugi svjetski rat

. IKP Mladost, Zagreb, 1971. god.; str. 57

1717

Fal Vajs - šifrovani naziv njemačkog operativnog plana za agresiju na Poljsku. Hitler je 3. aprila 1939. izdao

direktivu za izradu ovog plana. Poslje razrade i dopune u Vrhovnoj komandi oružani snaga, Hitler je potpisao
definitivnu verziju 31. avgusta 1939. godine pod nazivom Direktiva br. 1 (

Vojna enciklopedija

, knjiga II. Redakcija

Vojne enciklopedije, Beograd, 1959. god.; str.740)

1818

Njemačko ratno vazduhoplovstvo