Čir na želucu
SADRŽAJ
4. ISHRANA KOD ČIRA NA ŽELUCU...........................................................9
5.1. Neinvazivni testovi za dokaz H. Pylori..................................................11
7. ZADACI MEDICINSKE SESTRE..............................................................15
CILJ
Cilj mog maturskog rada rada jeste da prikažem šta je to čir na želucu.
Također uz to želim prikazati koliko ova bolest može biti teška za jednog
pacijenta. Na samom početku želim istaći da je od svega najvažnija prevencija
zatim dijagnostika i liječenje.
1

1.1. Čir na želucu
Čir želuca i čir dvanaesnika (Slika 1.) mogu se opisati kao ograničena oštećenja
sluznice probavnog sistema koji prodiru kroz mišićni sloj sluznice, ostavljajući pri cijeljenju
ožiljak. Glavnu ulogu u razvoju bolesti imaju infekcija bakterijom Helicobacter pylori,
lijekovi, životni stil, teški fiziološki stres, ali i genetski faktori.
Ovo je danas veoma često oboljenje uzrokovano bakterijskom infekcijom i
dugotrajnom primjenom nesteroidnih protuupalnih preparata (NSAID), kao što su npr.
acetilsalicilna kiselina, ibuprofen, diklofenak i sl. Ljuti začini ili stres nisu njegovi uzročnici
kao što se prije mislilo, ali mogu potaknuti njegov razvoj i pogoršati simptome.
Slika 1. Čir želuca i čir dvanaesnika
Peptički ulkus je poremećaj arhitekture sluznice želuca ili dvanaesnika koji prodire kroz
mišićni sloj stijenke želuca. Epitelne stanica želuca i dvanaesnika izlučuju sluz u odgovoru na
epitelni nadražaj te putem kolinergičke stimulacije. Površinski dio želučane i duodenalne
sluznice prekriven je slojem gela koji je otporan na kiselinu i pepsin. Ostale ćelije želuca i
dvanaesnika luče bikarbonate koji pomažu u puferiranju kiseline koja se nalazi u neposrednoj
blizini sluznice. Prostaglandini tipa E imaju važnu zaštitnu ulogu u homeostazi sluznične
barijere, prvenstveno jer povećavaju proizvodnju bikarbonata i mukoznog površnog sloja.
3
U slučaju oštećenja epitelnih ćelija kiselinom i pepsinom aktiviraju se dodatni
mehanizmi za smanjenje ozljeda epitelnih ćelija. Ionske pumpe u ćelijskoj membrani regulišu
pad unutarćelijskog pH uklanjanjem viška vodikovih iona. Kroz proces restitucije, zdrave
ćelije migriraju na površno mjestu ozljede. Sluznični krvotok uklanja kiselinu koja difundira
preko ozlijeđene sluznice i dovodi bikarbonate na površinu epitelnih ćelija. U obrambene
mehanizme dakle ubrajamo uske međustanične veze, sluz, sluznični krvotok, ćelijsku
restituciju i obnovu epitela.
U normalnim uvjetima homestaze postoji fiziološka ravnoteža i između izlučivanja
želučane kiseline i gastroduodenalne sluznične barijere. Kada se poremeti ravnoteža između
agresivnih uzročnika i obrambenih mehanizama, neki agresivni uzroci kao što su nesteroidni
antireumatici, infekcija bakterijom Helicobacter pylori, alkohol, žučne soli, kiselina i pepsini
mogu mijenjati sluznični obrambeni sistem dopuštajući povratak vodikovih iona u ćeliju i
time dovesti do ozljede epitelnih ćelija te pojave peptičkog ulkusa. Dodatno, pacijenti sa
želučanim ulkusom nose rizik od razvoja želučane maligne alteracije.
1.2.
Uloga H. Pylori
Gram-negativna spiroheta Helicobacter pylori prvi je put povezana s upalom želučane
sluznice (tj. gastritisom) još 1983. godine. Od tada, daljnjim proučavanjem Helicobacter
pylori je svrstan u trijas glavnih uzročnika (uz želučanu kiselinu i pepsin) koji doprinose
stvaranju ulkusa želuca i dvanaesnika. Helicobacter pylori ima jedinstvena mikrobiološka
obilježja kao što je proizvodnja enzima ureaze, što joj omogućuje da time alkalizira svoje
mikrookruženje i godinama preživi u "neprijateljskoj" kiseloj sredini želuca, gdje uzrokuje
upalu sluznice, a kod nekih pojedinaca i pojavu peptičkog ulkusa.
Upala želučane sluznice obično se pojavljuje kada Helicobacter pylori kolonizira
sluznicu želuca. Uzročna povezanost između Helicobacter pylori-pozitivnog gastritisa i
ulkusa dvanaesnika dobro je poznata u odraslih i iz pedijatrijske literature. U bolesnika
zaraženih s bakterijom Helicobacter pylori izmjerene su visoke razine gastrina i pepsinogena,
kao i smanjene razina somatostatina, a povećana je i izloženost sluznice želuca (i
dvanaesnika) kiselini. Nadalje, dobro su opisani uzroci virulencije koje proizvodi
Helicobacter pylori; ureaza, katalaza, vakuolizirajući citotoksin i lipopolisaharidi.
https://www.plivazdravlje.hr/bolest-clanak/bolest/512/Cir-na-zelucu-i-dvanaestercu.html
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti