UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE
SEMINARSKI RAD IZ
ŠPEDITERSKOG POSLOVANJA
Tema:
Carinjenje i carinski postupak
Studenti: Profesor:
V.prof.dr.Alija Behmen
Viša asistentica:
mr.Azra Ferizović
Sarajevo,oktobar 2009.
2. Carinjenje robe
Carinjenje robe je jedan veoma složen proces koji se obavlja prilikom svakog uvoza
ili izvoza neke robe koja ima neku određenu vrijednost. Carinjenje obavljaju carinske
službe u carinskom sistemu. Obavljanje carinskih poslova zahtijeva stručnost i
pouzdanost carinskih službenika, kako bi se carinski poslovi obavili brzo i efikasno.
Carinjenje se obavlja na osnovu CARINSKE DEKLARACIJE (radnja ili isprava kojom
osoba u propisanu obliku i na propisan način zahtijeva da se roba stavi u neki od
carinskih postupaka) koja se popunjava na propisanom formularu. Carina predstavlja
svojevrstan porez države na neku uvezenu robu i veoma je važna u vanjskotrgovinskoj
razmjeni.
1
Carine i carinski sistem svake države, pa i Bosne i Hercegovine, imaju veliki značaj
pri otvorenoj međunarodnoj robnoj razmjeni, koja se sa pravom očekuje za našu zemlju,
nakon pristupanja CEFTi i približavanja zemlje EU. Iz tih razloga, a posebno iz razloga
bržeg uključivanja naše privrede u međunarodne robne tokove, bitno je da carina i
carinski sistem naše zemlje, budu savremeni sa nizom usvojenih međunarodnih rješenja
koje imaju razvijene države. Vođenje zaštitne carinske politike i njena konkretizacija u
Carinskoj tarifi svake zemlje je vrlo osjetljivo pitanje i ljudi koji vode carinsku politiku
moraju biti posebno obazrivi pri konkretizaciji zaštitne carinske politike u carinskim
tarifama. Ta obazrivost bi se ogledala, prije svega. u tome da zacrtana carinska politika u
carinskim tarifama ne smije da bude ni suviše visoka - da sprečava uvoz roba, putem
zacrtanih visokih carinskih stopa, kao ni obrnuto, da carinske stope budu suviše niske i da
se suviše liberalizuje uvoz, ne vodeći računa pri tome o razvoju domaće proizvodnje.
Rješenja treba tražiti kroz jedan srednji pristup, da carine budu u pogledu svoga nivoa
realno odmjerene, tj. da ne budu ni pretjerano visoke, ni pretjerano niske, tj. da budu tako
postavljene da omogućavaju razumnu konkurenciju i razuman uvoz inostranih roba.
Carine naše zemlje, ne smiju biti barijera otvorenim robnim razmjenama sa
inostranstvom, niti uvozu, jer se radi i o zavisno uvoznoj privredi (pa se ni izvoz ne može
ostvariti bez neophodnog uvoza, posebno reprodukcionog materijala i sirovina, što će
omogućiti proizvodnju roba za izvoz), već naprotiv, one moraju biti u funkciji takvih
robnih razmjena. S druge strane, carine ne mogu biti zabrana uvozu iz inostranstva, jer
autarhična i zatvorena privreda jedne države, pa čak i onih razvijenijih država, nije
poželjna i ekonomski opravdana. Stoga carina, u svakom carinskom sistemu, pogotovu
kod mladih privreda u razvoju, mora da omogući i razuman uvoz, ali da i instrumenti
carina i instituti carinskog sistema omoguće i pospješe izvozne tokove privreda u
tranziciji i razvoju. To se, uostalom, sa pravom, očekuje i od naših carina i carinskog
sistema Bosne i Hercegovine.
Carine možemo podjeliti prema pet (5) kriterija :
1) s obzirom na pravac kretanja
1.uvozne 2.izvozne 3.tranzitne
2) s obzirom na cilj uvođenja
1.financijske (fiskalne)
1
www.scribd.com
3
→ glavni cilj je prikupiti sredstva za podmirenje javnih rashoda.2.
2.ekonomske (zaštitne)
→ cilj je zaštiti domaće gospodarstvo, domaće proizvođače.
3.represivne (returzivne)
→ one su protumjera na štetnu mjere neke druge države.
3) s obzirom na način određivanja carinske obveze
1.vrijednosne (ad valorem)
→ obveza se utvrđuje u postotku od vrijednosti robe.
2.specifične
→ obveza se utvrđuje po mjernim jedinicama.
4)s obzirom na način uvođenja carine
1.ugovorne
→ u dogovoru sa nekom zemljom (npr. bilateralni dogovor o uvođenju smanjenje
carinske stope na određeni proizvod iz druge zemlje).
2.autonomne
→ država uvodi carine po svojoj vlastitoj odluci.
5)s obzirom na visinu opterećenja
1.preferencijalne
→ kad se koristi niža stopa od opće.
2.diferencijalne
→ kad se primjenjuje najviša stopa.
2
Mjesto carinjenja određuje špediter ako ga nije odredio nalogodavac, ili ako nije
propisima određeno. Kada zbog određivanja nepogodnog mjesta izvršenja carinskih
radnji nastanu štetne posljedice, pravilo je da ih snosi ona osoba koja je takvo mjesto
odredila, ako je zakonom određeno takvo mjesto, posljedice treba snositi nalogodavac.
Carinjenje se u pravilu vrši kod carinarnice kojoj je roba prijavljna za carinjenje. Postoji
zakonska mogućnost da se u pojedinim slučajevima isključe neke granične carinarnice
kod kojih se ne može cariniti. Carinjenje robe, kao najvažniji institut carinskog sistema,
predstavlja samu suštinu carinskog postupka. Da bi se tačno regulisali odnosi podnosioca
carinske deklaracije kao stranke u postupku i carinarnice kao organa koji sprovodi
postupak, odgovarajućim odredbama
carinskog zakona
i
pratećim propisima donijetim na
osnovu tog Zakona
definisane su faze postupka carinjenja i detaljno propisan i razrađen
redoslijed radnji, obaveza i prava učesnika u carinskom postupku. U carinskom postupku
utvrđuju se sve relevantne činjenice od značaja za pravilnu primjenu čitavog niza
instrumenata carinskog, spoljnotrgovinskog, deviznog i poreskog sistema.
Otuda, zbog značaja ovog pitanja carinsko zakonodavstvo materiji carinjenja robe
posvetilo je dosta pažnje i prostora sa precizno određenim pravilima postupanja.
2
www.scribd.com
4
