JU SŠC „ Vasilije Ostroški“ 

Maturski rad iz predmeta

- Monetarna ekonomija -

Tema:

Centralna banka BiH

Učenik:                                                              Profesor:

Milan Borovina                                                 Dragana Đerić

Sokolac, maj 2015

UVOD

Centralna banka je definisana kao emisiona ustanova monetarnog sistema, odgovorna za 

monetarnu politiku. Istorijski centralna banka i svi njeni poslovi su bili pod potpunom kontrolom 

države, ali u skladu s  neobileralnom ideologijom pojavila se tendencija davanja ovoj ustanovi 

sve veće i veće samostalnosti od države. Osnovni uspjeh ta ideologija uz punu podršku Svetske 

banke i Međunarodnog monetarnog fonda će ostvariti krajem 20 vijeka kada centralne banke u 

zapadnoj evropi (primjer: u Velikoj Britaniji tek 1997. godine) i SADu dobivaju samostalnost u 

odnosu na državni aparat.

Centralna banka može da obezbjedi ostvarivanje svojih funkcija uz pomoć instrumenata 

monetarno-kreditnog regulisanja, u koje spadaju: eskontna stopa, obavezna rezerva, utvrđivanje 

minimalne   rezerve   likvidnosti,   kupovina   i   prodaja   hartija   od   vrednosti,   učešće   u   deviznim 

transakcijama, ograničenje plasmana, i slično.

Uglavnom,   u   svim   zemljama   egzistira   samo   jedna   takva   banka.   Naprimjer 

BiH

 

Centralna banka Bosne i Hercegovine

, u 

EU

 

Evropska centralna banka

 (ECB). No negdje 

ih je više (kao naprimjer u 

SAD

-u ili 

Kanadi

), ali opet su sve te banke okupljene oko jedne 

centralne banke, a zajedno čine FED - sistem federalnih rezervi.

Povećanje   stope   obavezne   rezerve   CB   može   utjecati   na   smanjenje   količine   novca   u 

opticaju. Povećanje se naziva restrikcija a smanjenje stope ekspanzivna monetarna politika. Ovaj 

koncept se koristi od 

19. vijeka

 a do ukidanja 

zlatnog standarda

 kao pokriće obaveznih rezervi 

služilo je 

zlato

.

Centralna banka je javna ili kvazi javna agencija sa eksplicitnim zakonskim mandatom. 

Poseban zakon o centralnoj banci reguliše njenu organizaciju, upravljanje i poslovanje. Centralna 

banka, kao agencija države, ima značajnu funkciju javne kontrole i nadzora nad finansijskim 

sistemom i nad ponudom novca u ekonomiji. Ona ne radi direktno sa javnošću; prvenstveno je 

„banka   banaka“   posluje   sa   komercijalnim   bankama   i   dilerima   hartija   od   vrijednosti 

poravnavajući plaćanje među njima. Predstavlja klirinšku kuću za čekove koje izdaju deponenti 

banaka i vrši svoju funkciju u oblasti vođenja monetarne politike.

background image

kao sukcesor Deutche Reichsbank osnovane 1876. godine. Najstarija centralna banka je švedska 

Riksbank koja je osnovana 1668. godine. Osnivanje ostalih datira npr.: Bank of Japan, 1882. 

godine, Banca d'Italia, 1893. godine, Austrian National Bank, 1816. godine, Swiss National 

Bank,   1905.   godine,   američka   The   Federal   Reserve   1913.   Američka   Federal   Reserve   je   u 

vlasništvu banaka članica sistema koje su dijelom u privatnom vlasništvu, mada profiti, iznad 

statutom propisanih maksimuma, pripadaju državi kao što je slučaj i u većini drugih zemalja.

Centralna banka na tlu Srbije i Jugoslavije

Prvi zakon o novcu u Kneževini Srbiji je donesen 1873. godine, a novac štampan 1886. 

godine. Nakon „majske konferencije“ 1883. godine kada je odlučeno da se osnuje Narodna 

banka Srbije, u oktobru 1883. godine je upisano 38.051 akcija, dvostruko više nego što je bilo 

neophodno. U februaru 1894. godine je izabrana prva uprava Narodne banke da bi mjesec dana 

kasnije   Kraljevim   ukazom   bio   imenovan   prvi   guverner   privilegovane   Narodne   banke   Srbije 

Aleksa Spasić

. Banka je emitovala novčanice koje su imale 40% zlatno pokriće. Ispočetka se 

novčanice   banke   nisu   rado   primale   da   bi   poslije   1911.   godine,   zlato   donošeno   u   banku 

zamjenjivalo za novčanice. Banka je tokom Prvog svjetskog rata mijenjala lokacije (Kruševac, 

Niš, Solun i Marselj), ali bez obzira na to, odlično je funkcionisala. Od 1918. Narodna banka 

Srbije   je   prerasla   u   Narodnu   banku   Kraljevina   Srba   Hrvata   i   Slovenaca.   Drugi   svjetski   rat 

Kraljevina Jugoslavija je dočekala sa hroničnim trgovinskim i deviznim suficitom u posljednjoj 

predratnoj deceniji, uz značajno prisustvo stranog kapitala i efikasan devizni sistem. Rezultat 

toga je bio stalni rast deviznih rezervi, tako da je banka imala 71 tonu zlata u svojim trezoru. 

Dobar dio zlata banka je evakuisala tako da je ostalo samo oko 11 tona zlata u polugama. 

Okupacijom zemlje Narodna banka Jugoslavije je nastavila svoj rad u izbjeglištvu, dok su se u 

okupiranim   djelovima   zemlje   pojavile   monetarne   ustanove   (u   NDH   i   Srbiji).   Nakon   rata, 

komunistička vlast formira Narodnu banku Federativne Narodne Republike Jugoslavije, koja 

prolazi   kroz   više   faza   transformacije   koje   su   pratile   reformisanje   komandne   privrede   sve 

do“samoupravne privrede udruzenog rada“. U periodu od 1973. godine formira se specifičan 

sistem Narodne banke sa narodnim bankama republika i pokrajina. Dobijen je sistem u kome 

narodna banka nije više bila jedinstvena emisiona ustanova, već se preko nje vršilo usaglašavanje 

interesa republika, koje su skoro samostalno vodile monetarnu politiku, i odmjeravale snage 

političkih   establišmenata   u   republikama   i   pokrajinama.   Najzad   raspad   države   je   doveo   do 

formiranja centralnih banaka po bivsim republikama sada novim državama (Šević Ž. 1996, str. 7-

30).

Pored emisione, sljedeća važna funkcija centralne banke što se ona pojavljuje kao fiskalni 

agent države jer, i u sličaju da država ne polaže mnogo na izvlačenje profita iz poslovanja 

centralne banke, potrebna joj je institucija preko koje će obavljati svoje finansijske poslove. 

Centralna banka je depozitar države, odnodno državnog trezora koji svoje depozite drži kod nje. 

Ona   koordinira   dužničke   operacije   države   tokom   određenog   vremenskog   razdoblja   (fiskalne 

godine). Zato se centralna banka naziva i fiskalnim agentom.

1.1.2. Centralna banka kao banka banaka

Opravdanje   za   postojanje   centralnih   banaka   pripisuje   se   prisustvu  

eksternalija 

(„externalities“) u ekonomiji, tj. spoljnog efekta koji nastaje djelovanjem nekih učesnika. On 

može   biti   negativan   kada   neko,   npr.,   zagadjuje   okolinu   zbog   svojih   interesa,   i   nanosi   štetu 

drugom i pozitivnu kada neko svojim djelovanjem, rukovođen vlastitim interesima, stvara neke 

pogodnosti za druge učesnike u ekonomiji.

Centralne   banke  

vrše   nadzor,   regulaciju   i   kontrolu   procesa   plaćanja

  između 

pojedinaca,   firmi   i   depozitnih   ustanova.   Centralna   banka   je   ustanova   koja   osigurava 

svakodnevno   besprijekorno   funkcionisanje   finansijskog   sistema   i  riješava   prisutne   probleme. 

Takva   funkcija   centralne   banke   često   se   naziva   funkcijom  

čuvara   finansijskog   sistema

Centralna banka je upravo banka banaka jer ona daje bankama sigurnost da će, ipak, u krajnjoj 

nevolji, jednako kao i pojedinac i preduzeće koji računaju na svog bankara, dobiti kredit koji će 

spriječiti potencijalni kolaps institucija. 

1.1.3. Uloga centralne banke u ekonomiji

Treća funkcija centralne banke je funkcija kreatora monetarne politike na najvišem nivou. 

To   proizilazi   iz   njenog   položaja   nosioca   monetarne   vlasti   u   državi.   To   je,   praktično,   njena 

primarna funkcija. 

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti