FAKULTET ZA POLITIČKE NAUKE
BANJA LUKA
S E M I N A R S K I R A D
PREDMET: UVOD U EKONOMIJU
TEMA: CIJENE
Mentor: Student:
BANJA LUKA, Februar 2008
SADRŽAJ:
1. Uvod……………………………………………………………………...3
2. Cijene u uslovima slobodne konkurencije…….………………………….4
3. Cijene u uslovima ograničene konkurencije………...................................8
4. Cijene u uslovima državnog intervencionizma...........................................9
5. Paritetne cijene….......................................................................................11
6. Dampingške cijene………….....................................................................13
7. Kalkulacija cijene…………………………...............................................13
8. Zaključak…………………………………………………………………14
9. Literatura…………………………………………………………………15
2
2. Cijene u uslovima slobodne konkurencije
Cijene koje se slobodno formiraju tj. isključivo pod uticajem ponude i potražnje i bez
intervencije makroekonomskog faktora su slobodne ili tržišne cijene. Tržišna cijena je
stvarna cijena odnosno cijena po kojoj se robe određene vrste prodaju na tržištu. Uslijed
djelovanja različitih tržišnih snaga , ponude i potražnje, tržišna cijena ne samo da oscilira
oko tržišne vrijednosti nego najčešće pokazuje znatnija odstupanja na gore ili dole. Kada
se ponuda i potražnja nalaze u ravnoteži, kada se podudaraju, onda je tržišna cijena
jednaka tržišnoj vrijednosti.
Slobodno formirana cijena pretpostavlja postojanje slobodnog tržišnog poretka,
savršene tržišne konkurencije, uravnotežene privredne strukture kao i usklađene globalne
i strukturne odnose između robnih i kupovnih fondova, lišene inflacionih tenzija.
Slobodno formirane cijene kao mikroekonomska kategorija javljaju se u više pojavnih
oblika:
- PROIZVOĐAČKA CIJENA (cijena koštanja) – je vrijednosni izraz individualnih
utrošaka svih faktora proizvodnje, kapitala i radne snage (amortizacija, materijalni i
nematerijalni troškovi, zarade, obaveze prema državi). To je cijena koštanja konkretnog
prizvoda odnosno usluge. Cijena koštanja predstavlja polaznu tačku u oblikovanju cijene
proizvoda i usluga sa kojom preduzeće izlazi na tržište. Na tržištu se formira tržišna ili
prodajna cijena koja može biti viša ili niža od cijene koštanja.
- PRODAJNA (TRŽIŠNA) CIJENA – vrijednost robe se ne može izraziti drugačije
nego preko prometne vrijednosti, odnosno preko tržišne cijene kao novčanog izraza
vrijednosti. Tržišna cijena je stvarna cijena, cijena po kojoj se robe određene vrste
prodaju na tržištu. Preko njih se učestvuje u raspodjeli na tržištu raspoloživog dohotka.
Razlika između proizvođačke i prodajne cijene je prvi i pravi pokazatelj uspješnosti u
poslovanju konkretnog privrednog subjekta. Viša prodajna cijena od prizvođačke cijene
je indikator poslovne uspješnosti odnosno ostvarivanje dobiti u poslovanju. Niža je,
suprotno tome, ostvarivanje gubitka u poslovanju. Struktura stvarne tržišne cijene sastoji
se od stvarne cijene koštanja uvećane za dobit, odnosno umanjene za gubitak, zavisno od
toga da li su individualni troškovi niži ili viši od nivoa troškova koje tržište priznaje.
- NABAVNA CIJENA – je tekuća tržišna cijena po kojoj privredni subjekat nabavlja
faktore proizvodnje na tržištu. Struktura te cijene sastoji se od vrijednosti nabavljene robe
iskazane u fakturi dobavljača uvećane za trškove nabavke i za troškove plaćene carine
ukoliko je roba iz uvoza.
- GROSISTIČKA CIJENA – je tržišna cijena po kojoj trgovina na veliko (grosista)
prodaje robu trgovini na malo. Strukturu ove cijene čini visina cijene robe nabavljena od
4
proizvođača, uvečana za troškove grosističke marže kojim se pokrivaju troškovi
poslovanja grosiste i osigurava odgovarajući profit.
- MALOPRODAJNA CIJENA – je tržišna cijena po kojoj trgovine na malo prodaju
robu krajnjim potrošačima, a naziva se i detaljistička cijena. Strukturu ove cijene čine
visina cijene robe nabavljene od prizvođača ili grosiste uvećana za troškove trgovine na
malo, porez na dodatu vrijednost i akcizu (za robe za koje se plaća). Troškovi trgovina na
malo pokrivaju se iz marže ili rabata.
Marža je razlika između vrijednosti robe utvrđene po maloprodajnim cijenama i
vrijednosti robe utvrđene po nabavnoj cijeni i najznačajniji je elemenat u strukturi
maloprodajne cijene. Od nje zavisi da li će cijena određenog proizvoda u finalnoj
potrošnji biti viša ili niža. Sredstva pribavljena na ovaj način koriste se dalje za pokriće
materijalnih troškova poslovanja, plaćanja zaposlenih i za razvoj.
Rabat je posebna vrsta razlike u cijeni, a primjenjuje se kod proizvoda kod kojih je
propisana maloprodajna cijena. Rabat se obračunava tako što se od prodajne vrijednosti
utvrđene po maloprodajnoj cijeni bez poreza na promet oduzme nabavna vrijednost
proizvoda. Po pravilu proizvođač odobrava rabat trgovcu na malo u cilju stimulisanja
prodaje svoje robe. U praksi se dešava i to da proizvođač određuje cijenu svojih prizvoda
u prodaji na malo i u tom slučaju trgovac dobija rabat od prizvođača na ime pokrića
troškova u prodaji na malo.
Porez na dodatu vrijednost i dodata vrijednost
Porez na dodatu vrijednost – PDV
(value added Tax – VAT) – predstavlja opšti
porez na potrošnju koji se plaća na isporuku dobara i pružanje usluga u svim fazama
prizvodnje i potrošnje, kao i na uvoz dobara. To je fiskalni fenomen, viešefazni porez na
promet prizvoda i usluga kojim se isključivo oporezuje finalna, krajnja potrošnja. PDV se
primjenjuje u 70% svjetske populacije, u preko 120 zemalja svijeta. Ovaj porez se plaća i
na uvezenu robu, a izvoznici roba imaju pravo na povrat poreza.
Dodata vrijednost
(value added) predstavlja razliku između bruto vrijednosti
proizvodnje i međufazne potrošnje, odnosno neto povećanje vrijednosti dobara i usluga iz
jedne u dugu fazu prizvodnog procesa. Jednostavnije rečeno, dodata vrijednost je zbir
prihoda od angažoivanih faktora prizvodnje, zarada i ostvarenih profita preduzeća.
-Bruto vrijednost proizvodnje – predstavlja zbir vrijednosti proizvodnje iz jedne u
drugu fazu proizvodnog procesa (tabela 2.1) i prema primjeru iz tabele iznosi
550
- Međufazna potrošnja – predstavlja zbir vrijednosti iste materijalne supstance koja se
u različitim oblicima promeće iz jedne u drugu fazu prizvodnje i vrijednosti koja se
dodaje iz jedne u drugu fazu proizvodnje (tabela 2.1) i prema primjeru iz tabele iznosi
400,
odnosno predstavlja zbir vrijednosti iste materijalne supstance koja se u različitim
5
