Carina i carinski sistemi
VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
BLACE
Seminarski rad
iz
predmeta
PRAKTIČNA NASTAVA
Tema: Carina i carinski sistemi
Mentor: Stefan Milanović
student: Filip Marković 98/15 P
Jagodina, mart 2018. godine
SADRŽAJ
UVOD..............................................................................................................................................1
1.RAZVOJ CARINA I CARINSKIH SISTEMA.......................................................................2-5
1.1Carinski sistemi...........................................................................................................3-5
2.ELEMENTI I PODELA CARINA............................................................................................5-8
2.1Podela carina................................................................................................................6-8
3.ELEKTRONSKA CARINA....................................................................................................8-10
4.UPRAVA CARINE....................................................................................................................10
5.CARINSKI SISTEM EVROPSKE UNIJE...........................................................................10-12
6.CARINSKI SISTEM SRBIJE...............................................................................................12-13
7.CARINSKE PROCEDURE.................................................................................................13-14
8.CARINSKI DOKUMENTI...................................................................................................15-18
9.ZAKLJUČAK.............................................................................................................................19
10.LITERATURA.........................................................................................................................20

1.RAZVOJ CARINA I CARINSKI SISTEMI
Pri razmatranju indirektnih poreza, svakako ne treba izgubiti iz vida carine, buduci da ova
kategorija prihoda po svojim osnovnim karakteristikama predstavlja indirektne poreze. Carine
su
javne dažbine, koje država naplacuje prilikom prelaska robe preko državne granice od
vlasnika robe i to u domacoj valuti.
S obzirom na ulogu, ciljeve kao i tehniku obracuna carine
se dele u nekoliko kategorija. Tako, prema pravcu kretanja robnog prometa treba razlikovati
sledece kategorije carina: uvozne, izvozne i tranzitne carine. Uvozne predstavljaju najvažniju
kategoriju carina, buduci da se placanje carina na izvoz praktikuje samo u posebnim slucajevima.
Tranzitne carine predstavljaju istorijsku kategoriju, jer se još od Barselonske konferencije
1921.godine ne primenjuju.
Jedini instrument u odvijanju robne razmene sa svetom, koji se priznaje kao moguca zaštita
domace proizvodnje od negativnog uticaja svetskog tržišta, je carina. Polazeci od toga da je
carina nastala kao iskljucivo fiskalni instrument na uvoz, provoz i izvoz robe, došlo se do toga da
carina postaje osnovna mera zaštite domace proizvodnje.Carina je dažbina koja se naplacuje na
stranu robu koja se uvozi na carinsko podrucje odredene zemlje ili se sa tog podrucja izvozi. To
je iznos davanja uvoznika robe u domacoj valuti po osnovu uvoza odnosno prelaska robe preko
carinske linije jedne države, odnosno prelaska preko granice. Carina je u principu trošak
poslovanja uvoznika, mada se najcešce prevaljuje, prilikom kalkulacija cene, na potrošaca.
Karakteristike carine su sledece :
1.
carina
je dažbina;
2.
carina
je po pravilu trošak uvoznika;
3.
carina
je državni prihod (fiskus) koji naplacuje država;
4.
carina
može biti instrument zaštite domace proizvodnje.
.
Dragišić, D., Ilić, B., Medojević, B., Pavlović, M., (2004), Osnovi ekonomije, Beograd: Ekonomski fakultet, str 158
Todorovic Tomislav i grupa autora, (2008) Porezi, carine i druge dažbine, Beograd, str 170
Savremeni carinski sistemi poznaju uglavnom uvozne i izvozne carine. Carine su sve do pojave
razvijenog kapitalizma imale dominantno fiskalni karakter i predstavljale znacajan izvorni prihod
države.
Medjutim, na visokom nivou razvoja medjunarodne podele rada, kada je bespoštedna
konkurencija neposredno stvarala uslove za polarizaciju svetskih ekonomskih tokova na
razvijene i manje razvijene, carina je dobila izuzetno važnu funkciju zaštite domace proizvodnje.
Savremena ekonomska istorija sveta je ne samosaznanjem, vec i neposrednim uticajem carine
kao glavnog instrumenta za zaštitu nacionalnog ekonomskog prostora. Dinamican razvoj
proizvodnih snaga u kapitalizmu i nastanak savremeno organizovanih država doveo je do
promene funkcije carine.
Povremene ekonomske krize u ciklicnom kretanju proizvodnih snaga i njihov uticaj na
medjunarodne tokove robe doprinele su da carine postanu dominantan i najznacajniji instrument
kojim se obezbedjuje zaštita domace proizvodnje. Tako carina, od iskljucivo fiskalnog karaktera,
dobija karakter znacajnog instrumenta privredne politike koji obezbedjuje razvoj proizvodnih
grana, dugorocno povecava efikasnost nacionalne proizvodnje i doprinosi obezbedenju
dinamicnog razvoja zemlje.
1.1Carinski sistemi
Carinski sistem je segment pravnog sistema jedne zemlje . Kao integralni deo privrednog sistema
uopšte, on definiše pravila po kojima se moraju vladati domaća pravna i fizička lica koja
uspostavljaju ekonomske odnose sa inostranstvom u oblasti carinske zaštite domaće proizvodnje.
Kako su konkretni poslovi izvoza i uvoza roba i usluga dvostrani odnosi između domaćih i
stranih pravnih i fizičkih lica, to se propisi iz oblasti carinskog sistema odnose na postupak i
obavezno pravno ponašanje i stranih pravnih i fizičkih lica.
Carinski sistem se zasniva na carinskom suverenitetu kao neprikosnovenom pravu jedne
samostalne, suverene države. Njeno je autonomno pravo da reguliše sistem carinske zaštite
domaćeg ekonomskog prostora. Svoj suverenitet država ostvaruje donošenjem određenih zakona

Mada države svoje carinske sisteme uredjuju autonomno, snagom svog carinskog suvereniteta,
oni ipak uglavnom nisu potpuno autonomni, već su prožeti nizom medjunarodnih propisa, što je
korisno, jer unificiranje nekih rešenja u carinskim sistemima više država dovodi do efikasnijeg i
bržeg sprovodjenja carinskog postupka.
Osnovne vrste carinskih sistema su:
a)
Autonomni carinski sistem
– podrazumeva regulisanje osnovnih instituta iz oblasti carina bez
ikakvog inkorporiranja medjunarodnih konvencija u carinski sistem te države. Takvih država
danas gotovo da nema, čak su i države koje su ranije bile zatvorene i izolovane (Kina, Kuba i dr.)
sada otvorene.
b)
Kombinovani carinski sistem
– carinski sistem koji, pored niza autonomnih rešenja, u sebi
sadrži i niz medjunarodnih pravnih rešenja.
2.ELEMENTI I PODELA CARINA
Budući da je carina u suštini vrsta poreza, i kod nje se primenjuju brojni termini. Kao
najznačajniji se navode sledeći:
1.
Carinska deklaracija
- pismena prijava carinskog obveznika u koju se unose
svi podaci neophodni za carinjenje (naziv robe, vrednost robe, količina robe i slično). Sastavlja
se na propisanom obrascu, a istinitost podataka potvrđuje se potpisom;
2.
Carinski organi
- posebni finansijski organi državne uprave čija je nadležnost
da vrše nadzor nad uvozom, izvozom i tranzitom robe preko carinskog područja,te obavljaju
carinjenja i deviznu kontrolu na granici carinskog područja;
3.
Carinska ležarina
- naknada koja se plaća za smeštaj robe u carinska skladišta;
4.
Skladišni depozit
- deponovani novac putnika kod carinskih organa ili pri ulasku ili pri
izlasku iz zemlje;
Todorovic Tomislav i grupa autora, (2008) Porezi, carine i druge dažbine, Beograd, str 205-206
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti