2

1. UVOD

Carinski   sistem   je   segment   pravnog   sistema   jedne   zemlje.   Kao   integralni   deo 

privrednog sistema uopšte, on definiše pravila po kojima se moraju vladati domaća 

pravna i fizička lica koja uspostavljaju ekonomske odnose sa inostranstvom u oblasti 

carinske zaštite domaće proizvodnje. Kako su konkretni poslovi izvoza i uvoza roba i 

usluga dvostrani odnosi između domaćih i stranih pravnih i fizičkih lica, to se propisi 

iz oblasti carinskog sistema odnose na postupak i obavezno pravno ponašanje i stranih 

pravnih i fizičkih lica.

Carinski sistem se zasniva na carinskom suverenitetu kao neprikosnovenom pravu 

jedne   samostalne,   suverene   države.   Njeno   je   autonomno   pravo   da   reguliše   sistem 

carinske   zaštite   domaćeg   ekonomskog   prostora.   Svoj   suverenitet   država   ostvaruje 

donošenjem određenih zakona i propisa iz oblasti carinskog sistema kao formalno 

pravne akte koji se moraju sprovoditi po ceni preduzimanja i represivnih mera od 

strane države.

Carinski sistem je inače nezaobilazan izraz u mnogobrojnim projektima dugoročnog 

ekonomskog razvoja, zatim studijama, analizama i drugim stručnim publikacijama 

koje tretiraju područje spoljno-trgovinskog poslovanja određene zemlje.

Neki autori shvatajući carinski sistem kao način na koji su regulisani carina, carinska 

obaveza,   carinska  roba,   carinski  nadzor,   carinsko   područje,   carinska  tarifa   i  drugi 

instituti   i   carinski   instrumenti,   carinski   sistem   definišu   kao   "jedinstvo   instituta   iz 

oblasti carinske politike, carinskog nadzora i carinjenja robe, koji se primenjuju na 

jednom carinskom području, bez obzira da li su ovi sadržani u propisima donetim 

autonomnim  putem   ili   su   predviđeni   međunarodnim   konvencijama   i   sporazumima 

koje je odnosna zemlja ratifikovala.

Iako je ova definicija carinskog sistema bliža adekvatnoj formulaciji, ipak je ona izraz 

vremena,   uslova   i   stepena   ekonomskog   razvoja   naše   zemlje,   kao   i   nivoa 

organizovanosti i karakteristike razvoja svetskog tržišta, kao ekonomskog okruženja.

background image

4

karakteristike i osporavaju carinu, dok drugi u carinama vide značajan instrument za 

realizaciju brojnih ekonomskih i finansijskih ciljeva.

Oni koji osporavaju carine mišljenja su da:

1) Carine ograničavaju razvoj međunarodne trgovine,

2) Carine usporavaju rast produktivnosti rada, razvoj tehnike i tehnologije itd;

3) Carine vode odražavanju visokih troškova proizvodnje,

4) Carine   su   nepravedne   jer   one   realno   teže   pogađaju   siromašnije   slojeve 

stanovništva nego bogatije itd.

Zastupnici drugog mišljenja koje opravdava carinu navode sledeće:

1) Carine su jedno od efikasnih sredstava za zaštitu i potpomaganje nacionalne 

ekonomije;

2) Carinama se efikasno može uticati na odnose sa drugim zemljama;

3) Carinom se može relativno uspešno braniti ekonomska samostalnost zemlje,

4) Carinama   se   relativno   brzo,   jeftino   i   lako   dolazi   do   novca   za   finansiranje 

državnih potreba i

5) Carinom se može vršiti relativno efikasan uticaj na domaće proizvođače, na 

rast ili pad cena itd.

3. VRSTE CARINA

U finansijskoj literaturi i praksi postoje više kriterijuma za podelu carina. Danas se 

najčešće koristi podela carina na:

1) Carine prema pravcu kretanja robe;

2) Carine prema načinu obračunavanja;

3) Carine prema načinu uvođenja;

4) Carine prema visini opterećenja iz određene destinacije;

5) Carine prema osnovnoj ekonomskoj funkciji.

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti