UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
RAZREDNA NASTAVA
MASTER STUDIJ
SEMINARSKI RAD IZ HISTORIJE RELIGIJA
ISLAM NA PODRUČJU CRNE GORE I NOVOPAZARSKOG SANDŽAKA
Student: AMRA BEĆIROVIĆ
TUZLA, JUNI 2012.
Uvod
U viševjekovnoj postojanosti Islamske zajednice u Crnoj Gori, njenom statusu u različitim
vremenskim okolnostima, političkim previranjima, promjenama vlasti i režima, gubljenjem
teritorijalnog prostora s jedne, ili prihvatanjem novih okolnosti svoga djelovanja, s druge
strane, Islamska zajednica i njeni pripadnici bili su izloženi teškim potresima, traumama,
neizvjesnosti opstanka i djelovanja. Određeni režimi su se na osoran i grub način odnosili i
prema Zajednici i njenim pripadnicima. Nijesu bili pošteđeni životi muslimana, njihov
opstanak, imetak. Nestao je znatan dio kulturne baštine, vjekovima sticane: džamije,
mesdžidi, medrese, ruždije, turbeta, vakufi. I period socijalistićke državne zajednice
(komunistički period) odnosio se nekorektno u ograničavanju sloboda vjere, vršeći
nacionalizaciju i ekspropiraciju mnogih džamija, vakufskih dobara i sl. da bi se oslabila
materijalna podloga ovih institucija i one svele na prosjački štap.
U novije vrijeme, devedesetih godina, u doba ”anti birokratske revolucije”, i kasnije, u
vremenu ratnih događanja u našem okruženju, nasrtalo se na muslimansko duhovno biće,
vršila se hapšenja, zastrašivanja, zatvaranja, pogubljenja. Nijesu pošteđene ni neke džamije.
Napadima iz vatrenog oružja ili podmetanjem eksplozivnih naprava oštećeno je nekoliko ovih
objekata.
Stabilizacijom političkih prilika u okruženju, sve većim prisustvom međunarodne zajednice i
vidljivijim procesima demokratizacije društva, Islamska zajednica i muslimani na prostoru
Crne Gore, nalaze svoje mjesto i vjeruju u budućnost.
Ime Crna Gora ( Stara Crna Gora )
Prvi pomen Crne Gore (u obliku ”Monte Nigro”) potiče od 9. oktobra 1053. godine u
dokumentu kojim papa Lav IX potvrđuje manastiru Sv. Marije na Tremiti ( D. Lorino )
njen posjed i prava. 1
”Montagna Negro” Crna Gora, prvobitno je bila oblast koja je zahvatala prostor između
Skadarskog jezera i kotorskog zaliva, odnosno planinski kraj iznad Kotora. 2
Ime Crna Gora kojim se prvobitno označava jedna današnja oblast Crne Gore, pominje su u
Povelji kralja Milutina Njemanjića, 1296. godine. U jednom pisanom dokumentu Crna Gora
naznačena je u Ugovoru Đurđa Brankovića i Mlečana iz 1435. godine. Tu se navodi da je
Crna Gora slovenski toponim a susjedi su je označavali svojim jezicima. Montenegro je
italijanski, Karadag je turski a Mali i Zi je albanski naziv za Crnu Goru. 3
Graniči se sa: Albanijom, Kosovom, Bosnom i Hercegovinom, sa Hrvatskom i u Jadranskom
moru sa Italijom. Obuhvata površinu od 13. 812. km 2, a prema popisu iz 2003. godine, ima
672, 656 hiljada stanovnika. Od tog broja muslimani čine 24%.10 Glavni grad je Podgorica
koja je locirana u središnjem kontinentalnom dijelu Crne Gore, na obalama Morače, Zete i
Ribnice.
Pomorskim, drumskim, željezničkim i vazdušnim komunikacijama predstavlja glavnu sponu
između Mediterana i srednje Evrope.
Pojava islama
Nesumnjivo je da se prvi kontakti sa islamom na ovim prostorima susrijeću prije dolaska
Osmanlija.To je period kada su na Jadranskim obalama stizali gusari sa područja Sredozemne
Afrike- Sicilijanski Arapi. Oni su se odlikovali velikim vještinama u brobi sa morem i
vjetrovima i izuzetnom hrabrošću. I danas ima porodica na području Ulcinja i Bara, na
jadranskoj obali, čije porijeklo vodi iz tog perioda.
Prihvatanje islama počinje prvih godina XVI i traje do početka XX vijeka. Taj period
predstavlja vrijeme Osmanlijske uprave, apsolutne ili ograničene.11
Proces prihvatanja islama u Crnoj Gori
Ovaj se proces ne može izdvojiti od muslimana ostalih Rebublika bivše Jugoslavije.
Pouzdano se može reći, da su jugoslovenski muslimani potomci stanovništva koji su
Osmanlije zatekli na osvojenim teritorijama. U predislamskom periodu stanovništvo
današnje Crne Gore bilo je hrišćansko, najviše katoličko. Početak prihvatanja islama
nalazimo još u XV vijeku, ali je ono došlo do punog izražaja u XVII, XVIII i XIX vijeku.
Među prvima koji su primili islam bili su mladi ljudi – plemići iz vladarske kuće Crnojevića,
( najmlađi sin Ivana Crnojevića, Staniša, kasnije Skender-beg Crnojević ( Ivanbegović).12
Jedan od najistaknutijih državnika Turske bio je Ahmed-paša Hercegović, treći sina
Stjepana Vukčića Kosače. ( I prije 1882. godine je učestvovao u ratovima za Hercegovinu.
13. Istorijski je utvrđeno da su i u Bosni i Hercegovini islam prihvatali članovi
najistaknutijih kuća, počev od vladarske. Sigizmund Kotromanić, sin bosanskog kralja
Tomaša i Katarine , kćeri Hercega Stjepana Kosače, primio je islam i poznat je kao Isa-beg
Kraljević ( Krologu .14 )
Isa-beg Isaković poslednji skopski krajišnik, jedan od prvih sandžak-begova Bosne, osnivač
Sarajeva, Skoplja, Šapca i Novog Pazara potiče iz vladarske bosanske kuće Hranušića.
Turski popisi iz 1441. – 1485. godine potvrđuju da je ovaj proces bio sličan i u Albaniji.15
Dalja slična i vrlo brojna nabrajanja odvela bi nas daleko. Sve znamenite ličnosti onih koji
su prihvatili islam, kao i njihovi potomci sa prostora zemalja bivše Jugoslavije, u suštini su
držali državne niti Osmanskog carstva u vrijeme njegovog procvata: Skender beg
Mihailović ” Vojvoda Vrh Bosni ”, Sinan paša Borovinić, Sandžak-beg Vrh bosanski,
Ahmed beg Vranešević, iz Vraneša, danas Tomaševo, Sandžak beg Hercegovački ,
Mehmed-beg Obrenović, Hasan-eg Mihailbegović, Ali-beg Pavlović” zemlji gospodar”
Ahmed-paša Hercegović, iz Herceg Novog i mnogi drugi.16
(Izgradnja džamija) nastanak kulturne baštine muslimana
Najznačajniji objekti materijalne kulture muslimana nastali su u tom periodu. To su džamije,
sahat-kule, medrese, hamami, musafirhane, bezistani, šadrvani, česme, vodovodi, ćuprije,
imareta, karavan-saraji i dr. Imućniji muslimani uvakufljavali su: kuće, dućane, voćnjake,
maslinjake, šume, gajeve, livade i drugo. U tom se periodu posebno izdvajaju džamije koje su,
uglavnom izgrađivane u utvrđenim gradskim sredinama, (Novi/Herceg Novi/, Risan, Spuž,
Onogošt /Nikšić/, Medun kod Podgorice, Žabljak na Skadarskom jezeru, Obod na Rijeci
Crnojevića, Podgorica, Stari Bar , Ulcinj. 17 ) Širenjem varoši van gradskih bedema,
naseljavanjem stanovništva i njegovim razvojem, gradovi dobijaju orijentalni izgled: uski
sokaci sa kaldrmom, avlije, kuće sa ćepencima i divanhanama, dućani, tekije i dr. Džamije i
sahat-kule čine posebnu orijentalnu sliku varoši. U tome se posebno izdvajaju Pljevlja,
Podgorica, Herceg Novi, Nikšić, Bijelo Polje, Stari Bar i Ulcinj. 18
Za vrijeme osmanske uprave na području današnje Crne Gore, u različitim vremenskim
periodima, podignuto je 162 džamije. Najveći broj je podignut na području Pljevalja- 26,
Bara sa Ostrosom 25, Ulcinja sa Vladimirom 24; Bijelom Polju 20; Podgorici sa okolinom
13. Na nikšićkom području 10; u Herceg Novom, Risnu, Bijeloj i Sutorini 9; na području
Stare Crne Gore 8; ( cetinjsko područje ) u Plavskom području 8; gusinjskom 10; Spužu i
Danilovgradu 4; Rožajama 3; Beranama 2 i Petnjici 1. džamija. 19 Od tih džamija, takođe u
različitim vremenskim periodima, u bunama, ratovima, požarima i zemljotresu uništeno je
njih 88. Za mnoge se ni temelji ne prepoznaju, kao ni lokacija na kojima su se nalazile.
Krajem XX i početkom XXI vijeka na temeljima nekih džamija podignute su nove, kao i u
mnogim naseljima u kojima nijesu postojale. Danas u Crnoj Gori postoji 116, što znači da su
u posljednjem periodu podignute 42. džamije.20 Pored ovih institucija postojalo je i
11.
medresa
: u Pljevljima 2, Herceg Novom 2; po jedna u Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju,
Baru i Ulcinju i niža medresa u Plavu i Rožajama.21
U periodu od 1840. godine na prostorima sadašnje Crne Gore
postojalo je 7. Ruždija
. Bile su
to škole u rangu gimnazija u kojima se pored svjetovnog izučavalo i vjersko obrazovanje.
One su se nalazile: u Pljevljima, Podgorici, Nikšiću, Baru, Bijelom Polju, Kolašinu,
Beranama i Gusinju.22 Rad ovih škola je prestao kada je crnogorska vlast uspostavljena na
ovim područjima a najkasnije 1912. do kada je postojala posljednja medresa i ruždija u
Bijelom Polju, a 1918-19 u Pljevljima.
Obrazovanje se sticalo u sibjan mektebima, ( mektebi za djecu ) ibtidaije, osnovne škole i
idadije, ( četvororazredne škole) u kojima se, pored vjerske nastave, učilo gradivo i iz drugih
oblasti.
Poznati islamski kulturni stvaraoci
U duhovnom, vjerskom i kulturno-naučnom polju na ovom području, u različitim
vremenskim periodima mnogo je poznatih imena iz redova uleme, miftija, i hafiza.
Spomenućemo samo neke od njih: Hafiz Salih Gašević, iz Nikšića, alhamijado pjesnik i
književnik, Ali Riza Ulćinjaku, iz Ulcinja, Jahja Taslidži Dukađin zade iz Pljevalja, Osman
Šehdi Kadi Zade, Ahmed Hatemi Akovali Zade, Ibrahim Biočak iz Bijelog Polja, Husein
efendi Kalić, te Mehmed efendija ( bihorski kadija), Osman Plaveli iz Plava, Šejh Mustafa i
Osman-beg Ljubović iz Herceg Novog, Hasan bin Salih i Ahmed bin Husejin iz Podgorice,
Munla Osman i Ustad Muhamed iz Bara, Alija Medović iz Žabljaka. Poznati kaligrafi: Omer
