UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA LUKA
Fakultet primjenjene ekonomije
SEMINARSKI RAD
Predmet: Medjunarodno poslovanje i internacionalni menadzment
Tema: CARINE
Mentor:
Student:
Prof.dr Pajo Panic
Milica Lopandic
Br.indeksa: III-1782/13
Bijeljina, decembar 2013.
1
SADRZAJ:
1. UVOD
……………………………………………………………………….. str. 3
2. POJAM I ZNACAJ CARINA
....................................................................... str. 4
3. ELEMENTI CARINE
………………………………………………………str. 5
4. VRSTE CARINA
…………………………………………………………….str.7
5. OBAVEZA PLACANJA CARINA
.............................................................str. 11
6. DOKUMENTA KOJA PRATE CARINSKU ROBU
……………………str.12
7. ULOGA CARINA U PORESKOM I PRIVREDNOM SISTEMU
……..str.14
8. CARINSKA POLITIKA BOSNE I HERCEGOVINE
………………….str.15
9. ZAKLJUCAK
………………………………………………………………str.17
10. LITERATURA
……………………………………………………………..str.18
2
2. POJAM I ZNACAJ CARINE
Carina je odredjen iznos u domaćoj valuti koju vlasnik robe plaća državi prilikom
prelaska robe preko državne granice. Ona predstavlja najstarije i najprihvatljivije sredstva
spoljnotrgovinskog politike. Naziv carina se koristi za vrstu posrednog poreza koji se
naplaćuje u spoljnotrgovinskom prometu. Carine predstavljaju za duže vrijeme
nepromjenjiv instrument spoljnotrgovinske politike. To znači da se carine ne mogu brzo
mjenjati i bez odgovarajuće zakonodavne, u pravilu vremenski dugačke procedure.
U modernom smislu, carina se smatra dažbinom (posrednim porezom) koji se
naplaćuje, najčešće, na uvoznu robu u vidu odredjenog iznosa, a po utvrdjenim carinskim
stopama u Carinskoj tarifi, bilo u cilju zaštite domaće privrede, fiskalnih, socijalnih i
drugih razloga. Kod nekih zemalja postoji i carina koja se naplaćuje na robu koja se
izvozi iz zemlje i to najčešće, iz socijalnih razloga. Na primer, naplatu ovakve carine u
Indiji koja je uvedena na žitarice i neke druge prehrambene artikle, kako bi se sprečio
izvoz istih roba. Na taj način, omogućava se putem ove carine zadržavanje istih roba na
indijskom tržištu, u cilju prehranjivanja domaćeg stanovništva. Iz tih razloga, ovakve
izvozne carine, nazivaju se i socijalnim carinama.
Savremena carina ima ulogu prije svega da zaštiti domaću proizvodnju i da joj
omogući adekvatniji i uspješniji razvoj. Ovo je iz razloga, što se sa naplatom carine na
robu koja se uvozi u carinsko područje jedne države smanjuje njena pretjerana
konkurencija na tržištu zemlje uvoza. Domaći kupac je motivisan, vrlo često, da se
opredjeljuje za kupovinu domaće robe, pod uslovom da je ista približnog kvaliteta ili čak
i malo lošija od inostrane uvozne robe, na koju je naplaćena carina. Ovo i zbog činjenice,
da je domaća roba ne samo što je jeftinija u odnosu na inostranu, nego i iz razloga što je
često za nju obezbedjen adekvatniji i brži servis, a nekada i kupovina na kredit.
Carina pored tog primarnog dejstva, ima i sekundarnu ulogu, tj. da se ne može
zanemariti ni njen fiskalni efekat – da ona predstavlja i značajan izvor prihoda država i
njenog budžeta. U ranijim periodima, ovaj je odnos bio obrnut, pa je primarna uloga
carina bila fiskalna, a sekundarna zaštita domaće proizvodnje. To se, medjutim, može reći
i danas za niz država, azijskog i afričkog kontinenta, kod kojih su stope u carinskoj tarifi
enormno visoke i kreću se u rasponima od 150% - 300% (primer, Sudan, Arapska
Republika Sirija, Maroko i neke druge), pa čak i kod nekih država američkog kontinenta
(Brazil, Peru, Kolumbija, Bolivija) gdje uvozne carinske stope prelaze procenat od 100%.
4
.
3
.
ELEMENTI CARINE
Sa obzirom da je carina u suštini vrsta poreza, i kod nje se koriste brojni termini i
izrazi kao što su: carinski obveznik, carinska osnovica i dr.
Carinski obveznik
je lice koje unosi robu u carinsko područje ili iznosi iz
carinskog područja određene države, lice na koje glasi prevozna isprava i lice na koje se
prenosi pravo iz prevozne isprave.
Carinskom robom
smatraju se sve stvari koje se u carinsko područje uvoze,
odnosno unose ili primaju i koje se iz istog područja izvoze, iznose ili šalju, ili se preko
tog područja prevoze.
Carinsku osnovicu
predstavlja vrijednost robe. Kod uvoza robe, carinsku
osnovicu predstavlja ugovorena vrijednost robe uvećena za sve troškove do granice
uvoznika, a za robu koja se izvozi, osnovicu predstavlja fakturisana vrijednost robe
franco granica izvoznika. Carina se obračunava i naplaćuje u procentu u iznosu od
vrijednosti robe (carinska osnovica) predviđene carinskom tarifom. U carinskoj tarifi
utvrđeni su modaliteti carinskog opterećenja uvozne robe.
Carinsku osnovicu
na koju se primjenjuju stope carine iz carinske tarife i drugi
instrumenti ne čini samo vrijednost robe, već i drugi troškovi, i to:
1.
troškovi prevoza,
2.
troškovi osiguranja,
3.
troškovi utovara, istovara i pretovara,
4.
provizije posrednika i dr.
Carinska tarifa
je osnovni instrument carinske politike. Carinska tarifa zajedno sa
Carinskim zakonom predstavlja cjelinu carinskog sistema zaštite. Vrsta i visina carinskog
opterećenja regulisana je carinskom tarifom zemlje uvoza.
Carinska tarifa
pretstavlja
sistemski pregled roba po usvojenoj carinskoj nomenklaturi sa određenim carinskim
stopama. U njoj je, dakle, predviđena osnovica za odmjeravanje carine i stopa po kojoj se
vrši obracun carine.
Riječ tarifa je arapskog porekla i znači “cjenovnik”. Termin “tarifa” koristi se kao
izraz određenih cjenovnih vrednosti u mnogim obastima kao što su:
a) transportne usluge,
b) naplatna taksa od strane državnih organa,
c) naplata raznih usluga,
d) naplata raznih dažbina.
5
