Citološke karakteristike slabo diferentovanog planocelularnog karcinoma u razmazima po Papanikolau
VISOKA ZDRAVSTVENA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA U BEOGRADU
Seminarski rad iz predmeta:
Citološki skrining
Tema: Citološke karakteristike slabo diferentovanog planocelularnog karcinoma u razmazima po
Papanikolau
Profesor:
Student:
Beograd, januar 2016.
2
Od svih karcinoma ženskog genitalnog trakta, karcinom cerviksa je vodeći uzrok morbiditeta i
mortaliteta. Invazivni planocelularni karcinom cerviksa ne nastaje od zdravog epitela već se razvija iz
maligno promenjenog epitela koji nije probio bazalnu membranu (karcinom
in situ
). Međutim,
invazivni karcinom može nastati od epitelnih lezija sa manjim poremećajem građe tkiva nego što je
karcinom
in situ
. To su displazije ili granične lezije. Bez obzira na to od koje vrste prekanceroznih
lezija je nastao, teoretski je moguće, blagovremenim uklanjanjem ovih promena, dovesti do
eradikacije invazivnog karcinoma cerviksa. Displazije i karcinom
in situ
ne izazivaju specifične
promene na cerviksu koje se mogu videti golim okom ili kolposkopom i zbog toga je optimalni način
njihovog otkrivanja citološki pregled po Papanikolau i kasnije patohistološka dijagnostika na
uzorcima tkiva.
Nekoliko važnih epidemioloških faktora igra ulogu u genezi ove bolesti, a to su:
-
rani početak seksualnih odnosa,
-promiskuitet
-veći broj porođaja naročito ako je žena rano počela sa seksualnim odnosima.
Karcinom cerviksa ima sličnu incidencu kao venerične boleti. Pošto je dokazano da se češće
javlja kod žena koje menjaju partnere, logično je pretpostaviti da postoji agens ili agensi koji se
prenose polnim odnosom, a koji pokreću mehanizam karcinogeneze. Danas se smatra da su to virusi
(herpes ili papiloma virus).
Početni događaji u karcinogenezi cerviksa se odigravaju na mestu prelaza pločasto slojevitog
epitela i cilindričnog epitela endocerviksa (tzv. Skvamokolumnarni prelaz ili zona transformacije).
Prve prekancerozne promene u zoni transformacije se karakterišu abnormalnostima jedara i
povećanom mitotskom aktivnošćuna različitim nivoima epitela, a građa epitela pokazuje
minimalističke poremećaje.Kasnije, građa epitela se remeti sve više, ćelije postaju manje, povećava
se mitotska aktivnost i pojavljuju se patološke mitoze. Veličina jedara se povećava kroz celu debljinu
epitela, javlja se hiperhromazija jedara, broj ćelija po jedinici površine se povećava. U potpuno
razvijenom obliku, ovakva intraepitelna lezija se naziva karcinom
in situ
. U jednom momentu,
maligno promenjeni epitel probija bazalnu membranu i nastaje invazivni karcinom.
Prekancerozne lezije cerviksa imaju sledeće karakteristike:
1. javljaju se kod žena koje su nekoliko godina mlađe od pacijentkinja sa invazivnim
karcinomom,
2. prekancerozne lezije ne moraju progredirati u invazivni karcinom u određenom vremenskom
periodu,
3. neke prekancerozne lezije nestaju spontano,
4. učestalost otkrivenih prekanceroznih promena je veća nego rizik od razvoja cervikalnog
karcinoma u datoj populaciji, što znači da sve prekancerozne lezije ne progrediraju do stupnja
invazije.
Sve prekancerozne lezije se karakterišu poremećajem u izgledu jedara (povećanje jedara,
hiperhromazija i poremećaj mitotske aktivnosti, jer se mitoze javljaju na nivoima epitela u kojima se
normalno ne nalaze, i postoje patološke mitoze).

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti