Celularne bežične mreže
Prenos podataka – Celularne beži
č
ne mreže
268
12. Celularne beži
č
ne mreže
Celularni radio je tehnika razvijena sa ciljem da se pove
ć
a kapacitet mobilnog radio telefonskog
servisa. Suština celularne mreže se sastoji u koriš
ć
enju ve
ć
eg broja predajnika male-snage, reda 100W ili
manje. S obzirom da je opseg pokrivanja ovih predajnika mali oblast (teritorija) se može podeliti na
ć
elije, pri
č
emu se svaki deo teritorije pokriva od strane jedne antene, tj. predajnika. Svakoj
ć
eliji se
dodeljuje odgovaraju
ć
i frekventni opseg. Sa aspekta servisa jedna
ć
elija se opslužuje od strane jedne
bazne stanice
. Baznu stanicu
č
ini po jedan predajnik, prijemnik i upravlja
č
ka jedinica. Sa ciljem da se
izbegnu interferencije i preslušavanja svakoj
ć
eliji se dodeljuje razli
č
ita frekvencija.
Ć
elije koje se nalaze
na dovoljnoj udaljenosti jedna od druge mogu da koriste isti frekventni opseg.
Prva odluka i zadatak projektanta kod projektovanja celularne mreže se odnosi na oblikovanje
forme
ć
elija koje pokrivaju odredjenu teritoriju. Matri
č
ne kvadratne
ć
elije, Slika 1 a), imaju verovatno
najjednostavniji oblik. Ipak ova geometrija nije idealna. Ako je širina
ć
elije
d
, tada
ć
elija ima 4 suseda na
rastojanju
d
, a 4 na rastojanju
d
2
. Kada se mobilni korisnik kre
ć
e prema granicama
ć
elije najbolje je
da sve susedne antene budu na ekvidistantnim rastojanjima. Sa ovakvim pristupom olakšava se tehnika
komutacije korisnika na susednu antenu, kao i izbor antene. Heksagonalni oblik obezbedjuje
ekvidistantne antene. Kao što se vidi sa slike 12.1 b) za radijus heksagona,
R
, rastojanje izmedju centra
ć
elije i centra susedne
ć
elije iznosi
R
3
d
=
.
d
d
’
R
a) kvadratni oblik
b) heksagonalni oblik
Slika 12.1 Celularna geometrija
12.1. Višestruko koriš
ć
enje frekvencija
Kod celularnog sistema svaka
ć
elija ima svoj bazni primopredajnik. Predajna snaga predajnika
pažljivo se kontroliše sa ciljem da za datu frekvenciju zra
č
enja obezbedi pouzdanu komunikaciju, ali uz
istovremeno ograni
č
enje snage zra
č
enja predajnika na toj frekvenciji kako ne bi došlo do smetnje u
prijemu usled zra
č
enja predajnika u susednim
ć
elijama. Cilj je da se u nekoj od susednih
ć
elija koristi ista
frekvencija
č
ime se obezbedjuje uslov da se na toj frekvenciji istovremeno obavlja ve
ć
i broj razgovora. U
praksi, u zavisnosti od o
č
ekivanog saobra
ć
aja svakoj
ć
eliji se dodeljuju od 10 do 50 frekvencija. To zna
č
i
da su razli
č
iti oblici višestrukog koriš
ć
enja frekvencija, u suštini, mogu
ć
i. Na Slici 12.2 prikazani su neki
Prenos podataka – Celularne beži
č
ne mreže
269
od njih. U principu, ako oblik
č
ine
N
ć
elija, a svakoj
ć
eliji se dodeli isti broj frekvencija, tada
ć
e svaka
ć
elija imati
k/N
frekvencija, gde je
k
ukupan broj frekvencija koje se dodeljuju sistemu. Parametri na
osnovu kojih se odredjuje višestruko koriš
ć
enje frekvencija su:
•
D
- minimalno rastojanje izmedju centara
ć
elija koje koriste isti frekventni opseg (nazivaju se
kokanali)
•
R
- radijus
ć
elije
•
d
- rastojanje izmedju centara susednih
ć
elija (
R
⋅
=
3
d
)
•
N
- broj
ć
elija u obliku koji se ponavlja (svaka
ć
elija u obliku ima jedinstven frekventni opseg)
koga nazivamo faktor višestrukog koriš
ć
enja (
reuse factor
)
1
2
3
4
4
2
3
1
2
4
1
3
2
3
1
4
4
2
3
1
1
2
3
4
3
2
1
4
2
3
7
1
5
4
6
2
3
7
1
5
4
6
2
3
7
1
5
4
6
2
3
7
1
5
4
6
2
3
7
1
5
4
6
2
3
7
1
5
4
6
2
3
7
1
5
4
6
a) šema ponovnog koriš
ć
enja frekvencije
b) šema ponovnog koriš
ć
enja frekvencije
za
N
= 4
za
N
= 7

Prenos podataka – Celularne beži
č
ne mreže
271
12.2. Pove
ć
anje kapaciteta
Vremenom, sve ve
ć
i broj pretplatnika koristi sistem. Pri ovakvom trendu porasta saobra
ć
aj može jednog
trenutka da postane tako gust da se dodje u situaciju kada ne postoji dovoljan broj frekvencija koje se
mogu dodeliti
ć
elijama. Da bi se uspešno izašlo na kraj sa ovakvom situacijom na raspolaganju su slede
ć
i
pristupi (rešenja):
a) Dodavanje novih kanala - obi
č
no kada se za dati region uvodi sistem ne iskoriš
ć
avaju se svi kanali.
Prema tome, sa porastom i proširenjem sistema uvode se oni kanali koji prvobitno nisu bili
iskoriš
ć
eni.
b) Pozajmljivanje
frekvencija - mogu
ć
e je pozajmiti frekvencije od susednih
ć
elija sa kojima može
do
ć
i do sudara (
congested cells
). Pozajmljivanje je obi
č
no dinami
č
ko.
c) Deoba
ć
elije - distribucija saobra
ć
aja i topografske osobine
ć
elije u najve
ć
em broju slu
č
ajeva nisu
uniformne, što nalaže potrebu za pove
ć
anjem kapaciteta. Rešenje je da se
ć
elije kod kojih postoji
jako izrazit saobra
ć
aj podele (vidi Sliku 12.3). Obi
č
no obim
ć
elije je od 6.5 do 13 km, dok su male
ć
elije obima 1.5 km. Koriš
ć
enje manjih
ć
elija nalaže smanjenje snage zra
č
enja. Kako se mobilni
korisnici premeštaju sa jednog mesta na drugo, oni prelaze iz jedne
ć
elije u drugu, a to zahteva
prenos poziva (signala) sa jedne bazne stanice na drugu. Ovaj proces se naziva
handoff
, a
č
eš
ć
i je
kako su
ć
elije manje.
Slika 12.3 Deoba
ć
elija
d) Sektorisane
ć
elije -
ć
eliju delimo na ve
ć
i broj sektora, pri
č
emu svakom sektoru se dodeljuje
odgovaraju
ć
i skup kanala. Standardno se koriste 3 do 6 sektora po
ć
eliji.
e) Mikro
ć
elije - sa smanjenjem obima
ć
elija antene se premeštaju sa vrha brda ili visokih zgrada na
manje zgrade pa se na taj na
č
in formiraju mikro
ć
elije. Smanjenjem obima
ć
elije smanjuje se i nivo
snage zra
č
enja predajnika. Mikro
ć
elije su korisne za pokrivanje ulica u velikim gradovima, duž
autoputeva, ili unutar velikih javnih zgrada. Na Slici 12.4 prikazani sui tipi
č
ni parametri na osnovu
kojih
ć
elije delimo na makro i mikro.
makro
ć
elija mikro
ć
elija
polupre
č
nik
ć
elije
1 – 20 km
0.1 – 1 km
predajna snaga
1 – 10 W
0.1 – 1W
prose
č
no rasejavanje kašnjenja
0.1 – 10
µ
s
10 – 100 ns
maksimalna bitska brzina
0.3 Mbps
1 Mbps
Slika 12.4 Tipi
č
ni parametri za makro i mikro
ć
elije
Prenos podataka – Celularne beži
č
ne mreže
272
12.3. Princip rada celularnih sistema
Na Slici 12.5 prikazani su glavni gradivni blokovi celularnih sistema. Otprilike na sredini svake
ć
elije locirana je bazna stanica (BS). Strukturu BS-a
č
ine antena, kontroler, i ve
ć
i broj primopredajnika
koji komuniciraju preko kanala dodeljenih toj
ć
eliji. Kontroler se koristi za upravljanje procesom poziva
izmedju mobilne jedinice i ostatka mreže. U datom trenutku, ve
ć
i broj mobilnih korisnika može biti
aktivan i da se kre
ć
e u okviru
ć
elije komuniciraju
ć
i, pri tome, sa BS-om. Svaka BS povezana je sa
mobilnim telekomunikacionim komutatorskim centrom (MTSO -
Mobile Telecommunications Switching
Office
). Jedan MTSO opslužuje ve
ć
i broj BS-ova. Obi
č
no veza izmedju BS-ova i MTSO-a je ži
č
ana, ali je
mogu
ć
a i beži
č
na. MTSO ima zadatak da ostvari povezivanje izmedju mobilnih jedinica. MTSO je,
takodje, povezan na javnu telefonsku, ili telekomunikacionu mrežu i ostvaruje vezu izmedju pretplatnika
fiksne i mobilne telefonije. Svakom pozivu MTSO dodeljuje govorni kanal, obavlja
handoff
, i nadgleda
pozive radi potrebe tarifiranja.
Veza izmedju mobilne jedinice i BS-a se uspostavlja po slede
ć
a dva tipa kanala:
a) Kontrolni
kanali- koriste se za razmenu informacija koja se odnosi na uspostavljanje i održavanje
veze kao i odredjivanje odnosa izmedju mobilne jedinice i najbliže BS.
b) Kanal za saobra
ć
aj - koristi se za prenos govora i podataka izmedju korisnika.
Prostorija
za
komutaciju
u
mobilnoj
telefoniji
Bazna primo-
predajna stanica
Bazna primo-
predajna stanica
Bazna primo-
predajna stanica
Javna telefonska
komutaciona
mreža
Slika 12.5 Blok šema celularnog sistema
Na Slici 12.6 prikazani su tipi
č
ni koraci izmedju dva mobilna korisnika kontrolisani od strane MTSO-a.
1. Inicijalizacija mobilne jedinice - kada se mobilna jedinica uklju
č
i ona analizira i bira najja
č
i
upravlja
č
ki kanal za potrebe uspostavljanja veze (
setup channel
), vidi Sliku 12.6a.
ć
elije na
razli
č
itim frekventnim opsezima repetitivno emituju svima (
broadcast
) informaciju o razli
č
itim
kanalima preko kojih se može uspostaviti veza. Prijemnik bira najja
č
i "
setup
" kanal i nadgleda taj
kanal. Efekat ove procedure je taj da mobilna jedinica automatski bira BS antenu one
ć
elije preko
koje
ć
e ona raditi. Nakon ovoga sledi
handshake
procedura izmedju mobilne jedinice i MTSO-a,
koja se ostvaruje preko BS u
ć
eliji.
Handshake
procedurom se identifikuje korisnik i registruje
njegova lokacija. Sve dok je mobilna jedinica uklju
č
ena procedura analize periodi
č
no se ponavlja.
Ako mobilna jedinica predje u novu
ć
eliju ona selektuje novu BS.
2. Poziv iniciran od strane mobilne jedinice- mobilna jedinica inicira poziv slanjem broja jedinice
koju poziva preko unapred selektovanog
setup
kanala (Slika 12.6b). Prijemnik u mobilnoj jedinici
prvo proverava da li je
setup
kanal u
idle
stanju ispitivanjem informacije u
forward
kanalu (kanal

Prenos podataka – Celularne beži
č
ne mreže
274
M
T
S
O
M
T
S
O
e) poziv u toku
f)
handoff
Slika 12.6 Primer realizacije poziva
Druge funkcije koje se obavljaju od strane sistema su:
7.
Call blocking
- ako su u toku poziva svi kanali predvidjeni za saobra
ć
aj prema najbližoj BS zauzeti
mobilna jedinica pokušava da uspostavi ponovo vezu, i nakon odredjenog broja neuspešnih poziva
vra
ć
a se ton o zauzetosti veze.
8.
Call termination
- kada jedan od korisnika prekine vezu MTSO se obaveštava o tome i oba kanala
kod BS-ova se oslobadjaju.
9.
Call drop
- u toku razgovora zbog interferencije ili slabog signala može do
ć
i do prekida veze. Ako
BS ne može da održi minimalni nivo signala za odredjeni vremenski period kanal prema korisniku
se prekida i o tome obaveštava MTSO.
10.
Calls to/from fixed and remote mobile subscriber
- MTSO obezbedjuje vezu prema telefonskoj
mreži sa javnom komutacijom. To zna
č
i da MTSO može da uspostavi vezu izmedju pretplatnika
povezanih na fiksnoj i mobilnoj mreži.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti