Crnogorski vinogradarski regioni i subregioni
Crnogorsko primorski region
Ovaj region obuhvata područje koje se proteže od granice sa Hrvatskom na sjeverozapadu, do granice sa
Albanijom na jugoistoku. To je relativno uski pojas koji je paralelan sa morem. Od unutrašnjeg dijela
kopna odvajaju ga planine: Orjen, Lovćen, Sutorman i Rumija. Visina do koje se vinova loza gaji na
primorju je 500–600 m. Dominantno zemljište je krečnjačkog-dolomitnog karaktera. U pojedinim
zonama (Sutorina, Grbaljsko, Mrčevo, Budvansko, Buljaričko, Barsko i Ulcinjsko polje) dominiraju tzv.
meke stijene: glinci, pješčari, škriljci i dr. Ovaj region posjećuje veliki broj turista, obilaze kulturno-
istorijske spomenike i istražuju izvanredne prirodne ljepote. To uslovljava da se, pored značajne
produkcije grožđa i vina, stanovništvo opredjeljuje za aktivnosti povezane s pružanjem različitih vidova
turističkih, restoranskih i drugih usluga. U posljednje vrijeme izražen je i vinski turizam. U okviru ovog
regiona postoje sljedeći subregioni: Bokokotorski, Budvansko-Barski, Ulcinjski i Jadransko zaleđe.
Bokokotorski vinogradarski subregion
Bokokotorski zaliv je među najljepšim u Evropi i, ujedno, predstavlja posebnu morfološku oblast u Crnoj
Gori. More je ovdje prodrlo duboko u kopno (28 km) i stvorilo: Hercegnovski, Risanski, Kotorski i Tivatski
zaliv. Vinogradarski subregion (obuhvata opštine: Herceg Novi, Kotor i Tivat) omeđen je sa sjevero-
zapada hrvatskom granicom, sa sjevero-istoka planinama: Orjen (1.895 m) i Lovćen (1.794 m), i s jugo-
istoka granicom opština Cetinje i Budva. Ovaj subregion, pored velikog broja manjih vinograda i
podruma, u sebi objedinjava niz: estetskih, kulturnih, istorijskih i vinskih tajni. Vinogradarska oaza bila je
pod dvoipomilenijskim uticajem različitih političkih i privrednih koncepcija: ilirskom, grčkom, rimskom,
slovenskom, vizantijskom, turskom, venecijanskom, francuskom, austrougarskom i crnogorskom (kao i
najveći dio crnogorske vinogradarske zone). Klima je mediteranska, pogodna za gajenje vinove loze.
Ljeta su topla i suva, zime kišovite; prosječna julska temperatura iznosi 24,4 °C, prosječna godišnja 15,9
°C. Padavine u toku godine iznose 1.856 mm; u toku godine insolacija iznosi 2.419 časova. Nadmorska
visina na kojoj je moguće gajiti vinovu lozu iznosi 0–500 m. Topografija je brdovito-planinska, s velikim
brojem manjih ravnih površina različitih ekspozicija u blizini obale Jadranskog mora. Od zemljišta
dominantna je crvenica, zatim smeđe eutrično, smeđe kiselo i djelimično aluvijalno zemljište.
Vinogradarske opasnosti su suša i kriptogamska oboljenja. U Bokotorskom subregionu, pored vranca
dominiraju: sirak, merlo, kaberne sovinjon i plavka. Još uvijek se sporadično mogu naći sorte: zlatarica
bijela, cibib bijeli, japudžak, zelenak, žutkovina bijela, nepoznate današnjim ljubiteljima vina.
Budvansko-Barski subregion
Smješten je uz samu obalu grada Budve do Bara, čiji su temelji udareni još u antička vremena. Subregion
od kontinentalnog područja odvajaju na sjeveruistoku planinski lanci: Lovćen (1.794 m), Paštrovačka
gora (650 m) i Rumija (1.593 m). Na jugoistoku je subregion Ulcinj, dok se na sjeverozapadu graniči sa
Bokokotorskim subregionom. Ovo područje puno je kulturno-istorijskih spomenika, izvanrednih plaža,
manjih ostrva i, naravno, dobrih vina. Od Budve (nekadašnja: Butua, Antikav, Civitas) metropole
crnogorskog turizma, zatim Svetog Stefana, grada-hotela, tvrđave Kastio u Petrovcu, Bara ispod brda
Volujice, i Starog Bara (nekadašnji Antivari), tačnije tvrđave na platou Londže, nižu se stara i nova naselja
(Bečići, Rafailovići, Miločer, Reževići, Buljarica, Čanj, Haj-Nehaj, Sutomore i dr.) u kojima posjetioci mogu
uživati u mnogobrojnim zanimljivostima. Ovaj subregion ima klimat sličan prethodnom – mediteranski.
Ljeta su topla, a zime kišovite. Klimatske karakteristike uslovljavaju redovno i dobro dozrijevanje grožđa.
Nadmorska visina na kojoj se gaji vinova loza je 30–350 m. Topografija je brdovito-planinska, ravničarska
(veće Barsko i Mrkovsko Insolacija – dužina sijanja sunca u određenom periodu (dan, mjesec, godina) 70
polje) u blizini obale Jadranskog mora. Od zemljišta dominira eutrično smeđe zemljište, na pojedinim
manjim lokalitetima javljaju se crvenica i aluvijalno zemljište. Prosječna julska temperatura iznosi 23,4
°C, dok je prosječna godišnja 15,6 °C. U toku godine padne u prosjeku 1.357 mm padavina. Insolacija u
toku godine iznosi 2.531 časova. Vinogradarske opasnosti su kriptogamska oboljenja. Najznačajnija sorta
je vranac. U posljednje vrijeme zasnivaju se zasadi sa rizlingom i kaberne sovinjonom.
Ulcinjski subregion
U Ulcinju, na samom jugu Crne Gore, gradu koji obiluje svjetlošću i toplinom, među malim
proizvođačima vinova loza ponovo postaje najprestižnija biljna kultura, a vino najtraženiji artikal
mnogobrojnih turista. Ovo područje smješteno je između granice sa Albanijom na jugoistoku, planine
Rumije na sjeveru i Budvansko-Barskog subregiona na sjeverozapadu. Na blagim brežuljcima iznad
urbanog područja Ulcinja, vinova loza nakuplja u grožđu najtananiji mediteranski uticaj koji dopire preko
Otrantskih vrata. Konzumeti ulcinjskih vinskih blagodeti prepoznaju ga u čaši vina. Klima je izmijenjena
mediteranska – ljeta su topla i suva, zime kišovite, što stvara odlične uslove za uzgoj vinove loze. Srednja
godišnja temperatura vazduha iznosi 14–16 °C. Prosječna julska temperatura iznosi 24,9 °C, dok je
prosječna godišnja 15,9 °C. Padavine u toku godine iznose 1.243 mm, dok je insolacija u istom periodu
2.558 časova. Nadmorska visina na kojoj se gaji vinova loza iznosi 50–250 m. Topografija je brdovito-
ravničarska. Od zemljišta dominira crvenica i pjeskovito. Vinogradarske opasnosti su suša i kriptogamske
bolesti. Od vinskih sorti u ovom subregionu dominiraju vranac i karatošija, ali i kaberne sovinjon.
Jadransko zaleđe
Kao subregion obuhvata jedan broj vinogradarskih oaza koje se nalaze na većim nadmorskim visinama
regiona Crnogorskog primorja. To su Dapčevići – Grdovići (istočno od naselja Dobra Voda, Bar), Podi
(istočni dio Zaljeva, Bar), Stari Bar – Turčini (sjeverno od Starog Bara), Tuđemili (sjeveristočno od Bara),
Gradac (sjeverno od Bara), Ugao (Buljarica), Brda (sjeveroistočno od Petrovca), Lapčići (sjeverno od
Budve), Viškovići – Zečevo Selo (sjeverno od Budve), Ježević (između Ljute i Perasta), Veljinići (južno od
Risna), Ledenice (sjeveroistočno od Risna), Knežlaz (sjeverno od Herceg Novog), Poljice (sjeverno od
Herceg Novog), Bakoči – Lastva – Repaji (sjevernoistočno od Herceg Novog), Mokrine (sjevernozapadno
od Herceg Novog), Luštica, Vrmac (sjeveroistočno od Tivta). U ovom subregionu do sada nema
registrovanih proizvođača grožđa i vina. Raspon srednje temperature vazduha kreće se od 4,4 °C (januar)
do 22 °C (avgust), dok su padavine najmanje u julu (40–60 mm).
Crnogorski basen Skadarskog jezera
Crnogorski basen Skadarskog jezera obuhvata područje koje je blago nagnuto od sjeverozapada prema
jugoistoku, pravcem Danilovgrad – Podgorica – Skadarsko jezero. Na pojedinim povoljnijim položajima
vinogradi se mogu naći do nadmorske visine 300–400 m. Bjelopavlićka ravnica prati dolinu rijeke Zete i
