SADRŽAJ:

1. UVOD ........................................................................................................................................ 1

2. KOEFICIJENT APSORPCIJE ………...............…................................................................... 2

   

   2.1.

 

Apsorpcija prostorije ......................................................................................................... 3

      2.2. Vreme reverberacije .......................................................................................................... 3

      2.3. Apsorberi zvuka ................................................................................................................ 4

3. STATISTIČKA TEORIJA ZVUČNOG POLJA ....................................................................... 5

4.

 

GEOMETRIJSKI OBLIK PROSTORIJE ................................................................................. 6

5. ZVUČNA IZOLACIJA ............................................................................................................. 7

6. KOMUNALNA BUKA ............................................................................................................. 9

7. ZAKLJUČAK …………………………………...................................................................... 10

LITERATURA ……………………………………………...........................…......................... 11

Seminarski rad – Buka u zatvorenom prostoru

Bogdan Mihić                                                                                                                                                               1

1. UVOD

Sa   porastom   stanovništva   i   prenaseljenošću   gradova,   brzim   tempom   industrijskog   razvoja   i 
stvaranjem velikih industrijskih centara, modernizacijom i automatizacijom životnih uslova i 
usluga, ljudi se iz dana u dan sve više suočavaju sa problemima buke. Na savremenog čoveka, 
koji živi u urbanim sredinama, više činilaca negativno utiče. Komunalne službe, saobraćaj i 
koncentracija industrije, iako olakšavaju način života i podižu opšti standard ljudi, donose i 
specifične probleme. Veoma intezivno se proučava buka i njeno štetno dejstvo na čoveka, tako 
da su se poslednjih godina pokazali i rezultati ovakvih istraživanja. Tokom poslednje dve-tri 
decenije   publikovane   su   brojne   knjige   i   brošure,   štampano   je   mnogo   članaka   i   prikaza   o 
delovanju buke i zaštiti od nje, dok je na međunarodnom nivou doneto niz propisa, standarda i 
preporuka u kojima se tretiraju problemi buke.

Još su naši preci znali za prirodne izvore buke (grmljavina, zemljotres, šum vetra, šummora, šum 
reke   ili   vodopada...),   ali   su   bili   mnogo   manje   izloženi   buci   nego   što   smo   midanas.   Pored 
prirodnih izvora buke, mi smo u svakodnevnom životu gotovo neprestanoizloženi   buci   manjeg 
ili     većeg   intenziteta   (razglas,     zvučnici,     radne     mašine,   motornavozila, avio-saobraćaj, 
građevinske mašine, kuhinjski aparati, dizalice, liftovi...)

Buka predstavlja svaku nepoželjnu zvučnu pojavu koja izaziva neprijatan subjektivni osećaj kod 
čoveka. Osnovne fizičke karakteristike zvuka jesu frekvenca koja se izražava u hercima ( Hz ) i 
intenzitet. Čovečje uho je osetljivo za zvučne talase čija je frekvencija između 16 i 20 000 Hz, 
što predstavlja područje čujnosti koja je maksimalna između 500 i 4 000 Hz. Zvučni talasi čija je 
frekvencija ispod 16 Hz pripadaju području infrazvuka, a iznad 20 000 Hz oblasti ultrazvuka.

Bel i decibel predstavljaju logaritamske, senzorske jedinice nivoa intenziteta zvuka. Osim ove 
senzoričke jedinice, postoji i jedinica glasnosti zvuka koja se naziva fon ( zvuk intenziteta 1 dB i 
frekvence 1 000 Hz ).

Postoje tri glavna izvora buke: saobraćaj, životna delatnost stanovnika i industrija. Najvažniji 
izvor buke u gradovima je saobraćaj sa učešćem od 80 %. Buku koja je u vezi sa delatnošću 
stanovnika čine: glasan govor na ulici i u stanovima, rad mašina u domaćinstvu, radio i TV 
aparati, igra dece, lavež psa. Izvori buke u industriji su razne mašine, prese, parni čekići.

background image

Seminarski rad – Buka u zatvorenom prostoru

Bogdan Mihić                                                                                                                                                               3

2.1. Apsorpcija prostorije

Među osnovne veličine, karakteristične za svaku prostoriju, spada apsorpcija zvuka. U realnim 
uslovima slabljenje zvuka usled prostiranja kroz vazduh u prostoriji je relativno malo u odnosu 
na apsorpciju zvuka do koje dolazi zbog refleksije zvučnih talasa. Slabljenje u vazduhu može biti 
nešto više izraženo u velikim salama (sportske i druge hale), gde je i put zvučnih talasa između 
dve   refleksije   produžen.   Pri   svakoj   refleksiji   zvučnog   talasa,   deo   akustičke   energije   će   biti 
apsorbovan, a deo će se vratiti u salu.

Praktično, u salama u kojima su sva mesta popunjena, apsorpcija posetilaca je veća, pa i znatno 
veća, od apsorpcije prazne sale. Pored toga broj posetilaca dosta menja apsorpciju zvuka u sali, 
tako da uopšte nije svejedno da li u sali koja ima 1000 mesta, prisustvuje 100 ljudi ili su sve 
stolice popunjene. Problem se svodi na to da od broja posetilaca zavise i akustički uslovi u sali. 
Ovaj   problem   se   dosta   uspešno   rešava   pogodnom   konstrukcijom   stolica.   Naime,   bogato 
tapacirane stolice imaju apsorpciju skoro istu kao i u slučaju kada u njima sedi čovek. Izborom 
odgovarajućih   stolica   neće   doći   do   značajnije   promene   apsorpcije   u   sali   bez   obzira   koliko 
posetilaca je prisutno. Dobar primer za to je sala Centra »Sava« u Beogradu kojoj su postavljene 
stolice, čija apsorpcija ispunjava navedeni uslov. Što je više ljudi u sali to će i njihov uticaj na 
apsorpciju zvuka biti veći. 

2.2. Vreme reverberacije

Pre   oko   stotinak   godina   američki   fizičar   Sabin   uveo   je   pojam   vremena   reverberacije.   Ova 
veličina   je   vremenom   postala   osnovni   kriterijum   prema   kome   se   ocenjuje   akustički   kvalitet 
sala.Vreme reverberacije je, po definiciji, ono vreme koje je potrebno da intenzitet zvuka (J) u 
prostoriji opadne na svoj milioniti deo. To znači da se po prestanku rada zvučnog izvora u sali, 
intenzitet zvuka smanjuje i mogućno je izmeriti vreme za koje će oslabiti 10-6 puta.

 

Ako se 

promena intenziteta zvuka izrazi preko logaritamske jedinice koja nosi oznaku dB (decibel), 
onda govorimo o promeni nivoa intenziteta i tada vremenu reverberacije odgovara smanjenje 
nivoa za 60 dB.

Uslovi primene (korišćenja) Sabinovog obrasca dosta su precizno predviđeni. Naime, Sabinov 
obrazac   ne   važi   u   svim   slučajevima.   Primena   Sabinovog   obrasca   je   moguća   u   sledećim 
situacijama: 

a) kada su dimenzije prostorija relativno velike u odnosu na talasnu dužinu zvuka, 

što   znači   da   u   prostorijama   male   zapremine   Sabinov   obrazac   ne   važi 
(automobilske kabine, telefonske govornice i sl.), 

b) kada u prostoriji vlada homogeno zvučno polje, i 
c) kada je srednji koeficijent apsorpcije u prostoriji 0,3 i manji.

Za prostorije koje ne ispunjavaju navedene uslove postoje drugi obrasci (Ajringov, na primer), 
koji   zadovoljavaju   i   omogućuju   korektno   proračunavanje   vremena   reverberacije.

 

Prema 

Sabinovorn obrascu vreme reverberacije će se smanjivati ukoliko apsorpcija zvuka u sali raste.

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti